ponedjeljak, 14. rujna 2020.

Jelena Hvoj | Ana-Marija Posavec: "Dekas Angelos"

„Smatrao je da se jedino kontinuiranim prisjećanjem i rekonstrukcijom događaja može pametnije, staloženije djelovati u gorim, budućim situacijama. Luđim vremenima. Smatrao je da uvijek čovječanstvo, koje još ništa nije naučilo od maćehe imenom Povijest, ipak može bolje.“ 

Dekas AngelOS naziv je zbirke priča u kojima Ana-Marija Posavec vješto spaja dva svijeta. Onaj zemaljski i onaj nebeski. Promišljanja i opservacije čovjeka i grada kakvi su sada i kakvi su nekad bili, a sve to kroz oči anđela čuvara. 

Odakle krenuti po pitanju ove zbirke? Od samog početka, kako i dolikuje. U prvoj priči, prigodno nazvanoj „Pijani anđeli u kožnim mantilima“, upoznajemo glavne aktere i svojevrsnu poveznicu Dekas AngelOS-a, anđele čuvare koji se posljednjeg petka u mjesecu sastaju u otmjenom hotelu kako bi popili čašicu ili dvije, te razgovarali o najznačajnijim stvarima koje su upili od posljednjeg susreta. Kasnije, kroz radnju, upoznajemo ih kroz oči onoga što ih svakim danom čini ljudskijima, ali upoznajemo i svijet, kao i grad na Dravi, kroz njihove oči, one neokaljane zemaljskim, na anđeoskim mukama. 

Kroz ovo se djelo da naslutiti autoričina neiscrpna ljubav prema gradu Osijeku, kao i prema Baranji; osjetljivost na nepravdu modernog svijeta u svim svojim oblicima, od korupcije, do materijalizma kao jednog od glavnih zala, zatamnjivanja srca i uma koje valja pročistiti. Osjetit ćete to čitajući gotovo svaku promišljenu rečenicu u zbirci. Tako ćete u ovom osebujnom djelu upoznati kulturu, vizuru i sam osjećaj, vibraciju grada. No, upoznat ćete još nešto. Ljudskost. Onu podložnu lošim, ali humanim stvarima. Problematika današnjice vješto je upakirana u gotički osjećaj koji u nama bude spomenuti anđeli. I ne samo problematika današnjice, već i jedna svevremenska problematika koju je autorica jako mudro upakirala u ovu zbirku. 


Važno je napomenuti kako se radi o djelu koje treba čitati s dozom strpljenja. Ovo nije tekst kroz koji ćete „proletjeti“. Naravno, možete, ali ne savjetujem. Slojevito je na više razina. Posavec i u ovoj zbirci pokazuje svoj specifičan stil pisanja koji se rijetko uočava u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Laički volim govoriti kako je ova autorica drevna, aristokratska i profinjena duša zaglavila u modernome svijetu. I upravo to možete očekivati kada zavirite u stranice Dekas AngelOS-a. Profinjen stil, elokventnost i nipošto štivo koje će služiti kao još jedna šablonizirana zbirka priča za opuštanje i zaboravljanje. 


Na osobnoj razini, valja napisati kako sam se najviše povezala s dva lika koje je autorica, po mojem mišljenju, najljepše sagradila. Anđeo Noa i „Nacistički anđeo“, kako su ga drugi njegove vrste prozvali, anđeo Andreas. Njihove uloge, kao i breme koje nose, čitajući ih daju nam onu malu natruhu želje i poticaja da ih načinimo stvarnima. Da možda ipak, ako dovoljno želimo, oni stoje iza naših leđa, onako nevidljivi i s cigaretom u ustima, te štite naše duše od nevremena modernog načina života koje se događa ovdje u stvarnome svijetu. 


Preporučila bi ovo iznimno zanimljivo književno djelo svima koji žele upoznati Osijek. Svima kojima treba anđeo čuvar s porocima. Svima koji imaju strpljenja otkrivati slojeve koji se kriju iza stranica Dekas AngelOS-a. 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.