četvrtak, 22. studenoga 2018.

Ivo Mijatović-Ico | Dražen Brandić: Zamka pjesme


Uskoro: "Zamka pjesme" - poezija, autor Dražen Brandić Brada

Taman kada sam započinjao srednjoškolsko obrazovanje 1985.god. Dražen Brandić je objavio svoju prvu knjigu poezije pod naslovom Prelazak X dopunjujući nacionalnu književnost još jednim djelom značajnim za sredinu iz koje je dolazio. Meni, tada nepoznat autor našao se pod rukom u jednoj Županjskoj knjižari i papirnici koja je u ono vrijeme nudila na prodaju po vrlo povoljnim cijenama (80 dinara) nove naslove, između ostalih i Draženovu knjigu. Ako je za usporediti vrijednost cijene knjige u ona vremena, te ova današnja, možda je značajno napomenuti da je cijena kino ulaznice tih 80-tih godina bila negdje cca 10 din. Što jasno ukazuje da se za vrijednost knjige (meki uvez) tada moglo kupiti osam kino ulaznica. Komparirajući današnju vrijednost knjige i njenu cijenu s cijenom koštanja kino ulaznice od cca 25 kn dolazimo do spoznaje koliko je knjiga, te nečije djelo obezvrijeđeno. Iako Dražen nije znao da će do toga doći ubrzo je 1987.god. izdao svoju drugu knjigu pod naslovom Kvit, a onda je nastao period suhoparnosti od trideset i jedne godine da bi ponovno ukoričio svoje djelo ovaj put pod naslovom Zamka pjesme.

Iako sam taj period od trideset i jedne godine nazvao suhoparnim, on kao takav nije bio. Doduše, po obimu izdanog materijala, to bi se moglo tako smatrati, ali po Draženovoj aktivnosti, predstavljanju svojih zbirki, nastupima u živo gdjegod je mogao, bio pozvan ili imao vremena, to je vrlo vješto iskoristio predstavljajući se publici svoga grada, ali i dalje. Družeći se na tim skupovima sa znatno poznatijim i priznatijim književnicima Dražen je prikupljao iskustva, prihvaćao usmjeravanja te je svoju poeziju objavljivao i u časopisima za književnost kao i u raznim zbornicima.

Zamka pjesme svakako je jedan od onih iskoraka koje je autor prikupio kroz iskustvena promatranja i usmjeravanja. Međutim, i tu je znatnim dijelom ostao dosljedan sebi, vezan uz svoj zavičaj, voljenu rijeku (Bosut), drage osobe, gdje je uvijek u prvi plan izbijala ljubav kao misao vodilja, bila ona uzvraćena ili neuzvraćena.

Važno je napomenuti kako autor, s obzirom na mjesto u kom živi, (Vinkovci) često u pjesmama upotrebljava riječi koje su sinonim za slavonski dijalekt kao oblik štokavskog narječja. Sama uporaba arhaično-dijalektoloških riječi ne utječe na promjenu i smisao pjesama, nego naprotiv, dočarava melodičnost istih. Tu mislim na riječi koje se javljaju bez završnog glasa ili na dvootvorničku skupinu ao kao npr. kao-ko, posao-poso i druge. Pogrešno bi bilo napisati da su pjesme pisane potpunim slavonskim dijalektom, ali je bitno da autor ne odustaje od primjene istog te će se danas-sutra i njegova poezija moći analizirati s tog aspekta kao pojava klasičnog kniževnog jezika s primjenom slavonskog dijalekta.

Nemoguće je ne uočiti kako autor posebno veliča rijeku posvećujući joj značajno mjesto u svom pjesničkom opusu što me je kao urednika zbirke navelo prema prvom podnaslovu u knjizi; Bosutovanje u kom je vidljivo da se autor jasno odredio što ta rijeka za njega znači i kakav je njen utjecaj na njegov život ili sudbinu pojedinih ljudi jer je ta rijeka zavodila, davala nade, bila svjedokom neizvjesnosti, rastanaka ili sastanaka.

Drugom dijelu knjige dao sam zajednički nazivnik Pjesme iz čamca koji započinje istoimenom pjesmom kao neraskidivom vezom prvoga dijela jer mirnoća te rijeke je, kako za mnoge Vinkovčane, tako i za samog autora bojno polje, ali i utjeha. Kao zaljubljenik u Bosut autor je često svoje nemire liječio upravo na njegovim obalama sjedeći u čamcu, razgovarajući u tišini s vodom, nebom iznad sebe, suncem, zvijezdama, ali i travama na njegovim obalama, trskama ili šašima. Tu je ljubovao, skrivao se, veselio,, odmarao.

U prva dva dijela knjige autor je često pribjegavao toponimima kao stilskoj figuri, da bi u trećem dijelu koji nosi zajednički naziv Iza mog neba, pristupio ljubavnoj lirici kao nositelju emocije primjenjujući u pojedinim pjesmama digresiju kao strukturu oblikovanja. Međutim, gledajući na kompoziciju, odnosno cjelokupnost djela otkrivamo neujednačenost izražavanja koja se očituje u elementima lirike, što samo potvrđuje dio iz recenzije gosp. Nagulova gdje je stavio naglasak na semantičko -polistrofično izražavanje autora.

Zbog ljubavi, kao neizbježne teme svakog autora uvjeren sam da će Draženova poezija doživjeti niz iščitavanja pri tome propitujući stara, ali i postavljajući nova, nama vazda aktualna pitanja jer četvrti podnaslov i sam nosi pjesnikove težnje; Kad bih znao pjevati, koja se usko nadovezuje na svaki navedeni podnaslov tako tvoreći cjelinu. Uzevši u obzir recenziju gosp. Franje Nagulova u kojoj je jasno naglasio da je autor napravio semantički zaokret važno je istaknuti kako semantika ima sedam vrst značenja i to; konceptualno kao vrstu „semantičke kompetencije“, te šest drugih vrsta; konotativno, socijalno, afektivno, refleksijsko, kolokacijsko i tematsko značenje. Svakako je važno da je autor svoj pristup semantici iskoristio za razvoj i usavršavanje svog poetskog izričaja što nas kao čitatelje u svakom slučaju može veseliti jer nam autor zbirke time razbija uvriježeno mišljenje kako je o ljubavi sve rečeno, doduše, možda i jeste, ali ne na ovakav način kako je to sada napravio Držen. To znači da za analizu bilo koje Draženove pjesme ili rečenice moramo utvrditi „fonološki opis“, „sintaktički opis“ i „semantički opis“ te faze prema kojima jedna razina opisa može proizaći iz druge.

Pa pođimo u čitanje i istraživanje…

U Gradištu 15. studenog 2018.god.

Urednik
Ivo Mijatović-Ico

Nakladnik: Certis. d.o.o. Cerna i Udruga "Tikvica" Vinkovci-Gradište

Nema komentara :

Objavi komentar