Gostovanje Tomislava Marijana Bilosnića u Rijeci | Poezija, sunce i snažne poruke s balkona i u book caffeu

U organizaciji Ogranka Društva hrvatskih književnika u Rijeci, pod vodstvom književnika Davora Grgurića, u Rijeci je održan nastup istaknutog hrvatskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića. Program je započeo jedinstvenim nastupom s balkona na riječkom Korzu, nakon čega je uslijedilo književno druženje i čitanje poezije u Book cafeu "Dnevni boravak". Publika je s velikim zanimanjem pratila Bilosnićeve stihove, a događaj je još jednom pokazao živost riječke književne scene.

Riječka publika imala je iznimnu priliku doživjeti dvostruki nastup jednog od najvažnijih suvremenih hrvatskih književnika i slikara, Tomislava Marijana Bilosnića, koji je u petak, 4. srpnja, u sklopu programa Poezija s balkona i večernjeg gostovanja u Book caffeu "Dnevni boravak", ostavio snažan dojam i izazvao veliki interes.

Točno u podne, pod nemilosrdnim ljetnim suncem, Bilosnić je s balkona Filodramske čitao svoju poznatu poemu Krik. Unatoč neobičnom terminu, performans je privukao brojne znatiželjnike, ljubitelje poezije i slučajne prolaznike. Bio je to Bilosnićev drugi nastup s balkona u Rijeci u posljednjih godinu dana, još snažniji i upečatljiviji od prethodnog. Sam čin čitanja pod vedrim nebom imao je snažnu simboličku i manifestnu poruku – poezija ne traži dvorane, ona pripada ulici, narodu, svakodnevici.

Poema Krik, koja govori o boli, nepravdi, ali i otporu i vjeri u čovjeka, u Bilosnićevoj interpretaciji dobila je dodatnu snagu – njegov prodoran glas, ritmična dikcija i vizualna prisutnost stvorili su doživljaj koji su mnogi ocijenili kao "iskustvo na granici umjetničkog transa".

U večernjim satima, Bilosnić je nastupio u intimnijoj atmosferi Book caffe-a Dnevni boravak, pred pretežno mladom publikom. U razgovoru i čitanju isječaka iz svojih recentnih pjesničkih zbirki, te uz dijeljenje priča iz vlastitog stvaralačkog i životnog iskustva, stvorio se blizak, gotovo prijateljski kontakt s publikom. Atmosfera u prostoru bila je nabijena emocijom, ali i intelektualnom znatiželjom.

Nastup je izazvao velik interes, a organizatori su potvrdili da su već dogovoreni novi termini Bilosnićevih gostovanja u Rijeci – kako književnih, tako i likovnih. Planiraju se izložbe njegovih slika u galeriji Filodramske i u galerijskom prostoru "Dnevnog boravka", čime će se riječka publika imati priliku pobliže upoznati s njegovim bogatim vizualnim opusom.

Tomislav Marijan Bilosnić ponovno je pokazao zašto se njegovo ime veže uz pojam angažirane, snažne i univerzalne umjetnosti, koja nadilazi žanrove i granice, te se obraća i duhu i tijelu vremena u kojem živimo. Rijeka ga je dočekala otvorena srca – a on joj je uzvratio snagom istinske umjetnosti.

Miljenka Koštro | Vikend

Blizina vikenda
iza leđa odgega i ovaj vreli tjedan
pogledom uhvaćeni obrisi dana
sjena vjerna pratilja
stol prostrt za ispruženu budućnost
podnevna žega iz nas cijedi znoj
dok u glavama premotavamo
neke nove filmove
prilika stoluje uz nepriliku
slađe se smije ona koja se zadnja nasmije
prosijavanje vrelog dana zapelo u prezentu
usporeno žvakanje stvarnosti
isprazno razabiranje zrnca smisla od besmisla
mami blještavilo izloga
pored svega poželim miris ruže, leptire u letu.
I da mi nude zlato
od svega, za vikend u pogledu najviše želim
vesela lica svojih unučica
i njihove ručice u svojoj ruci

Tomislav Marijan Bilosnić u Gradskoj knjižnici Janet Majnarich u Delnicama

 

DELNICE – U četvrtak, 3. srpnja 2025., u Gradskoj knjižnici Janet Majnarich u Delnicama održano je posebno književno druženje s Tomislavom Marijanom Bilosnićem, jednim od najistaknutijih suvremenih hrvatskih književnika. U ugodnoj atmosferi Bilosnić je predstavio svoja izabrana djela, koja je tom prigodom i darovao knjižnici, obogatvši njezin knjižni fond vrijednim naslovima iz svog bogatog književnog opusa.

Tijekom večeri autor je govorio o svojem književnom i umjetničkom radu, brojnim putovanjima, ali i o recepciji svojih djela izvan granica Hrvatske. Poseban naglasak stavio je na važnost kulturne razmjene i književnosti kao mosta među narodima.

Književni nastup Tomislava Marijana Bilosnića modelirao je Davor Grgurić, književnik i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika u Rijeci, istaknuvši Bilosnićevo stvaralaštvo kao primjer univerzalne umjetničke vrijednosti prepoznate u domovini i inozemstvu.

Ovaj značajan kulturni događaj organizirali su Društvo hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci te Etno-udruga "Prepelin'c" iz Delnica, potvrdivši još jednom važnost suradnje kulturnih udruga i institucija u njegovanju hrvatske književnosti i umjetnosti, osobito u Gorskom kotaru.

Senka Bradarić | Aforizmi

 

Život se lopova uvijek temelji na tuđem radu.

Tračerice nose svoje znanje na jeziku,ne u glavi.

Samo je jedno odbojno u samostanu – zaključana vrata.

Vladali su željeznom rukom ,ali nisu krivi- kriv je srp i čekić.

Bolje se oženiti iz interesa nego iz ljubavi.Ljubav je slijepa i čeka te pas vodič.

Prijevara nije najlijepše ponašanje,ali je ljudsko.

Kakva korist od brakorazvodne parnice osim njene štete?

Da bi bio tanak moraš biti na debeloj dijeti.

Život je muka jedna i zato je bolje držati se po strani.

__________________________________________

( E- magazin “UH! AHA“ br.67  lipanj 2025)

Paola Crnjac | Učiteljica Irena

U razred kad kroči učiteljica Irena, 

sva se briga u trenu izmijeni. 

Topla joj riječ kao sunce sja, 

kod nje se uči s osmijehom, bez straha. 

Strpljiva uvijek, i kad je dan siv,

njezin je pogled blag i umirljiv.

Zna nas poslušat', zna nas voditi, 

i sve znanje svoje želi podijeliti. 

Irena nas uči i knjige i život, 

pošten put i ljubav srcem pokazuje. 

Zbog nje škola nije samo red i broj 

već mjesto gdje rasteš, u znanju i radu. 

Hvala Vam, Irena, za svaki sat, 

za svaki savjet, osmijeh i pogled blag. 

U vašem srcu ima mjesta za sve, 

zauvijek ćete biti učiteljica za pet! 

PAOLA CRNJAC 4. c 

OŠ „DOBRIŠA CESARIĆ”

POŽEGA

Mladen Pavković | Moj „razgovor“ s Tinom Ujevićem

Veliki domoljubni koncert Marka Perkovića Thompsona na određeni je način zasjenio i obljetnicu rođenja Augustina Tina Ujevića, jednog od najvećih hrvatskih pisaca. 

Rođen je 5. srpnja 1891. u Vrgorcu, a umro 12. studenoga 1955. u Zagrebu. Iza sebe je ostavio kapitalna književna djela, od kojih se poglavito ističu pjesme, od kojih je veći dio objavljen posthumno..

Nakon završetka Drugog svjetskog rata u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu osmišljen je i sud, koji je osuđivao pisce, koji u to doba nisu surađivali s partizanima i komunistima, pa su tako kaznili i ovog velikana, onemogućivši mu objavljivanje njegovih književnih i inih uradaka, što je drugim riječima značilo, ostaviti ga bez ikakvih financijskih primanja. 

Je li DHK ikada povukao ovu presudu? 

Čitajući njegove knjige uz ostalo objavio sam i „razgovor“ s Tinom Ujevićem. Postavljao sam pitanja, a odgovore uzimao iz njegovih briljantnih djela, što najbolje oslikava njegov život i književno stvaralaštvo.

Dakle, u tom imaginarnom razgovoru, prije svega sam mu „rekao“ da se neprestano govori i piše da je on boem, na što je Tin odgovorio: 

-  Nisam boem. Jesam li bio? Boem može biti samo slab pjesnik, slab slikar, slab umjetnik, boemima se smatraju samo takvi koji  ne mogu završiti, a često ni početi, djelo.

Pa, tko je ili što je za Vas boem?

-  Boem je čovjek koji uživa u slavi, a nije ju zaslužio. Boem se karakterizira svojim kaputom, šeširom i cipelama, i s prezirom tog  pocijepanog kaputa.

Međutim, proglasili su Vas i „kraljem boema“…

-  Jesu, premda nije bilo glasanja o tom predmetu. Ja sam se, isprva, tome dostojno protivio, ali sve podliježe, najzad, utjecaju, navike i sredine. Kralj boema? Vjerojatno su me time proglasili jer sam najduže noći, više od gazda Pere i kelnera Bude i Milutina, izdržao u starom poratnom „Bumskeleru“, što je jedna mutna, zadimljena, zaglušna atmosfera gdje se litre ispijaju ili čaše prevrću na čaršav, uz svirku cigana i pjevanje Cvijete, Kaje ili Sofke.

Nu, prije Vas, čini mi se, da je Matoš  bio možda prvi koji je časno nosio ime boema…

-  Matoš je bio primjerak koji je, pored bijede i nesređenosti, svirao cello i čitao, mnogo čitao, ukratko, vjerovao  koliko-toliko u školu tradicije i obrazovanja. Matoš je kult boeme popeo do visine jednoga vjerovanja.  On je umjetnike pokreta simbolizma  i dekadentizma  htio da poveže sa veseljacima i zabavljačima starije romantike jedne izvjesne grupe sa mansarda. 

Vjerojatno Vam je poznato da riječ „bohemien“ po etimologiji znači Ciganin…

Jadranka Göttlicher | Pjesnici

  

Udajem se

Tako to ide nakon sedam godina ljubavi

Eugenio Natale, pjesnik nespoznan od mene, od većine

 Dobiva Nobelovu nagradu za pjesništvo

Rađam djecu

Wislawa Szymborska penje se na isto prijestolje

A ja u bluzi flekavoj od svog mlijeka čitam Dr Spocka

O njezi i odgoju djeteta, ne onog s ušima

Odrađujem brak i podižem djecu na noge

Posustajem od neplaćenog i nepriznatog posla

Dopisi i sastanci truju mi san

Bacam se u poeziju i nalazim to dvoje utopljenika

Ja, sitni plankton lebdim s njima

Skupa se čudimo svijetu

Lorena Galeta | Nepenthe

 

Plutam limbom –

Prhko s tenzijom.

Kao (ne)lumbalnim 

Dijelom kralješnice.

Zatičem svoje pretke,

Pradavne posjetitelje.

Zanose me valovi

Panonskog mora.

Longitudinalna 

Amplituda, čini 

Stvarne fikcije 

Zlih predatora.

Had mi priječi vidike –

Lunarnim kalendarom.

Vrijeme vrti crne kazaljke,

Drugačijim redoslijedom..

Nasred istrunulih

Sfera purgatorija..

Pseudointektualci se –

Koriste pseudonimima.

Pa forsiraju uštogljene

Frazeologije, a ja pišem

U pluskvamperfektima.

Poželjela sam da 

Me nimalo nema.

Rijekom lepršaju –

Ždralovi – vrhovima 

Autoimuni ogranci.

Po zavežljaju samrti –

Suzna me dolina sluti.

Ruža Zubac-Ištuk | Snagom duše svoga pera ispjevala si samu sebe – i mene

(Vesni Parun)

Sva vrela jezika pretočila si u kudravo krdo riječi – u poetski čin,

uvažavajući disciplinu gladi, ljubavi i bolesti u čaši života.

Iz tvoga pera nicale su masline, mrvice neba trusile trudne voćnjake, 

cvjetao je i venuo nemir u perunikama, 

disala svjetlost u jantaru nemirnoga morskog oka. 

Prela si uzdahe vjetra poput pastirice čedne na proplanku 

i u mirisu smilja ostavljala ljepotu pređe ispod uzglavlja za žednog konjanika.

Ali, vrijeme je žeglo na tvome dlanu sunce u zrcalu nemirnoga sna plahe košute.

Voljele su te vode promjenjive ćudi i nemoć plača zbog gorčine u riječima

kojima si boljela obraze mrtvih obećanja, a nakon toga si, svikla na čekanje,

u božanstvu svoga stiha osluškivala žamor noći, tugu i radost sutra.

I nisi morala drhtati nad vječnom mladošću svoje umjetnosti u želji da bude čitana

jer tvoja je poezija izvor iz kojega teče blagost i ljepota onoga tko je čita.

Jasna Popović Poje | Pisac

Sa svojih godina pet, već je promijenio zanimanja splet.
Od automehaničara do kestenjara,
od vatrogasca do slastičara.
I glumac je bio kazalištarac,
bagerist, liječnik i policajac.
U posljednje vrijeme priča je obožavatelj,
književnik i pisac, umjetnik stvaratelj.
Slovo za slovom polako sriče
i tako malo-pomalo dođe do priče.
Ljeto je pa piše o moru i ribama,
školjkama, ježincima i hobotnicama.
Po tipkovnici vješto tipka, tu nema šale,
točke stavlja da riječi
ne bi u provaliju pale.
Na kraju ispiše svaki svoj spis
i naravno stavi - autorski potpis.

Parasportskom savezu Primorsko-goranske županije uručen laptop, donacija ACI d.d.

 

2.07.2025. je Parasportskom savezu Primorsko-goranske županije uručen laptop, kupljen donacijom od strane ACI d.d.

Parasportski savez Primorsko-goranske županije (PGŽ) ima ključnu ulogu u organizaciji i

razvoju sporta za osobe s invaliditetom. Treneri u ovom Savezu rade s različitim kategorijama

sportaša, od rekreativaca do vrhunskih natjecatelja, zbog čega im je potrebna moderna

tehnološka oprema kako bi mogli efikasno obavljati svoje stručne zadatke na terenu.

ACI d.d. prepoznao je potrebu Saveza za nabavom laptopa potrebnog upravo za administrativni rad.

Ciljevi Parasportskog saveza Primorsko-goranske županije su: razvoj i širenje parasporta među osobama s invaliditetom, mladima i djecom s teškoćama u razvoju, promicanje, razvitak i unapređivanje parasporta radi postizanja vrhunskih športskih rezultata u svim športskim granama, pomoć udruženim članicama u razvijanju tjelesne kulture, te masovnog i kvalitetnog športa i športske rekreacije osoba s invaliditetom te djece i mladih s teškoćama u razvoju, pomoć i utjecaj na razvoj športskih udruga osoba s invaliditetom u pravcu okupljanja što većeg broja mladih ljudi radi ostvarivanja njihovih potreba za športskom aktivnošću, poticanje vrhunskog športskog stvaralaštva i stvaranje uvjeta za postizanje vrhunskih parasportskih dometa, promicanje odgojnih funkcija parasporta, poštene igre, razumijevanja, tolerancije i odgovornosti kroz bavljenje parasportom, - promicanje i razvoj volonterstva u parasportu.

Zvonimir Brozić, Predsjednik Parasportskog saveza Primorsko-goranske županije poziva svu djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom da se uključe u parasport, radi njihovog psiho-fizičkog razvoja, socijalizacije i integracije u društvo.

Hvala ACI d.d. na hvalevrijednoj donaciji!

Marija Aleksić | Bajfordova suma

Bajfordova šuma ili je to neki znak

Znak da će šarene neonske svetiljke ponovo sijati u mojoj usijanoj glavi

Ima li smeća u njoj

Kao što se sakuplja znoj po telu umornom od bola

Ima li endemskih biljaka kao što komora puca pod naletom udara 

Čujem da su životinje u šumi održale sastanak i donele odluku da me ne puste

Kažu da mi nije vreme 

Baš želim da uđem u Bajfordovu šumu 

Da proverim da li hrastovo lišće govori mojim jezikom

Boli me sve 

Neće dugo

Božica Jelušić | Odzvanjanje prije sna

Tu gdje te više nema, crkvene ure stoje.

Vodomar moje srce izranja sa dna rijeke.

Čežnje su tako moćne, visoke kao sekvoje.

Sva zvona prepukla su i ne sjećam se jeke.

Pa ipak, mora da je i nas hranila prana,

Bistrina, zor idealan, k'o oko Platonovo.

Vagon se šljake prevrne za jedan gram urana.

A što bismo mi dali za naše grimizno slovo?

Banalne strofe, dani sivi k'o krzno puha.

Krv u ušima šumi, žile podriva rovac.

Kroz tanke usne šišti usidjelica suha;

Sve što poezija bješe, ode za sitan novac.

Celuloid se pali; sluti se loš svršetak.

Nestrpljiv konj u polju, što kopitima topće.

Vrelo provincijsko podne, nedjelja ista k'o petak.

Tu gdje te više nema, treba li mene uopće?

2. srpnja 2022.

Flora Green

Fotografije: Internet /Ivan Nvan

Irena Ivetić | Stiže nam ljeto

Stiže nam ljeto, cestom, kroz polja… Sve dulji dani, torbe sve teže…

Sunce nam pruža tople ruke

i baca na nas zlatne mreže.

Ispod mirisna lipova plašta

cvrkutom ptica park nas zove,

ljuljačke čekaju mališane,

a stare klupe – ljubavi nove.

Ljeto nam nosi košaru punu

osmijeha vedrih, mirisa, ploda,

a na sunčanoj strani planine

k'o oko plava, bistra voda.

Stiže nam ljeto – šapće trava,

a šuma nove bajke zbori…

Za susret s ljetom raširi ruke,

nabaci smiješak, srce otvori!

Preminuo je Renato Baretić, hrvatski novinar, književnik, scenarist i glumac.

Baretić, Renato, hrvatski književnik, scenarist i novinar (Zagreb, 12. IV. 1963 – Split, 1. VII. 2025). Studirao je komparativnu književnost i fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1996. živio u Splitu. Radio je od 1983. kao novinar (reporter, televizijski kritičar, kolumnist) u Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu, Globusu, tportalu; dio novinskih kolumni sabrao je u knjizi Kadrovi kadra (2005). Objavio je pjesničke zbirke Riječi iz džepova (1998) i Kome ćemo slati razglednice (2005). Njegov prvi roman, nagrađivani Osmi povjerenik (2003), o životu u maloj otočnoj sredini specifičnih društvenih konvencija, bio je vrlo čitan, imao više izdanja te je adaptiran za kazalište (HNK Split, 2005) i film (redatelj Ivan Salaj, 2018). Daljnji su mu romani Pričaj mi o njoj (2006), Hotel Grand (2008) te metafikcijski Zadnja ruka (2021). S Ivicom Ivaniševićem napisao je knjigu Split za početnike: abeceda grada (2024). Bio je koscenarist igranog filma Što je muškarac bez brkova? (2005) i televizijske miniserije Novo doba (2002) redatelja Hrvoja Hribara, kao i TV serija Crno-bijeli svijet (2016–19) i Dnevnik velikog Perice (2021) te scenarist TV kvizova. Djela su mu prevođena na albanski, makedonski, njemački, slovenski i ukrajinski.

Citiranje:

Izvor: Baretić, Renato. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 2.7.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/baretic-renato>.

Teodor Horvat | Rođen uz zvuke orgulja

 

U bivšoj kući redovnica, tamo gdje su one nekada živjele i vodile vrtić za predškolsku djecu, ugledao sam svjetlo dana. To je bila skromna soba, s ispranim drvenim podom od mekog borova drveta koji je nekoć pucketao pod koracima sestara. Zidovi su bili natopljeni mirisom tamjana i voska nagorjelih svijeća, a tišina nije bila prazna — u njoj su živjela sjećanja, njihove molitve koje su još uvijek lebdjele u zraku.

Svaki miris i šapat tada je pričao priču: vosak svijeća, starinski sapun, i vjetar koji je kroz napuklo staklo donosio miris vrta — tvrdoglavu ljepotu koja se opirala zaboravu.

U ušima mi i danas odzvanja glas moje majke — svjedokinje vremena kad se moj život rađao u sjeni kuće u kojoj su nekada živjele i radile redovnice. Nije bilo struje, ni tekuće vode, ali je bilo ono što ni bogatije kuće nisu imale: mir srca i glazba duše.

Te večeri, u polutami bez svjetla, ležeći na starom krevetu od kovanog željeza s madracem punjenim kukuruznom šuškom, moja se majka borila s porođajnim bolovima. Dok je novi život dolazio na svijet, začula je orgulje. Duboki, svečani ton — bez jasnog izvora. Radio nije postajao. Struje nije bilo. Nitko nije mogao svirati. Ipak, glazba je bila tu.

Ne znam je li to bila zbilja, milost, sjećanje ili dar. Ali vjerujem da sam rođen s tom čudnom, veličanstvenom glazbom orgulja u ušima. Tek kasnije, s plačem na usnama, kao ostala djeca. Bio sam dočekan nečim višim od riječi — nečim svetim. Nečim što i danas volim slušati — taj dostojanstveni zvuk orgulja, glazbu koja kao da dolazi iznutra.

U tim krajevima najčešće se svirala violina. U rukama mađarskih, slavonskih i baranjskih glazbenika ona je tiho plakala i cviljela, govorila je jezikom polja, dvorišta, tuge i ljepote. Orgulje su, pak, bile rezervirane za Boga. “Božanska glazba”, govorili su stariji.

Možda je to bio oproštajni akord samostana, koji se polako povlačio iz sjećanja sela. Možda tihi pozdrav sestara, čije su molitve još visjele pod svodovima — nevidljive, ali prisutne. A možda se jednostavno prostor i sjećanje stopili u jedan zajednički zvuk — i odsvirali uvod u moj život.

Znam samo jedno:

Tog trenutka nije bila tišina. Bila je glazba

Slava Rosandić | U orbiti

Mami me

neutaživa 

žudnja

ka vrtnji oko Zemlje;

šesnaest puta

u nemirnome danu

kao mahniti

let

u vrtolet

duž orbite...

Zašto mi se 

tako prokleto 

tako pohlepno

tako pripadno

žuri postati 

česticom 

svemira?

Osjećam:

da, 

baš to

je krajolik

u kojem sam već obitavala

u kojem ću 

općeprihvaćena

kao bilijunta

čestica

bivati trajno - 

jer

beskrajni svemir - 

moj je trajni dom.

Uspješno održan projekt "U srcu prirode" kod špilje Vindija

U nedjelju, 29. lipnja 2025. godine ispod špilje Vindija u Općini Donja Voća održan je projekt pod nazivom "U srcu prirode", u organizaciji Male akademije kreativnosti (MAK) uz sufinanciranje Općine Donja Voća.

Riječ je o inkluzivnom i edukativnom događanju koje je uspješno spojilo prirodu, povijest i kreativnost, okupljajući sve dobne skupine. Tijekom trajanja projekta, posjetitelji su imali priliku sudjelovati u raznim zanimljivim aktivnostima:

• Mali istraživači – radionica iskopavanja i istraživanja fosila za djecu

• Život u špilji – likovno-kreativna radionica inspirirana prapoviješću

• Crtanje akvarelom – umjetnička radionica za odrasle

• Šetnja do špilje Vindija – vođeni obilazak lokaliteta uz edukativnu priču

U nekoliko manjih grupa, članovi udruge MAK vodili su posjetitelje do špilje Vindija, pričajući im zanimljive činjenice o povijesti lokaliteta. Djeca su se posebno veselila istraživanju i iskopavanju fosila, dok su odrasli uživali u slikanju i opuštenom druženju.

Više od 60 posjetitelja svih generacija sudjelovalo je u ovom događanju, a organizatore posebno veseli činjenica da su pristigli ljudi iz svih krajeva Varaždinske županije – od Donje Voće do Varaždina, Ivanca, Lepoglave, Vinice, Novog Marofa i drugih mjesta.

Organizatori ističu da se projekt "U srcu prirode" pokazao kao pun pogodak jer je dodatno povezao zajednicu, potaknuo kreativnost i svijest o važnosti očuvanja prirodne i kulturne baštine, a brojne pozitivne reakcije posjetitelja i velik odaziv potvrđuju koliko su ovakvi sadržaji potrebni lokalnoj zajednici.