Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 31. siječnja 2025.

Dobitnici međunarodne nagrade "Goceva Misla" su Jon Deakonesku, Zoran Pejkovski i Nikola Šimić Tonin


Ovogodišnju međunarodnu nagradu "Goceva misao", uoči 4. veljače rođendana Goce Delčeva, dodjeljuju se Jonu Deakonescuu iz Rumunjske, Zoranu Pejkovskom iz Makedonije i Nikoli Šimiću Toninom iz Hrvatske.

Dobitnici dobijaju nagradu za ukupni angažman i doprinos planu afirmacije i predstavljanja makedonske književnosti i kulture u inostranstvu.

Nagradu dodjeljuje Fondacija za kulturno-naučnu afirmaciju i prezentaciju "Makedonija prisutna", povodom rođendana Goce Delčeva i njegove znamenitosti "Svijet razumijem kao polje kulturno nadmetanje među narodima".

Dodjela nagrada je u okviru tradicionalne međunarodne manifestacije "Festival čaja i čitanja", koja će ove godine započeti 4. veljače, a završava 8. ožujka.

Dosadašnji dobitnici nagrade "Gočeva misao" su: Zlatko Kramarić (Hrvatska); Olga Pankina (Rusija): Daniela Kostadinović (Srbija); Tanya Popova (Bugarska); Zvonko Taneski (Slovačka); Vuk Oshlis (Njemačka); Goran Kalogjera (Hrvatska); Sabahudin Hadžialić (Bosna i Hercegovina); Ljiljana Janacjović (Srbija); Resul Šabani (Makedonija); Suat Engjulu (Turska); Elka Nagolova (Bugarska); Risto Vasi Levski (Srbija); Kiril Temkov (Makedonija); Jean-Patrik Conrad (Francuska); Zafir Hadžimanov (Srbija); Vanja Angelova (Bugarska); Mile Topuz (Makedonija); Vasil Tocinovski (Makedonija); Bayruzin Hajro Planjac (Bosna i Hercegovina); Olga Lalic - Krovicka (Poljska); Jordan Plevnesh (Makedonija); Viktor Radun (Srbija); Ana Bagjana (Ukrajina); Risto Lazarov (Makedonija); Nenad Shaponja (Srbija; Rodoljub Koric (Crna Gora).


Odjel za hrvatsko glagoljaštvo povodom Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva poziva Vas na predavanje akademika Matea Žagara

                                                                              

Odjel za hrvatsko glagoljaštvo

povodom Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva

poziva Vas na predavanje 

akademika Matea Žagara

BAŠĆANSKA PLOČA

Bašćanska je ploča i arheološki spomenik i spomenik hrvatske i slavenske pismenosti, nastao pri kraju epohe praslavenskoga jezika. Tekst je teško čitljiv, s ulomljenim i slabo povezanim rečenicama. Na predavanju ćemo razmotriti međusobni odnos rečenica u tekstu i rekonstruirati njihov izvorni raspored u predlošku koji je poslužio za klesanje na Bašćansku ploču. Razmotrit ćemo i je li na Bašćanskoj ploči uklesan jedan tekst ili više njih. Tko su autori njihova zapisa i u kakvu su zapisi odnosu, kao i odakle ćirilica na Bašćanskoj ploči.


Utorak, 4. veljače 2025. u 18 sati
Dvorana Jure Petričevića, Matica hrvatska
Strossmayerov trg 4, Zagreb


Poveznica za Zoom:

https://us06web.zoom.us/j/84693361918?pwd=DNbjr4XRDJLsR3GvDc8cXqy9s7SA66.1

Radujemo se Vašem dolasku!

www.matica.hr


Ruža Zubac-Ištuk | Noćni nokturno


Nigdje nikoga. Nijema nepomičnost.

Netragom nestaju noćne nemani.

Nagorjelo nebo nalik nedozrelim narančama

na nisku niže neželjene nesanice.


Nirvana namamila naivne noćne neimare

na natočeni nektar.


Nage nimfe – nezadovoljene nevjeste

nadziru neposluh nehajnih netopira 

nadomak neljubljenim noćobdijama.


Najednom, nijemu nepomičnost

naglo naruši nevinost novorođenčeta

najavljujući nebu novog namjernika.


Nestade nirvana. 

Nebo nadviše neposlušni netopiri.

Nage nimfe nadmudriše nabožne noćobdije

nadomak neiskustva.


Nenaviknut na nesklad noći

nijemo nestade noćni nokturno.


Narcisi niču nove nade.



Miljenka Koštro | More i mornari


U izdisaju umorna dana
raspojasalo se more
I divlja i huči,
u uši prolaznika
slijeva se ritam zaigranih valova
Nekom sjedokosom čovjeku
vragolast vjetar ukrade crni šešir s glave
i tek tako pokloni ga igri valova
Miljama daleko, na pučini nedoglednih voda
tko li će i kako divlje vale osedlati
Dok mjesec škrto svjetlosti toči
mornari prelistavajući sjećanja i
na karti tražeći pristanište krate put
Zapljuskuje ih valovlja podivljala snaga
a oni nagađaju o namjerama oseke i plime
Umjesto svečane kravate
i zlatnih lanaca
oko vrata zamišljaju
tople ruke svojih najmilijih
i jedva progutaju one dvije čarobne riječi
koje im ne mogu prije sna šapnuti na uho


Ana Maria Antić | Mrtve ruke


Njezine ruke

Dok je novorođeno sunce snažno udaralo na slobodno staklo prozora

Praćene Pink Floydom plesale su kroz sjenu na zidu

Tvoje ruke, lubenicu su narezale na male trokute

Gotovo okapeovski

Njegove ruke

Držale su njenu

Dok su se rađale nove

Njezine ruke kidale su površinu mora

Jednakom nježnošću kojom su kidale i tvoje srce

Hladne ruke, po posljednji put dotaknule su hladnu ogradu mosta tog hladnoga grada

Tijelo savijeno u luku

Mrtve ruke i dalje dotiču, izgrebene biljkama i kamenjem

Izjedene ribljim zubima i unakažene vodenim tokom vremena

A tople ruke plješću životu na rasklimanoj stolici nekada živog teatra














                                                          Ana Maria Antić


Gordana Kurtović | Film


Oko mene mrak, guši tama.
Slušam vjetar, gromovi tutnje.
Strašna lomljava. Slutim munje.
Strah putuje mojim venama.

Kišne kapljice rose lice.
Živce razdiru sumnje teške
rađaju se skrivene slutnje,
zar došlo je do neke greške.

Misao bljesne. Ja ne vidim!

Gubim li ja to očinji vid?
Hoću li vidjeti sunca sjaj?
Oči otvoriti za novi dan?
More zagrliti uz bijelu hrid?

Budim se. Bješe sve samo san
zbog večerašnjeg filma "Slijep".
Vidim! Opet sunce ljubi dan,
pticu, cvijet... Život je lijep!



četvrtak, 30. siječnja 2025.

CeKaTe | Program “Tura kultura”: Kontejner, biro suvremene umjetničke prakse


Centar za kulturu Trešnjevka poziva građane na novu „Turu kulturu“, koja će se održati u subotu, 8. veljače 2025., s početkom u 12:00 sati. Okupljanje sudionika predviđeno je kod južnog ulaza u zgradu „Vjesnika“, Odranska 1, samo nekoliko minuta hoda od raskrižja Savske ceste i Zagrebačke/Slavonske avenije.

Ovog puta „Tura kultura“ vodi nas u Kontejner – biro suvremene umjetničke prakse, udrugu koja se od 2002. godine bavi multimedijskom umjetnošću, kustoskim radom i umjetničkom produkcijom. Smješten u jednom od prostora bivšeg poslovnog kompleksa Vjesnika, Kontejner okuplja umjetnike koji djeluju izvan klasičnih umjetničkih organizacija. Tijekom posjeta sudionici će imati priliku upoznati inovativne umjetničke prakse i saznati više o projektima koje udruga provodi.

Osim obilaska Kontejnera, posjetit ćemo i nekadašnji servis za kamione, koji su četvorica entuzijasta – Jakov, Max, Will i Hrvoje – pretvorili u kreativnu radionicu. Više o ovom nesvakidašnjem projektu možete pročitati ovdje.

O programu „Tura kultura“:

Program „Tura kultura“ građanima omogućuje besplatne obilaske kulturnih i drugih institucija, otkrivajući im njihove manje poznate prostore i aspekte djelovanja. Osim upoznavanja sa sadržajem pojedine institucije, sudionici dobivaju priliku istražiti prostore koji nisu dostupni tijekom uobičajenih posjeta – depoe, uredske prostore, nusprostorije, laboratorije – te se susresti s ljudima koji rade u njima.

Kroz ovakve obilaske otkrivaju se priče koje stoje iza institucija i organizacija, pružajući dublji uvid u njihov rad i izazove s kojima se suočavaju. Posjetiteljima se omogućuje bolje razumijevanje pojedinih struka, dok zaposlenici ustanova dobivaju priliku čuti mišljenje građana, čime se stvara prostor za uzajamno povezivanje i razumijevanje.

Program „Tura kultura“ organizira Centar za kulturu Trešnjevka preko svojeg projekta Mapiranje Trešnjevke, uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo.


Nikola Dubroja | Stablo


Pod olovnim nebom 

neki su ljudi 

sjekli stablo 


Život je curio iz njega 

i stapao se 

s kapima kiše 


Obris suza na kori 

klizio je do lišća 

na pločniku 


Grane su spoznale 

da više nikad neće 

dotaknuti sunce 

Davor Vuković | Četvrta poetska zbirka Miljenka Buljca


Ilustracija AI Viola
Sveučilišni profesor dr. sc. Miljenko Buljac, doktor filoloških znanosti iz Hrvaca, kroatist i književnik, autor 134 izvorna znanstvena rada u pedesetak časopisa i zbornika, objavio je desetu knjigu, četvrtu zbirku poezije "A neka se učini vrime". U suizdanju ogranaka Matice hrvatske iz Sinja i Podstrane tiskano je četrdesetak intimističkih, misaonih, domoljubnih i duhovnih pjesama u slobodnom stihu na književnom standardu, ikavici i čakavici.

Nekoliko je pjesama autor posvetio dragim osobama i prijateljima, a u povodu jubilejskih obljetnica i kralju Tomislavu te književnicima Marku Maruliću, Jakovu Palmotiću Dioniriću, Dragi Ivaniševiću i sestri Mariji od Presvetog Srca - klarisi Anki Petričević. 

"Novu Buljčevu zbirku pjesama rado preporučujem čitatelju kojemu ne treba moćna struja što se hrani mržnjom na Hrvatsku i porugom na sve što je hrvatsko. Njima imenica Hrvatska i pridjev hrvatski smetaju toliko da ju brišu i miču odasvuda. Knjigu "A neka se učini vrime" preporučujem običnomu čitatelju koji je uživao recimo u Šimiću, Maruni ili Božaniću. Namijenjena je tihoj većini koja će razumjeti da su teme iz ove zbirke ne samo općehrvatske, nego i općeljudske." - zaključuje svoje pogovorno slovo zagrebački profesor kroatistike Dean Slavić. Knjiga je ukrašena slikama i ilustracijama sinjskog kipara i slikara dr. sc. Damira Markulina. 

30. rođendan Mješovitog zbora „Bašćina”

                                        

Članovi Zbora BAŠĆINA uz spomenik Ćirila i Metoda u Nitri (Slovačka) 23. svibnja 2008.

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.                                                                        

Ove godine 31. siječnja navršit će se 30 godina od osnivanja Mješovitog pjevačkog zbora Društva prijatelja glagoljice BAŠĆINA. Naime kad je 22.veljače 1993. godine osnovano Društvo prijatelja glagoljice uskoro se među osnivačima rodila ideja da se uz proučavanje i promicanje glagoljice održavanjem tečajeva glagoljice, predavanja na tribinama i uz pokretanje časopisa treba čuti i glagoljaško pjevanje. Naime jedan od osnivača Društva prijatelja glagoljice - potpisnik na listi pri osnivanju udruge novovjekih glagoljaša bio je fra Izak Špralja, franjevac trećoredac glagoljaš, poznati i veliki poznavatelj glagoljaške glazbene baštine. Tako je pod vodstvom maestra dr.sc. Izaka Špralje, koji je postao umjetnički voditelj i dirigent, osnovan 31. siječnja 1995. pjevački zbor nazvan „Bašćina”. Ovo je prvi pjevački zbor u Republici Hrvatskoj osnovan sa ciljem promicanja glagoljaške glazbene baštine i to njegovanjem glagoljaškog pjevanja, izvornog liturgijskog pjevanja, crkvenih popijevki i izvođenjem skladbi suvremenih naših skladatelja na hrvatskome crkveno-staroslavenskom jeziku. Članovi Mješovitog pjevačkog zbora „Bašćina” bili su raznih zanimanja i životne dobi i u početku zbor je bio strukturiran od 14 soprana, 14 alta, 6 tenora, 7 basa. Pokusi su bili jednom tjedno i to utorkom u 19 sati u ugodnim podrumskim prostorijama Matice hrvatske na Strossmayerovom trgu 4. gdje bio i glasovir. Dirigent fra Izak Špralja želio je članove Zbora ne samo naučiti pjevati stare glagoljaške napjeve, već je brinuo o stručnoj obradi i čak o notama a na kraju svake probe uz čašicu domaćeg vina ili uz sok i kekse a bilo je i kolača uvijek se prijateljski porazgovaralo a članovi Zbora su odlazili radujući se novom ugodnom susretu na probi. Obzirom da je djelatnost Zbora bilo upoznavanje, njegovanje i promicanje glagoljaške glazbene baštine repertoar Zbora sastojao od dvije staroslavenske mise maestra Anđelka Klobučara (1995., praizvedba druge), pučke glagoljaške mise, slijedili su staroslavenski moteti (od kojih neki praizvedeni kao "Isus že jest va viki" A. Klobučara) zatim djela Odaka, Vidakovića, Klobučara, Županovića i drugih autora. Također pjevali su se starinski hrvatski liturgijski i duhovni napjevi, posebno božićni, pjevanja zapisivača iz različitih hrvatskih krajeva a najčešće u obradbi dirigenta i umjetničkog voditelja Zbora fra Izaka Špralje.

Stalni pratitelji na orguljama bili su maestro Anđelko Klobučar, Hvalimira Bledšnajder, Eva Kirchmayer Bilić, Josip Magdić, Katja Krolo Šarac, Mirta Kudrna Pandurić, Pavao Mašić, Neven Kraljić, Javor Valjak, Edmund Andler Borić, Miljenko Bajat,Tajana Gaćeša, Ana Kaić Poslek, Krešimira Klarić, Ante Knešaurek, Eva Košir, Bosiljka Pavlović i Neda Perdija.
    
Sadašnja orguljašica Hvalimira Bledšnajder diplomirala je u klasi ak. Anđelka Klobučara, usavršavala se u Rimu, nastupa na solističkim recitalima, prati soliste i zborove, od 1987. stalna je orguljašica Zagrebačke katedrale. Snimila je 30-tak gramofonskih ploča, kazeta i CD-a, a bavi se i pedagoškim radom i postala je docent na Sveučilištu u Zagrebu. Njenim sudjelovanjem Mješoviti pjevački zbor „Baština” i zalaganjem maestra Miroslava Salopeka sadašnji Zbor u nikada manjem obimu po broju članova/ glasova zvuči s kora u crkvi na Ksaveru kao da ih ima puno više. Želja svih je da se Mješoviti pjevački zbor „Bašćina” poveća, da se upišu novi pjevači jer se nažalost zbog njihovih poodmaklih godina svake godine broj članova smanjuje.

srijeda, 29. siječnja 2025.

Tomislav Stockinger | Da sam pjesnik


Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik;

Stihove bih pisao krvlju – svaku riječ, svaki zarez, svaki uskličnik!

Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik;

Stihove bih pisao krvlju – svaki sat, svaki dan, čitavi vijek!

Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik.

                        

Haiku nagrada Under the Basho ''Peak experience'' za 2024. dobila je Katica Badovinac


UNDER THE BASHO JOURNAL (USA) izabrao je pet pobjedničkih haikua po izboru urednika pod nazivom Peak Experience – Heritage Haiku Award za 2024. godinu. Izuzetno me raduje da je i moj haiku izabran za ovu vrijednu nagradu:

rain boots ...
the child is jumping
from cloud to cloud

*
kišne čizmice..
iz oblaka na oblak
dijete skakuće
 

Haiku odabrao i recenzirao urednik Pravat Kumar Pradhy:

„Haiku Katice Badovinac plijenio je moju pažnju svojom jednostavnošću, suptilnom elegancijom (shibumi) i lakoćom (karumi). Pjesmu karakteriziraju osnovni atributi estetske ljepote haiku tradicije: kigo, kireji, jukstapozicija i haiku duh. Postoji vizualni užitak dok svjedočimo djetetu koje skače preko kišnih mlȃkā. Jane Reichhold jednom je napisala: “Poezija je vizija onoga što je ovdje i sada i što može biti." Kiša simbolizira osjećaj pročišćenja. Oblak se manifestira metaforom transformacije: oblaci u kišu, i dalje. Djeca uživaju u obilju sreće pod kišom koja rominja. U isto vrijeme, slika intimno povezuje čitatelje s obnovljenom radošću i podsjeća ih na njihove nezaboravne dane djetinjstva. To me podsjeća na citat Alana Wattsa: “Dobar haiku je kamenčić bačen u bazen uma slušatelja, izazivajući asocijacije iz bogatstva vlastitog sjećanja.” Tako horizontalna os haikua isprepliće asocijativno povezivanje dječjeg zanosa gledatelja kroz vertikalu osi niza vremena. Bez detaljiziranja (pokaži ali ne ispričaj), pomlađuje bit haiku duha. Mislio sam spomenuti Shelleyeve prekrasne stihove iz pjesme “Oblak” (1820.) gdje prikazuje:
"A ja cijelo vrijeme uživam u plavim osmijesima neba,
dok se rastvara u kišama.”

Riječ "oblak" nije sezonska tema i kategorizirana je pod “Nebo i nebo (tenmon)”. Katica vješto uvodi ‘čizmice za kišu’ s implikacijama sezonskih rezonancija. Interpunkcijski znak u haiku u obliku elipse (kireji) daje dovoljno bijelog prostora (ma) da čitatelji mogu razmišljati. Zanimljivo je napraviti analognu usporedbu s haiku Alana Summersa “Cloud kigo/ lagana kiša tapka po/ tvojim podovima slavuja” (Asahi Shimbun 2013.) s uvodom u sezonsku referencu 'lupkanje kiše' za povezivanje s oblakom.

Upotreba književnih sredstava kao što je ponavljanje riječi (cloud to cloud), vizualno slikovitost i aliteracija suglasničkog glasa 'd' dodaju ljepotu i odjek haikua. Prikaz "skakanja s oblaka na oblak" iskustvo je blaženog osjećaja i ritmički tijek melodije. Pjesničkom mudrošću i kreativnošću Katica možda prikazuje lokve vode kao oblake.To bi moglo biti dijete koje je preskočilo rupe ili područje ispunjeno kišom s odrazima oblaka. Nastoji li Katica da manifestira simbol mističnog prosvjetljenja ili metaforičkog značenja kroz nevinost djetinjstva? U svom naivnom izrazu, pjesma mi budi misli, prisjećajući se Issinog haikua: “Kako tiho—/ na dnu jezera/ vrhovi oblaka”.

Jednostavnost, mirna kadenca, tonska varijacija (odmak od fragmenta “kiša, čizme” do idiličnog prikaza prirode) i tekstualne manifestacije rasvjetljavaju trezvenost pjesme. Haiku je obdaren semantikom i uzvišen zvukom. Sadašnje kontinuirano vrijeme (dijete skače) odiše lucidnim protokom djetetove radoznalosti. Zvuk skakanja ostaje kao implicirana slika u oblik pjesničke intuicije. Transformacija materijalističkih elemenata poput "kiše, čizme" u granicu ekstaze očitovala se ugrađivanjem nijansi prirode i ljudske psihe. Vješto me jukstapozicija podsjeća na opažanje Leeja Gurgasa o haiku metodi kao “primarnoj tehnici jukstapozicije slika i disjunkcije jezika.”

James Hillman jednom je napisao: “Um je fundamentalno poetičan po prirodi”. Duša je “ta koja produbljuje”.
Čarobno u svom haiku, Katica nadilazi glazbu radosti života.”

*

Ostali dobitnici Peak Experience jesu:

Sanjana Zorinc, Hrvatska
Pris Campbell, USA
Vidya Hariharan, Indija
Fatma Zohra Habis, Alžir

Svih pet nagrađenih haikua nominirano je od časopisa Under the Basho za RMA i Touchstone.

S engleskog prevela: Katica Badovinac

Željko Perović | Dugokosi


Dugokosa mladost

U neposlušnom stroju

Zabrinula vlast

Ratom uzverenu.

Naoružanu opasačem,

Snagom i bezumom

Da sebe od naroda

Zakonom i kaznom čuva.


Vlast kô vlast,

Silom pa do trona

Užegnuta lica

Sa riječima pijanca

Plavim sluganima

Juriš naredila.


Ali ne na krivce

I do glave obrijane 

Dripce,

Uličare i krimogrešne,

Već na kose duge,

Ironije li smiješne.


Vlast kô vlast,

Silom pa do trona

Užegnuta lica

Sa riječima pijanca

Plavim sluganima

Juriš naredila.


Na vlasi dugokose,

U kojima je neuka

I kratkovida prepoznala,


Sa druge strane

Zle nemani ratne!


Irena Ivetić | Siječanj, podnevne slike II.



Sunce i ja vozimo se gradom.
Kapljice s krovova bubnjaju.
Letve, koso postavljene uz fasade
i veliki natpisi upozoravaju.
Ljudi, bilo bi baš bez veze
da danas, kad je tako prekrasan dan
nekoga zatrpa snježna lavina s krova!
Za sebe se ne bojim –
do sad me ni jedna lavina
nije uspjela tako zatrpati
da se iz nje nisam mogla iskobeljati!
Vozimo se gradom nas dvoje,
sunce i ja.
Cvjeta biznis prodaje kave za van,
ljudi ih pijuckaju
i sunčevu toplinu sakupljaju
da je u svoje domove ponesu.
Ne zna se tko je veseliji, moj bicikl ili ja.
On poskakuje poput nestašnog konjića
a ja se svima od reda smiješim.
Mlada majka stavlja kćerkici
svoje velike sunčane naočale,
divi se kako joj lijepo stoje,
pa se onda zajedno smiju.

Podne u Požegi.
Za osam sati
bit će podne na drugoj polovici zemaljske kugle.
U najmoćnijoj zemlji svijeta
jedina publika na predsjedničkoj inauguraciji
bit će dvadeset pet tisuća pripadnika Nacionalne garde.
Kako volim ovu svoju malenu zemlju!

Kako volim ovaj svoj mali grad!

Vozim ka zapadu, vjetar mi puše u prsa,
svladala sam uzbrdicu do Kapelice svetog Josipa.
Evo me u uličici s imenom poznatog književnika
a broj naše zgrade – najviša ocjena.
Doista – zgrada za čistu peticu,
ulica za čistu peticu
i dan za čistu peticu.

Marija Vuletić | Metamorfoza


Pomislim, 

itekako jesam,

na mikrosekunde;


izgubila sam taj umjetnički

jaz

zatvorila sam glas


stapam se u okolinu

što li pak to znači?


Stopiti se i sebe utopiti

bez vokalnog cirkusa

u ovoj monotonoj jazbini


Duša mi gladuje za više

Duša bi mi se uselila u 

dječje čitanke i kratke crtice

histeričnog previranja


Duša je jedno 

razum nešto sasvim 

diskutabilno


Razum učim

Dušu si živim

Razum koristim

Dušu si skladištim


Za dobrobit ovog kozmosa

Za radost majki i očeva

Za tuđi mir 

Za blokade vlastite žudnje

Za tuđe dobro


Duša mi ostaje


Ono što jesam

Pogubiti moram


Pomislim,

itekako jesam,


Razum koristim

Dušu si skladištim