Zdenki Matijaš Jozić nagrada ALBATROS za "Red dobrih riječi"

 

Poezija o obitelji, domu, zavičaju, prijateljstvu.

U vrijeme Došašća draga prijateljica Zdenka Matijaš Jozić, svijetu je poklonila najljepši dar,  rukopis, odnosno knjigu pjesama za djecu  Red dobrih riječi  koja je nagrađena prestižnom nagradom Albatros u Velikoj Gorici.

Kako sama ističe, u knjizi je poezija koja slavi obitelj, dom, školu, prirodu, rad, zavičaj, prijateljstvo, tradiciju koja je nužan temelj stabilnosti u sadašnjem trenutku.

U prilog tome svakako ide činjenica kako su na dodjeli ove prestižne nagrade bili njeni prvi  kritičari i slušatelji, sinovi Emanuel i Damian, neizmjerno ponosni na postignuće svoje majke. Naravno kad te podrže ljudi iz sredine u kojoj živiš i radiš, ponos i sreća su neizmjerni, a dobra vibracija se množi i širi na najljepši mogući način.

Sama autorica knjigu predstavlja sljedećim tekstom:

Književna nagrada „Albatros“ kontinuirano se dodjeljuje od 1995. godine i jedna je od rijetkih takvih nagrada na državnoj razini. Ovom književnom nagradom afirmiraju se nova djela u hrvatskoj književnosti, a sastoji se od novčane nagrade, diplome i tiskanja nagrađene knjige. Pokrovitelji su joj Pučko otvoreno učilište Velika Gorica i grad Velika Gorica. Ove godine su u povjerenstvu bili Maja Kušenić Gjerek, Ratko Cvetnić i Vedran Kukavica. Sve troje su višestruko nagrađivani književnici s bogatim književnim opusom i njihov rad pratim i cijenim i kada vam takvi ljudi odaberu rukopis za tisak, to je veliko priznanje.

Godinama objavljujem pjesme za djecu u dječjim časopisima, brojne pjesme su već i udžbenicima, priželjkivala sam da dio mojih pjesama bude objavljen, ukoričen u knjizi i to mi je ova nagrada omogućila. Odlazeći u Koprivnicu prijateljicama na promocije, imala sam priliku uživo slušati Maju Kušenić Gjerek. Priželjkivala sam da jednom bude i na mojoj promociji. Na dan promocije Maja je bila bolesna, ali su predstavljanje knjige izvrsno odradila ostala dva člana. Svidjelo mi se što su se osvrnuli na problematiku mjesta poezije za djecu, uopće, u cijelom kompleksu izdavaštva sada, ali i tijekom ne duge joj povijesti. Svjesni su da je mladom čitatelju, za zdrav razvoj i odnos prema knjizi, potrebno ponuditi u najranijoj dobi kvalitetno štivo. Svojom odlukom su doprinijeli da se djeci i mladima ponudi jedna zdrava, optimistična, jasna, a opet meka i topla poezija. Poezija koja drži za ruku malenog čitatelja i blago mu misli usmjerava ljepoti ovoga svijeta.

Pisanje ovakve poezije zahtjeva višestruki napor. Potrebno je otići na izvor svoga života, vratiti u sjećanje moć zapažanja djeteta, onda tom snagom zahvatiti sadašnji trenutak, bio on u školi, u kući, na dvorištu. Potrebno je ući u misaoni svijet današnjeg djeteta, kako on vidi mamu, tatu, brata, sestricu, učiteljicu, sveukupnu stvarnost. Da biste to u sebi kao piscu ostvarili, potrebno je odbaciti mnoge terete koje nam je svakodnevica nametnula te vješto pokucati na vrata dječjeg srca kako bi vam ih otvorilo i otkrilo što se u njemu krije. Potrebno je puno vremena provoditi s djecom. Imam tu privilegiju, radim s djecom. Ova poezija, po tematici i motivima, u potpunosti zadovoljava moderne standarde, ali ih gradi na tradiciji. Po načinu pisanja pomirljiva je s poviješću svoga razvoja. Nije razrušila davno zadane kanone pisanja dječje poezije, već ih je nježno transformirala. Ono čime se pjesnici, koji pišu za odrasle, ne opterećuju je interpunkcija. Može je biti i ne mora. Sve je dobro. Ali kada nudite pjesmu malenom čitatelju, koji ulazi u svijet pisane riječi, to je nešto drugo. Ne smijete ga zbunjivati. Zato je interpunkcija važna sastavnica poezije za djecu pa i ove. I u tome je pjesnik dodatno na ispitu. Pjesma mora ostati pjesma, razigrana, neopterećena pravilima, slobodna, laka, topla, šaljiva, a opet u granicama jezičnih normi. Točka, upitnik, uskličnik, veliko slovo, rima, pouka (imperativi ranije povijesti poezije za djecu) ne smiju biti granice, klipovi koji će kočiti melodioznost pjesme. Potrebno je postići da pjesma teče preko svih tih okvira, da ih oboji tako da oni drže pjesmu, ali ne dominiraju.

Učiteljice razredne nastave, urednici udžbenika znaju koliko je teško pronaći odgovarajuću pjesmu za neku prigodu, da pjesma donese ugođaj teme o kojoj se govori, da nenametljivo donese novu riječ u dječji rječnik, neobičnu usporedbu pa i pokoji arhaizam. Pjesma za djecu, kao cjelina, mora imati i čvrst unutarnji red, slojevitost utkan u niz lepršavih stihova.        Cijeli ugođaj ove knjige je na jednoj, rekla bih, „uzvišenoj razini“ djetinje nevinosti, djetinje bezbrižnosti, čuđenja svijetu takvom kakav jest. Djetetu je svijet čudo. Sposobno je zaigrati se svojim prstima, kapom, šalom. Djeca komuniciraju s prirodom, s predmetima kojima su okruženi. Naravno, i mi odrasli znamo da je priroda živa, ali ne tražimo od nje odgovor. Djeca da. Ovo je knjiga koja će roditeljima evocirati neke uspomene iz djetinjstva, djeci će na lak, jasan, pomalo šaljiv način pružiti nova znanja, ulazak u misaoni svijet predmeta, biljaka i životinja, učiteljicama dodatak u nastavi koji će oplemeniti, unijeti radost, toplinu u njihov rad. Ovo je poezija koja slavi obitelj, dom, školu, prirodu, rad, zavičaj, prijateljstvo, tradiciju koja je nužan temelj stabilnosti u sadašnjem trenutku.

Red dobrih riječi je dobar putokaz svima, i velikim i malim čitateljima.

Nagrada „Albatros“ je priznanje stručnjaka i znači mi puno, a do toga priznanja imala sam stalnu podršku svojih sinova od najranije njihove dobi. Moji sinovi Emanuel i Damian su prvi slušatelji moje poezije. Pažljivi, radoznali, radosni u djetinjstvu i sada su, s jednakim ushićenjem, slavili moj uspjeh na večeri dodjele nagrade. Znači mi i podrška na poslu, kako od ravnateljice, tako i od kolegica s kojima surađujem i cijelog osoblja škole. To su pokazale dolaskom na moju promociju. Svima sam zahvalna, svi su u nekom trenutku taknuli moje srce.

Zdenka Matijaš Jozić

Kratki životopis

Zdenka Matijaš Jozić rođena je 1968. godine u Kaleniću kraj Požege. Osnovnu školu završila
je u Pleternici, a u Požegi srednju školu. U Zagrebu je završila studij razredne nastave na
Učiteljskom fakultetu te studij filozofije i religijskih znanosti na Filozofskom fakultetu
Družbe Isusove. Radi u O. Š. Bartola Kašića u Zagrebu. Pjesme su joj objavljivane u dječjim
časopisima Smib, Radost, Prvi izbor, Mak, u brojnim zbornicima te udžbenicima za učenike
od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.

Proljetna sunca

U travnju

plava je cijela poljana nebeska,

a na zemlji po gustoj zelenoj travi

jutarnja rosa se bljeska.

Na plavom polju danju

sja toplo sunce žuto,

a po travi je bezbroj

malenih mirisnih sunašca

prosuto.

I tako, istovremeno,

i s nebeskog, i zemaljskog

nepreglednog polja

smiješi nam se život,

smiješi nam se

budućnost bolja.

("Red dobrih riječi", POUVG, Velika Gorica, 2023.)