Zabačeni kraj, snježna oluja, čarobna planinska Švicarska, kvar na automobilu, ljubavni par, patuljak i stariji bračni par; onda: mlada liječnica psihijatrica, ludara na hitnom bolničkom odjelu, pacijent; i sve to vješto, slojevito ukomponirano događanjima u dvije priče sa vremenskim odmakom , a međusobno uvjetovanima. Uff , horor , iznad glave mi oblačić sa slikama Twin Peaksa, Parfema..Benjamin, glavni lik, povezuje čitav niz motiva, likova događanja kroz svoj izlet u kojem se transformira od jedne vrste indolentnog mužeka do fićfirića i nazad. Bavi se plagiranjem svjetskih klasika pa jedan vješto kompilirani, izlazi kao njegova knjiga na tržištu… i tako upoznaje svoju životnu partnericu. Mlada, bogata, lijepa Helena, „ princeza na bijelom konju“, pronalazi suštinskog siromaha (Benjamina) u svim vidovima, uljulja brigom i pažnjom u bogatstvo, što njemu jako imponira, potom ga preoblikuje u fićfirića, rekla bih „uzgoji“ za vlastite potrebe, šarmantnom ucjenom koji Benjamin ne može odbiti.
Vraćajući se kući sa skijanja, kvar automobila ih zaustavi u zabačenom kraju, u vijavici… izroni tu jedan dvorac, ljubazni domaćin .. smještaj kao iz snova; ali …
Pomalo jezovita događanja, ponašanja domaćina, čine mlađi par sumnjičavima, i polako ih uvlači u prilično kompleksnu priču starijeg para, nakaradnu i nastranu. U dvorcu je Sušilište- nedvojbeno kao metafora sve one bijede koja se hrani tuđom energijom- energetski vampiri primjerice. Paralelno pratimo Benjaminovu ispovijed liječnici na hitnom bolničkom odjelu..
Benjamin je ameba, koja živi i mijenja oblike, a ostaje isti. On je emocionalni invalid koji se okružuje sa istima, kojima je estetska dimenzija hrana za dušu, koji olfaktivnim kanibalizmom traže mladost. Ostaje zgrožen kada se ponovno vrati u mizeriju svojega života, ponovno ucijenjen ali vlastitim izgledom i tikovima, ne savješću , već spoznajom da se ponovno nitko o njemu neće brinuti. Zato pronalazi liječnicu kojoj prenosi priču, uvlačeći ju u novi krug gdje njemu prestaje glavna uloga.
Bruckner, koliko sam uspjela shvatiti, često piše o neobičnostima u životu izvlačeći one zločeste čučavce bezgraničnih ljudskih slabosti koje vrebaju da ih otkrije pohota i onostrana nastranost koja bježi od socijalizacije trpajući jedinke u njihov svijet, u kojem jednostavno postaje suživot ( ili jesi ili nisi).
Horor, kažem vam; pravi pravcati, a zanimljiv do bola i kada vam se želudac stisne.
„Ljepota je djelić vječnosti koju vrijeme uvijek na kraju uništi.“
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.