Kolumne

srijeda, 21. prosinca 2016.

Sandra Pocrnić Mlakar razgovara sa Sonjom Smolec, urednicom književnog časopisa Kvaka: “Kvalitetniji autor je skromniji od onog koji piše lošije”


Časopis za književnost Kvaka svojim je natječajima, objavama i književnim događanjima koje organizira unio živost na književnu scenu. Kako ste se odlučili pokrenuti časopis? Kako se časopis razvijao? Koji su pokazatelji razvoja koje danas primjećujete?

Potreba za takvom vrstom časopisa postojala je već odavno. To ne znači da sličnih časopisa nema. Primjer za to je i Književnost uživo iz Rijeke s kojim odlično surađujemo. Organizacija književnih događaja, kao natječaja tako i književnih susreta, postala je logičan slijed. Mnogim autorima koji su tražili ili traže mjesto gdje bi se njihovi radovi objavljivali na ovaj je način omogućeno da budu čitani. Premda je potreba za takvim časopisom postojala, najprije smo krenuli s Facebook stranicom kako bi vidjeli koliki je zaista interes i odaziv. I tu je sve počelo i nastavilo se. Časopis je službeno registriran kod NSK, dobio je ISSN broj i nakon toga provedena je i sva ostala potrebna registracija kojim je dobio status službenog elektronskog medija za književnost.

Kvaka je otvorena za suradnju s drugim portalima i elektronskim književnim medijima za književnost i kulturu. Kakvi su rezultati takve suradnje?

Od prvog dana smo otvoreni za svaki vid suradnje, vezane za književnost, u onim okvirima koliko nam naše mogućnosti i vrijeme to dozvoljavaju. Do sada nismo imali problema u komunikaciji, kako s elektronskim medijima tako ni s nakladnicima. Zadovoljni smo.

Književne razgovore koje Kvaka organizira u Peperu znalački vodi glavni urednik Kvake Vedran Smolec. Kako je zagrebačka publika dočekala književni sadržaj u središtu grada? Postoji li konkurencija između drugih sličnih sadržaja u gradu, kao što su razgovori u kafiću K&K Marijana Grakalića ili razgovori Davora Schunka s multimedijalcima u Gajevoj?

Zagrebačka publika je divno i zahvalno iskustvo. Svatko od nas radi ponešto slično i ponešto različito, svi smo usredotočeni na prezentaciju kulture bez obzira o kojem području se radi. Ne razmišljamo o nikome kao o konkurenciji već kao o nečem dobrom što se dešava na području kulture. Za sve ima vremena i mjesta. Dokaz za to su i brojni posjetitelji svih takvih događanja.

Kratkom pričom do 100 riječi "Night Howl" osvojili ste međunarodnu nagradu nagradu u organizaciji španjolskog Museo dela Palabra. Nagradu Vam je predala španjolska princeza Letizija, današnja kraljica. Što bi Hrvatskoj značila slična nagrada čiji bi pokrovitelj bio državni vrh i tako pokazao da podržava kulturnu razmjenu i razvoj umjetnosti?

Da, dobro pitanje. Kod nas postoje različite nagrade koje organiziraju nakladničke kuće ili drugi javni mediji kao što to radi i časopis Kvaka. Neke nagrade su već tradicionalno poznate i redovite dok su druge povremene. Neki od natječaja su financijski veoma primamljivi. Taj faktor dakako nije zanemariv.

Međunarodna nagrada koja bi se dodjeljivala na državnom nivou bila bi dobar pokazatelj svijesti o potrebi razvoja i razmjene kulture na međunarodnom nivou a Hrvatska bi, osim u sportu, na taj način bila prepoznata i na jednoj sasvim drugoj razini. Dokazali bi da smo ne samo zainteresirani za inozemno već da i sami imamo što pokazati.

Organizirati takav natječaj nije jednostavno. Tu veliku ulogu ima novac. Postavlja se pitanje jesmo li mi kao država, u ovoj situaciji, spremni pozvati u goste pobjednika, prvu trojicu ili petoricu s liste natjecatelja, platiti im put, kompletan smještaj, organizirati svakodnevna druženja, posjete muzejima i znamenitostima grada ili države? Vjerujem da bi se u taj projekt trebali uključiti sponzori, kao što su hoteli, putničke agencije, banke. Za mnoge od njih to ne bi bio velik trošak a vratilo bi im se višestruko.

Kvaka ističe da posebno podržava mlade autore. Jesu li postojeći književni časopisi dovoljni kao poligon za afirmaciju mladih autora? Koliko mladim autorima nedostaje afirmacija u "službenim" mainstream medijima koji kulturu i dalje ne prepoznaju kao atraktivan sadržaj?

Bit će nam drago ako će Kvaka ili bilo koji drugi književni časopis nekome omogućiti dalji napredak, ili kako ste i sami rekli – biti im poligon.
Nedostatak medija vidimo po tome koliko radova svakodnevno dobivamo za objavu i po tome što autori uz svoje ime vežu i ime časopisa Kvaka. Naravno, ne možemo objaviti sve što nam se šalje. Ima autora, bez obzira na njihove godine, čiji radovi zahtijevaju uređivanje ili još uvijek nisu dovoljno dobri za objavu. Iz tog razloga uvijek tražimo da nam se pošalje više radova jer se među njima ipak može pronaći i nešto dovoljno dobro. Na taj način autorima dajemo prostor i volju za njihov osobni razvoj. Na žalost, ne možemo pomoći onima koji ne vide ili ne žele vidjeti gdje griješe. Zanimljivo je da su često skromniji i savjete prihvaćaju oni koji pišu bolje od onih samouvjerenih a lošijih autora.
Svima, a ne samo autorima mladim po godinama, nedostaje medijski prostor. Nije da ga uopće nema. Mnogi koriste društvene mreže gdje se njihovi radovi često izgube u masi objava a svoju kvalitetu često pogrešno procjenjuju po broju „lajkova“ virtualnih prijatelja.

"To je jedan od razloga zašto književnost ima i svoju „sivu“ zonu, mjesto gdje se gomilaju oni autori koji pod svaku cijenu žele imati objavljen rad ili knjigu. Vrijeme i čitatelji ipak profiltriraju dobre od loših. Internet je moćno mjesto ali može biti i dvosjekli mač.


To je jedan od razloga zašto književnost ima i svoju „sivu“ zonu, mjesto gdje se gomilaju oni autori koji pod svaku cijenu žele imati objavljen rad ili knjigu. Vrijeme i čitatelji ipak profiltriraju dobre od loših. Internet je moćno mjesto ali može biti i dvosjekli mač.

Što je  zapravo atraktivno a što nije? Neki autori slijede već uvriježene načine pisanja, neki istražuju, otkrivaju nove izričaje, otkrivaju sebe. I to je dobro. Nikad se ne zna gdje i kada će se pojaviti netko vrhunskog talenta, no nije dovoljan samo talent. Treba mnogo rada i truda da bi se postigla književna kvaliteta koja bi zainteresirala nakladnike, jer oni su na kraju ti koji odlučuju i procjenjuju profitabilnost objave neke knjige.

Hoće li neki rad biti više ili manje atraktivan za objavu u časopisu ovisi osim ostalog i o osobnom ukusu urednika i procjeni uredničkog odbora.

Pišete pjesme i prozu, za odrasle i za djecu i cijelo Vaše književno stvaralaštvo odlikuje zadivljujuće visoka produkcija. Na nedavnoj pjesničkoj večeri u knjižnici Medveščak, najavili ste čak tri svoje knjige koje izlaze sljedeće godine. Kada možemo očekivati Vaše nove naslove?


Trenutno je tako, no svaki autor ima i razdoblja tišine kad manje objavljuje, kad manje piše, one tišine koja mu je potrebna da bi napunio baterije. Tako je i sa mnom.
Ako sve bude išlo kako je planirano, knjige bi trebale izaći iz tiska u prvoj polovici godine.

Prva objava: heraznaje.com

Nema komentara :

Objavi komentar