utorak, 20. srpnja 2021.

Narcisa Potežica | Knjiga o Lei Deutsch


(O novoj knjizi "LEA DEUTSCH. Dijete glume, glazbe i plesa" autorice Martine Bitunjac)

Tragična sudbina Lee Deutsch, poznate glumice koju su nazivali "čudom od djeteta", završila je njenim odvođenjem u logor. Umrla je kao žrtva holokausta 1943. godine u vagonu na putu za Auschwitz. Dok se o životu Ane Frank, koja je postala svjetski simbol židovske tragedije jer se slična dogodila njoj i milionima Židova - o Lei Deutsch, koja je živjela u Zagrebu i stradala samo zato jer je bila Židovka ne zna se puno čak ni u našoj sredini. Jedva spominjana - ponekad samo od njenih preživjelih sunarodnjaka - malo ili tek površno se znalo o nesretnoj Lei i njenoj kazališnoj karijeri koja je okrutno prekinuta. Lein život opisao je tek njen suvremenik Pavao Cindrić u knjizi pod naslovom "Lea Deutsch: Zagrebačka Ana Frank", Zagreb, 2008. Snimljen je i film "Lea i Darija"(2011.) u kojem je  redatelj Branko Ivanda prikazao dvije životne priče - život židovske glumice djevojčice Lee Deutsch i njene kolegice Darije Gasteiger, po nacionalnosti Njemice, pa je tako u tom igranom filmu publika mogla vidjeti njihove različite sudbine. Tek lani, u jesen 2020. u Zagrebu je postavljen kamen spoticanja ispred zgrade gdje je Lea Deutsch stanovala (u Gundulićevoj ulici 29.) a na metalnoj pločici piše "OVDJE JE ŽIVJELA LEA DEUTSCH ROĐ. 1927. INTERNIRANA 1943. ZATVOR SAVSKA CESTA ZAPADNI KOLODVOR UMRLA SVIBANJ 1943.U TRANSPORTU".

                                                             

"OVDJE JE ŽIVJELA

LEA DEUTSCH

ROĐ. 1927.

INTERNIRANA 1943.

ZATVOR SAVSKA CESTA

ZAPADNI KOLODVOR

UMRLA SVIBANJ 1943.

U TRANSPORTU".

Šira javnost je nedavno više saznala u podužem članku u subotnjem prilogu "Jutarnjeg lista", 29.5.2021. u rubrici "Zaborav povijesti" kojeg je napisala književnica Slavenka Drakulić postavivši pitanje "Kako je moguće izbaciti Leu Deutsch iz sjećanja u malenoj Hrvatskoj, njenoj domovini?" Povod je očito bilo nedavno objavljivanje nove knjige o Lei Deutsch koju je napisala Martina Bitunjac pod naslovom "Lea Deutsch – Dijete glume, glazbe i plesa", Srednja Europa, Zagreb 2021.                                                          

U toj knjizi je cjelovito opisana biografija Lee Deutsch i popisane su sve uloge koje je igrala kao svestrana glumica. Autorica ove knjige je Martina Bitunjac, povjesničarka koja je na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu apsolvirala studij moderne i stare povijesti te klasične arheologije i potom doktorirala iz područja povijesti na istom sveučilištu, kao i na Sveučilištu La Sapienza u Rimu gdje je neko vrijeme djelovala kao znanstvena suradnica na Odsjeku za povijest, religiju i kulturu. U Bilješci autorici navedeno je da je danas Martina Bitunjac docentica na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Potsdamu, znanstvenica u Moses Mendelssohn centru za europsko-židovske studije i urednica časopisa Zeitschrift fur Religions- und Geistesgeschichte. Tu možda možemo pronaći poveznicu interesa autorice knjige o Lei Deutsch pa je napisala knjigu upravo o Židovki koja je usprkos talentu i uspjehu što je kao dijete postala poznata glumica stradala u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Svi pokušaji da se izuzme od ustaškog progona bili su uzaludni, izgubila je život sa samo šesnaest godina jer se na nju kao i na sve Židove primjenio antisemitski zakon i dekret.

U nevelikoj knjizi od svega 75 stranica pomno je opisana ne samo biografija Lee Deutsch, već i njeno porijeklo, zatim okruženje, društvene i političke prilike kod nas i u svijetu. Tako se čitatelj koji je malo znao, jedva čuo ili čak gotovo ništa ne zna o Židovima, o predratnim i ratnim utjecajima na njihov život i o položaju Židova na ovim prostorima može upoznati s tom problematikom i shvatiti slijed događaja koji su doveli do holokausta kod nas. Naročito je opisana situacija u Zagrebu i kakvi su bili razmjeri i posljedice progona od stvaranja NDH 10. travnja 1941. kada je došla naredba o popisivanju Židova, da nose posebne oznake, uslijedili su progoni, deportacije i istrebljenje Židova, uz nehumane metode došlo je do strašnih stradavanja.

Zbog vjerodostojnosti opisanog Martina Bitunjac navela je izvore i brojnu literaturu. Podatke je dobila iz arhiva u Hrvatskoj (Hrvatski državni Arhiv u prvom redu iz Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i koristila podatke Muzejsko-kazališne zbirke (Kartoteka osoba Lea Deutsch) jer je navedeno sve gdje je Lea Deutsch sudjelovala, u kojim predstavama i kada i koje je sve uloge igrala.

Također su među arhivima u Hrvatskoj korišteni podaci Hrvatskog državnog arhiva (HDA)  -  i to Arhiv Ravnateljstva ustaškog redarstva. Židovski odsjek i arhiv Ponova – Prijava imetka na temelju čega se vidi što je obitelj Deutsch morala predati kao i svi Židovi, protjerana je a Lein otac je preživio Drugi svjetski rat kao i otac Ane Frank. Naime Stjepana Deutscha je u bolnici na odjelu za zarazne bolesti krio njegov prijatelj iz mladosti u Petrinji dr Vilko Panac, predstojnik Klinike za oftalmologiju.

U Bibliografiji knjige o Lei Deutsch je naveden i Arhiv u Izraelu - Central Zionist Archives, Jerusalem (C2/2093, Croatia. Documents Regarding Anti-Jewish Legislation, 1941-43.)

Koliko je studiozno autorica prišla proučavanju ne samo života i djela već i prilika u doba Lee Deutsch vidi se po literaturi  koju je navela, pa je opisujući iako ukratko povijest i položaj Židova na prostorima Balkana, bivše Jugoslavije i Hrvatske u doba NDH konzultirala brojna djela - navodeći u Bibliografiji sljedeće knjige:  1. Banović, Snježana: Država i njezino kazalište, Zagreb, 2012.; 2. Bogner-Šaban, Antonija: Tragom lutke i pričala, Zagreb, 1994.; 3. Cindrić, Pavao: Zagrebačka Ana Frank, Zagreb 2008.; 4. Goldstein, Ivo – Goldstein, Slavko: The Holocaust in Croatia, Pittsburg 2016.; 5. Levy, Moritz:Die Sefardim in Bosnien.Ein Beitrag zur Geschichte der Juden auf der Balkan-Halbinsel (Sefardi u Bosni. Prilog historiji Jevreja na Balkanskom poluotoku), Sarajevo 1911.

Uz to sastavljen je popis časopisa i novina u kojima je spominjana informacija o Lei Deutsch, a to su brojni naslovi tadašnje periodike: Morgenblat(Jutarnji list), Zagreb; Der Wiener Tag (Bečki dan), Beč; Hrvatski dnevnik, Zagreb; Jutarnji list, Zagreb; Kulisa, Časopis za kazalište, kino, variete, društvo i šport, Zagreb; Nacional, Zagreb; Narodne novine, Zagreb;Novo doba, Split; Novosti, Zagreb; Obzor, Zagreb;Politika, Beograd; Pravda, Beograd; Pričalo, Zagreb; Radiowelt, Illustrierte Wochenschrift fur Jedermann (Svijet radija. Ilustrirani tjednik za svakoga) Beč; Svijet, Ilustrirani tjednik, Zagreb;Večer, Zagreb;Ženski list, Zagreb;Židov, Zagreb.

U knjizi "Lea Deutsch, Dijete glume, glazbe i plesa " saznajemo da je Lea Deutsch punim imenom Lea Dragica Deutsch rođena 18. siječnja 1927. Njeni roditelji upoznali su se na proslavi Purima 1925. u Židovskoj općini Zagreb. Njen otac Stjepan čiji su preci od 1797. živjeli u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, a on je pohađao školu u Petrinji, studirao pravo u Zagrebu gdje je 1917. otvorio odvjetnički ured. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je u carskoj i kraljevskoj pješadijskoj regimenti a kao časnik bio je aktivan do 1919. kada se vratio u Zagreb i posvetio svojoj profesiji. Njegova supruga Ivka rođena Singer bila je kći trgovca, brinula o djeci i posebno se zanimala za kazalište. Veliki utjecaj na rano otkrivanje talenta i poticanje da mala Lea već zarana glumi imala je njena teta Vera Singer. Tako u ožujku 1929. godine na proslavi Purima sa svega dvije godine prvi put recitira i pritom je pjevala i plesala u Židovskoj općini Zagreb. Kako je već s pet godina čitala i pisala, istaknula se izvanrednim pamćenjem, uz to je pjevala i plesala - poznati redatelj i glumac Tito Strozzi je petogodišnjoj Lei ponudio da se priključi dječjoj umjetničkoj skupini skupini "Dječje carstvo". Tamo je mala Lea uvježbavala prve scenske tekstove. Već u listopadu 1932. igrala je prvu sporednu ulogu u popularnom pučkom igrokazu Josipa Freudenreicha "Graničari" a komad se nije izvodio na njemačkom već na narodnom jeziku. Slijedi u prosincu 1932. uloga Juliške u opereti "Grofica Marica" Emmericha Kalmana. Zatim je Tito Strozzi 14. prosinca 1932. uprizorio socijalnu dramu "Pred izlazak sunca" Gerharta Hauptmanna u kojoj je i Lea nastupila. Slijedi uloga  u Molierovoj satiri "Umišljeni bolesnik" gdje igra ulogu  Louison, koja je najmlađa kći autoritarnog Argana. O njoj tada prvi put piše tjednik "Židov" a u "Obzoru" je čak nazivaju "primadona". U lipnju 1933. kao šestogodišnjakinja glumi u predstavi Ericha Kastnera "Tonček i Točkica" s još jednom dječjom zvijezdom Ivanom Bracom Reissom, pa ih hvale u tisku - u "Jutarnjem listu" i "Svijetu" te se navodi da mala Lea postaje toliko popularna da publika za njom viče "Točkica".

Godine 1933. nastupa kao Marieta u komediji venecijanskog pisca Giacinta Galline "Tako ti je je na tom svijetu, dijete moje", a u siječnju 1934. dobiva ulogu u "Hasanaginici" Milana Ogrizovića i to lik Ahmeda. Značajno je da kasnije  - godine 1940. u istom komadu igra lik Mehe – tako u oba slučaja glumi muslimanske dječake i sinove glavnih glumaca. Martina Bitunjac tumači činjenicu da aškenaska Židovka Lea Deutsch u ovoj predstavi glumi muslimanskog dječaka je izraz multikulturalnosti tadašnje Jugoslavije. Prema navodima autorice knjige Lea "svojim je glumačkim talentom i tolerantnim bićem mlada umjetnica koja je nadahnjivala kulturnu javnost i graditeljica mostova između nacija i vjeroispovijesti."

Značajna je nadalje uloga Lee kao Gite u komadu "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" koju postavlja Alfons Verli prema djelu Ivane Brlić- Mažuranić. Uslijedile su uloge likova u djelima "Naša deca" Branislava Nušića i "Nadina velika tajna " Zlate Kolar - Kišur. Predstavom "Tako ti je na tom svijetu, dijete moje" 1935. gostovala je u Sisku i u Beogradu. 

Prilikom gostovanja u Beogradu upoznaje bugarske umjetnike i dobiva ponude da gostuje i u Sofiji. Lea također uz glumu dobro pjeva i pleše te je naučila "stepati na američki način" pa je časopis "Svijet" uspoređuje s u to doba u svijetu poznatom glumicom Shirley Templ, čak u jednom intervju 1935. prilikom gostovanja u Beogradu sama Lea je rekla da je gledala sve filmove popularne holivudske dječje zvijezde i da bi je željela osobno upoznati.

Također je Lea nastupala na radiju i te emisije su trajale po sat vremena, pa je tadašnji tisak hvalio "njene svestrane vještine". Okušala se i u suvremenoj operi "Oganj" Blagoja Berse, dobila je pjevačku i govornu ulogu, pa je tako bila na pozornici HNK s poznatom opernom pjevačicom Zinkom Kunc-Milanov. 

Uspješno nastupa u opereti "Čudo od djeteta", premijera je održana 21. prosinca 1935. u Velikom kazalištu u Zagrebu. Već u ožujku 1936. tumači lik dječaka Cedrica Erola u "Malom princu" autorice Frances Hodgsons Burnett, pa je tisak hvali jer se odlično snašla igrajući mušku ulogu, a predstava se izvodi u Sisku i Splitu, gdje je zabilježena velika navala publike "kada su zbog gužve morali čuvari reda intervenirati" piše u tadašnjem tisku.

U siječnju 1937. slijedi predstava "Robinson ne smije umrijeti", a već sljedeći mjesec Lea nastupa u opereti "Ženidba Mickey Mousa", dok joj je krajem 1938. Mladen Širola povjerio ulogu dječaka u "Ivici i Marici".

Zbog Leinog talenta i nastupa na pozornici u brojim komadima njeni obožavatelji nisu vidjeli daljnju budućnost i razvoj genijalnosti u tadašnjoj Jugoslaviji već u dalekom svijetu o čemu su posebno pisale cionističke novine "Židov".  kada je godine 1935. u Zagrebu gostovalo francusko filmsko poduzeće Pathe, čak je snimljen dvadesetminutni film o Lei i ponuđeno joj je da ode u Pariz, nauči francuski jezik i tamo nastavi svoj put u svijetu kazališta i filma. No Lea i njeni roditelji su to odbili, ona je željela ostati u Zagrebu, jer je to bio njen grad gdje je imala prijatelje i svoju publiku, a tada je upravo nastupala u predstavi "Čudo od djeteta".

I tri godine kasnije, u veljači 1938. gostovala je u Jugoslaviji hebrejska kazališna skupina Habina iz Palestine, nekoliko umjetnika je posjetilo Leu koja je goste pozdravila ulomcima iz djela "Mali princ" pa je toliko impresionirala redatelja Barucha Chemerinskoga da je pozvana da s majkom dođe u Tel Aviv. No ona to ponovo odbija jer je bila vezana za Zagreb.

Godine 1939. dobiva ulogu sicilijanskog princa u Shakespearovoj drami "Zimska priča", zatim nastupa u drami "Moral gospođe Dulske" poljske autorice Gabriele Zapolske pa tisak piše da je postala "potpuna kazališna glumica". Slijedi uloga Anjuške u drami Lava Tolstoja "Moć tmine", a u rujnu 1940. tumači lik djevojčice Silvije u scenskom komadu "Spis broj 516" hrvatskog pisca Gene S. Senečića.

U knjizi je 23 ilustracija (kopije fotografija, kazališnih programa i plakata) u prilogu je Popis ilustracija, od toga najveći broj uz fotokopije kazališnih programa su fotografije Lee Deutsch, koje je snimio njen otac poznat i kao strastven fotograf - pa je to svjedočanstvo o umjetničkom djelovanju Lee. Na osnovu fotografija iz obiteljskih albuma znamo kako je izgledala te su zabilježeni prizori iz predstava kao i njene slike s tadašnjim poznatim glumcima i režiserima. Vidimo na primjer fotografiju s autorom komada "Spis broj 516"  - Geno Senečić stoji u sredini, Lea stoji uz Dubravka Dujšina, dok Nina Vavra sjedi do nje (vjerojatno je to jedna od njenih posljednjih fotografija).

Posljenji je put nastupila 15.ožujka 1941. u nekoj kazališnoj predstavi – u komadu "Živa šahovska igra" kada Lea Deutsch kao neko pretkazanje tragičnih događaja izgovara na pozornici 

                                           "Dopustite nam, dame i gospodo

                                       

Da odigramo čudnu partiju,

Gdje glumci bit će šahovske figure!




Završava ...posljednjim riječima


Trajna borba, il poraz, il pobjeda

U kojoj ljudi samo su figure! (...)

I s time je naša igra svršena!"


I zaista u novonastaloj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj proglašenoj 10. travnja 1941. dolaskom na vlast ustaše počinju sustavni progon Židova. Tako je 80 posto Židova na ovim prostorima postalo žrtvom holokausta. A nekoć proslavljena Lea Deutsch ne samo da ne smije od 30. travnja 1941. kada je donesena Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti više nastupati već joj je zabranjen ulazak u kazalište, do jučer bio je to njen dom i život. Postoji svjedočanstvo glumca Relje Bašića koji je kao dječak bio potajno zaljubljen u nju a gledao je Leu kako očajna sjedi nepomično na klupi i satima gleda u zgradu Hrvatskog narodnog kazališta.

Obitelj Deutsch se nadala da će se uspjeti spasiti zahvaljujući članku 6. prema kojemu su "arijevska prava" mogle dobiti osobe koje su se prije travnja 1941. zalagale za interese i oslobođenje hrvatskog naroda. U nadi da će kao istaknuta kulturna djelatnica biti oslobođena rasnih zakona Lea Deutsch napisala je 27. lipnja 1941. Rasnom odjelu ministarstva unutrašnjih poslova NDH pismo na četiri stranice.

Pismo je toliko potresno da će svakome tko ga pročita ostati zauvijek u sjećanju.

Možda je najveći značaj ove nove knjige o Lei Deutsch što je na kraju kao prilog fotokopija tog Leinog pisma, koje je najbolji prikaz situacije u kojoj se Lea našla, hvatajući se za slamku spasa jedinu mogućnost da preživi vidi u detaljnom objašnjenju svog hrvatskog nacionalnog osjećaja. Tako navodi kako se u njenoj roditeljskoj kući sastajalo društvo Hrvata, njeni roditelji nisu pripadali nekoj cionističkom udruzi, glasali za hrvatske izborne liste, otac kao odvjetnik nije imao drugih klijenata osim Hrvata, u školi za vrijeme nastave rimokatoličkog vjeronauka uvijek je ostajala. Naposljetku ona je prešla na rimokatoličku vjeru i navodi sve svoje nastupe i popis djela u kojima je imala uloge, posebno one hrvatskih autora, s napomenom da su je roditelji hrvatski i domoljubno odgajali! Pismo su potpisali i podržali je i Hermina Pećina rođena Rukavina, sestra ustaškog pukovnika te poznata glumica Nina Vavra -Bach.  

Tako vidimo da su uz pismo preporuke s vlastoručnim potpisom tadašnjih poznatih kulturnih djelatnica, ali sve to NIJE POMOGLO. Poznato je da su u  Zagrebu ustaše čak srušili Sinagogu. A Lea kao Židovka više ne smije pohađati Treću žensku realnu gimnaziju. Za nju se pokušao založiti i tadašnji rabin Miroslav Šalom Freiberger koji je također naposljetku odveden u logor i tamo među prvima ubijen.

Navodno je Leina majka pokušala pobjeći odlaskom u partizane ali je taj njihov pokušaj propao. A Lea je strpana u stočni vagon zajedno s majkom i mlađim bratom, koji su u Auschwitzu pogubljeni dok ona nije preživjela put do logora.

Knjigu možemo preporučiti kao dokumentarnu prozu koja se čita u jednom dahu i u kojoj je prikazan samo zato što je bila Židovka zauvijek prekinut put jedinstvene dječje zvijezde koja sada može jedino visoko sjati kao upozorenje – da se ne zaboravi njeno stradanje i više nikome nikada ne ponovi.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.