Kolumne

petak, 2. lipnja 2017.

Patnje mladog autora XL.


NAPREDNO - TEMELJNO - NEPOTREBNO!

Piše: Jelena Hrvoj

I kada čovjek pomisli da ne može „bolje“, hop! Nema potrebe da napominjem tko je izjavio sljedeću tvrdnju, zar ne?

„Hrvatski treba izdvojiti u dva predmeta-bazični i AP (advanced placement) sa svom tom književnošću za one koji žele u humanističke znanosti ili znati više.“

E sada vi mene nazovite kako želite, ali ja u ovome vidim prijedlog o tome kako se materinji jezik, onaj isti koji učimo generacijama i generacijama, treba podijeliti na redovni i (kakav?) izvannastavni. O čemu mi tu pričamo? Osnovni materinji jezik bi podrazumijevao što? Pisanje, čitanje, komunikaciju, možda prstohvat gramatike i žličicu literature? Hoće li naša djeca jednoga dana u svojim životopisima ponosno pisati kako imaju „visok stupanj poznavanja vlastitog jezika“? Takozvano loptanje našim jezikom, našom kulturom i pravom na kvalitetnu edukaciju mi se sporo popelo navrh glave. Znam i da nisam jedina.

Uvijek je postojao dotičan predmet i postojao je kao jedan. Svi smo učili ono što je u programu, a tko je htio naučiti - naučio je. Ako je nekome jezik kao takav ostao duboko ispod kože, isti je upisao fakultet. Istina, naš je jezik kompleksan, ali on je NAŠ. Taj jezik je temelj društva. Uz njega se rađamo, odrastamo, umiremo. Zvuči radikalno, ali je ustvari jako jednostavno i realno.

Želimo li dodatno zakinuti naciju, oduzmimo joj jezični identitet. Nije li tako? I opet, ne govorim da će to ikada zaživjeti ili da netko nekome išta oduzima. No sama ideja, koja je servirana javno, od najviših čelnika, jednostavno je nepromišljena i pomalo uvredljiva. Naš jezik stvarali su naši preci. Stvarali su ga ljudi od krvi i mesa, a danas se naša komunikacija, kultura, izražavanje, znanje (itd.) temelje baš na toj baštini.

U moje je vrijeme postojala divna izreka koja glasi: „Treba zagrijati stolicu!“ Koristi li se još danas? Ako ne postoji, trebala bi. Dakle, postoje predmeti koji su sekundarni.

Da je naš jezik težak - je. Da bi možda trebalo napraviti neke prilagodbe što se tiče bubanja pravila na pamet, moje je osobno mišljenje, ali napredni? Kada gdje? Za to postoje odgovarajući studiji. I što se smatra bazičnim jezikom? Tko može odrediti granicu gdje prestaje bazični i počinje napredni?

Što je to napredni standardni jezik?

Za nije normalno da svi, osim što kod kuće naučimo govoriti svojim jezikom, bez obzira koji to od jezičnih idioma bio, svi su jednako vrijedni i takve ih također treba njegovati kao dio našeg identiteta, tijekom školovanja naučimo i standardni jezik?

Zar učenici koji su više zainteresirani ionako oduvijek nemaju dodatne sate za napredne učenike koji idu na natjecanja iz jezika? S njima profesori rade dodatno. Postoje natjecanja u znanju pravopisa i gramatike, kvizovi, natjecanja iz književnosti; npr Lidrano, pa natjecanje, od školskog do državnog, koje organiziraju Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Agencija za odgoj i obrazovanje?

Uvijek su postojala djeca kojima je učenje išlo lakše, i postojali su oni kojima je išlo slabije. Uvijek su postojali i uvijek će postojati. No to nije razlog zbog kojega je potrebno „servirati“ ideju o naprednom i temeljnom jeziku. Ono što je potrebno je približiti jezik djeci i potrebno je zagrijati stolicu sa svom tom književnošću.

Nema komentara :

Objavi komentar