Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Suzana Marić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Suzana Marić. Prikaži sve postove

srijeda, 5. svibnja 2021.

Suzana Marić | Vjetar i novine

 



 

Vjetar je parkom pirio

U svaki kutak zavirio

A onda je odjednom stao

Jer je novine ugledao.

 

Odlučio je malo sjesti

Pročitati glavne vijesti

Da sazna što se zbiva

Gdje se debela laž skriva.

 

Listao je listao

Što je duže čitao

Sve je ljući postajao.

Novine je razderao

Pa ih parkom razbacao.

 

Sad ih trava čitat stala

I dva crna mrava mala

Što su brzo odustala

Pa se svojim putem dala.

 

Novina nema više

Nakvasile su ih kiše

Nisu dobro svršile

U košu su završile.

Sad mi neki ljudi kažu

Da ih voze u reciklažu

(nadam se da ne lažu)


nedjelja, 25. travnja 2021.

Suzana Marić | Nestašne tenisice

 

Na ulicu istrčale

Tenisice male,

Uz tatino budno oko

Trčati su stale.

 

Niz ulicu i po travi,

Posred svake grabe

Mama viče:” Ne u vodu!”

Ali sve joj džabe.

 

Od umora i trčanja

Napokon su stale

Sanjati će noćas slatko

Spavat’ k’o od šale.

 

Neka samo odmaraju

Slatki su im snovi

Sutra u nove avanture

Jer i dan je novi.

 

 

 


srijeda, 21. travnja 2021.

Suzana Marić | Stari kaput malog maslačka

 



Jedan maleni maslačak

Kao pero bijel i lak

S vjetrom je poletio

Na livadu sletio.

 

Ugledavši braću žutu

Svi k’o jedan, u kaputu

S njima se podružio

Pa se malo rastužio.

 

Njegov kaput star i bijel

Razderao se, nije cijel’.

O, kako bi sretan bio

Kad bi kaput požutio.

 

Šapuće mu ivančica

Ljepotica bijelog lica:

 

“Ne tuguj, maslačku mali,

Ovaj kaput su ti dali

Za životno putovanje

K’o pidžamu za spavanje.

 

Poslušaj me dobro sada

Evo, kiša lijepo pada

Uskoro će tvom kaputu

Podariti boju žutu.

 

Pusti zemlju da te grli

U život ti novi hrli,

Pa će zasjat pokraj puta

Žuta boja tvog kaputa.”

subota, 17. travnja 2021.

Suzana Marić | Nula

 

Čudna brojka je ta nula

Kao kugla je okrugla

Bez ijednog vrha

Bez ijednog ugla.

Nema količinu,

Ništa ne znači

Ali više vrijedi

Kad se za broj zakači.

Jedan sa nulom-

Dvije kugle sladoleda

I tako se nula 

Iza brojeva reda.

( Podijeliti drugome ili je umnožiti, nikako se ne da.)

Ne možeš je zbrojiti

Niti oduzimati.

Kakav je to čudan broj

Tko će ga znati?



petak, 5. lipnja 2020.

Marija Juračić | Suzana Marić: Bijela vučica


„Bijela vučica“ je kratak roman, pisan za djecu i odrasle. Zanimljiva je to priča o nekoliko generacija obitelji vukova koji u surovim uvjetima preživljavaju na planini brinući se za svoje potomstvo. Ako znamo da u cijeloj Republici Hrvatskoj obitava dvjestotinjak jedinki vukova, onda nam je jasno da su te krasne, slobodne životinje pred istrebljenjem. Ljudi ne uviđaju kolika je njihova korisnost za cjelokupni ekosustav.

Suzana Marić je uvjerljivim, lijepim književnim izrazom i uzbudljivom pričom obuhvatila sve probleme njihova istrebljenja. Međusobne borbe, bolesti i nestašica hrane kao da nisu dovoljne prijetnje. Prijeti im i pohlepa čovjeka, nerazumijevanje, požari, zagađenost rijeka… Malo je ljudi
koji razumiju njihov problem i koji ga nastoje ublažiti.

Kada jednom upoznate galeriju likova ovog romana, nećete brzo zaboraviti Velikog, Sivog, Groma, Bijelu, Lanu, Iru… cijeli niz likova kojima je autorica oslikala duševni profil vuka ne zanemarujući ni u jednom trenutku vučju ćud i zakone vučje prirode.

Čovjek, koji je baštinio Zemlju, nije dobar gospodar pa ne brine za druge životinjske i biljne svjetove koji imaju pravo na život.

Naslov: Bijela vučica
Autor: Suzana Marić
Broj stranica: 104
Nakladnik: Redak
Godina izdanja: 2020 .
ISBN: 978-953-336-648-7
Tisak: digitalni tisak knjiga - print na zahtjev

petak, 26. srpnja 2019.

Suzana Marić | Slon i triatlon



Odlučio se mali slon
Prijaviti na triatlon
Plivanje, bicikl, trka
Za slonove nije frka

Preko rijeke prsno pliva
Bicikl je muka živa
Kod trčanja mu surla smeta
Podsmijesima sad je meta

Juri, sve od sebe daje
Ali stalno zaostaje
Treba stići na vrh brijega
A svi već su ispred njega

Hoće li do kraja moći
Znoja su mu pune oči
Dahće, piri, noge bole
Al’ slonovi trku vole

Odustati mu nije
Nikako u krvi
Jer ako se okrenu
On će biti prvi

petak, 19. srpnja 2019.

Suzana Marić | Medo svira kontrabas



Medi kiša dosadila
Jer je cijeli tjedan lila
U glazbi on traži spas
Pa sad svira kotrabas
Gudalom struže, gudi
Od te buke svak poludi
Ali jedna crna vrana
(za tu glazbu uhodana)
Pokraj mede je kreštat stala
Iako note nije znala
Odjednom je koncert stao
Medo je žice potrgao
Pa sad brunda cijeli dan
Radi kiše nervozan



petak, 12. srpnja 2019.

Suzana Marić | Lijin koncert



Na pozornicu stigla lija
Sve se klanja i uvija
Note je prelistala
Pa je tiho svirat’ stala
Revno prati svaku notu
Jer ne želi si sramotu
Na flauti danas svira
Repom k’o da dirigira
U flautu lija puše
Sve onako, k’o iz duše
Iznad nje se kugla bljeska
Čuje zvižduk usred pljeska
I uzvike: BRAVO,BRAVO
Ali liji nije pravo
Nisu stigli pravi gosti
Pa sad lija gladna posti
Bez koka je koncert proš’o
Čak ni pijevac nije doš’o
Jer bi lija (nije šala)
Pravu gozbu tad’ imala

petak, 5. srpnja 2019.

Suzana Marić | Mrak vježba




Hajdemooo
Lijeva ruke gore
Desna ruka gore
Sad oponašaj more
Lijeva noga van
Desna noga van
I kreni u novi dan
Sklopi lijevo oko
Sklopi desno oko
Udahni sad duboko
Lijevom rukom dirni nos
Desnom rukom dirni nos
Ovo raditi možeš bos
Pruži obje ruke ti
I čučanj napravi
Skoči hrabro sad u zrak
Ova vježba baš je “mrak”
A sad složno 1,2,3
Sve ovo ponovi ti 

petak, 28. lipnja 2019.

Suzana Marić | Glista i kos





Skliznuše kapi kiše
Sa zelenog lista
Uputila se u dugu šetnju
Malena glista

Preko travki i kamenja
Hrabro puzi, mala
Da ju budno oko prati
Jadna, nije znala

srijeda, 14. ožujka 2018.

Suzana Marić | Stjegonooša


Ne, nećeš vidjeti moju nemoć
Iako mi bura vremena
Tijelo savija
I nježne grane lomi
Iako me kiše jesenje
Umivaju
Uzdižem se
Visoko
Između sivih oblaka
I stavljam si sunčevu krunu
Iznad glave

četvrtak, 6. listopada 2016.

Suzana Marić | Bijela vučica, IV. dio: Sama


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14463055_1081052905310641_6294647833208132350_n.jpg?oh=3da3f845e6ffb0b32fdb68f7c2b5dfa8&oe=58696CB1

Sama

Pun je mjesec bio boje krvi. Bijela je izašla iz brloga njušeći zrak težak i  prepun zla, očekujući  Daha. Još nikada se nije zadržao tako dugo van brloga. Srce joj se punilo strahom. Sjetila se roditelja i Progonitelja. Ostavivši vučiće koji su mirno spavali, pošla je u potragu za svojim vukom. Oprezna, zastala bi na svaki šum, njušila vjetar. Zlokobna slutnja zavukla joj se u srce.

ponedjeljak, 3. listopada 2016.

Suzana Marić | Bijela vučica, III. dio: Dah


Dah

Dani su prolazili jedan za drugim, ljeto je bilo na izmaku, u šumi su se primjećivali prvi znaci jeseni. Šareno lišće okitilo je šumu, na zemlji se stvarao šareni prekrivač. Malene životinjice su užurbano sakupljale hranu i odvlačile je u svoja skloništa. Hitre vjeverice skakale su s grane na granu bojeći se mladih vukova.

Dah i Bijela uživali su zajedno u šumi, otkrivajući ljubav jedno prema drugome. Dah, snažan mladi vuk, crne dlake poput noći bez mjeseca, oštrog njuha i žutih očiju. Bijela, prekrasna bijela vučica, plavih očiju i hitrih dugih nogu.

četvrtak, 29. rujna 2016.

Suzana Marić | Bijela vučica, II. dio: Bijeg


Bijeg

https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14445969_1081043908644874_3899072891647464562_n.jpg?oh=06295280f8110c3c0fe569fc2fb56de3&oe=58767182Čuvši bolno zavijanje Velikog vođe, Dah je pojurio prema brlogu u kojem se nalazila Bijela sa starom vučicom. Upozoravajući ju  na opasnost koja joj prijeti, bolnim cviljenjem ju je pozvao da pođe za njim. Trčali su jedno pored drugog, prema mjestu gdje su joj poginuli roditelji, no njihovih tijela više nije bilo. Progonitelj ih je pokupio i odnio u dolinu, kako bi prodao njihova krzna.

Tuga i bol odzvanjale su planinom, zavijanje nije prestajalo do kasno u noć.Mjesečeve zrake su obasjavale dvoje mladih vukova, dok su se pognute glave vračali prema brlogu. Odjednom su stali, opasnost se osjetila u zraku. Znali su  da joj prijeti opasnost od Sivog.

Oprostili su se  od čopora, krenuli su prema planini. Bijela je bila tužna, pogođena smrću roditelja.
Bez prigovora pratila je Daha.

ponedjeljak, 26. rujna 2016.

Suzana Marić | Bijela vučica, I. dio: Rođenje i smrt


Rođenje i smrt

https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14441108_1081034395312492_1123297212456209046_n.jpg?oh=6e2e1398ec54b676d35be5d5d937cf34&oe=586F4B3DSunčeve zrake poigravale su se kroz gusto granje drveća, stvarajući posebnu čaroliju svjetlosti koja se  razlijevala šumom. Planinom je odjekivalo zavijanje vukova poput svečane pjesme.

Pred brlogom se  sakupio čopor, režeći i zavijajući nestrpljivo su očekivali  vijest.

Na ulazu u brlog stajao je Veliki vođa i tužnim cviljenjem pogledavao u mračnu unutrašnjost brloga, gdje se ranjena u prednju nogu, u bolovima porađala Sjena. Rađala je nasljednika Velikom vođi, barem se tako nadao čopor i Veliki.

petak, 12. kolovoza 2016.

Suzana Marić | Kolijevka mog djetinjstva



Blagi lahor nježno njiše
Kolijevku mog djetinjstva
Natkrivenu nebeskim baldahinom
Posutim srebrnim zvijezdama
Na zlatnom klasju pšenice
Njiše ju Drava na
Svojim mekim valovima
Dok u granama bijele breze
Maleni slavuji tiho
Poju nježnu uspavanku
A moje djetinjstvo bezbrižno spava
Uspavano najnježnijom pjesmom
Okupano ranom rosom
Namirisano mirisnim jasminom
U hladovini oraha
Prekriveno magličastom dekicom .
I dok se kolijevka njiše u
Podravskoj sobici okruženoj
Rodnim “bregima” i “goricama”
Moje djetinjstvo mirno spava.

utorak, 26. srpnja 2016.

Suzana Marić | Rođenje

Kakav je to bljesak?
Molim jedan pljesak
Jer rodila sam se ja
Sa svoja uha dva.
Imam i ruke dvije
Gle, netko mi se smije!
Meni se smije čudna dama
Ljudi moji, pa to mi je mama!
I neću da itko i u šali doda
Kako je mene donijela roda
Jer će nastati silna galama
Zato što je mene rodila mama

subota, 16. srpnja 2016.

Suzana Marić | Pitalice - mozgalice


BUBAMARA

Sa livade doletjela
Na ruku mi sletjela
Bubica crveno-crna
Malena poput zrna
Nju zovu dječica
Još i ...(BOŽJA OVČICA )


ŽABE

U lokvicu one skoče
Da si noge dobro smoče
Kupaju se i sjede džabe
Na listu lokvanja
Malene... (ŽABE)


PEKINEZER

Oči krupne buljave
Dva klopava uha
Lopta mala dlakava
I pokoja buha
Svaki kutak prevrne
Cijelu kuću prekrene
A Volimo lopticu tu
Jer se radi o...(PEKINEZERU)

SEMAFOR

Samo stoji i crveni
Pa ponekad pozeleni
A kad šuti onda požuti
Na raskrižju čudan stvor
Stoji stari ...(SEMAFOR)


DUDA

Kada dijete plače
Ona čini čuda
Začepi mu usta
Mala slatka ... (DUDA)


KOPRIVA

Kako žari, kako peče
Pa ju dijete dirat' neće
U grmlju se ona skriva
Ljuta, zelena...(KOPRIVA)


SOVA

Kada padne noć
Ona huče s krova
Maše svojim krilima
Stara, mudra...(SOVA)

četvrtak, 14. srpnja 2016.

Suzana Marić: Učim prva slova


Pomalo učim prva slova
Jedno je B, a drugo je A
Iza njih dolaze slova nova
A ja već znam pisati dva.

I brojeve ja ću morati znati
Za to će trebati dani i sati
Možda će trebati i cijeli tjedan
Dok napišem tri, dva ili jedan.

petak, 17. lipnja 2016.

‎Suzana Marić‎ | Povratak u grad


‎Sjedila je u praznom kupeu, pogleda uprtog kroz prozor, prateći izmjenjivanje krajolika.

Nepregledne njive i livade bile su prekrivene snijegom .Pokoja vrba okićena injem brzo bi nestala pored prozora. Crne su ptice u daljini kvarile tu bijelu idilu. Spuštao se prvi sumrak, nebo se osulo bijelim paperjem poput mlade ptice.

Lokomotiva je teško stenjala vukući za sobom teret, uvijajući se poput osvijetljene zmije bijelom ravnico. Zelene oči bile su prikovane uz staklo, dok su misli bile daleko u prošlosti, u godinama kada je morala otići ostaviti rodni grad, uspomene …

Još malo, još samo malo i stići će.

- Hoće li joj grad poželjeti dobrodošlicu ili su svi zaboravili na nju? - Pitala se je uzimajući prtljagu i provlačeći se polako prema izlazu. Ulazili su u grad. Svjetla automobila osvjetljavala su kolnike, a visoke zgrade stršale su u noćno nebo.