Gordana Malančuk | Danijel Špelić: Kolonija

Posljednji roman pakračkog pisca Danijela Špelića zvučnog imena "Kolonija" netipičan je iskorak u znanstveno fantastični žanr no u samoj svojoj srži nije toliko različit od žanra kojeg, većinom, piše. Kroz radnju koju pratimo preko dvoje glavnih likova, liječnice Katarine Leder i pilota Martina Larga, autor nam predstavlja misteriju koju spomenuti likovi moraju riješiti kako bi došli do spoznaje o tome što se dogodilo unutar zabačene kolonije na negostoljubivom planetu, te kamo su nestali njezini stanovnici. Elementi misterije predstavljeni su kroz kriminalističku formu gdje postoje tragovi koji se moraju pratiti da bi se na kraju došlo do zaključaka, što je zanimljiv pristup materijalu, ali i samom žanru koji je u Hrvatskoj na marginama čitateljskog zanimanja. Ovdje su fantastični elementi tek pozadina, okružje kroz koje se likovi kreću i Špelić ne gubi vrijeme objašnjavajući čitateljima tehničke stvari ili previđanje budućnosti, ništa dalje od toga da inače komplicirani detalji budu svrhoviti i shvatljivi ljudima koji obično izbjegavaju SF žanr.

Špeliću je karakterizacija likova jača strana, a korištenjem motiva iz stvarnog života, radnja dobija na autentičnosti, no tu odlazi u stvarno veliku širinu zbog čega bi mu čitatelji mogli zamjeriti na statičnosti jer iako u romanu postoji nekoliko akcijskih scena, između njih odvijaju se velike dionice zatišja. Takav pristup materijalu je još jedan od razloga koji "Koloniju" čine netipičnim primjerom znanstveno fantastičnog romana jer razgovori koje likovi vode, jednako tako se mogu voditi i u normalnom okruženju; nečijem stanu ili uredu, pri čemu skučena unutrašnjost svemirskog broda može funkcionirati i kao mala osobna ispovjedaonica. Lišeni stereotipa koji su postali sinonim za ovakvu vrstu romana, Katarina i Largo imaju svježinu i oštrinu u svojim karakterima što ih čini odlično zaokruženim cjelinama.

"Kolonija" kao takva također je ogoljena od svih nepotrebnih stvari; u njoj nema nadnaravnih stvari ili invazije zlih izvanzemaljaca već je fokus prebačen na ljude, njihove izbore i posljedice koje ostaju iza drastičnih odluka; "Kada se nekoga stjera u kut, njegova reakcija može biti opasna u istoj mjeri koliko i besmislena."

Špelić čak i od negativaca koji su lagano mogli potonuti u obilje klišeja, čini ljude koje možemo razumjeti, pa čak i suosjećati s njima jer motivacija za njihova djela dolazi iz stvarnosti - svakodnevice; "Ponekad moraš donijeti netipične odluke u životu samo da vidiš kamo će te odvesti i kako ćeš se osjećati zbog njih."

Također, kroz suptilni kontekst, roman se bavi dodatnim temama kao što su povjerenje, suradnja, strah od smrti, samoća i općenita pripadnost društvu, povezujući mračnije teme i motive s onima komercijalnijim i napetijim, stvarajući uspješnu mješavinu različitih žanrova zbog čega je "Koloniju" jako teško smjestiti u samo jednu kategoriju. Iako je žanrovski ovo znanstveno fantastični roman točnije space opera, on jednako dobro funkcionira i kao drama zbog interakcije likova, kriminalistički roman jer postoji misterija koja se mora razriješiti starinskim metodama, ali tu su i natruhe uzbudljivog avanturističkog romana jer ima taj element stranog i nepoznatog. Iako možda nije toliko inovativan konceptualno, roman je zanimljiv i dobar primjer kako napisati nešto unutar žanra koji je slabo zastupljen unutar Hrvatske i ponuditi čitateljima nešto novo što bi moglo ublažiti njihove predrasude, a pokoji hommage filmu ili seriji čine ga privlačnim autorom kako u spisateljskim, tako i u filmskim krugovima.