Kolumne

nedjelja, 31. prosinca 2017.

Milan Frčko | Sve izgleda uzvišeno kad čovjek stari



„Zar ja sanjam divan san“-pita dijete
svoj odraz na mirnoj vodi.
Ovaj spomenik slobodi
jednom će uči u nečije sonete.

Dječak labudici svježi kruh nudi.
Ptica mu se smiješi,
(tako se dijete tješi),
i svojim krilima valove budi.

Na Šodericu sam išao i pješice,
po željezničkoj pruzi.
Peteranec, Drnje, Botovo i ptice

to pamte. A tko drugi?
Što ti je mladost! I starost ima čari.
Sve izgleda uzvišeno kad čovjek stari.

Darija Žilić | Hladne fritule


Prošla si kao Oni, rekao je otac.
Ona je spustila na stol vrećicu s
Već hladnim fritulama. Bijeli prah
Rasuo se po podu, a miris voćnog
Čaja polako se iz hladne kuhinje
premjestio u dnevnu sobu.
Na ekranu pojavilo se lice premijera
I ukućani su s pažnjom slušali njegove
Riječi. Bila je nedjelja, ona se vratila iz
Grada, nakon pjevanja. Bilo je to samo
Par dana prije Božića. Jelka je već bila
Okićena, pšenica je narasla kao nikad,
Nabubrila i učinilo se kao da će iz nje
Nastati novi život. Ona je raširila ruke
I obgrlila zamišljene ljude, sve one koji
Više ne postoje i pošla je do kreveta
Da uhvati barem lagan popodnevi san.
Nije razmišljala o tome što je otac
Želio reći. Bilo je i previše jasno.

Božica Jelušić | Prijatelju s praga novoga ljeta


Kamo god misao tvoja krene,
Neka se nađu srce i ruka.
Svi dani nek' ti teku bez sjene
I duhovnoga mamurluka.

Da drug ti bude prašina s puta,
Što se za cipele skitača hvata.
A lopoč koji na vodi pluta,
Od Čudesnoga otvori vrata.

Oštrinu oka da svjetlom dubiš:
Mig, bljesak paunovoga repa.
I duše sklone da ne pogubiš
Kao kamenčiće iz šupljeg džepa.

Oblak u lokvi i cvijet u blatu
Da duhotvoriš KOCKOM VEDRINE.
Pa da od blagosti ljudi cvatu,
U šir od tvoje se pruže širine!

31. prosinca 2017.

Flora Green

Blanka Will | Hrana na stolu


Hladno je bilo toga dana. Predvečer se temperatura spustila skoro do minus dvadeset. Snijeg se zaledio. Silvestrovo je. Kod sestre je, kao i obično, sve spremno. I tica i prasica i francuska salata i kolači i vino, sve je na stolu. Prijatelji tek što nisu došli.

Jedino valja još izvesti psa na vrijeme, prije no što počne uobičajeno ludilo s petardama, pa da večer počne. U blizini zgrada pseća je livada. I baš blizu mjesta gdje si ga upravo šetala netko se, onako u prolazu, sjetio bacit petardu. Pas se prestrašio i pobjegao. Mrak je. Zoveš, dozivaš. Ništa.

Kod sestre su se već svi okupili. I umjesto da sjednemo za blagdanski stol, umotasmo se u kapute, šalove, kape, buce i krenusmo u potragu. Tu i tamo pukne petarda. Nigdje čovjeka, a kamoli psa. Iz jarunskih klubova trešti nešto što bi trebalo predstavljati glazbu. Zaobilazimo ih u širokom luku jer se u blizini toga ni pas ne bi skrio.

Obiđosmo cijelo jezero, mlađi pješice, stariji autom, pa onda još kvart. Psa nema. Bliži se ponoć. Petarde i rakete udaraju sve jače. Vraćamo se kući da se ugrijemo dok najgora tutnjava prođe. Jedemo hranu, ona jede nas. Pijemo vino, ono pije nas. Čestitamo si Novu, i razilazimo svak svojoj kući.

Sjediš u sobi pred televizorom. Filmovi jedan nedotupaviji od drugoga. Svako  malo izlaziš na balkon. Nema ga. Četiri je sata ujutro. Po tko zna koji put izlaziš na balkon. U jednom trenutku opaziš da se pred ulaznim vratima u zgradu nešto miče! Sjuriš se niz stepenice!  On. Promrzao. Jedva hoda. Nosiš ga na rukama gore, polažeš na kauč, pokrivaš dekom i sebe i njega.

Sutra je Novogodišnji koncert. Veseliš se.

Dobro nam došlo Novo ljeto!


Daria Lisenko | Novogodišnja


Zamisli si naselje, široku rijeku,
I sve to u prošlosti. Bilo je davno.
Zamisli kak mirno životi tam teku –
Pomalo dosadno, al tiho i ravno.

subota, 30. prosinca 2017.

Svečano otvaranje Centra Miroslav Krleža


Fotografija: Saša Novković

Centar Miroslav Krleža sinoć je konačno otvoren! 36 godina nakon smrti u privatnom stanu na (nadamo se) privremenoj adresi udomili smo Krležu uz podršku brojnih prijatelja i umjetnika.

Na otvaranju su govorili Goran Matović, autor i ravnatelj Centra MK koji čuva Krležino nalivpero i scenarij svoje monodrame 'Pir iluzija' s Krležinim opaskama na margini, zatim Perica Martinović, predsjednica HDDU-a, a ravnatelj kazališta Gavella Boris Svrtan interpretirao je fragmente Krležinih Balada. Teatrologinja i profesorica Lada Čale Feldman i sveučilišni profesor književnosti Tomislav Brlek osvrnuli su se na Krležin cjeloživotni raskorak s institucijama svake vrste i na jedini prijevod Krleže na engleski jezik (Kanađanin John Starck preveo je Glembajeve, te preveo i adaptirao Agoniju smjestivši radnju u New Orleans za vrijeme Građanskog rata), dok je Irena Šekez Sestrić, voditeljica protokola i marketinga Centra MK pročitala službeni dopis ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek kao podršku otvaranju Centra MK i njegovim umjetničkim nastojanjima.

Za domjenak su se pobrinuli vinarija Katunar i slastičarnica Zagreb sa sad već tradicionalnim Krležinim kafe kremšnitama. Hvala svima koji su došli i na taj način podržali i uveličali ovu našu malu veliku svečanost!

Pramcem u sumrak XXXIV.


NJEN PRVI IZLAZAK?

Piše: Jelena Miškić

Moja tinejdžerica je izašla danas s prijateljicama u grad. Dogovorile smo džeparac i kako ima izlaz do 20 h. To je ok obzirom da su počeli školski praznici.

Naći će se s prijateljicama ispred Golubice, a onda idu dalje. Nakon sto sam dobila sva imena prijateljica i njihovim brojeva mobitela, morala sam svečano obećati kako ju neću zvati 72 puta. Niti njezine prijateljice 45 puta. Kako neću sjediti u autu na parkiralištu i neću "slučajno imati nekog posla u knjižnici".

Nada Vukašinović | Sretan Božić / Emigrantska


Jučer sam čula da si stigao jutarnjim vlakom. Znam da sada stojiš pod našim prozorom. Oči su ti velike, navikle na mrak. Trljaš dlanove, pušeš u promrzle prste, ne bi li bar malo zagrijao ruke. Premještaš se s noge na nogu i nastojiš biti što tiši. Uvi jek si volio snijeg, a ja sam govorila da te bjeline treba prekriti nečim, zagrijati starim razglednicama, suvenirima, snovima, tihom pjesmom.
 Hajde završi tu priču! Volio si završiti svaki započeti posao. Lagano lupi po staklu ili pokucaj na vrata! Vrata su ionako stalno otvorena, još od onog vrelog srpanjskoga jutra.

Možeš i gumicom i prebrisati naše živote! Prebriši sve godine i možda svakoga od nas!

Dnevnik (ne)obične djevojke


Nova godina, nova ja

Piše: Božana Ćosić

Božić je protekao jako lijepo, svi smo uživali i što je najvažnije, osjetio se mir, pravi mir. Da ne ponavljam, znate što se sve događalo, pa su mi ovi dani bili pravo osvježenje i nešto što ću pamtiti. U međuvremenu sam preselila kod Hrvoja i tu je nastao mali problem. Moram priznati da mi roditelji nisu bili oduševljeni baš kao što je bio slučaj s Irskom. Oni su pomalo tradicionalni (bez obzira na rastavu, tako mi rekoše), pa ih nije oduševila ideja da započnem život s Hrvojem.

Snježana Akrap-Sušac | Idealan par


Večeras sam došla s posla veoma umorna.Navukla sam pidžamu (imala je samo dvije male mrlje), legla na kauč, zagrlila svoju debeljuškastu macu Rozalindu, buljila u zaslon televizora, zapalila cigaretu i punila sobu plavičastim štetnim dimom.Uživala sam u okusu čipsa prženog na starom ulju (drugog nisam imala; zaboravila sam kupiti) i korici naranče u kojoj su razni pesticidi. Mesnati, sočni dio bacila sam u smeće jer je prepun vitamina koji ljudskom rodu može štetiti. Tako je zdravo živjeti nezdravo!

Uživala sam u nikotinu, gledala HTV i preplavio me nadnaravni užitak.


Muž se vratio s posla i pitao što će jesti. Ljupko sam ga pogledala i ljubazno odgovorila :“Nikotin, korice naranče i čips.“ Rekao je da mu nije jasno kako je uspio pronaći tako savršenu ženu. Čak je sretno primijetio, dok se presvlačio,  da ima samo tri mrlje na pidžami. Odjednom je odjurio do kupaonice. Po zvuku sam razabrala da prazni želudac. Dakle, najeo se, povratio i rekao: “Ups!“ Ja sam također to rekla i pozvala ga  u krevet. Nije bio namješten pa je jedva pronašao plahtu. Dekica je bila na podu, a ženica je otišla u kupaonicu i pjevušila staru pjesmu: „Smoke on the water“.

Pitala je smije li ući u njihov topli, bračni, neuredni krevet posut poput pahuljama, nevidljivim česticama  prašine. Samo ju je s ljubavlju pogledao, napravio joj mjesta te su zagrljeni zaspali. Rozalinda je tiho prela ležeći kraj njihovih nogu.

***

Dok su ujutro pili kavu, ispričala se što je stan tako zapušten, a ona uvijek dotjerana. Htjela mu je obećati da će se više potruditi, ali ju je on prekinuo rekavši : „Draga, tek smo deset godina u braku. Naučit ćeš“.

Kad smo to čule, Rozalinda i ja smo se zadovoljno pogledale, mijauknule i ponosno frknule.

Zorica Antulov | Igrač


Zaigraj u nevremenu,
zaigraj!
I osvoji smijeh seljaka,
pjesnika, zanesenjaka,
skitnica i tužnih žena,
i gospode  i boema…
Zaigraj!

petak, 29. prosinca 2017.

Poetikon 75 - 76 | Revija za poezijo in poetično


Revija za poezijo in poetično

Uvodnik / Editorial
Peter Rezman / Nekega dne se nekaj premakne
  • Poezija / Poetry
    Esad Babačić / Krutost duše
    Ines Cergol / Pesem za Maka
    Miriam Drev / Tirso
    Marko Elsner Grošelj / Porcelanke
    Breda Jelen Sobočan / Drevo je samostan
    Aleš Jelenko / Zemlja in zemlja
    Sonja Koranter / Sejalec zvezdnega prahu
    Kristian Koželj / Kadar laterne svetijo rumeno
    Jernej Kusterle / Triptih Rodinovih grehov
    Andrej Medved / Iluminacije
    Kristijan Muck / Koleda 2018
    Tatjana Pregl Kobe / Podzemni diptih
    Sandi Radovan / Če bo enkrat konec sveta
  • Mlada poezija / Young Poets
    Tilen Letner / Brbot
    Aljaž Primožič / Kraška polja
  • Prevodi / Translations
    John Ashbery 1927-2017 / Diagram poteka (prevedla Tadeja Spruk)
    Mak Dizdar / Beseda o besedi (prevedla Ines Cergol)
    Ugo Pierri / Vojska osvobaja (prevedel Marko Kravos)
    Ivan Djeparoski / Strasten potovalni objekt (prevedla Lara Mihovilovič)
    Dragana Evtimova / Identiteta črke D (prevedla Lara Mihovilovič)  
  • O poeziji / On Poetry
    Zoran Pevec / Štirje različni pristopi k mestnemu oziroma urbanemu v sodobni slovenski poeziji
  • O pesniških zbirkah / On Poetry Collections
    Samo Krušič o Barbari Korun
    Tatjana Pregl Kobe o Petru Kolšku
    Tonja Jelen o Mitji Drabu

Jasminka Mesarić | Bez objašnjenja


Nemam objašnjenja,
ali ni ne želim objašnjavati
ili opravdavati
svoje usamljeno srce
što ucviljeno
pritišće moje grudi.
Ne želim ni opravdavati sebe
i svoje postupke
dok pokušavam
srušiti zidine
što si podigao
između nas dvoje.
Želim uvjeriti samu sebe,
ali ni to ne uspijevam.
Lažima se zavaravam
kako će nestati sivi oblaci,
kako će se od suza osušiti jastuci
                                                                i kako su snovi
                                                                zapravo stvarnost
                                                                iz kojih se samo hrabri
                                                                mogu probuditi.

Sven Adam Ewin | Rađanje pjesme













U svakoj stvari pjesme ima,
Ona je kao ptičje jaje;
U mrtvom, živom, baš u svima,
U svemu pjesma začeta je.

Ja uzmem kamen. Pa ga gladim.
Vi odmah na me: to je stijena!
Ja onda kažem: da se kladim,
Da će se rodit iz kamena.

Zagrlim kamen. Pođem leći.
Svi me gledaju. Svi se smiju.
Ali ujutro (a što reći?),
Čuje se cvrkut: ciju-ciju!

Ja pitam pjesmu: što je bilo?
A ona traži toplo krilo.

Mio Vanov | Pohlepa


Narod Je Mazno Tuste
I Tmaste Misli O Svemu
Tupo Halapljiv
Na Mutnu Milotu
Nepokreta
Narod Je Gramziv
Na Kreposti Na Javi
I Poroke U Tami
Narod Je Lijen
Za Dosadnu Proizvodnju Svega
Narodu Se Ne Radi Ništa
Jer Nema Vremena
Zbog Preobilja Igara
I Zabava Svakojakih
Narod Revno Surfa I Prebire
Kroz Sve I Sva
Nadmeće Se Žurno
Sa Svime I Svima
Izmoren Je
I Ne Može Više

Denis Kožljan | Ida Marković: Strunjeni pensiri


"Vi žudite da napustite ove krajeve, ovaj svijet, ovu stvarnost i da uđete u drugu stvarnost koja bi vam više odgovarala, u svijet u kojem ne postoji vrijeme. Učinite to, dragi prijatelji, ja Vas na to pozivam. Vama je poznato,gdje se on krije, poznato Vam je da je svijet koji tražite. Samo u Vama samim živi ona druga stvarnost za kojom žudite.""
                                                                                                                    
                                                                                                                               H. Hesse - Stepski vuk

Ovim riječima Hesse upozorava na neki način nas pjesnike, umjetnike, ljude posebne nutrine kako trebamo i moramo naći neko svoje mjesto koje nam odgovara, koje postoji samo za nas, u kojem ne postoji vrijeme. A, meni se čini da je Ida Marković, autorica "Strunjenih pensiri", već odavno našla svoju destinaciju kako sudbine, tako i pjesme.

To je mjesto njenog življenja, mjesto gdje se dodiruju različite kulture, tradicije i jezici, to je njen Vodnjan, malo mjesto, gradić u Istri, odakle polaze svi njeni vlakovi, mjesto gdje konstantno crpi inspiraciju svog pjesničkog stvaranja. A nalazi ga u Vodnjanskom zvoniku, u svakoj travki istarske crvenice, nalazi ga u svakoj riječi svojih susjeda i najdražih: majke, oca, rođaka, djece, prijatelja. I kroz to traženje, kroz njene ""Strunjene pensire"" nazire se samo jedna misija, bit njenog postojanja, pisanja, to je svakako ljubav u svim svojim oblicima, ljubav kao bit egzistencije.

Blanka Will | Ja


...kao ljuske koje voljno pucaju
čim iznutra djelovanje naraste
i drukčije se omeđi....
                     
                     Rainer Maria Rilke

Lijepa je šetnja gradom kada dani Božićnih blagdana prođu, a Nova godina još nije tik pred vratima. U miru razgledaš njegovo lijepo skrojeno svečano ruho, što dosad nisi ni istinski opazila. Prolazila si gradom užurbano budući da od puste buke nisi mogla vidjeti ništa. Buka je nadglasavala sve.
Šetaš s noge na nogu, prebireš malo po sebi, malo po lampicama razasutim po krošnjama stabala, božićnim drvcima i pročeljima zgrada i čini ti se kao da se grad vratio na svoju stvarnu, ljupku veličinu, bez napuhanosti i lažnoga praha.

Anica Lukina | Ruke














Proljeće
Zanesene čarolijom
prvoga cvijeta,
zagrabiti žele sve želje i snove
ovoga svijeta.

četvrtak, 28. prosinca 2017.

Sven Adam Ewin | Moj švedski stol


moj švedski stol s obiljem pjesama
rasprostrem svako jutro
na javnom mjestu

prilaze mu razni
i blaguju

neki uzmu koliko da dočekaju podnevni obrok
neki računaju uzmi sada tko zna kad ćeš opet
sirotinja lapa ne bira
i sve se razgrabi do 10

ima znalaca koji konzumiraju samo finije pjesme
ima gurmana koji se ne odvajaju od stola bude i vina

a ima ih
osobito među onima
s njegovanim manirima
koji kradomice natrpaju pune džepove
i onda to odnesu u svoje samačke sobe za kasnije

neki koji također pišu to budu pjesnici s imenom
obilaze me u širokom luku kao običnog populistu
njima je najteže

ponos im ne da da priđu
a dok prolaze
miris pečene janjetine s mladim lukom
nikako ne mogu odagnati od svojih nosnica

Ivan Luketić | Topliji od svih pogleda


Oči su
se zaklele
jedno na drugo
ljepotom
koje nismo bili dostojni.

Marijana Kralj | Postoji jedno mjesto

na koje nisam prije išla,
a kome sam vjerovala najviše kad su magle kišile i
kiše pjevale.
Postoji jedno mjesto na kojem si spavao i
vrijeme čekao
da zakorači mekim mu koracima perja.

Boris Topličanec | Umor u vlasima


xxx

Umor u vlasima,
teret pod nogama,
nesnosan bol,
ljubav izgubljena.

Zvijezda u prašini,
prošlost po pećini traži,
trag nepodnošljivo blijedi.

Odabrane najljepše hrvatske knjige - 27 naslova predstavit će se na međunarodnom natječaju Best Book Design from all over the World



Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zaključila je natječaj Hrvatska lijepa knjiga za 2017. godinu, koji je raspisala radi odabira najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga za međunarodni natječaj Best Book Design from all over the World, koji će se održati u ožujku za vrijeme trajanja Sajma knjiga u Leipzigu, te za izložbu Book Art International, koja se organizira za trajanja Sajma knjiga u Frankfurtu.

Na natječaj je pristiglo rekordnih 170 naslova. Ocjenjivački sud, u čijem su sastavu bili akademik Tonko Maroević, akademski slikar – grafičar i akademski snimatelj Luka Gusić, akademski slikar – grafičar Danijel Srdarev te povjesničarka umjetnosti Vesna Vlašić, izabrao je sljedećih 27 knjiga:

ANĐEO PLIŠANIH IGRAČAKA, Nada Mihaljević, Naklada Ljevak d.o.o.
BAJKA O ŠEŠIRU KOJI JE IMAO ČOVJEKA, Nena Lončar, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade
BORIS BUĆAN/FENOMEN PLAKATNE UMJETNOSTI, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
CRVENA VODA, Jurica Pavičić, Profil Knjiga, Zagreb
ČRNA MATI ZEMLA, Kristian Novak, Naklada OceanMore d.o.o.
ČUDESNA NARUKVICA ARTHURA PEPPERA, Phaedra Patrick, Naklada Ljevak d.o.o.
FRANJO ILI POTRAGA ZA SREĆOM, Snježana Babić Višnjić, Naklada Semafora d.o.o.
GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI U OSIJEKU, Luka Bekavac, Fraktura
HORIZONTI / DOLJE TVRDO, GORE VISOKO, Ivan Posavec, Meandar Media, Skaner studio
IN A SENTIMENTAL MOOD, Ivana Bodrožić, Sandorf
IRENA I 5 KRISTALNIH PEHARČIĆA, Silvija Šesto, Naklada Semafora d.o.o.
LISICA, Dubravka Ugrešić, Fraktura
LJUBO IVANČIĆ: POHVALA SLIKARSTVU, Zvonko Maković, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
POGLED IZ DUBRAVE, Krešimir Bagić, Matica hrvatska
PONOS I PREDRASUDE, Jane Austen, Mozaik knjiga d.o.o.
POVRATAK, Antun Branko Šimić, Mario Suško, Hedi Blech-Vidulić, Zdenka Pozaić, naklada Zdenka Pozaić
PREVARANT, Javier Cercas, Fraktura
PRIČE IZ DAVNINE, Ivana Brlić-Mažuranić, V.B.Z. d.o.o.
RAZUM I OSJEĆAJI, Jane Austen, Mozaik knjiga d.o.o.
ROBERT ADAM AND DIOCLETIAN’S PALACE IN SPLIT, Joško Belamarić i dr., Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga
RUŽNO PAČE, Hans Christian Andersen, Mozaik knjiga d.o.o.
SKRIVENA KAMERA, Lidija Dimkovska, V.B.Z. d.o.o.
ŠTO NOSIM, Amela Frankl, MeandarMedia
TALAČKA KRIZA, Branko Čegec, MeandarMedia
UBROJI I MENE, Jerko Rošin, Centar za autizam Split
ZAGREB – ANTIVODIČ, Zrinka Paladino, MeandarMedia
ZLATKO KESER/CRTEŽI, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

U uvećanoj ovogodišnjoj ponudi odlučili smo se predložiti standardnu količinu od tridesetak uzoraka, što je značilo i nešto strože kriterije. U svakom slučaju, predstavljamo najuspjelije primjerke likovnih monografija, dječjih slikovnica, opreme romana i eseja te knjiga povijesnih i publicističkih sadržaja. Odabrana rješenja primjerena su žanrovskim pretpostavkama i motivskim poticajima tretiranih tekstova, a pretežno se odlikuju izvornom imaginacijom, dosljednošću provedbe likovnih i grafičkih elemenata. U ukupnom ishodu naglasak je na jezgrovitosti, čistoći i jasnoći rezultata, na svođenju u cjeline bez razmetljivosti i jeftine dopadljivosti, istaknuo je akademik Tonko Maroević

Podsjećamo, Zaklada Stiftung Buchkunst iz Frankfurta na Majni i ove je godine povjerila Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu organizaciju izbora knjiga za natječaj Best Book Design from all over the World i izložbu Book Art International, na kojima se predstavljaju dosegnute razine stvaralaštva likovnih urednika, dizajnera te tiskarskog umijeća. Svi zainteresirani hrvatski nakladnici mogli su do 8. prosinca prijaviti svoje lijepo oblikovane knjige tiskane tijekom 2017. godine na natječaj Hrvatska lijepa knjiga, u kategorijama književnost, znanost, monografije o umjetnosti i umjetnicima i fotomonografije, knjige za djecu i mladež, školske knjige, bibliofilska i reprint izdanja te katalozi.

Odabrane knjige nakon sajmova u Leipzigu i Frankfurtu postaju dio fonda German Book and Type Museum u Leipzigu, koji je dio Njemačke nacionalne knjižnice (Die Deutsche Bibliothek).
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zahvaljuje svima koji su poslali knjige na natječaj te čestita nakladnicima čije su knjige uvrštene u izbor.







Ana Narandžić | Cala Anguilla, ranojutarnja šetnja


(05.08.2017.)

Vani me dočekuju svježina, tišina, mir. Najljepši dio španjolskih vrućih dana i noći. Svega nekoliko ranoranilaca, poput mene i 2-3 rana kupača na plaži. I opet, po tko zna koji put zaključujem: bilo gdje da si na moru i bilo kada, sa sobom nosi kupaći kostim i ručnik. Naravno da nisam ponijela. Propuštam jedinstveni doživljaj jutarnjeg kupanja na pustoj plaži. Svako "zlo" za neko dobro. Nastavljam razgledavanje naselja.

Apartmansko naselje Cala Anguilla smjestilo se na vrhu uvale Playa Romantica. Netipično, nekomercijalno naselje. Većina vlasnika su Nijemci koji su sa sobom donijeli i svoje navike, osobito kada se radi o kućnom redu. Od apartmanizacije i betonizacije ovdje nema ni A ni B. Zelenilo, ukrasno mediteransko bilje dominira naseljem. Apartmanske kuće na pristojnoj su udaljenosti jedna od druge. Apartmani su građeni po visokim standardima i uz zanimljiva arhitektonska rješenja. Veličina i oprema prilagođeni su zahtjevnim njemačkim kupcima. Pri obilasku u meni raste ponos. Neke od apartmanskih kuća gradio je moj brat, vlasnik građevinske firme u Njemačkoj. Bazeni su ovdje neizostavni. Iako od mora udaljeno 4 - 5 minuta, ovaj blok od 3 - 4 kuće ima veliki bazen s mlaznicama za masažu. I ostali blokovi kuća imaju bazene. S razlogom. Nesnosne vrućine podnošljivije su ako se u svakom trenutku, kada nisi na moru, možeš osvježiti u bazenu. Osim poslije 10 navečer. Poslije 10 navečer u našem bloku ništa ne smije narušavati mir, pa ni lagano pljuskanje valića u bazenu, koje uzrokuju noćni kupači. Jedno od pravila koje su Nijemci donijeli sa sobom. Po pljuskanju valića, koji su se čuli iza 10 prethodne noći, čini se da susjedni blok nema to pravilo.

Kućni red ne smije ništa narušiti. Pa ni razna slavlja, koja su česta. Nijemci su veseli i vole druženja. Vlasnici su tome doskočili na zanimljiv način. U zelenilu koje okružuje naselje i koje je zajedničko vlasništvo, napravili su „afričku kućicu“, kolibu za druženje sa slamnatim krovom koja arhitekturom podsjeća na tradicionalne afričke kućice. U kućici je sve što je potrebno za zabavu i druženje. Hladnjak, roštilj, platno za filmske projekcije, razglas, amfiteatar za „publiku“. Sve osim dobrog raspoloženja. A dobrog raspoloženja, kada su u pitanju Nijemci i njihovi gosti, ne nedostaje. U noćne sate buka iz afričke kućice ne dopire do onih koji žele odmor i miran san.

Obala je strma i nepristupačna, barem u ovom dijelu. Nema šetnice, nema kafića i restorančića pa ne postoji mogućnost za jutarnju kavu uz more. Stijene uz more izgledaju kao odsječene i podlokane su od valova koji su česti. I vrlo visoki. Toliko visoki da čuvar plaže u vrijeme najviših valova zatvara pristup moru. Turisti krše to pravilo. I roditelji s malom djecom žele iskušati uzbuđenje iščekivanja nadolazećeg vala koji, kao iskešena zvijer sa zapjenjenim ustima, juri prema plaži. Čuvar plaže tada ima dosta posla. Zviždaljkom upozorava neoprezne da se povuku pred valovima.

Nisam primijetila da kupači reagiraju. A niti da čuvar plaže intervenira.

Restoran na plazi počinje s radom iza deset. Čak i da s radom počinje ranije, ništa ne bi vrijedilo. Iako na plaži, restoran nije uz more, pa su tako sve opcije za kavu uz more isključene. Šetnju završavam espresso kavom na glavnoj cesti u dućančiću koji ima nekoliko stolova gdje se može pojesti kolač i popiti kava. Što i nije neki izbor. Ali je jedini. Kafići počinju s radom u jedanaest ili poslije. Dojam je popravio predobar muffin punjen marmeladom od naranče, vrlo intenzivnog okusa i mirisa, posut komadićima čokolade. Imam osjećaj da se taj okus još vrzma po osjetilnim receptorima u mojim ustima.
  
Jutarnjoj šetnji, koja je trajala oko sat vremena, je kraj. Toliko je otprilike trajala i jutarnja svježina. Ostatak dana spas ću tražiti na plaži i u bazenu. Kombinirano. Sve do 10 navečer. I poslije 10 ne bih imala ništa protiv. No, kućni red ne dopušta tu mogućnost. Šteta. Sparina se ne obazire na kućni red. Pritišće po cijelu noć.

Jutro je jedino doba kada se na Mallorci može ići u razgled naselja. Razlog su vrućine. I ja to činim. Idem u ranojutarnji šetnju. S ciljem da upoznam Callu Anguillu, apartmansko naselje u kojem provodim odmor.

srijeda, 27. prosinca 2017.

FRIKK-ova umjetnička večer u CUG-u pokazala koliko publici nedostaju okupljanja oko stripa, rocka, književnosti i poezije




Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Ne daj se generacijo, jer ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite… - antologijska pjesma „Ne daj se, Ines“ Arsena Dedića u interpretaciji Roberta Roklicera označila je vrhunac prve Virovitičke umjetničke večeri u kafiću Cug na željezničkom kolodvoru u Virovitici. Umjetničku večer dinamične i razrađene dramaturgije organizirala je udruga FRIKK, a gost je bio Milko Kiš, pjesnik i klavijaturist Hladnog piva. Kiša i Roklicera pratili su mladi umjetnici i književnici sa svojim stihovima i interpretacijama, dok je Goran Gazdek, voditelj portala Pivnica.net, predstavio izložbu strip kvadrata s motivom piva pod naslovom „Nacrtaj mi krigl“, autora Mate Pejića.

Publika koja je napunila Cug pokazala je koliko su Virovitici nedostajala okupljanja oko stripa, rocka, književnosti i poezije te je s odobravanjem pratila dvosatni program u kojem su, uz glazbu Milka Kiša, čuli još neobjavljenu priču glumice i nagrađivane književnice Vlaste Golub, pjesmu i najnoviju pripovijetku Marine Mađarević, poeziju Ivančice Fett Škvarić i glumca Igora Goluba kako impresivno interpretira poeziju Josipa Severa. Svojom poezijom predstavila se i gošća Ivanka Blažević Kiš i gost Milosav Mikić Montenegro. Osim Arsenovih stihova, Robert Roklicer sugestivno je interpretirao pjesme Danijela Dragojevića, Borisa Marune i vlastite pjesme u prozi.
Kao Arsen koji stihom budi generaciju kako bi imao s kime ostati mlad, Robert Roklicer s udrugom FRIKK priređuje interaktivne i komunikativne kulturne događaje namijenjene svojoj generaciji. Otkako je prošle je godine doselio u naselje nedaleko Virovitice, Roklicer je kulturni život grada upotpunio prigodnim predstavama, književnim večerima i recitalima. Umjetničke večeri u kafiću Cug nastavljaju se sljedeći petak, 30. prosinca. Kako je najavio Roklicer, na programu će biti izbor iz najbolje svjetske ljubavne poezije i interpretaciji akademskog glumca Antuna Tudića.

Izvor: Virovitica.net

Ispovijed jedne čitateljice XXI.


O knjizi „Moj dnevnik o seki i svačemu još“ Zorana Pongrašića

Piše: Mirjana Mrkela

Prva zimska muka
   
Kada sam ja išla u školu, zimsko ferije nije bilo oko blagdana. Imali smo ga nešto kasnije, dva ili tri tjedna. Njegov dio proveden u igri i snježnim radostima bio je skroz O. K. Ali morala sam i nešto zaista raditi. Bez obzira jesam li kod kuće ili na putu, sama ili u društvu. I činilo mi se da svaki sat proveden u tome zaistaradu traje deset puta dulje nego onaj u zabavi. Za to su bile krive moja mama i moja učiteljica.

Krunoslav Mrkoci | Sjaj i honorar pisaca


U Hrvatskoj javni prostor zauzima onaj iza koga stane medijsko-izdavački lobi pojedinaca na mjestima od utjecaja, a to su naravno - mediji. I što onda? Objave te, stave te u medije, dobiješ nekakvu nagradu u Hrvatskoj. Tvoj izdavač dobije subvenciju za tvoj roman i otkup po knjižnicama. Ti dobiješ svoj honorar. Pitanje je koliko se od takvog romana ili knjige uspije prodati u maloprodaji? Koliko će zainteresiranih građana zaista kupiti npr. nagrađeni roman? Većina zainteresiranih otići će u knjižnicu, i posuditi roman. Ukupno sto ljudi u Hrvatskoj će uopće pročitati neki nagrađeni roman. Za svakog čitatelja iznad broja sto da dam kunu, ne znam koliko bih sakupio. I što znači biti pisac u Hrvatskoj? Ima te u medijima, honorar od izdavača. Možda jedino novac od nekakve godišnje prve nagrade? I to je to. Koliko ljudi u Hrvatskoj prati uopće kulturu? Možda ćeš jednog dana ući u čitanke. Ukoliko nemaš prave pornografije u tekstu.

Nisam velik pobornik i ne vjerujem nekakvim sociološkim istraživanjima. Vjerujem zdravom razumu, i izvješćima o broju prodanih primjeraka.

A što znači ako bi i ozbiljno pisao, ili neozbiljno, pa bio čitan, a ne dobiješ za to niti kunu? Što znači, ako te čak 50 duša čita, a ti od toga ne dobiješ niti kunu? Računaju se samo oni koji dobivaju kune. Novac je jedina realna potvrda uspjeha.

Dostojevski je bio uspješan pisac. Novcem od objavljenih nastavaka svojih romana u novinama, vraćao je kockarske i druge dugove. Piscem se isplati biti donekle u mnogoljudnoj razvijenoj zemlji. Houellebecq je zaradio milijune eura. Teško je naći veće genijalnosti u pisca, od toga da se ljudima pokaže koliko su jadni. Kršeći posljednje granice društveno podrazumijevane građanske pristojnosti, pisac u velikoj zemlji može zaraditi nešto novaca. Hrvatska nije velika zemlja.