|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
***
Preveliku sam važnost pridavao poeziji
A nisam je dovoljno primećivao
U onome što činim
Parče domaćeg hleba s posutim brašnom
Uz malo svežeg naseckanog
Paradajza
I običan mesni narezak iz konzervi
I trenutak
Kad iz moje ruke
Uzima ustima zalogaj prvi
I kako se smeje
Mojim nespretnostima
Dok mi iz ruke ispada viljuška
Nije li to
I više od poezije
Ili je više ne razlikujem
Od onoga što živim
Taubek leti prema hiže,
čas više, čas niže,
se je bliže i bliže,
zletel na krov hiže.
Nazaj se h ljuft zdiže,
odletel z krova hiže,
leti čas više, čas niže,
se dalje i dalje od hiže. __________________________________ kajkavski mokrički mjesni govor
taubek – golub, ljuft – zrak, hiža – kuća, se je – sve je, nazaj – natrag
Vjetar s planine zna biti blag, ali i razmahati se i travama plesti kose. Dok sunce bezbrižno žmirka nad uljuljanim morem koje brižno čuva najljepšu bisernu školjku, ispružene ruke jutra iz košare prolaznosti u botaničke vrtove rasipaju boje i mirise. Uz miris juhe, podne propinje bajkovite slike krajolika, a iz pjesničke duše prhne stih u boji, možda s mirisom lavande. Iz svakog lista i cvijeta, iz svake travke progovara nova misao koja u kriku podnevnog zvona, tišine svija u čistinu svjetlosti. Kao u krošnji punoj ploda, u pjesmi se redaju slike usmjerene prema rumenilu neba i tvrdoj zemlji. Dva zaljubljena leptira, slaveći život, razmahali krila, u letu pjevaju Psalam ljubavi i nadaju se da će im Amor za budućnost prostrti bijelo platno na kojem će srcem iscrtati najljepše trenutke života. Negdje na rubu grada beskućnik utjehu traži čitajući Tinovu Svakidašnju jadikovku: Jer mu je mučno biti slab, jer mu je mučno biti sam,…kada bi mogao biti drag, no mučno je, najmučnije biti već star, a tako mlad.
Obilje slikovnica u Obilju
Toga je dana Tatjana Udović djeci čiala slikovnice, po njihovom izboru. Veselju nije bilo kraja.
A, od sada će mališani sa svojim dadiljama svakodnevno moći čitati slikovnice: „Mići Halubajski Zvončari“, „Marija mlekarica“, „Beba otkriva svijet“, „Pčelica Ančica“, „Mucko Bucko na ravne“, „Eko Mucko Bucko“, „Vege Mucko Bucko“ i „Vege Mucko Bucko/Veganes Katerchen Pummelchen“, a sve to zahvaljujući projektu „Slikovnice za vrtićance“ i donatorima: Ideja d.o.o., Opg Depoli - SRETNA PČELA i Dondola d.o.o.
Naime, kada bi roditelji znali koliku dobrobit čitanje slikovnica pruža djeci, svaki bi dom bio prava mala knjižnica. Slikovnica odgaja dijete i pomaže mu savladati teškoće s kojima se susreće. Ona mu pruža osnovne spoznaje o svijetu koji ga okružuje i stvara podlogu za usvajanje brojnih vještina. Čitanje je izuzetno važno za djetetov spoznajni, socijalni i emocionalni razvoj.Ono prije svega potiče razvoj govora tako što potiče djetetove govorne vještine i obogaćuje njegov rječnik. Tijekom čitanja dijete razvija i pažnju te vještine aktivnog slušanja, vidnog opažanja i razlikovanje detalja. Slušanjem priča dijete uči nove činjenice i pojmove, a time se razvija i njegovo logičko zaključivanje. Brojna istraživanja upućuju na to da se djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže razvijaju, brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima i zainteresiranija su za okolinu. Iz tog razloga projektom “Slikovnice za vrtićance”, predstavnici Udruge za kulturu “Ča?” želie osigurati slikovnice za dječje vrtiće kako bi mališani od najranije dobi imali mogućnost svakodnevno čitati I listati slikovnice u svojim vrtićkim skupinama,
Podaci za donaciju: Udruga za kulturu Ča?
HR1423600001102260006 Zagrebačka banka
Opis plaćanja: DONACIJA:Slikovnice za vrtićance
Kad voli žena, to nije tiho.
To je oluja u očima,
to je požar što sagori zidove,
to je ruka koja grli, ali i brani.
Kad voli žena, ona daje sebe cijelu,
i dušu i tijelo, i smijeh i rane.
Ne pita zaslužuješ li,
ona vjeruje srcem,
dok je ne nauče da i srce zna boljeti.
Kad voli žena, ona je i majka i ljubavnica,
i ratnica i mirna luka.
U jednom pogledu nosi oprost,
a u drugom prkos svijetu.
Kad voli žena, onda se i nebo mijenja,
zvijezde plešu drukčiji ples,
a zemlja diše njezinim koracima.
Ali kad prestane voljeti,
ostaje praznina koju ništa ne ispunjava,
jer ljubav žene nije samo dar.
Ljubav žene je svemir.
Donatori su prepoznali kvalitetu projekta “Bajkovita senzorna soba”, kojemu je cilj osigurati bajkovitu senzornu sobu, multisenzorni prostor koji se koristi kako bi djeci, kod koje se uočava odstupanje u senzornoj integraciji, osigurali dodatnu senzornu stimulaciju ili reducirali senzorne podražaje, a uz to na ovaj način će osigurati i slikovnice koje će djeca ondje moći čitati.
Senzorna integracija je neurološki process kojim mozak prima, organizira i tumači podražaje iz osjetila (vid, sluh, dodir, okus, miris, ravnoteža i propriocepcija) kako bi tijelo moglo primjereno reagirati na okolinu. Ona omogućuje djetetu da razvija motoričke , emocionalne i socijalne vještine kroz učinkovitu obradu informacija iz vlastitog tijela i okoline. Kada senzorna integracija ne funkcionira optimalno, dijete može imati poteškoće u ponašanju, pažnji učenju i samoregulaciji.
Senzorna soba ima benefite i za nadarenu djecu, kao i za djecu koja nemaju takvih odstupanja u senzornom procesiranju. Ona je prostor za opuštanje, smanjenje stresa i razvoj samoregulacije. Kod nadarene djece potiče kreativnost, emocionalnu ravnotežu i pomaže u prevladavanju preopterećenosti izazvane pojačanim osjetima ili mentalnim naporom.
Djeca Dječjeg vrtića “Pčelica Ančica” sada imaju mogućnost igrati se sa senzornim igračkama te čitati bajke o Mucku Bucku pokrivena senzornom dekicom.
Za više informacija kontakt: udruga.ca@gmail.com
Podaci za donaciju: Udruga za kulturu Ča?
HR1423600001102260006 Zagrebačka banka
Opis plaćanja: DONACIJA: Bajkovita senzorna soba
„Turopoljska poculica”
17. MATIČIN KNJIŽEVNI NATJEČAJ 2025.
za kratku priču
Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici raspisuje književni natječaj za proznu formu -kratka priča - pisanu kajkavskim jezikom ili hrvatskim standardnim jezikom.
Natječaj traje od 27. rujna 2025. do 25. prosinca 2025. godine.
U natječaju mogu sudjelovati sve odrasle osobe s područja Republike Hrvatske sa svojim dosad neobjavljenim radom.
Kratka priča može sadržavati najviše četiri kartice teksta.
Rad treba poslati dvojako: i u pisanom obliku poštom i elektroničkom poštom.
Kratku priču potrebno je umnožiti u tri istovjetna primjerka i na svakom naznačiti samo zaporku. Uz rad treba odvojeno priložiti podatke koji sadrže: ime i prezime autora, adresu, broj telefona, e-adresu i zaporku kojom je označen.
Rukopisi se ne vraćaju autorima.
Natjecatelji moraju dostaviti svoj rad do 25. prosinca 2025. na adrese:
Poštom:
Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici,
Lomnička 65, 10410 Velika Gorica
(s naznakom za Matičin književni natječaj)
Elektroničkom poštom:
natjecaj.matica.gorica@gmail.com
Prosudbeno povjerenstvo odabrat će po jedan najbolji rad na kajkavskom odnosno standardnom jeziku.
Rezultati natječaja biti će objavljeni na internetskoj stranici Ogranka i na lokalnim internetskim portalima (velikagorica.com, vgdanas.hr, cityportal.hr, kronikevg.hr, vgradu.hr)
Najbolji radovi i njihovi autori bit će predstavljeni u četvrtak, 19. ožujka 2026. godine u prikladnom prostoru u Velikoj Gorici.
Isto tako će biti objavljeni u časopisu Ogranka Luč i lokalnim glasilima u Velikoj Gorici.
U Velikoj Gorici 27. rujna 2025.
Predsjednica Ogranka:
Ana Plehinger
 |
| Šime Vučkov, Božo Došen, Tomislav Marijan Bilosnić |
Zbornik je nastao kao rezultat višegodišnjeg rada i želje da se očuva spomen na dr. sc. Marijana Rogića Vranskog, istaknutog znanstvenika, publicista i rodoljuba, ime „koje se na svoj specifičan način izdvaja među književnicima i intelektualcima koji su živjeli i stvarali izvan granica svoje hrvatske domovine, koju je poput mnogih, sebi sličnih, u vremenu komunističkog jednoumlja, zbog političkih okolnosti, silom prilika bio prisiljen napustiti“, kako je kazao recenzent zbornika T. M. Bilosnić. Predanost znanosti, ljubav prema rodnom kraju i angažman na očuvanju hrvatske kulturne baštine došli su do izražaja u brojnim područjima djelovanja Marijana Rogića Vranskog, a ovaj zbornik svojevrsni je mozaik tih doprinosa.
Na predstavljanju su govorili: Tomislav Marijan Bilosnić, ugledni književnik, pjesnik i recenzent zbornika, koji je s nadahnućem govorio o intelektualnom i moralnom liku dr. Rogića, naglasivši njegovu nenametljivu veličinu i sposobnost da svojim djelima poveže znanost i život. Bilosnić je istaknuo kako zbornik „svjedoči o Rogićevoj neuništivoj ljubavi prema domovini, neumornoj borbi za očuvanje kulturnog identiteta i dubokom intelektualnom angažmanu u izazovnim vremenima. Više od pola stoljeća životne i stvaralačke egzistencije Marijana Rogića Vranskog do ovog zbornika, ostalo je potisnuto i zaboravljeno i duhovno likvidirano u hladnoj sjeni društvenih prilika i mijena, ideološke isključivosti osporavatelja svih vrsta, da bi Marijan Rogić Vranski ovim zbornikom doživio doslovni obrat svoje sudbine.“
Prof. dr. sc. Šime Vučkov, dr. med., jedan od autora zbornika, prisjetio se osobnih trenutaka provedenih s dr. Rogićem, kao i njegove iznimne znanstvene radoznalosti, etičkih načela i zalaganja za napredak zajednice. U svom izlaganju posebno se osvrnuo na Rogićev u promicanju humanističkih vrijednosti. Božo Došen, prof., urednik zbornika, predstavio je koncepciju samog izdanja, proces njegova nastajanja te zahvalio svim autorima, suradnicima i institucijama koje su sudjelovale u realizaciji ovog važnog projekta. Došen je naglasio kako zbornik donosi brojne biografske i analitičke tekstove, s ciljem da se lik i djelo dr. Rogića sačuvaju za buduće generacije, ali i kako bi služili kao inspiracija onima koji djeluju u znanosti, kulturi i društvu.
Predstavljanje zbornika o Marijanu Rogiću organizirano je u suradnji Općine Pakoštane i Ogranka Matice hrvatske u Zadru. Zbornik sadrži dvadesetak priloga uglednih znanstvenika, publicista i suradnika dr. Rogića, podijeljenih u tematske cjeline koje obuhvaćaju njegov znanstveni rad, kulturni doprinos, društveni angažman i osobne zapise. Publikacija je bogato opremljena fotografijama što je dodatno obogatilo recepciju predstavljanja.
Predstavljanje zbornika u Pakoštanima prošlo je u ozračju dostojanstva, poštovanja i ponosa, a večer je zaključena neformalnim druženjem uz razgovor o naslijeđu čovjeka koji je, kako je rečeno, „živio skromno, a ostavio veliko“. Zbornik „Dr. sc. Marijan Rogić Vranski“ sada je dostupan u izdanju Matice hrvatske, Ogranak Zadar.
Odavno je nebo nad vodama prozirno.
Vatra sipi s visina među one što putuju,
a nikamo ne odlaze s pronevjerenih prijestolja
bez krika Car je gol i zagrljaja koji guta
svaki logički slijed.
Valja osmisliti dan i provesti ga loveći prokockane
ljudske sudbine za pouzdane mamce
trulim anakondama daleko od procijepa.
„Ne sprezati od čistilišta, gubilišta, stratišta,
samo neka sve bude po protokolu
uz blagoslov nedorečenoga slova zakona“,
osvanuo je proslov između stisnutih usana.
Zar to nije olakotna okolnost da čovjek (živo)tinja
i mirno pase svoj teret?
„Čuje se plač iz ludnice“, netko pronese vijest.
Neka! Ionako samo tjera na smijeh glinene golubove
nadomak pucnja u razbaštinjenu budućnost.
O romanu Ivane Vlahek "Prvi pljesak"
(ilustrirao Darko Kreč; Zagreb: V. B. Z., 2024.)
Piše: Mirjana Mrkela
Pogađanje riječi
Igramo se tako da svi pogađaju riječ koju je netko opisao. Pročitala sam u sebi i kažem:
– Ono kad prvi put ulaziš u more, a hladno ti je.
Nitko me ne shvaća ozbiljno. Neki oponašaju djevojčicu kojoj je more hladno. Drugi govore da je mamina maza, da će je pojesti rak samac i slične gluposti. Preznojavam se od muke. Nisam baš dobra u toj igri.
– To je hrabrost. – najednom kaže Ivana – Trebaš imati hrabrosti da uđeš.
Odahnjujem. Moja prijateljica Ivana je pogodila riječ s kartice. Smiješim joj se. To na jeziku prijatelja znači hvala. Svi se dive Ivaninoj dosjetljivosti. Onda ona dobija novu riječ. Čita, brzo me pogleda i kaže:
– Onaj s kim se najviše igraš.
– Djed. – odmah netko izvaljuje.
Ostali se previjaju od smijeha. Svi osim Ivane i mene. Pomišljam da je zagonetna riječ prijatelj. Ali dok prikupljam hrabrost za odgovor, netko je brži od mene. Ivana kima glavom potvrđujući točnost odgovora.
– Ali, draga prijateljice, – šapće mi – ja imam nešto za tebe!
Jedva čekam svršetak igre. Onda mi Ivana Vlahek pruža knjigu koju je sama napisala. To je roman "Prvi pljesak.
Prijatelji, djed i ostala rodbina
U Ivaninom romanu glavni lik je Ivano. On ide u četvrti razred i rado se druži s prijateljima iz škole. Ana mu nije samo prijateljica, nego mu se i sviđa.
..."popravila je naočale, sjela na bicikl i odjurila. Dugo sam gledao u njezinu ružičastu torbu i crnu pletenicu koja je visjela duž cijelih leđa. Nisam se micao. Samo sam gledao Anu, dok mi se na licu stidljivo budio osmijeh."
Ali sviđa mu se i Tea koja s njim trenira kickboxing.
"Tea ne ide u moju školu. Ide u peti razred i možda je najljepša cura koju sam vidio. Uz Anu, naravno. Ima dugu crvenu kosu, gotovo do struka. Na treningu joj je uvijek vezana u visok rep. Nasmijana je i vesela. Nikada je nisam vidio tužnu. Njezine plave oči slažu se s kacigom koju nosi na treningu."
Kod kuće Ivano ima brata, roditelje, djedove, bake i rođake.
"– Kod nas je uvijek kao na kolodvoru – žalio se ponekad tata, iako svi znamo da uživa u društvu i da teško podnosi tišinu i samoću.
Baš je bilo glasno i veselo. Kad se odrasli dulje zadrže kod nas, mama nam malo progleda kroz prste pa možemo dulje biti budni i imati filmsku večer."
A skupa su i kad im je teško.
"Spustio sam se do tete, koja me odmah zagrlila. Iz mamina telefonskog razgovora zaključio sam da su djeda odvezli u bolnicu. Tata i baka otišli su za njim, a mama je mahnito zvala bolnicu ne bi li došla do nekih informacija o djedu. U grlu mi je zapela knedla. Za razliku od silnog uzbuđenja i veselja jučer, danas osjećam prazninu i tugu."
U takvom domu rijetko je tišina. Možda je zato Ivano jako brbljav. Učiteljica ga zove mlinček tj. onaj koji stalno melje. Osim svega, on često i pjeva, a mama mu se rado pridruži.
Pjevačko natjecanje
Naslov Ivanine knjige je ujedno i naziv pjevačkog Natjecanja: "Prvi pljesak. Ivano će se prijaviti.
"Napokon ću zapjevati na pozornici. O tome sam oduvijek maštao. Ne mogu vjerovati da se to doista događa, a [...] moji me prijatelji podržavaju i vjerojatno će i oni sudjelovati.
Da, njegova ekipa je s njim: Mila, Tina, Ana, Leon.
"U ponedjeljak smo imali prvu probu. I naravno da smo se svi posvađali. Prvi je problem bio termin i mjesto probe. Dogovor je bio da se nađemo na pozornici na kojoj će biti 'Prvi pljesak' u 16 sati. Onda se, kao i uvijek, javila Mila koja je, naravno, najpametnija, i samostalno je odlučila da ćemo se ipak naći pred školom."
Ipak napreduju.
"Tijekom naše probe prijatelji su nas gledali blago otvorenih usta, u čudu. Mislim da smo ih iznenadili. Nadam se pozitivno. Kad smo završili, nije bilo dvojbe. Učenici 4. a zajedno s učiteljicom ustali su sa svojih stolaca i oduševljeno pljeskali našem nastupu. Ja nisam bio previše zadovoljan. Mogli smo neke korake i bolje izvesti, ali jako me veselila podrška ekipe iz razreda. Samo su Ivor i Kiki sjedili prekriženih ruku. Nisu pljeskali. Nisu se smijali. Samo su šutke gledali u nas."
Taj "Ivor ima smeđu kosu i plave oči. Djevojčicama se jako sviđa. Vješt je s loptom i trči najbrže u ulici." Bavi se break danceom te ima električni romobil, "jedini u ulici i vozi ga fantastično."
Nažalost, prema Ivanu se ponašao sve gore i gore.
Glede "Prvog pljeska" nije se zaustavio na šutnji. Koristio je svaku prigodu za ismijavanje i ruganje. Ni to mu nije bilo dosta, nego je smislio i veliku podvalu. Ivano nije shvaćao zašto.
..."pred grupom glumio sam staloženost, a zapravo me bilo jako strah kako će sve proći."
U gradu moje prijateljice Ivane, natjecanja "Prvi pljesak" održavaju se već godinama. Ali njezin roman istoga naslova jedan je i jedinstven. Nije ga teško pročitati, osobito ako se pitate što je to Ivor smutio i jesu li on i Ivano ostali u svađi.
.jpg)
