Zoran Gavrilović | Dijete grada

Svi kažu: otišli bi do šume,
tamo je priroda – ptice i drveće,
možda i neko jezero.

U njemu je voda,
iznad jezera oblaci i sunce,
veliko i lijepo,
slobodno,
nije okovano zadahom gradskih smradova i smogom.

Šuma je spas,
šuma je razglednica
iz koje slobodni ljudi šalju pozdrave.

Ali ja ne želim živjeti u šumi.
Ja nemam okova.

Volim otići do šume,
prošetati se,
napuniti pluća.

Ali ja sam dijete grada.
Moja najranija sjećanja su stupovi od betona,
liftovi i nizovi požarnih balkona
zbog kojih moram jako nagnuti glavu
da bih vidio svjetlo.

Katarina Zadrija | Još nije tvoje vrijeme

Škripao je snijeg pod nogama

kao kad zagrizeš medenjak 

u šećernoj glazuri.

Večer je bila tiha, ugasili su zvuci. 

Ljudi su otvarali usta, 

do mene nisu dopirale riječi. 

A šećer je škripao... pod nogama

u snijegu, nosio miris cimeta, 

kao topla bakina kuhinja... 

Oko mene praznina.

Buku su stvarala svjetla farova. 

Kao gladne vrane u tihoj noći. 

Bila sam sama, do drva, mog drva.

Stoji kao Eva. Sama, ogoljela 

breza, s jednim zaostalim listom. 

Vjetar ga kidao, snijeg zaledio,

zadnjim snagama je šapnuo:

Odlazim, vrijeme je, al', ne da mi se! 

A kuda bi ti? Još nije tvoje vrijeme. 

_______________________________________________

Autor: Katarina Zadrija pjesma je objavljena u Zborniku s recitala Senje i meteori 2025.

Zorica Antulov | Bijeg

Poezijo, tiha vladarice moja, 

ogrnuta plaštem smaragdnim u noći, 

bježala sam šumom gdje ne zbore vile. 

Krila se od tebe gdje me nećeš naći. 

Ko robinja tvoja il’ vestalka, isto, baš

na isto dođe kad te stalno prati

pa ogrće plaštem smaragdnim il’ plavim 

i poziva pjesmom kojoj moraš prići. 

Poezijo lijepa, jantarna i zlatna,  

kraljice mog bića, dok bridi tvoj biljeg, ja ne vidim cestu, ljude niti stvari. 

Stog krijem tvoj pečat i planiram bijeg. 

Poezijo, tiha vladarice moja, 

ogrnuta plaštem smaragdnim u noći, opet bježim šumom gdje ne zbore vile. 

No ćutim tvoj lahor, znam da ćeš me naći.

CeKaTe | Sveta Lucija u Prečkom – kulturno-blagdanski program za sve generacije

 

Centar za kulturu Trešnjevka i Vijeće mjesnog odbora Prečko pozivaju građane na obilježavanje blagdana Svete Lucije, koji se tradicionalno slavi kao dan svjetla i sijanja pšenice – simbola nade, obnove i topline doma. Program će se održati u subotu, 13. prosinca 2025. u 18 sati u Velikoj dvorani Društvenog doma Prečko (Prečko 2a), a ulaz je slobodan.

Događanje započinje prigodnim otvorenjem „Tihi sjaj u srcu“, nakon čega će uslijediti niz nastupa koji predstavljaju zajednicu Prečkog u blagdanskom ozračju. Djeca iz Dječjeg vrtića Prečko, skupina Suncokret pod vodstvom odgajateljica Helene Duić i Ivane Pedisić, izvest će pjesmu i igrokaz „Sveta Lucija“. Nastavlja Veliki zbor Osnovne škole Prečko pod ravnanjem prof. Irene Mrduljaš Jelinčić, a potom Mali zbor Osnovne škole Nikola Tesla s izvedbom pjesme „Božić dolazi (Nova generacija)“ pod vodstvom Marijane Kovačić. U programu sudjeluju i „Vatrene vjeverice“ iz Udruge za podršku osobama s intelektualnim teškoćama Grada Zagreba, kao i KUD „Zrele Trešnje“, KUD Croatia te Mješoviti pjevački zbor Zrele Trešnje.

Za najmlađe će se od 19:00 do 19:45 održati kreativne Eko–Etno radionice. Djeca će imati priliku posaditi pšenicu u posudicama od recikliranog materijala te izraditi blagdanski ukras uz vodstvo Udruge Zeleni klik! Zagreb. Paralelno će se izrađivati i mirisni tradicionalni ukrasi, kuglice od naranče i klinčića pod vodstvom Svjetlane Bobinac.

Blagdanski duh zajednice dodatno će obogatiti izložbe i štandovi: kreativni radovi Dječjeg vrtića Prečko, unikatni radovi Kluba „Vjeverica“, prezentacija vatrogasne opreme i projekta „Vatrogasna Kapljica“ DVD-a Prečko, štand „Božićno štivo“ Knjižnice Prečko, likovna izložba Udruge Prečko 50+, radovi udruge Treća životna dob Trešnjevka Zagreb, kao i programi udruge Zeleni klik! Zagreb.

Program Svete Lucije u Prečkom osmišljen je kao večer svjetla, zajedništva i čuvanja tradicije koja povezuje generacije. Događanje je financirano iz Plana potreba Vijeća mjesnog odbora Prečko.

Putnička klasa: Siniša Golub: “Aljaska – posljednja granica”

 

Centar za kulturu Trešnjevka poziva građane na posljednje ovogodišnje predavanje iz ciklusa "Putnička klasa" pod nazivom „Aljaska – posljednja granica“, koje će se održati u četvrtak, 18. prosinca 2025. u 19 sati u Centru za kulturu Trešnjevka, uz besplatan ulaz. Predavanje će održati Siniša Golub, putopisac i prirodoslovac koji se ove godine vratio na Aljasku nakon 25 godina, kada je u Nacionalnom parku Denali radio kao interpretator. Publika će čuti što se na Aljasci promijenilo tijekom četvrt stoljeća, kako izgleda najviši vrh Sjeverne Amerike, koliko se brzo tope ledenjaci te kakav je svakodnevni život u malim aljaškim zajednicama.

Ciklus "Putnička klasa" prati suvremene trendove interesa za putovanja, ali širi fokus izvan najpoznatijih destinacija i donosi autentične priče putnika različitih profila i pogleda. Tijekom 2025. godine u dvorani CeKaTe-a održalo se deset predavanja koja su prikazala raznolike kutove putničkih iskustava – od geografskih i ekoloških tema do kulturnih i osobnih doživljaja. Putničku klasu organizira Centar za kulturu Trešnjevka u suradnji s izdavačkom kućom Libricon, uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo, a medijski pokrovitelji su H-alter, Zabavni radio, Pun kufer, Metafora i Časopis Kvaka.

GK Marka Marulića Split | 11.12.2025., Promocija slikovnice Anđelke Korčulanić "S kraja na kraj Splita"

 

Katarina Zadrija | Čkomi

 

Kiesna je doba. 

Po zidu mesec kipece riše,

a mene zdrobljenu

ni mužika tvega srca

vu senje zazibati nemre. 

Zmed lasi me vusnice išću,

z dlani si lice mi prijel,

stija, kak da vu pragišča

vatu z rogoza držiš. 

Privini me, vu rouka me drži

i čkomi. 

Potrenu mi dušu zvrači

i boudi kre mene ... 

Gda srce mi pobeči oče

gda souze mi v dušu kapnu

gda megle mi poute zmoute

gda Mora mi na prsi sedne

i gda ni tvoje vusnice 

mouj vrat prepoznati nemre. 

Same me privini vuz sebe

i čkomi. 

_______________________________________________

Pjesma je objavljena u zborniku Draga domača rieč u Ivancu

GK "Matija Vlačić Ilirik" Rovinj predstavlja novu knjigu autora Roberta Međurečana: Tako neka bude

 

Darija Žilić | Siječanj

Sve se već odgađa za siječanj

Onda su dulji dani

Tako se kaže naizust.

I spor mjesec do sredine

A onda ubrzano teče sve do ruba

Potoka u šumi iz djetinjstva.

Netko leži u Traumi,

Jednom sam to bila ja,

Možda je isti liječnik koji je mene davno

Operirao na živo, kako sam rekla,

Bez anestezije. Vidim sliku sad.

I sve te žene koje su pale s grana

Doslovno, a ne kao ja koja sam pala

Odnekud, pa me život ipak sačuvao

Nije me sasjekao u biti.

I što ja još hoću?

Ne moram dvoriti čudake, ni spašavati

Svijet više, pustite me, ne trzam se

Na to, tko je tad mene išta pitao

I nju, tamo na podu jedne mračne kuće

Siječanj je snijeg, a brzi dani adventa

Prepunog prebrze hrane koju ne jedem

Otići ću u klasični japanski restoran

Sa djetetom, da pričamo i da mi po

Fotografijama kaže kakav je tko čovjek

A onda ću se uspavati na tjedan

I dani će biti dugi kao na nekom ljetnom

Otoku, a ljeto baš ne volim, volim nekad kišu

I oceanski prizvuk dana, i odmak od sebe

I uskrsnuće, ono koje dođe u mjesecu

Koji je svečan i lijep iza fasade,

Ne glumim lakoću i sreću, sječem maglu samo, nje će biti zauvijek.

I tišine za ponijeti u san.

Jubilejska domoljubna antologija "Od Jadra do Baške"

Na koncu ove jubilejske godina Hrvatskog Kraljevstva dobili smo vrijednu antologiju domoljubnog pjeva

Kao što je za ljudsko zdravlje važno redovito kontroliranje tlaka  šećera, kolesterola i urina tako je i za vitalnost i kreativno gabaritiranje jedne nacionalne ili lokalne književnosti potrebno njezino antologiziranje svakih barem desetak godina. Tim kritičkim osvrtom na recentno stvaralaštvo, pogled koji među poetskim vertikalama utvrđuje one koje je vrijeme nagrizlo i potopilo, a koje knjizevne mladice su stasale da su zamirisale obzorjem umijeća književnog čina. Naravno, svaka antologija je osebujni i osobni izbor priređivača, autorsko vaganje efemernoga i vječnoga, prosudba koja nikada neće biti apsolutno prihvaćena i uvijek će biti onih koji će se osjetiti zakinutima, preskočenima ili prešućenima. Svako takvo prosijavanje vrijednosnih dosega ima i svoje tematske,  generacijske, prostorne i druge filtre, a zanimljivo je da je prohujalo više od dva desetljeća da bi se pojavio novi izbor hrvatske domojubne poezije.

Zahvaljujemo to hrvatskom pjesniku, skladatelju i umirovljenom časniku Hrvatske vojske  Anti Nadomiru Tadiću Šutri, profesoru koji je u nakladi Kninskog muzeja, Ogranka DHK u Splitu I Ogranka Matice hrvatske u Tomislavgradu objavio Antologiju hrvatskoga rodoljubnog pjeva "Od Jadra do Baške", a u prigodi dvaju velikih hrvatskih povijesnih jubileja - 1100 godina od krunidbe prvog kralja Tomislava i Prvoga splitskog crkvenog sabora te 950. obljetnice krunjenja osljednjega velikog kralja Dmitra Zvonimira. U svom prvom antologiziranju Tadić Sutra, auktor dvanaest samostalnih zbirki stihova u višetisućitnim nakladama, zaokružio je razdoblje od četiri i pol stoljeća rađanja i rasta naše državnosti na čelu s vladarima hrvatske narodne krvi, povijesni krug od doseljenja Hrvata oko 640. godine do glagoljaške Baščanske ploče datirane oko 1100. godine, i paljetkovao je po hrvatskim  povijesnim listinama nepoznatih pisaca, slavnim baštinjenim tekstovima do suvremenih dramoleta, recitala, libreta, poema, lirskih crtica, budnica, rodoljubnih nazdravica, sonetnih vijenaca, haikua i drugih poetskih uradaka u sroku i slobodnom versu. 

Poeta je i homo ludens pa se i sastavljač ove patriotske čitanke, koja opseže 350 stranica, s recenzijama sveučilišnih profesora Stipe Botice i Gordane Laco, odlučio u prvom dijelu za 110 pjesama o domaji, knezovima i kralju Tomislavu, a u drugom dijelu za 95 pjesmotvora posvećenih Zvonimiru i ostalim hrvatskim kraljevima, ukupno 205 pjesama, puta deset, i naklada Antologije je 2050 primjeraka. U korištenoj literaturi naveo je 63 izvora, koliko ima i ljeta ove za njega turbulentne godine kada je nenadano teško obolio, zbog čega je i ovaj velebni projekt malo kasnio pa će njegovo javno predstavljanje biti početkom 2026. godine.

Osim domovinskih nazdravica klasika hrvatske književnosti, od Hektorovića, Šenoe, Nazora, Matoša ili Ujevića, u izboru s više od 150 autora našao se i poneki zaboravljeni prošlostoljetni pisac, a među suvremenicima su podjednako i akademici i pučki pjesnici, a dveri ovog crveno-bijelo-plavog pjesničkog cvjetnjaka otvorio je i manje znanim imenima koja jednako ljube dragu nam Lijepu Našu. Nije riječ samo o starim prašnjavim strofama, izbor je i podanašnjen pa je ova lovor-knjiga vrijedna i zbog više od četrdeset prvotisaka, a svaka je pjesma popraćena izvorom, što će olakšati posao nekim budućim antologičarima kada budu mjerili koliko su tog stihovlja k zaboravu otpuhnule bure i oluje ovog sve čudnijeg i nećudljivoga globalizacijskog doba. 

Tih prvih 460 opjevanih godina Hrvata na ovim jadranskim obalama i 177 ljeta srednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva bilo je "gorušičino" zrno iz kojeg je, znakovito, 888 godina nakon 1102. (Pacta conventa), niknula konačno suverena i slobodna Hrvatska. Tadić Šutra je zaokružio svoju ustihovljenu priču o ranoj hrvatskoj državnosti pa, podsjećajući se i Marulove "plavce nove", predajmo se priređivačevu pozivu - "neka sretno plovi ova rodoljubna i domoljubna 'Condura Croatica', od Jadra do Baške!" Od hrvatskog Jordana do Krka pa sokolovim letom na Kninsku tvrđavu s lepršavom hrvatskom trobojnicom!

 Mladen Vuković, 

urednik knjige

______________________________________________

Na fotografijama naslovnica knjige te Ante Nadomir Tadić Šutra u ulozi kralja Zvonimira i Barbara Alilović u ulozi kraljica Lipe 5. lipnja 2025. u Kninu (snimio Stjepan Tomić) 

616.tribina Udruge umjetnika August Šenoa, 10.prosinca 2025.

 

Jasna Popović Poje | Orašar

 

Kupit ću si orašara.

Prvo, simbol je sreće, zdravlja i snage,

a što nam više i treba.

Drugo, nemam kliješta za orahe i lješnjake,

a on ih svojom jakom čeljusti

razbija i drobi samo tako.

Treće, volim priču koja sretno završava,

a on se u njoj pretvori

u prekrasnog princa koji svoju ljubav

vodi kroz mjesečinom okupanu zimsku noć.

Nadam se da će tako biti 

i u mom slučaju.

Tu je i Zemlja slatkiša,

a tko je ne bi volio posjetiti, zar ne?

Kupit ću si orašara,

drvenog vojnika s kopljem 

odjevenog obavezno u crveno

da me čuva, štiti i brani.

Želim. Moram. Hoću.

Da, poklonit ću si za ovaj Božić orašara.

Sigurno. Stoposto.     

CeKaTe | Advent na Knežiji 2025. – Glazbeni vrhunac večeri: koncert Martina Kosovca

Centar za kulturu Trešnjevka i Vijeće gradske četvrti Trešnjevka - jug organiziraju „Advent na Knežiji“, koji će se održati 14. prosinca 2025. od 16:00 do 21:00 u Mjesnom odboru Knežija, Albaharijeva 2. Program je besplatan i namijenjen svim uzrastima.

Uz bogat obiteljski i dječji program, radionicu i niz glazbenih nastupa, poseban naglasak ovogodišnjeg Adventa na Knežiji stavljen je na večernji božićni koncert Martina Kosovca u 20:00 sati. 

Ovaj mladi i sve istaknutiji vokalist, poznat po emotivnim izvedbama i snažnoj scenskoj prisutnosti, priprema poseban blagdanski repertoar ekskluzivno za ovu prigodu.

Prije nego što Martin Kosevec izađe na pozornicu, publika će moći uživati u izvedbama plesne škole Harmony, Puhačkog orkestra „Željezničar“ te vokalne skupine Asante Vocal Group.

U sklopu događanja održat će se i inkluzivni božićni sajam, na kojem sudjeluju Dom za starije osobe Trešnjevka, Udruga Svitanje (uz face painting Mercedes Bratoš) i Udruga za podršku osoba s intelektualnim poteškoćama - Klub Vjeverice.

Advent na Knežiji osmišljen je kao susret zajednice, umjetnosti i blagdanskog raspoloženja, s posebnim naglaskom na završni koncert Martina Kosovca koji će zagrijati srca svih posjetitelja ovog događanja.

NAPOMENA ZA MEDIJE:

Snimanje (foto i video) dozvoljeno je isključivo tijekom prvih 10–15 minuta programa i samo u svrhu novinarskog izvještavanja. Objavljivanje cjelovitih snimki ili dužih video materijala na YouTubeu i drugim digitalnim platformama nije dopušteno bez prethodnog pisanog odobrenja produkcije izvođača.

Cijeli program možete vidjeti na poveznici: https://cekate.hr/program/advent-na-kneziji-2025-program-za-sve-generacije/ 

Branka Smoje | Sedmi kontinent

„KOLUMBO JE TRAŽO INDIJU, A NAŠAO AMERIKU.

SVATKO IMA SVOJU INDIJU, A I AMERIKU KOJA GA ČEKA.

VAŽNO JE IĆI“

(nepoznati autor)

Mexico

Sjajne točkice su se polako povećavale, kako smo se približavali zračnoj luci Mexico Citya. Ličili su mi na kolutove dima iz lula starih Asteca. Zamišljala sam ritualni ples oko vatre. 

Hotel, u kojem smo bili smješteni, bio je na Zocolu, glavnom trgu u gradu. Kako je bio prvi studenoga, Dan mrtvih, najveći praznik u Mexicu, to je Trg bio pun ljudi, pjesme i mirisa cvijeća.

Prošla je ponoć kada smo se moja grupa i ja prošetali trgom. Crna i žuta boja su se prepletale,  mariachi su svirali. Samo sam brkove i široke osmijehe vidjela  ispod velikih sombrera. U malim šatorima su starije žene pričale priče okupljenoj djeci, a ona su ih slušala širom otvorenih usta.

Mene je privukao zvuk bubnja. Osvrnula sam se i ugledala vatru, i grupu Indijanaca kako plešu.

„Idem do vatre“, rekla sam svojoj grupi putnika, i približila sam se plesačima. Plesali su u snažnom ritmu bubnjeva. Stala sam u krug, i cupkala na mjestu. Mirisni štapići su obuzeli zrak. I vatra je plesala. Ugledah gola leđa muškarca, orošena znojem i obasjana sjajem vatre. Do pola  leđa mu se spuštala perjanica. Crvena.  Mislim da sam malo zaslinila. Osjetila sam miris, nepoznat, ali ugodan, čini mi se pomiješan s mošusom.  Visok je. Mišićav. Leđa s perjanicom su se okrenula, i ugledah najsjajnije crne oči.

I samo lagani osmijeh. Uhvati me za jednu ruku, ja ga čvrsto stisnem, a drugom mi daje znak da mu se približim.

Stojimo u centru kruga, lagano se njišemo, jer su i bubnjevi malo usporili ritam. Slobodnom rukom mi pravi krugove iznad glave, šapuće, nešto na svom jeziku. Zatim promijeni ruku, a drugom me obuhvati oko struka. Sada smo još bliže. Snažno osjećam njegov miris. Duboko dišem. Upijam ga.

Polako me vodi prema jednom kraju kruga, sa bačve  nešto uzima, i prstima mi crta krugove po čelu. Miriše na cvijeće.

„Eto, sada sam ja tvoj suprug“, tiho mi kaže na engleskom.

„Ali , ja imam …..“, pokušavam odgovoriti .

Mahne rukom, kao da ne odobrava, „Pst, sada sam ja  tvoj pravi suprug“.

I stavi mi u dlan malu roza lulu od keramike. Mene je odmah podsjetila na falus. Ups.

„Ekipa, ovaj me upravo oženio“, okrećem se i glasno kažem. Čujem pljesak.

Onda u njegovoj ruci ugledam  posudu, do pola punoj novčanica i kovanica. On mi je pruža, ja se stvarno od srca nasmijem, stavim novčanicu. Podignem se na prste i poljubim svog novog supruga.

Sve se plaća, pa i brakovi. Oni pravi.

Dan Gradske knjižnice Kaštela uz predstavljanje romana „Svirači čarobnih frula“

KNJIŽEVNA NAGRADA KNEZ TRPIMIR 2025.         Povodom obilježavanja Dana Gradske knjižnice Kaštela u ponedjeljak 8. prosinca u 19.00 u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu GKK organizira večer Od kneza Trpimira do danas uz predstavljanje romana Svirači čarobnih frula autora Mirka Ćurića.                  Roman je dobitnik Književne nagrade Knez Trpimir koju Gradska knjižnica Kaštela svake godine dodjeljuje najboljem rukopisu pristiglom na Natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman.

Roman će predstaviti Zoran Bošković, direktor Naklade Bošković, Renata Dobrić, urednica romana, idejna začetnica i inicijatorica Književne nagrade Knez Trpimir i Natječaja za najbolji hrvatski povijesni roman te autor Mirko Ćurić. 

U skladu s temom nagrađenog romana mlada pijanistica Nikolina Miše izvest će tri skladbe J. S. Bacha i F. Chopina, dok će Pučki pivači Župe sv. Jurja m. iz Kaštel Sućurca otpjevati nekoliko hrvatskih tradicionalnih božićnih pjesama. 

Svi nazočni će i ove godine moći pogledati dva uprizorena ulomka iz romana Svirači čarobnih frula, što je sastavni dio premijernog predstavljanja nagrađenog romana i nastavak tradicije s kojom je Gradska knjižnica Kaštela započela pri prvom raspisivanju ovog natječaja 2018. godine.

Roman Čuvari čarobnih svirala autora Mirka Ćurića pobjednik je Književnog natječaja Gradske knjižnice Kaštela Natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman Knez Trpimir koji je Gradska knjižnica Kaštela ove godine raspisala osmi put radi poticanja književnog stvaralaštva na temu hrvatske povijesti, s naglaskom na povijesne teme s područja Kaštelanskog zaljeva. 

Odluku o najboljem rukopisu donijelo je Povjerenstvo u sastavu: Nevenka Nekić, književnica, publicistica, povjesničarka i slikarica; Đuro Vidmarović, književnik, publicist, književni i likovni kritičar, prevoditelj, povjesničar i diplomat i Hrvoje Hitrec, književnik, romanopisac, dramski pisac, filmski i televizijski scenarist.

Autoru romana Svirači čarobnih frula bit će dodijeljena novčana nagrada u iznosu od 1330,00 €, a roman je objavljen u nakladničkoj kući Naklada Bošković u sunakladništvu s Gradskom knjižnicom Kaštela. 

Pokrovitelj Književne nagrade Knez Trpimir je Grad Kaštela. 

Pokrovitelji Književnog natječaja Knez Trpimir su Ministarstvo kulture i medija RH, Splitsko-dalmatinska županija, Grad Kaštela i Turistička zajednica Grada Kaštela.

Gradska knjižnica Kaštela Književni natječaj Knez Trpimir pokrenula je i iz razloga što se upravo u Kaštelima, kolijevci hrvatske državnosti i kolijevci hrvatske povijesti čuva najstariji prijepis Trpimirove darovnice (povelje) iz 852. godine (rodni list hrvatske državnosti), u kojoj se po prvi put spominje ime HRVAT.

Lorena Galeta | Isijavanje

Svagdanje senzacije,

-bivaju oplemenjene. 

A mirisne su lučice,

neizostavne sitnice.

Ti detalji radost množe-

upotpunjavaju praznine.

Bez nervoze, strke,

staloženije se diše.

Svjetlost oči grije,

dok razum miruje.

Izmjene su neophodne

- uvelike priželjkivane.

Zastanem uz zahvale,

Bog bdije, čuva mene.

Neprestane čarolije

-snažnu volju bude.

Ali izdvojene sekunde,

snove stvarnima čine.