Milan Frčko | Na prozoru sa zvijezdama

     Na prozorskom staklu ostaju obrisi najljepših razgovora. Osobito su nježni i šaljivi razgovori kada se tako prisjećaš. Toliko se sjetiš, da pamtiš i ono, što je bilo i prije no što si se rodio.

     Duša je doista besmrtna! Ta mekoća, nježnost, snaga, sakriva krošnju drveta gdje je i u kojem biću prije živjela. Sva prijateljstva i ljubavi otvaraju svoje čarobne albume ispunjene rečenicama, stihovima i slikama. Preosjetljive duše sviraju najžalosnije i potajno. Zamršene su igre velikog razočaranja kada se ljubav osjeti prevarena.

Milan Frčko | Papir

Papir je čudo. Sluša moje srce, svaki stih mi plati i razumije moju krv. Pomisliš, ničega tu nema i odjednom ugledaš pepeo i shvatiš da je sav tvoj trud izgorio. Zatim pogledaš vjenčani prsten na svojoj ruci, sjetiš se svoje djece i osmijeh ti se vrati na lice. Mjesečina uđe u tvoju sobu i obasja papir na kojemu piše: "Daleko si stigao. Gotovo je"!

Milan Frčko | Novi vidici

Previše hladnih riječi se nakupilo. Tko ih može ugrijati? Poezija! U strofama su najsigurnije. Govor plače nad svojom sudbinom. Toliko je rupa u njemu da su ljudi najsigurniji kada šute. Kako spasiti govor? Trebamo čitati i odmah ćemo ugledati zidove koji se pomiču. Čitajući, mi umiremo izvan tijela, u snu, u kojemu uskrsnemo. Vidim svjetlosni sjaj riječi u svom zagrljaju i znam da sam dostupan životu.

Milan Frčko | Spomenik muškarcu

 

(Vesni Parun)

Spomenik muškarcu nalik je vjetru koji u rukama drži pticu, čije perje podsjeća na osmijeh Vesne Parun. Izmislila je svijet čiji rječnik ljubav čuva. Stihovima je ogolila nakostriješene duše i smrti dokazala da nema vlast nad njom. Njene nevine ruke uče nas živjeti. Tako je tiho bez tebe Vesna, da poezija plaće. "Čemu se čudiš"- sunce me pita." Buđenju"- odgovorio sam, prije nego sam zaspao. Tiha je noć. Zlarin bezbrižno spava, okupan Vesninim Zvjezdanim stazama.

Milan Frčko | Razgovor s Bogom

Vrijeme je zašilo staze djetinjstva.

Sada ih jedino uspomene vide.

Kroz sjećanja se sasvim tiho ide.

Suza za čas u tvojem oku zablista.

Vidiš stihove koji dom svoj traže,

kroz muze, nadahnuće i tišinu.

Blago onom komu odmah stihovi sinu.

Pisanje nije sunčanje sred plaže,

već je probijanje najtvrđeg zida

i rudarenje po vlastitoj duši.

Čim pomisliš kako se svijet tvoj ruši,

primit ćeš blagoslov iz visina.

Najteže borbu vodiš sam sa sobom.

U tom trenutku razgovaraš s Bogom.

Foto: Nikola Wolf

Milan Frčko | Ljubav

Ljubav je zelena i u srcu živi.

Ponekad pupa i na staroj grani.

Ljubav cijeni umjetnost. Stalno ju slavi.

Ljubav je slijepa i ništa ne vidi

osim onoga u koga se odmah zaljubi.

Ljubav je najljepši cvijet na svijetu.

Voli Bogorodicu, Majku svetu.

Tiho govori: "Radujte se ljudi".

Prava ljubav je nijema. Ona je vatra.

Zagrije vam srce, a drugo zapali.

Krhka je ako se lomi od prvog udarca.

Uporni znaju što je umijeće ljubavi.

U ljubavi, jedno srce drugo hrani,

izvadi ljudsko srce i natrag ga vrati.

Foto: Nikola Wolf

Milan Frčko | Plesnivi kalendar

F sobi je kmično, al sakaj se vidi.

Na zidima so tenke vodene štrafte.

F krevetu pavočinje, mesto plahte,

a vu njemu muha kaj komaj škilji.

Noga od kreveta več je sasma sprhla

i krevet se nagnol kaj da je pijan.

Kalendar pokazive minoli srpanj.

Gde je pisalo leto, slova so hmrla.

Se je plesnivo vu tom kalendaro.

F kotu je rep od krepanog štakora.

Tu so i škornji, al neso vu paro

i tragi f pepelo, pokraj rafunga.

Čez kroh dežđ čvaple i to kraj raspela.

Stopram senje čoveka v raj dopela.

-------------------------------------------------------------------

plesnivi - pljesnivi, tenke - tanke, kmično - mračno, saka j- svašta, štrafte - crte, pavočinje- paučina, komaj - jedva, škilji - na jedno oko gleda, sprhla - trula, minoli - prošli, hmrla - umrla, f kotu - u kutu, krepanog - crknutog, škornji - čizme, v paro - u paru, trag i- tragovi, rafunga - dimnjaka, dežđ - kiša, čvaple - kaplje, stopram - tek, samo, senje - snovi, dopela - dovede

Milan Frčko | O kako je lijepo biti leptir

O

kako je lijepo biti leptir i iznad Podravine s krilima mahati i s Dravskom vodom poeziji žeđ gasiti. Zemljo, sve osim duše ću ti vratiti. Bit ću sretan bez ičega.

Jedino su pjesme dostojne pamćenja.

Milan Frčko | I glazbu sam tako dugo slušao dok nisam nestao

I

Glazbu sam tako dugo slušao dok nisam nestao.

I dok sam bio svjetlost, rekli su da nema ničega.

I normalno da mi je srce prestalo kucati.

Jedino ljubav poeziju razumije.

I stihovi prašinu s ogledala brišu i onda nam se iz njih smiju.

I poezija svete mise održava i red je prilog dati. Ja sam joj dao srce.

Možda jednom i nebo procvjeta.

Milan Frčko | Uzalud

Na nebo sam uho prislonio.

Ne čujem nikakve korake, a toliki odlaze gore, vjerujući da odlaze u vječnost.

Možda riječ nije dovoljna?

Nedostaje mi jedno čulo koje snovi izoštre.

Milan Frčko | Uskrsnuće

Uskrsnuće je veće i od ljubavi.

Darovano je od Oca i od Sina.

Ono je ujedinjenje duše i tijela.

Kako da se čovjek Bogu zahvali?

Neću tražiti žive među mrtvima,

ali mnogi među nama su mrtvi, a žive.

Umjesto sebe, oni stalno druge krive,

a kruna od trnja pristaje baš svima.

U svojim djelima pronađi svoj spas

i srce će ti obasjati svjetlost neba.

Neka ljubav bude tvoj unutarnji glas.

Ljude poput tebe Božji Sin treba.

Budi čovjek. Bog je jači i od smrti.

Najbolji dokaz za to je Božji Sin, Uskrsli.

Milan Frčko | I ti moli

U procvalim krošnjama ptice mole.

Njihov cvrkut su pravi svećenici.

I češljugar i kos usrdno će izmoliti

da ih plavo nebo i sunce vode.

Iz duha i istine molitva stiže.

I svi anđeli mole. Moli i ti.

Osjetit ćeš njene djelotvornosti.

Ocu u duhu i istini bit ćeš bliže.

I Krist je dao svu snagu za dobrotu.

Zato velikodušne putnike vodi.

I sam Bog moli. Spominjem Golgotu.

Molitva može i Boga svladati.

Neka mu je čast i moć u sve vijeke

vjekova. Tiha noć je. Vidim zvijezde.

Milan Frčko | Božić

Mir Vama i meni.

Pustimo dobroti da nas plijeni.

Neka divni osjećaji okite bor što u našim srcima raste.

Mi smo ljubav i svjetlost što ljude spaja isretna i nasmijana lica iz snova budi.

Krist se rodio čim je u našim srcima ljubav probudio.

Slika: Milan Frčko, ulje na staklu, 32 x 32 cm. 

2023.

Milan Frčko | Sklopila si očne kapke

...i postala noć, obješena u duši, u kojoj Krist crta zavoje po putu, prije nego vjetar zakrpu na ljubav zašije.

Izgubila si tipkovnicu, rukopis ti plače, snovi su se raspršili po stihovima...

Nadahnuće žonglira na pramenu zime.

Muze imaju sočne bradavice.

Milan Frčko | Oprost je besmrtan

Umjesto zime, prosinac se ispričao
rukavima od plave košulje, koje je
mraz  na štriku za sušenje zarobio.
Oprost je besmrtan.
Vrijeme nas baca kroz prozore
prošlosti i za večeru nam servira mjesečinu.
Čujem zornice tvog srca dok opisujem strast.
Srce pamti dulje od sjećanja.

Milan Frčko | Vjetar je kostanje izveo u šetnju

Vjetar je kostanje izveo u šetnju

Prvi dan listopada. Sunce se budi. 

Vjetar je kostanje izveo u šetnju.

Užitak je gledati osunčanu brezu,

kojoj kostanj svoje plodove nudi.

Ježinac je krošnji rasparao lice

i lišću na zemlji poljubac je dao.

Jedan zreli kesten iz njega je ispao,

a drugoga ježinac s usnama stišće.

Vjetar sasvim tiho s lišćem šapuće.

Rosa otpalom lišću umiva lice.

Na starom panju su borove iglice

i baš tu vjetar hrast za rukav vuče.

Šuma je vjetru dječje igralište.

Bablje ljeto listopad na prsa pritišće.

Milan Frčko | Zabranjeno voće

Zadnji dan rujna ima uplakano lice.

Nije se lako oprostiti od ljeta,

u kojemu ljubav kao ljiljan cvjeta,

uz prekrasan pjev zaljubljene ptice.

Jesen nam je s obiljem darova stigla.

Kostanj je iznad vatre. Znoji se i puca.

Čvorak letačkim spektaklom zrak kljuca.

Mošt opija jače od najboljeg vina.

Dokaz je perje što uz kacu leži.

Netko uz rakiju svoj sanak sniva.

Umjesto za jastuk, za čašu se prima.

Jesen u svoj notes sve zabilježi.

Više ne sanjamo jabuke zrele.

Sad snovi zabranjeno voće dijele.

Milan Frčko | Majčin glas

Taj tren su muze u srcu mom plesale,
nadahnuće je riječi samo biralo,
pjesničko pero stalno je pisalo
i pjesma je stigla do druge obale.

Koga sam sreo? Bijeli ljiljan iz bajke,
dugu koja bira pastelne boje
i slika svece što sudbinu kroje.
Ugledao sam i oči od pokojne majke.

Ljubav joj se u zjenicama krila.
Obrazi blagi, kakve ima i Marija.
Njen pogled je bio divna simfonija.
Tiho je rekla: "Noćas sam te snila.

Sreća je ispunila sav prostor oko nas,
u trenutku kada čuo sam majčin glas.

Milan Frčko | Najljepše ljubavi ne mogu se opisati

Srce ih samo za sebe čuva.

Tišinu i strpljenje i nebo poštuje.

Zemlja je skromna i ponizna i zbog

toga se stalno obnavlja i vječno živi.

Prekomjerne posjete nas uznemiravaju. 

Radi toga nam u goste dolaze

prijatelji, a ne anđeli.

Preko njih i milost dolazi.

Duša je ta koja pamti, a ne srce.

Srce je potrebno ljubavi.

A razum?

On zaboravlja i zauzet je s poslom.

Osim duhovne hrane, čovjek mora i 

nešto konkretno jesti.

Milan Frčko | Noćas sam ljubav svoju vidio izbliza

Zaklopljenim očima me je gledala

i rekla da kad žmiri bolje vidi.

Ljubav i noćnu tamu svjetlom čini.

Kao duga izgleda taj spektar osjećaja.

Srce cijeni ljubav i nikad ju ne izda.

I kada se srce gasi, ljubav sanja.

Mislim da su ljubav i srce dio raja.

Noćas sam ljubav svoju vidio izbliza.

Rekla je da ju mnoge oči ne vide.

Najljepše izgleda na dnevnoj vedrini.

Pjesnik ju lako s nadahnućem primi

i u isti tren nebeske zvijezde skine

kako bi u blaženim očima sjale.

Svatko od nas ima svoje male tajne.