Oleg je rođen u Osijeku 1966. godine. Po zanimanju je prirodoslovac, napose šumar i ekolog, djelatan u znanosti, visokom školstvu i poduzetništvu povezanom s upravljanjem okolišem. Osim toga je, kako sam za sebe još kaže, planinar i slušatelj tamo gdje je nekada, na vrtuljku identiteta, bio alpinist i glazbenik.
Povremenim pisanjem poezije počeo se baviti prije nekoliko godina, a znatno učestalije s početkom objavljivanja u Kvaki u ljeto 2019. godine. Od tada do danas objavljivao je kod nas u prosjeku jednom tjedno, iznenađujući nas svojom pojavom, a ponekad i šokirajući različitošću i jezičnom pedantnošću. Većinom je objavljivao pod svojim imenom, no dijelom i pod pseudonimima (Bez Imen, Franciska Poppins, Pietra Una Volta Calma) u nastojanju da tim prividnim “autorima” udahne vlastite nezavisne glasove i tako osvijesti raspon svojih osobnih stanja, unutarnjih previranja i nagnuća.
Kako nam je naknadno ispričao, neposredno nakon slanja prvih radova u Kvaku i stjecanja navike redovnog čitanja tamošnjih objava drugih naših autora, Oleg je spontano započeo učestalo slati nove radove ubrzo po njihovu ispisivanju, zbog čega smo na početku suradnje u nekoliko navrata trebali unositi njegove naknadne ispravke u već objavljene radove. Time je autor sam, na obostrano zadovoljstvo, pronašao način kako da poboljša svoje pisanje koje je našem časopisu donijelo onu uvijek potrebnu raznolikost i umjetničku svježinu. Takvih je ispravaka s vremenom bivalo sve manje, jer je autor svoje umijeće poetskog izražavanja “izbrusio” gotovo do savršenstva, kako u vezanom, tako i u slobodnom stihu.
Zaokupljen u svojim pjesmama ponajviše međuljudskom uzajamnošću, odnosom čovjeka i prirode, kao i s izlaganjem vlastita svjetonazora koji nerijetko značajnije odudara od uvriježenog, Oleg ujedno pokazuje i naglašenu sklonost prema istraživanju različitih mogućnosti izričaja vlastitih misli, što se možda najviše očituje u iznimno širokom rasponu lakoće (težine) razumijevanja njegovih tekstova (od onih ispisanih jednostavnim jezikom sa svima jasnim sadržajem pa sve do onih obremenjenih teško proničnim metaforama, posebno u prvom čitanju), ali također i kroz uvođenje jezičnih novotvorina, poigravanje s ritmom i srokom u stalnoj potrazi za zvučnošću, kroz upotrebu neuobičajenih sintaktičkih rješenja poput kružnih rečenica, ispisivanje različitih inačica istog teksta, korištenje namjernih pravopisnih pogrešaka, posuđivanje riječi iz drugih jezika ili kroz nastojanje da se otisnuti tekst vizualno uobliči. Posljedica svega toga jest znatno tekstualno šarenilo ove knjige koje bi čitatelju sviknutom na stilski ujednačena djela moglo i zasmetati, osim ako upravo u tome ne prepozna njegovanje potpune otvorenosti prema mogućim oblicima izraza, kao i dosljednost u odbacivanju unaprijed zadanih ograničenja i važećih uzusa.
Među više od sto pedeset Olegovih dosadašnjih objava u Kvaki, posebno bih ovdje istaknula tridesetak radova ispisanih na postojeće kompozicije iz različitih glazbenih žanrova. Poznavatelji glazbe, osobito one starijeg datuma, bez obzira je li u datom trenutku autorovo nadahnuće ponijela narodna, pop, rock ili klasična glazba, prepoznat će u njegovim stihovima vješto ugrađen ritam izabranih skladbi, ponekad koketirajući s izvornim stihovima dotičnih kompozicija, što bih se ja, kao urednica, usudila nazvati i komparativnom poezijom. Isti izraz mogao bi biti primijenjen i kod drugih njegovih radova, a posebice onih koje je, u svom izrazitom nagnuću prema razmjeni misli s drugim autorima, ispisao kao versus (vs.) na njihove radove (ili ih se čak usudio dopisivati), uspostavljajući redovno vrlo finu komunikaciju s tuđim stihovima i uvijek poštujući one izvorne.
Ova je knjiga logična posljedica Olegovog kontinuiranog objavljivanja kod nas tijekom zadnje tri godine. U njoj se donose gotovo sve njegove (za ovu prigodu ponegdje još i djelomice dotjerane) objave u Kvaki prateći (rednim brojevima od 1 do 149) vremenski slijed njihova objavljivanja kako je pobrojano u sadržaju naslovljenom “Putujući tijekom” koji u Rasporedu knjige slijedi neposredno iza navoda ovog predgovora. Svaka je objava u knjizi uređena kao zasebna cjelina s informacijama u zaglavlju njezine prve stranice o autoru (ili autorima) i datumu objave izvornika. Za mnoge od tih objava (svaka takva označena je zvjezdicom ispod rednog broja na vrhu njezine prve stranice, kao i strelicom u sredini dna njezine zadnje stranice) vezane su i različite bilješke koje će čitatelj, popisane po rednim brojevima objava na koje se odnose, naći pri kraju knjige u dijelu naslovljenom “Ispratnica”. Te su bilješke također vrlo raznolike, počevši od onih koje donose tek pokoju dodatnu tehničku informaciju o kojoj ne ovisi razumijevanje pročitanog pa sve do onih koje, upravo suprotno, dopunjuju tekstove pjesama u mjeri da će ih poneki čitatelj možda poželjeti čitati i prije tekstova na koje se odnose. Na samom kraju knjige nalazi se još i “Popis putnika” u kojemu se donose imena svih autora čiji se glasovi u knjizi čuju, uz upućivanje na redne brojeve dotičnih objava.
S nakanom da se podupre i selektivno čitanje knjige (a ne samo redom izvornih objava u Kvaki), uza spomenuti kronološki sadržaj (“Putujući tijekom”), čitatelju se u nastavku Rasporeda pod naslovom “Putujući s rešetom” nudi i alternativni sadržaj gdje su sve objave razvrstane u četrnaest cjelina koje obuhvaćaju pjesme između sebe bliske bilo po načinu nastanka, bilo po autorovim tematskim preokupacijama, općem raspoloženju ili odabranom motrištu, no koje se sve istovremeno i međusobno isprepliću preko objava svrstanih u više od jedne cjeline. Tako se, primjerice, u cjelini “Zabludjela kajdanka” nalaze svi ranije spomenuti uglazbljeni radovi, dok je ona pod naslovom “Zamašnjak s pašnjaka” podijeljena na dva dijela: “Istisnuća”, koja obuhvaćaju sve radove tipa versus (odgovore na tuđe radove koji su u knjizi najčešće također otisnuti), ali i samostalne radove za čije je pisanje čitanje tuđih dalo izravni (tematski, ritmički i/ili zvukovni) poticaj, te “Utisnuća”, koja obuhvaćaju njegove suradnje s drugim autorima, kao i njegova dopisivanja tuđih radova. Slično tome, cjelina “Čavrljava kotrljača” objedinjuje pjesme koje izviru iz autorove potrebe za produbljivanjem razgovorne komunikacije, cjelina “Stvarnosnim sljedopisom” sadržava njegove poetske reakcije na aktualne događaje, dok ona pod naslovom “Posvjestice” (s očitom aluzijom na Šenoine “Povjestice”) uglavnom objedinjuje duže radove kontemplativnog karaktera kakav prevladava i u ostalim cjelinama, uz variranje obrađenih tema, očišta i ugođaja.
Zaključno, kao urednici našeg časopisa, zadovoljstvo mi je vidjeti da je Oleg, u izuzetno dobroj suradnji s nama, kao i s mnogim drugim više ili manje poznatim, današnjim ili negdašnjim autorima, izgradio ovakvu knjigu koja je sama po sebi raritet, počevši od umjetnički izrađenih ilustracija, preko izazovne unutrašnje strukture i obujma koji nisu uobičajeni za knjigu poezije (ne čineći je istovremeno napornom, već naprotiv), pa sve do kako sadržajne tako i oblikovne raznolikosti otisnutih pjesama ispod koje se nazire konzistentan pogled na duboko proživljeni svijet u njegovoj svekolikoj isprepletenosti i sudbinskoj uzajamnosti.
Stoga s veseljem u ime našeg časopisa i udruge Kvaka kao izdavača predajem ovu knjigu čitateljstvu (za sada ju je, po promotivnoj cijeni, moguće nabaviti preko stranica naše udruge: https://www.kvaka.club/Javno/Prodaja_Oleg ).
IZVADCI IZ KNJIGE
Naslovnica: Maja Mezga, akademska umjetnica
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.