Dragan Miščević | Tri knjige Sonje Smolec

U suvremenoj hrvatskoj dječjoj književnosti treba istaknuti tri značajne knjige Sonje Smolec koje svojom tematikom ukazuju na problem odnosa roditelja i djece u suvremenoj obitelji. To su Prva klupa do prozora, Moja sestra Sarah i Moja polovica mjeseca. Romani o životu djece u neskladnim obiteljima koje djeluju skladno i funkcionalno, sretno i zadovoljno, ali se moramo upitati, pogotovo u današnje vrijeme, interneta, i ostalih dostignuća tehnike i napredne tehnologije nisu li roditelji ti koji pomalo zaboravljaju djecu. Nije sav uspjeh niti u ocjenama i brizi za ocjene, niti je roditeljska briga za ocjene najbitniji odnos među roditeljima i djecom.

Prva klupa do prozora nenametljivo, a kroz igru i prijateljstvo dvoje vršnjaka Igora i Eme priča o tužnoj sudbini djevojčice Eme koja se bori s bulimijom. Igorova sestra Veronika također upada u nevolju s hranom jer želi biti manekenka.

Uz vješto pričanje svakodnevnih događaja autorica nas šokira završetkom, koji smo željeli da bude sasvim drugačiji, a koji je stvarna sudbina mnogobrojne djece čiju bolest roditelji kasno primijete.

Moja polovica mjeseca nas upozorava na opasnosti koje vrebaju s interneta. Pubertet je faza u dječjem životu kada nastupaju nagle promjene. Od poslušne i dobroćudne djece preko noći postaju buntovnici bez razloga. Sve im smeta. Svemu se suprotstavljaju očekujući razumijevanje tamo gdje im ruku pruža opasnost. Melita i Damir zbog očeva zanimanja često mijenjaju boravište. Nakon Londona, Berlina dolaze u Zagreb.

Roditelji su zauzeti svojim brigama i problemima te se Damir odlučuje za bijeg s Facebook prijateljom Borisom Bo nazad u Berlin gdje mu je djevojka. I tako dospijeva u nevolje. 

Autorica se odlučila za sretan završetak unatoč svim nedaćama koje je oteti dječak proživio, ali mnoge stvarne priče završavaju tragedijama, fizičkim i psihičkim.

Napeto, uzbudljivo i čitko štivo za odmor i razmišljanje. Lektira za mlade, ali i za roditelje.

Moja sestra Sarah uvodi nas u svijet paranormalnog, nesvakidašnjeg i neočekivanog. U svakom slučaju stvarno i  nestvarno isprepliću se u jednu uzbudljivu priču  koja nas svojom jednostavnošću i tečnošću pripovijedanja uvodi u normalan svijet nenormalnog. Uvjerljivošću i točnošću opisa i pripovijedanjem „osobnih“ doživljaja Sofija nas vodi u doživljaje s one druge strane između jave i sna, mašte i zbilje. Sve je pomaknuto s onu stranu ogledala, ali djeluje zbiljski i stvarno.

Možda nas i nehotice književnica vodi kroz živote djece koja unatoč prisustvu roditelja samuju i traže svoje putove na kojima će biti primijećeni. Naizgled su sve obitelji u sva tri djela sređene, i stabilne, osim Emine iz romana Prva klupa do prozora, čiji su roditelji razvedeni. Ne oskudijevaju ni u čemu. Složni su. Vode brigu o djeci, ali ipak se osjeća otuđenost između djece i roditelja. Uska pukotina kroz koju proviruje nevolja.

Sva tri djela odlikuju se originalnim usporedbama u opisu likova, ambijenta, atmosfere i emocionalnih izljeva. Posebno su mi se dopale usporedbe: „ Najprije jedna, a onda jedna za drugom u nizu. Kao ukrasi na Trgu bana Jelačića.(mama trudna drugi put)“,  „brada mu se objesila kao da mu je netko prikvačio uteg“, „osmijeh kiselih krastavaca“, „oči su joj postale velike kao dna iz kojih smo pile sok“.

Roman se čita s užitkom. Paranormalno i pomaknuto od stvarnosti postaje tako jednostavno i normalno da nas privlači i oduševljava. 

Tek u nekoliko naznaka doznajemo o židovskim običajima, koji bi mogli biti i opsežniji da se bolje upoznamo s kulturom i vjerovanjem drugih naroda, koji žive tik uz nas ili pored nas, a o kojima ne znamo ništa, a o njima donosimo svoje sudove i zauzimamo negativne ili pozitivne stavove. 

Kroz lik tante Anne književnica tek uzgred ističe da je za vrijeme holokausta, najvećih zločina u njemačkim logorima smrti, bilo pojedinaca koji su pokušavali i spašavali zatočenike izlažući svoje živote. Tante Anne je iz logora smrti spasila njezinu baku Klaru, kao malu djevojčicu. Posvojila je i odgojila kao svoju.

Premda je  Moja sestra Sarah interesantna, čitka i zanimljiva prema mojem mišljenju bilo bi čitkije da je djelo razdijeljeno u više poglavlja, jer poglavlja od pet-šest stranica nas privlače da nastavimo čitanje, a cijeli roman namijenjen mladima, je jedna cjelina što ima svoje prednosti i nedostatke. Prednost je u tome što nas uvodi u košmar normalnih i paranormalnih događaja bez zastoja i prekida, a nedostatak je što mladi čitatelji nerado čitaju opsežnija djela od preko 260 stranica kao jednu cjelinu.