Natječaj za nagrade Dana hrvatske knjige

 

GK Dugo Selo | Robert Lehpaner: „Münchenski gost“

 

U Gradskoj knjižnici Dugo Selo 27. siječnja 2026. održana je promocija romana "Münchenski gost" autora Roberta Lehpanera, povijesno-psihološke proze smještene u Zagreb u jesen 1941. godine, za vrijeme NDH. Razgovor s autorom vodila je Sofija Štefanac Klobučar, uz prezentaciju starih fotogafija. Središnje mjesto romana zauzima hotel Esplanade, simbol tadašnjeg Zagreba i prostor susreta različitih sudbina. Kroz glavne likove, gosta iz Njemačke

  

Maxa i recepcionarke Židovke Hane, radnja prati život ljudi u ratnim okolnostima, bez politizacije, fokusirajući se na osobne izbore, prilagodbu vremenu i moralne lomove. Autor je istaknuo kako je roman nastajao uz istraživanje arhivske građe pri čemu mu je cilj bio vjerodostojno prikazati atmosferu i događaje vremena u kojem se normalnost i nasilje odvijaju paralelno - dok jedni odlaze na ručak, druge se odvodi u logor. Pažnju je Lehpaner posvetio vizualnosti scena i oblikovanju prostora, čime roman poprima gotovo filmsku dinamiku. Ulomke iz romana čitao je Anđelko Petric, glumac Zagrebačkog kazališta lutaka.

Roman se može nabaviti izravno od autora putem Facebooka.

 

 

Lada Franić | Otpusno pismo

Pacijentica se otpušta

u stabilnom stanju

svjesna obrasca

bez potrebe za daljnjom racionalizacijom.

Preporučuje se prekid kontakta

koji se ne može

razviti u odnos.

Preporučuje se distanca

radi duhovne higijene.

Očekivana nuspojava prekida:

privremeni osjećaj praznine.

Praznina se ne smatra regresijom,

nego prostorom oporavka.

Daljnje liječenje uključuje:

ponovno učenje trajanja,

toleranciju na mir,

i razlikovanje intenziteta

od bliskosti.

Prognoza je povoljna

uz uvjet da pacijentica

više ne pristaje biti

mjesto regulacije

tuđe praznine.

Otpušta se;

stabilno je,

bez ekstaze,

bez velikoga

poboljšanja

što se smatra

napretkom

Kontrola za tri

mjeseca.

Sanja Rotim | Ljepota prirode

Vidim ljepotu 

u sramežljivoj zraki sunca na kraju zime

i u kapi kiše ostaloj na mokrom listu

nakon iznenadnog pljuska.

Vidim ljepotu 

u svakoj latici divljeg cvijeta u zelenom polju,

na šarenim krilima sitnog leptira,

na lisnatim granama stoljetnog stabla

i u opojnom mirisu travnjaka.

Vidim ljepotu

u jutarnjoj rosi,

u cvrkutu ptica skrivenih u grmlju,

u šapatu potoka prozirne vode

i u prijatnoj tišini guste šume.

Vidim ljepotu

u plesu zlatnog lišća 

u ritmu jesenskog vjetra,

u snježnim vrhovima daleke planine

i u koritu brze rijeke.

Vidim ljepotu

u upornoj pjesmi cvrčka

u vrućim ljetnim danima

i u romantičnom zalasku sunca

na nebu išaranom purpurnom bojom.

Vidim ljepotu

u seoskom voćnjaku punom sočnih jabuka,

u planinskom jezeru modrih nijansi

i u vodopadu koji lupa o stijene.

Vidim ljepotu u prirodi

samo ako je netaknuta i čista.

___________________________________

Iz zbirke “Preprekovo proljeće 2025”

Stevo Leskarac | Hrvatski slavuj

Borislavu Vujčiću

Prolaznik bijah u teatru,

Oćutjeh igru iz svoje kože,

Misli su dima prizvale vatru,

Sjećanja poput iskri se množe. 

Pramenje dima visini seže,

Varnica riječi u njemu sijeva, 

Misao svaka s glasom se veže,

To Hrvatski slavuj pjesmu pjeva.

Vijuga magla iz suhoga leda,

Rastegla svojih tragova niti,

Publika čudesnu dramu gleda.

Meandrom riječi zrak se kiti.

Igra je rasla iz finih slika,

Glumčeva gesta kao da pjeva

Svlačeći masku vlastitog lika.

Drama i dušu razodijeva.

Poljubac istine i izazov svijesti

U moćnoj drami raste i buja,

Piščeva misao u njoj se mrijesti

U čistoj pjesmi od slavuja.

_________________________________

Biserje samoće, Beletra, 2024.