ponedjeljak, 17. veljače 2020.

Sve je to u glavi


KRAKOW - grad moje sreće

Piše:Martina Sviben

Nakon trećeg posjeta Krakowu sigurna sam u dvije stvari: svakako ću se još vraćati jer je to grad u kojem bih mogla živjeti. O ljudima ne baš često pomislim – „mogla bih s ovom osobom razgovarati satima“, a to smatram jednim od najvećih komplimenata jer uključuje mnogo što – a o mjestima i gradovima koje sam posjetila također rijetko pomislim – „ovdje bih mogla živjeti“.

Nije da sam svjetski putnik, ali dobar sam dio Europe upoznala i nigdje se nisam osjećala tako ugodno i opušteno kao u Krakowu.  Gotovo nalik nekom stanju sreće. Čula sam da je u arkadnom dvorištu krakovske katedrale na brdu Wawel kamen kojem je očitano povećano zračenje i smatraju ga izvorom pozitivne energije. Ne znam ima li to kakve veze s mojim raspoloženjem prema tome gradu, nije ni bitno, ovo je sasvim subjektivan prikaz jednog grada koji sam počela doživljavati svojim, lišen uobičajenih turističko-povijesnih podataka.

Što je to što Krakow u mojim očima i srcu stavlja ispred Beča, Praga, Budimpešte ili Pariza, koje također poznajem?

Mislim da je u pitanju – skromnost. Ljepota i skromnost – tako ga doživljavam. Premda je riječ o kraljevskom gradu u kojem su stolovali poljski kraljevi od 11. stoljeća i  gradu crkvi kojih ima više od stotinu, ništa vas ne napada, ne forsira, ne bode u oči. Nekako ste pošteđeni povijesne, ideološke, vjerske, bilo kakve megalomanije. A ipak vam se sve nudi, sve možete, ovisno o tome što vas zanima.

Sasvim svjesna subjektivnosti svog doživljavanja, nekako mi se čini da je u Krakowu sve malo – čak i ono što površinom nije – na primjer zgrada Sukiennice na središnjem trgu, katedrala ili čitav kompleks na Wawelu. Zato što vas nijedna od tih lokacija ne ubada svojim neprimjerenim te moralno i politički upitno steknutim bogatstvom, kao što je to slučaj s, recimo, austrijskom ili mađarskom prijestolnicom. Nakon višestane šetnje Krakowom pamtite prekrasno cvijeće kojem tamo pogoduju umjerene ljetne temperature, uredne ulice, puno zelenila, živopisne, ali opet nekako neutralne boje, nasmijane i pristojne ljude, dinamiku gradskog centra, ali ne one vrste koja iritira i umara... Čak i Visla djeluje smirujuće i skromno, premda je velika i široka.

Krakow je u potpunosti pošteđen razaranja u 2. svjetskom ratu jer su u njemu vrlo lagodno i opušteno živjeli nacistički dužnosnici uposleni u obližnjem zloglasnom Auschwitzu. Površinom je otprilike velik kao Zagreb, ali ima nešto manje stanovnika. Turista je mnogo, ali nisam imala dojam gužve, vjerojatno zbog svega navedenog. 

Glavni trg Rynek Glowny, inače jedan od najvećih srednjovjekovnih trgova u Europi, prepun je pantomimičara, kočija kojima možete u obilazak, glazbenika u poljskim narodnim nošnjama i slastičarnica. Dva 45-minutna sjedenja na terasi jedne od takvih slastičarnica bila su mi neopisiv užitak. Toplo sunce na licu, fini kolači i kava umjerenih, ili bolje rečeno, pristojnih cijena, ljubazni ljudi, prigušen razgovor za susjednim stolovima uz topot konja po popločenim uličicama i trgu – sve nekako neupadljivo i s mjerom. Ponavljam – sve je tamo i svi su tamo, ali nitko nikome ne smeta niti se nadmeće – kao da je nekakvo ozračje pozitive i mira nešto što nesvjesno primiš ulaskom u grad. Izvan strogoga centra grada vidljivi su ostaci komunističkog stila gradnje, ali imam osjećaj da se polako gube jer niču nove zgrade i kuće, modernih oblika, ali ukusne i pripadajuće cjelini.

Krakow nije grad za panoramski razgled autobusom, u njemu nema polukilometarskih zgrada s desetak ulaza, to je grad za smirene, pristojne pješake i mlade kojih ima puno, jer je vodeći poljski sveučilišni grad u kojem godišnje studira 180 000 studenata.

Prelijep i preugodan grad.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.