Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 21. studenoga 2025.

Objavljena nova Bilosnićeva zbirka u Rumunjskoj

Sredinom studenoga 2025. godine iz tiska je, u izdanju rumunjske kuće Editura Pim, u sklopu Biblioteci Universalis Colectiile Revistei višejezičnoga časopisa Orizont Literar Contemporan u Bukureštu i Iaşiju, izišla nova zbirka pjesama istaknutog hrvatskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića – „Na velikom bijelom otoku“ / „On a Great White Island“ / „Pe o mare insulă albă“. Riječ je o reprezentativnom trojezičnom izdanju, tiskanom na rumunjskom, engleskom i hrvatskom jeziku, koje na 132 stranice objedinjuje pjesnički i likovni segment autorova stvaralaštva.

Na engleski jezik zbirku je preveo poznati hrvatski prevoditelj Roman Karlović, dok je za prijevod na rumunjski zaslužan ugledni rumunjski pjesnik i urednik izdanja Daniel Dragomirescu, jedan od najvažnijih promotora suvremene europske poezije u Rumunjskoj. Knjiga je opremljena i Bilosnićevim kolorističkim ilustracijama iz njegovog cijenjenog slikarskog ciklusa „Mediteranski pastel“, čime se dodatno naglašava estetska cjelovitost i međusobna prožetost njegovoga pjesničkog i likovnog rukopisa.

U rumunjskim je književnim krugovima Bilosnićevo pjesništvo tijekom posljednjih godina steklo izrazitu prepoznatljivost. Kritičari ga često opisuju kao autora „misaone napetosti i mitske imaginacije“, pjesnika koji kroz intimni ton i istančane slike stvara prepoznatljiv simbolički kozmos. Njegova poezija, kako navodi nekoliko rumunjskih ocjenjivača, uspijeva spojiti meditativni karakter mediteranskog krajolika s egzistencijalnim pitanjima univerzalne ljudske sudbine.

Istodobno, Bilosnićevo pjesništvo povremeno izaziva rasprave svojom naglašenom lirskom ekspresijom i slobodnom metaforikom, koju dio kritike ističe kao snagu – a dio kao izazov čitateljskoj interpretaciji. No i jedni i drugi slažu se u ocjeni da je riječ o autoru iznimne poetske energije, čije se slike i ritmovi duboko urezuju u čitateljski doživljaj.

Nova zbirka u Rumunjskoj donosi izbor pjesama iz nekoliko ranijih Bilosnićevih izdanja, među kojima su: „Odisejeve pjesme“ (2007.), „Molitve“ (2009.), „Kuća“ (2010.), „Ogledalo“ (2011.). Riječ je o razdoblju u kojemu je Bilosnić oblikovao neka od svojih ključnih poetskih obilježja – od duhovne meditativnosti i mitskih motiva do introspektivnog propitivanja doma, identiteta i suvremene stvarnosti. Upravo zato ova zbirka predstavlja reprezentativan presjek njegove zrele poetske faze.

Objavljivanje „Na velikom bijelom otoku“ ujedno je deveta knjiga Tomislava Marijana Bilosnića objavljena u Rumunjskoj, čime se potvrđuje njegov status jednoga od najprevođenijih i najprisutnijih suvremenih hrvatskih pjesnika u toj zemlji. Sustavna recepcija njegovog rada u Rumunjskoj rezultat je dugogodišnje suradnje s rumunjskim književnim institucijama, časopisima i prevoditeljima, ali i temeljite zainteresiranosti rumunjske publike za poetske glasove Mediterana.

Novo izdanje tako predstavlja još jedan važan doprinos hrvatsko-rumunjskim kulturnim vezama, ali i još jednu potvrdu međunarodne vidljivosti Bilosnićeva književnog opusa, koji u kombinaciji poezije i slikarstva sve snažnije gradi prepoznatljiv umjetnički identitet na europskoj kulturnoj sceni.

Lada Franić | Izbalansirana


Pričaj mi o
Disciplini o
Redu o
Radu o
Ravnoteži u
Životu u
Svemiru.

Smiješno!

Ravnoteža je
Za one
Koji
Nikad
Nisu
Iz
Gorjeli
Iz
Nutra.
Mi
Ni
Smo
Takvi
Likovi
U
Priči
U
Pjesmi...
Lirski mi
Subjekt
Uvijek
Na
Jebe.
Zato
Nisam
Stabilna
Kad
Si
Blizu.
Eksplozija
Sam
S pauzama.
Ti si hiperfokus
i
Stvaraš
Čudesa
Ja tmuša
Koju
Gutaššš.

Ne
Pokušavaj
Popravljati!
Ne
Pokušavam
Ni ja!
Svoj sam ritam
Neuredan,
Nepredvidiv,
Ži
Lav.
Kad gorim,
Stvaram
Svjetove.
Kad
Mir
Ujem,
Dišem
Pepeo.

Oboje
Sam
i
Nisam.

Svašta
i
Ništa.

Uvijek
Kasnim
i
Snimm.

Bosiljka Ćurković | Mom mužu, veljača 2014.


Zora te čeka.

Na poštama plavim

galeb te zove,

na kalumama mriža.


U sjaju plavog morskog dragulja

blistaju mriže.

I dok ih tvoja čvrsta Ruka diže

zlato se cidi ulovljenog Ranog sunca.


 U domaku škrape

čipkasta bijela pjena

umiva tvoje ruke,

 i misec je tvoja sjena.


On je tvoj brat,

vidi muku, patnju i tugu.

A ti, bez imalo sebičnosti,

sa srcem punim radosti, dajući sebe.


Pratiš šum valova,

osluškujući buru i jugo.

I sve bote. 

Jači od svega.


Sa svojom vjerom u Svevišnjega

hraniš Obitelj svoju,

nesebično dijeliš trude i muku,

daješ svima blagoslov teških žuljevitih ruku.


Dignutih mriža

od Brača do Amerike

bez imalo ohole buke i cike.

Sa skromnosti koja je tvoja sestrica.


 I uvijek nasmijana lica,

poklanjaš ribu,

znak naše vjere,

Otimati se iz svake nevere.


Hvaleći Božju providnost,

u jubavi za bližnjega svoga,

o mužu moj, ribaru moj,

Ti si blagoslov milostivog Boga.



Rikard Dimić | Jednog dana voljet ćeš me opet


jednog dana voljet ćeš me opet
kada riječi zapeku
kao prva rana na mladoj koži
i sve bude odšućeno
i zaboravljeno
i lišeno srama
zar voljeti nije lako
kad za krivnju krivca više nema
a ispod pera
neke nove riječi žive
jutrom ustaješ sama
pa se predaš
toj lakoći
sve druge staze
najednom su krive
kreni u tišini
zaroni u moje misli
i sve ono što jesam
vidjet ćeš k'o vrijedno
ti i ja
više nismo isti
no sjest će sve na svoje mjesto
jednom

Zoran Gavrilović | Stol


Stol je jedan od najstarijih i najvažnijih komada namještaja u ljudskoj povijesti. Od kamenih ploča i drvenih dasaka u prapovijesti do današnjih modela od stakla i metala, stol je oduvijek bio središte života – mjesto susreta, razgovora, dogovora i tišine nakon ručka.

Ali ja sam toga jutra trebao sjesti za stol, a stola nije bilo. Nije bilo ni stolice. Samo promaja i ono palucanje jezika, da te uhvati jeza u rano, kišno jutro.

Na izlazu sam joj prostro tepih. Nikada je nisam imenovao, ali ona je znala. Sama se povukla. Zdravstveni problemi, zamor od posla. A imala me je u šaci. Sve što je činila, slagalo se kao kamenčići na spomenik stroja sastavljenog od zakona, pravila i zamki – sve na dobrobit djece. Samo što je odlučila da mojoj djeci podari dobrobit života bez roditelja.

„Dobro jutro, Kolinka.“

„Dobro jutro, Zorane. Tražili ste me?“

„Ne vas, ali ako nema nikog drugog, pristajem na vas. Vani pada kiša, a ja sam umoran.“

„Ah, kakva melodramatična izjava. Recite mi, što mogu učiniti za vas?“

„Ništa. Ili gotovo ništa. Volio bih da se poštuje sudska presuda da viđam djecu.“

„Pa poštuje se, Zorane.“

„Ne ako ih ne viđam.“

„Na što točno mislite?“

„Udomitelji su bili bolesni, pa zabrana. Onda je moj sin bio bolestan, opet zabrana. Prošla su dva tjedna bez viđanja.“

„Pa to je opravdano, Zorane. Što biste vi htjeli?“

„Zašto onda u bolnicama dopuštaju posjete? Mislite li da je i to pogreška sistema?“

„Jako ste pametni, Zorane, ali mudrovanje vas neće daleko odvesti. Morate imati razumijevanja. Kad budem znala nešto više, nazvat ću vas.“

Razgovor je bio gotov. Kolinki ne treba puno da se izgubi u hodniku, nestane iza stroja za kopiranje, preklopi se u neki spis i dočepa police. Tamo je sigurna – dok ne dođe sljedeća stranka.

Izlazim iz centra. Vrata na ulazu otvaraju se poput pluća na respiratoru. Krajičkom oka vidim zaštitara u crnom kako diže utege. Ploče na šipki zveckaju, a njegovo lice zategnuto je od napora, kao da će se posrati.

Odlazim do auta i zovem svog odvjetnika.

„Dobro jutro, Janko.“

„Dobro jutro, Zorane.“

Izlažem mu svoj razgovor, ali vidim ga pred sobom kao da smo na video pozivu. Odmahuje rukom, pa iz svoje smeđe torbe izvlači češalj i popravlja zaliske.

„Zorane, tebe oni stvarno ne vole. Pomiri se s tim. To su zgrade i institucije, a protiv njih se ništa ne može.“

Klimam glavom, u znak pomirbe.

„Ali ne brini se,“ kaže Janko, „ja i u tim zgradama znam pronaći ljude. Takav ti je moj posao. Naći ću nekog – jednog čovjeka ili ženu – i on će za tebe imati razumijevanja.“

„A da uplatim loto?“

Janko šuti, pa ipak pita:

„Imaš li neke sigurne brojeve?“

„Naravno, Janko. Igrat ćemo rođendane moje djece.“

Poklapa mi slušalicu. Lud je čovjek koji traži utjehu od odvjetnika. A ja sam lud. Malo lud, ili puno lud.

Jedino što mi preostaje jest jutarnja kava.

četvrtak, 20. studenoga 2025.

Najava humanitarnog koncerta za djecu

 

Poštovani,

Sve vas srdačno pozivam na koncert Pjevačkog zbora Immaculata iz Požege uz orguljaša Krešimira Klarića, koji će se povodom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva održati kao humanitarni koncert za Marijine obroke, odnosno za siromašnu djecu diljem svijeta. 

Koncert će se održati u nedjelju 23.11. u 20 sati u Župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića  u Zagrebu (Pešćenica). Ulaz je slobodan, a donacije su dobrovoljni prilozi. 

Molim da najavom koncerta pridonesete ovoj humanitarnoj akciji ako i ne uspijete prisustvovati!
U privitku su svi materijali za najavu.

Ovim koncertom zaključujemo Ciklus koncerata povodom 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva koji smo održali u Ozlju, Hvaru, Gini, Ljubljani i Osijeku te završavamo ovogodišnju sezonu Hrvatske udruge Ars Organi Sisciae. Zahvaljujem svima na suradnji i svima želim mir i toplinu tijekom nadolazećih blagdana, a svu sreću i uspjeh, a ponajprije zdravlje u Novoj godini!

Do sljedeće glazbene prilike, svako dobro
Valentina Badanjak Pintarić
predsjednica HUAOS

HUMANITARNI KONCERT ZA MARIJINE OBROKE
povodom 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva

U nedjelju, 23. studenoga 2025. u 20 sati, na blagdan Krista Kralja svega stvorenja, u Župnoj crkvi blaženog Augustina Kažotića u Zagrebu održat će se humanitarni koncert za organizaciju Marijini obroci (Mary’s Meals). Time se svečano zaključuje ciklus Lijepa naša domovino / S milostju prik mora i uz goru, posvećen 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva, koji je proteklih mjeseci obuhvatio Ozalj, Hvar, Glinu, Ljubljanu i Osijek, a svoj vrhunac doživljava upravo u Zagrebu.

Koncert organizira Hrvatska udruga Ars Organi Sisciae uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a umjetničku ideju i vodstvo ciklusa potpisuje Valentina Badanjak Pintarić.

Na koncertu će nastupiti Pjevački zbor medicinskih sestara “Immaculata” iz Požege, pod vodstvom Josipa Prajza i Krešimir Klarić, orguljaš, skladatelj i pedagog, glavni orguljaš Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.

Zbor Immaculata, osnovan 1997. godine pri Hrvatskoj katoličkoj udruzi medicinskih sestara i tehničara, najstariji je takav zbor u Hrvatskoj. Njihova glazba prožeta je poslanjem služenja i milosrđa. Još 2016. godine željeli su prihod od svojeg prvog albuma Mariji s ljubavlju darovati Marijinim obrocima; kako to tada nije bilo moguće, sredstva su upućena bolnici u Kamerunu. Sada, gotovo deset godina kasnije, njihova se prvotna želja ostvaruje – koncert je posvećen upravo djelu Marijinih obroka.

Program koncerta posvećen je Blaženoj Djevici Mariji – Kraljici Hrvata, duboko ukorijenjenoj u hrvatskoj duhovnoj i glazbenoj tradiciji. Na blagdan Krista Kralja, koji simbolično zaključuje liturgijsku godinu, koncert ujedinjuje motive kraljevstva vjere, milosti i zajedništva – Kristova, Marijina i Hrvatskoga. Publika će moći čuti djela od gregorijanskog korala Salve Regina do suvremenih skladbi hrvatskih skladatelja: Vlade Sunka, Josipa Prajza, Ivana Sučića, o. Kamila Kolba, Maje Majcen i Ante Canjuge. Program uključuje i orguljsku improvizaciju Krešimira Klarića na napjev Ti, Kriste Kralj si vjekova iz 17. stoljeća.

Sav prihod i dobrovoljni prilozi prikupljeni tijekom koncerta bit će donirani za Marijine obroke, svjetsku humanitarnu organizaciju koja svakodnevno osigurava obrok i obrazovanje milijunima djece u najsiromašnijim dijelovima svijeta. Koncert tako povezuje umjetnost i djelatnu ljubav, potvrđujući dugotrajnu vezu glazbe i dobrotvornog djelovanja u hrvatskoj kulturi.

Ulaz je slobodan, uz mogućnost dobrovoljnog priloga.
Adresa: Ivanićgradska 71, Zagreb.

Na blagdan Krista Kralja, ovaj koncert povezuje tri kraljevstva – Kristovo, Marijino i Hrvatsko – u glazbenoj molitvi zahvalnosti. Vjera, zajedništvo i dobrota srca temelj su svakog kraljevstva ljubavi!


Preminuo je Vlatko Majić | Vitina, Ljubuški, 26. kolovoza 1956. - Zadar, 20. studenoga 2025.


Vlatko Majić
(Vitina, Ljubuški, 26. kolovoza 1956. - Zadar, 20. studenoga 2025.). Završio klasičnu gimnaziju i studij književnosti. Profesor hrvatskoga jezika i diplomirani knjižničar. Radio je u osnovnim i srednjim školama kao profesor hrvatskoga jezika i književnosti u Zagrebu, Zadru i Pagu, završio je i knjižničarstvo, a bio je i ravnatelj Gradske knjižnice u Pagu.

Nagrade: Republička nagrada na Trebinjskim večerima poezije, Godišnja nagrada Riječkoga književnoga i naučnoga društva, nagrada Alpe-Adria (Treviso), nagrada fra Martin Nedić. Bio je predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Pagu i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika u Zadru. Stvaralaštvo mu je prevođeno na engleski, njemački, francuski, talijanski, albanski i slovenski jezik. Uvršten u antologije i zbornike: Grana koja maše (1988.), Moreplovi (1990.), Sunce (1991.),Plovidba (1992.), Nad zgarištima zvijezde (1993.), Autobiografski Zagreb (1994.), Nisam mrtav samo sam zemlju zagrlio (1995.), Haiku iz rata (1995.), Haiku zbornik (1999.), Hvatanje sjenke vjetra (1999.), Otvoreni put (1999.), Pobratimstvo lica u svemiru (2000.), Jezik i hrid (2005.), Kroz moje oko (2005.), Izbor pjesama hrvatskih pisaca za djecu u BiH (2005.), Samoborski haiku susreti (2006. – 2010.), Vedri Vidra (2008.), Hvaljen budi, Gospodine moj (2009.), Trenutak proze, hrvatska kratka priča (2010.), Ljubuški pjesnički zbornik.

Objavljena djela: Glazba češlja, pjesme, Sarajevo, 1982.; Pjevač pod zemljom, pjesme, Rijeka, 1987.: Kairos, pjesme, Zagreb, 1989.; Jezičak, pjesme, Rijeka, 1991.; Najviše je plave boje, pjesme za djecu, Zagreb, 1992.: Kad srce brodi, pjesničko-grafička mapa (s J. Martinkom), Zagreb, 1992., 2Zadar, 2017.; Vrijeme soli, pjesme/proza, Senj, 1996.; Krila nad vodom, pjesme, Zadar, 2006.: Kad srce brodi/Che navighi il cuore, 2017.; Obeščašćivač, Zadar, 2017.; Vinožito, pjesme, Slavonski Brod – Mostar, 2020.


OTIŠAO JE, A VLATKO JE

Otišao je kroz svjetlo što se siječe
kamenjem 

i tamom Hercegovine

otišao je iz soli Paga

a ipak je tu

u plavom
s bijelim krilima


Može li čovjek umrijeti?
Može li duša nestati?
Ili se samo skriva
u tišini stihova

dodirujući oblake kao ruke što nas miluju


Otišao jer Vlatko
ali pjesme ostaju
poput mora što čuva tajne soli s beskrajem

I ja šutim
i puštam da tvoja poezija klizi
kroz moje prste

da ostane svjetlo gdje je tvoja sjena
gdje smo svi mi zajedno


Vlatko, u tvom imenu
zvoni zvono kamena
Pag i Hercegovina
tvoje ruke

tvoje oči

tvoje tiho „ovo sam bio“


Zadnji put smo zajedno gledali u vodu
kako protječe
kako odnosi dane koje smo znali
Tišina je ostala i miris soli
na rubu sjećanja
A život protječe uvijek

u svemu što teče 


Otišao je Vlatko
i ja šutim
i slušam protok vremena
i šaljem mu posljednji pozdrav
kao pjesnik što zna
da pjesma zadrži onoga koga više ne vidimo


Tomislav Marijan Bilosnić

U Zemuniku 20. studenoga 2025. 


Književni petak 21. 11. 2025. od 20 sati: Studium philosophiae



Poštovani,

pozivamo Vas na tribinu Književni petak, koja će se održati u petak, 21. studenog 2025. godine početkom u 20 sati u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu 6, s naslovom: Studium philosophiae.

Tribina je posvećena smislu, iskustvu i izazovima studija filozofije, kako kod nas tako i uopće. Sudionici su studenti filozofije koji će iz prve ruke govoriti o tome što znači studirati filozofiju i učiti misliti, kako izgleda svakodnevica studenta filozofije i što ih je privuklo tom studiju. Na tribini će biti riječi o tome što je filozofija, može li se ona uopće studirati, kakav studij zahtijeva, kao i o tome tko uopće može studirati filozofiju. Također, imajući u vidu mjesto studija filozofije u obrazovnom sustavu i ulogu Sveučilišta u društvu, raspravit će se o duhu naroda i njegovoj potrebi da kroz filozofiju otkrije vlastiti smisao i povijesnu svrhu, kao i o prilikama koje ovaj studij pruža nakon stečene diplome. Razgovor će biti u neformalnom tonu, uz prigodu za pitanja i komentare iz publike.

Gosti: Paolo Rašica, Toma Marušić, Ante Perić i Ognjen Ražov Bogavčić
Urednik i voditelj: Stefan Haus

Stefan Haus formalno je studirao kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a neformalno filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godinama radi na pripremi predavanja prof.dr. Branka Despota za tisak, surađivao je s Demetrom, zadnje dvije godine sa Školskom Knjigom. Autor je knjige: "Dva nagovora na filozofiju", u izdanju Demetre, Zagreb kao i djela: A Really Good Dictionary of Modern and Contemporary Art, u izdanju Paranoia-e, Estonija. Piše knjige i eseje o modernim i suvremenim svjetskim umjetnicima (primjerice Francis Bacon, Tom Friedman, Tony Cragg - knjiga izlazi za koji mjesec u Njemačkoj), čije radove istražuje u dijalogu sa filozofijskom tradicijom.

Paulo Rašica diplomirao je filozofiju i grčki jezik i književnost 2022. godine, obranivši diplomski rad pod naslovom Filozofijska etimologija i ispravnost imena u Platona. Trenutno je doktorand na doktorskom studiju filozofije na FFZG, u sklopu kojeg radi na doktorskoj disertaciji pod naslovom Bitak i bivanje u Platonovu nauku u prvotnim počelima. Kao asistent na Katedri za povijest filozofije odsjeka za filozofiju FFZG-a drži seminarsku nastavu iz Grčke filozofije. Toma Marušić, Ante Perić i Ognjen Ražov Bogavčić studenti su i članovi udruge studenata filozofije NOUS Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja organizira studentske skupove i kružoke, zajednička čitanja/studije pojedinih djela iz povijesti filozofije Sažmi

Ako niste zapratite Književni petak na društvenim mrežama:



Veselimo se vašem dolasku!
Uredništvo Književnog petka
Gradska knjižnica
Starčevićev trg 6
10 000 Zagreb