Kolumne

četvrtak, 3. ožujka 2016.

Sandra Bašić | Stephen Clarke: Godina u Merdeu


„SHIT“ ILI „MERDE“, OVISI ŠTO STE – ENGLEZ ILI FRANCUZ


Zanimljiva digresija za početak – u jednoj čitateljskoj grupi na Facebooku pitanje: S obzirom na knjigu koju čitate, gdje se trenutno nalazite? Došlo mi da kao iz topa izvalim „u govnima“, ali, pristojna kakva jesam, odgovorih „U Parizu.“
 
Stephen Clarke nas u ovu knjigu uvodi (nazivajući to „ozbiljnom komedijom“) mnogim usporedbama tipa „Hermesova kravata je tako nabijena energijom da bi mogla pokretati cijeli pariški metro kad bi ga priključili na nju“ ili „Arondismani oblikuju puževu kućicu, a samog su puža vjerojatno već davno pojeli“.
 
Ovaj stil pisanja je, prema komentarima, dobrano naljutio neke čitatelje, pretpostavljam prvenstveno Francuze. Ali, kako ne pripadam nijednoj od ovih dviju nacija, mene je to zabavilo.
 
„Ne smijem se truditi da se ljudima svidim. To je previše engleski. Moraš im pokazati da te boli dupe za njihovo mišljenje. Tek tada će ti dati što hoćeš.“
 
Naš junak Paul West, Englez, ni u braku, ni u vezi, dobiva poslovnu priliku da u Parizu pokrene lanac engleskih lokala s ponudom biranih čajeva. Prisiljen je surađivati s francuskim kolegama koji navodno znaju engleski, ali u samom razgovoru pitaš se, znaju li oni uopće svoj vlastiti jezik. Ubrzo će shvatiti kako Francuzi samo kimaju glavom a zapravo uvijek sve naprave po svom.

„Tražio sam café au lait a poslužena mi je kombinacija godišnjeg uroda kolumbijskih plantaža kave i ukupne proizvodnje svih krava muzara Normandije. Pogledao sam račun a cijena je uključivala i prijevoz krava u vagonima prve klase.“

Poseban pak problem predstavlja pseći izmet na ulicama Pariza, gdje je, vidi vraga, najčešće upravo Paul taj koji ima sreću u njega ugaziti.

I to nije sve: s vremenom će otkriti da njegov šef ilegalno uvozi zabranjenu britansku govedinu i istovremeno mu pokušava prodati vikendicu, u predjelu gdje je predviđena izgradnja nuklearke. Sve merde do merdea!

S obzirom da se za njegov projekt ne nazire tako skoro rješenje, od jednog poznanika (naravno, Engleza) dobit će savjet da počne podučavati engleski jezik. Pogađate, ni to neće proteći bez problema ali, ponovo, mene je nasmijalo.

„Što si sinoć imala za večeru, Sylvie? Napravila sam krepalinke. Misliš crêpes, palačinke? Da, pala pičke. OK, Philippe, što bi rekao konobaru ako nemaš jedaći pribor? E, oprasite, ja oću jebački pribor.“

Nisam čitala u originalu tako da moram istaknuti i pohvaliti prevoditeljicu Vlatku Jurić!
Čitajući, nisam mogla a da se ne prisjetim one priče o vrapcu, koja ima dvije poante, vezane uz ovu našu temu: „Nije ti svatko tko te izvuče iz govana prijatelj, niti ti je svatko tko te posere neprijatelj“. Ipak, bez obzira na to, preporučujem vam čitanje ovog satiričnog djela o srazu mentaliteta dviju nacija, pogotovo ako vam je potrebna razbibriga.

„Merde je na sve strane, vidite, a može vam čak donijeti sreću. Ako netko drugi ugazi u njega.“
Konačno, vjerujem da bi i sam Paul West izmijenio i poznatu parolu francuske revolucije u „Liberté, égalité, merde.“

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.