Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
subota, 30. travnja 2016.
Šolkotović Snežana: Prestala sam da se borim
Prestala sam da se borim
Da tražim ono za čim duša ceo život traga,
Više ne plačem, ne molim
Raščistila sam sa vetrenjačama zasvagda...
Prestala sam da jurim varljive senke
Dečiji plač u praznoj kolevci,
Daljine kroz snove daleke
Bleda slova pod prašinom u svesci.
Prestala sam da verujem u čuda
Kako želja opravdava cilj i svet menja,
Da će nestati bol i tuga
Sa nekoliko reči izvinjenja...
Prestala sam da se borim sa samom sobom
Sa osećanjima koja iznenada previru,
Pomirila sam se sa vremenom i Bogom
Shvatila sam suštinu, ona je u duševnom miru...
Prestala sam da dižem prašinu
Da tražim nešto nemoguće,
Sada samo sledim srce, tražim ime za tišinu
Na ognjištu stare kuće.
Tu sam našla sebe i sitnice
Koje ceo život lepšim čine,
Ne gledam u ogledalu svoje lice
Uživam u malim stvarima, pod čarolijom mesečine...
Labels:
poezija
,
Šolkotović Snežana
Evica Kraljić
OKVIR BEZ PORTRETA
Buketi snova
rasuli se stepenicama
bodljikavih staza
Neispijena misao
jutarnje nježnosti
zadrhti na kragni
svilene košulje
Svi trenuci
zajedničkog ispijanja
hladnih čajeva
odnose vjetrovi
Čekanja su gorka
Oči ne trepere suzom
U njihovoj dubini
nestvarna slika
raspadnutih želja
krhotinama ječi
iskidana
Na pladnju svitanja
traže me ruke tame
zagrljaj svoj nude
Ostajem stisnuta
u okvirima
praznih inspiracija
Slike duše šute
Nijemost
ocrtava bezlični
trag kistova
Nema me danas
u osmijehu jutra
Ne plače mi se
za rasutim bojama
Stvaran je samo
okvir
bez portreta
slika: IGRA - Evica Kraljić |
Buketi snova
rasuli se stepenicama
bodljikavih staza
Neispijena misao
jutarnje nježnosti
zadrhti na kragni
svilene košulje
Svi trenuci
zajedničkog ispijanja
hladnih čajeva
odnose vjetrovi
Čekanja su gorka
Oči ne trepere suzom
U njihovoj dubini
nestvarna slika
raspadnutih želja
krhotinama ječi
iskidana
Na pladnju svitanja
traže me ruke tame
zagrljaj svoj nude
Ostajem stisnuta
u okvirima
praznih inspiracija
Slike duše šute
Nijemost
ocrtava bezlični
trag kistova
Nema me danas
u osmijehu jutra
Ne plače mi se
za rasutim bojama
Stvaran je samo
okvir
bez portreta
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
Maja Cvek | Prije svega "Kaj"
Maja Cvek, rođena je 1.5.1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Sklonost pisanoj riječi pokazuje već u osnovnoj školi i tijekom daljnjeg školovanja.
Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom dijalektu – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.
Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 50 zbornika, u časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje i na Webstil portalu, portalu časopisa Kvaka i na Facebooku, u grupi Moj Zagreb.
Osim raznih nagrada i pohvalnica, dobitnica je Pohvalnice i Priznanja Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za prozu.
Objavila je slijedeće zbirke poezije: Za moju dušu, 2002. Trenuci sjećanja, 2004.,
Osmijesi srca,2005., Zagrebački vez, 2008., Zavuzlane senje,, 2011.
Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom dijalektu – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.
Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 50 zbornika, u časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje i na Webstil portalu, portalu časopisa Kvaka i na Facebooku, u grupi Moj Zagreb.
Osim raznih nagrada i pohvalnica, dobitnica je Pohvalnice i Priznanja Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za prozu.
Objavila je slijedeće zbirke poezije: Za moju dušu, 2002. Trenuci sjećanja, 2004.,
Osmijesi srca,2005., Zagrebački vez, 2008., Zavuzlane senje,, 2011.
Labels:
Maja Cvek
,
predstavljamo
Maja Cvek
Maja Cvek |
Navek bil si gizdelin
a zdaj veliš: ja sem in.
I fse ti je kul i ful,
nešče gej, drugi okej.
Al' ni meni ni po volji
gda pošepneš: srce sori
denes pem na jeden ivent,
ne stignem na dejt.
Gda z kompjuterom se gizdaš
naveke ti Kaja izdaš...
Furt na fejsu nekaj lajkaš
a skrivečki - kajkaš.
Je mi,velim, jeje ful
i več ne bum kul,
kejti sem domača puca
tera svoje reči nuca.
Verek, vu glavi saf si in.
Kak puran se špinčiš z tim.
Tvoj bi dedek znova vmrl
gda bi ove reči čul.
Z'arad tebe nori klaun
v mojoj duši fse je - daun.
Rekla ti bum fejrunt,
ostani - bekgraund!
Može se živjeti od pisanja
"Može se živjeti od pisanja, ali ne tako da pišeš samo knjige, treba pisati i za radio, primjerice radio-drame, i za novine, i scenarije za televiziju, za kazalište, za odrasle i za djecu, pa se malo pomalo nešto nakupi", odala je travanjska gošća pazinske Kuće za pisce, zagrebačka spisateljica Ana Đokić, tajnu svoje egzistencije na početku književnog druženja s pazinskom publikom. Dugogodišnje iskustvo stekla je i kao autorica, ali i kroz rad njene umjetničke organizacije Knjiga u centru, koja objedinjuje nekoliko autora za djecu i odrasle, ima i izdavačku djelatnost, bavi se promocijom knjiga i organizacijom književnih festivala, pa čak i dodjeljuje književnu nagradu "Ovca u kutiji" za najbolju domaću slikovnicu.
Žensko osjećanje vlastite tjelesnosti
Iako piše knjige za djecu i prozu za odrasle, ta se dva područja njenog stvaralaštva ne preklapaju: uvijek od samog nastanka zna koja će se ideja razviti u djelo za djecu, a koja u knjigu za odrasle. Kako je i njezin suprug Zoran Pongrašić također pisac, zanimljivo je bilo čuti i kako funkcionira brak dvije različite spisateljsko-autorske ličnosti, a Ana Đokić objasnila je da se jedno drugom u pisanje uopće ne miješaju, stilovi su im različiti pa se ne može dogoditi uzajamna, čak i nesvjesna, "krađa ideja". Iako su ranije često zajedno nastupali, prestali su to činiti kako se autobiografski elementi u njihovim knjigama ne bi previše poistovjećivali s njihovim stvarnim životom.
U svom opusu proze za odrasle Ana Đokić ima romane "Recepti za sreću" i "Gordana među vrbama", koji su dio svojevrsne trilogije koja će se zaključiti trećim romanom, kojeg upravo piše tijekom boravka u pazinskoj Kući za pisce, a kome će naslov biti "Egipat u Donjem Vakufu". U sve tri knjige se, naravno u drukčijim okolnostima i s drukčijim likovima, problematizira ljubav pod teretom tranzicijskih promjena na Balkanu. Imajući neposredno životno iskustvo preseljenja radi ljubavi iz Beograda u Zagreb, i junakinjama svojih romana nametnula je slične sudbine razapetosti između bliskih povijesnih epoha koje su promijenile mnoge živote, i preko granica koje su odjednom politikom i ratom razdvojile obitelji, ljubavnike, prijatelje. U ovim romanima autorica radnju "omekšava" umetanjem brojnih dokumentarnih sekvenci, primjerice vijesti iz novina baš iz vremena događaja koji se u romanu opisuju, enciklopedijske i priručničke natuknice, citate iz govora političara i slično, što ponekad ima čak i humoristični efekt. No, u prva dva romana, a tako će, navješćuje Ana Đokić, biti i u trećem, vrlo važnu ulogu ima i žensko osjećanje vlastite tjelesnosti, razmišljanje i doživljavanje tijelom, ne samo u scenama s erotsko-seksualnim kontekstom već i u cjelini, naprosto, tjelesnost je u njenoj prozi važan dio karakterizacije lika i ona to čini možda najuvjerljivije od većine domaćih spisateljica.
Glavne junakinje tinejdžerke
Novi će roman pored doista dokumentarnih dobiti i nekoliko nužno izmišljenih odnosno pseudodokumentarnih sekvenci budući da je slastičarnica "Egipat" u Donjem Vakufu izmišljena, ali je važna za radnju pa ju treba potkrijepiti njenom fiktivnom poviješću. Boravak u Pazinu nadahnuo je autoricu da jednog sporednog lika iz novog romana, koji se inače bavi proučavanjem bosanskih piramida, u jednoj epizodi dovede i u Istru, radi proučavanja istarskih piramida odnosno brežuljaka Picugi kraj Poreča.
Opus za odrasle Ane Đokić upotpunjuju još dva kratka romana u kojima su glavne junakinje tinejdžerke, ali su unatoč tome primjereniji starijoj publici: roman "Feba" o četrnaestogodišnjakinji koja odlazi od kuće pisan je po uzoru na francuskog pisca Le Clezioa, a humoristični krimić "Barbi u policiji" nastao je prema istoimenoj radio-drami u kojoj mlada čistačica u policiji zajedno s majkom, čistačicom u baru kome se okupljaju kriminalci, rješava složene kriminalističke slučajeve. (Davor ŠIŠOVIĆ)
Izvor podataka, korišteno s ovlaštenjem: Glas Istre
Izvor podataka, korišteno s ovlaštenjem: Glas Istre
Labels:
Ana Đokić
,
Susret s piscem
Maja Cvek
RASPRODAJA USPOMENA
Uspomene
nemaju cijene.
Ali ovdje, na sajmu
izložene, svima su
ponuđene…
Zato
kupite srebrnu žličicu
kojom je netko hranio sina,
malu starinsku šalicu
iz koje se pio čaj,
prije neznamkoliko godina.
I servis za kolač kupite,
od češkog je porculana.
I tanke(oh kako uske čaše),
iz kojih nekoć nazdravljaše
ljepoti otmjenih dama.
Kupite
sliku sretne obitelji.
Gle, kako se bezbrižno smiješe
u sigurnosti svojega okvira!
I satenski korzet i čipke kupite,
za žene finih manira.
Kupite…
Jeftino kupite izložene uspomene,
svima su ponuđene.
Ta sajam je antikviteta!
Sjetan je,samo poeta.
Uspomene
nemaju cijene.
Ali ovdje, na sajmu
izložene, svima su
ponuđene…
Zato
kupite srebrnu žličicu
kojom je netko hranio sina,
malu starinsku šalicu
iz koje se pio čaj,
prije neznamkoliko godina.
I servis za kolač kupite,
od češkog je porculana.
I tanke(oh kako uske čaše),
iz kojih nekoć nazdravljaše
ljepoti otmjenih dama.
Kupite
sliku sretne obitelji.
Gle, kako se bezbrižno smiješe
u sigurnosti svojega okvira!
I satenski korzet i čipke kupite,
za žene finih manira.
Kupite…
Jeftino kupite izložene uspomene,
svima su ponuđene.
Ta sajam je antikviteta!
Sjetan je,samo poeta.
Maja Cvek
ŠUTNJA UDVOJE
Šute njih dvoje, a život protiče,
odnosi potrošene teme.
Šutnjom se svade, šutnjom se liječe...
Oh, gdje su riječi, da ispune vrijeme!
I vrišti šutnja uz kavu za dvoje,
za svečanim stolom opet je gost,
tek novine šušte, svak čita svoje.
No comment na vijesti – srušen je most.
Ali kad postelju oboje snovi,
tad dodirnu jastuke i došapnu slatko:
Zar ne bi sretniji bili vi dvoje
da ne sanja - za sebe svatko?
Šute njih dvoje, a život protiče,
odnosi potrošene teme.
Šutnjom se svade, šutnjom se liječe...
Oh, gdje su riječi, da ispune vrijeme!
I vrišti šutnja uz kavu za dvoje,
za svečanim stolom opet je gost,
tek novine šušte, svak čita svoje.
No comment na vijesti – srušen je most.
Ali kad postelju oboje snovi,
tad dodirnu jastuke i došapnu slatko:
Zar ne bi sretniji bili vi dvoje
da ne sanja - za sebe svatko?
Radmilo V. Radovanović | Svetlana Živanović: Dobre žene
Žene ubiru plodove dok muškarci proslavljaju berbu
Dobivši ovaj rukopis da ga isčitam i napišem koji redak o njemu, u prvi mah sam pomislio da to odgodim za par dana zbog stiske u vremenu i svojih obaveza, ali otvorio sam ga i počeo da čitam od velike sobe koju je Živanovićka romanenski opisala i uvela nas i upoznala sa dobrim ženama, svojim pričama romana, sa lijepim opisima, zapletima, intrigama, kulminacijama, raspletima, svim onim što nam nudi ovo lijepo štivo koje se teško ispušta iz ruku.
Sve priče kod Živanovićke su slike o dobrim ženama: Nataliji, Milici, Ružici, Ivani, Miljani. Te slike artikulišu problem javnosti unutar prostora društvenosti, odnosno problem privatnog u prostoru javnosti. Drugim riječima reprodukuje temeljne podjele društvenog prostora u kome je kontistituisan javni prostor, muškosti, čak i kada u njemu djeluju žene. Zadržavajući ženu u sferi privatnog prostora neminovno se ispoljavaju dva tipa seksualnog indetiteta žena: tip žena koje su "poštovane" i tip žena koje su "posrnule".
Dobivši ovaj rukopis da ga isčitam i napišem koji redak o njemu, u prvi mah sam pomislio da to odgodim za par dana zbog stiske u vremenu i svojih obaveza, ali otvorio sam ga i počeo da čitam od velike sobe koju je Živanovićka romanenski opisala i uvela nas i upoznala sa dobrim ženama, svojim pričama romana, sa lijepim opisima, zapletima, intrigama, kulminacijama, raspletima, svim onim što nam nudi ovo lijepo štivo koje se teško ispušta iz ruku.
Sve priče kod Živanovićke su slike o dobrim ženama: Nataliji, Milici, Ružici, Ivani, Miljani. Te slike artikulišu problem javnosti unutar prostora društvenosti, odnosno problem privatnog u prostoru javnosti. Drugim riječima reprodukuje temeljne podjele društvenog prostora u kome je kontistituisan javni prostor, muškosti, čak i kada u njemu djeluju žene. Zadržavajući ženu u sferi privatnog prostora neminovno se ispoljavaju dva tipa seksualnog indetiteta žena: tip žena koje su "poštovane" i tip žena koje su "posrnule".
Labels:
osvrti
,
Radmilo V. Radovanović
,
Svetlana Živanović
petak, 29. travnja 2016.
Patnje mladog autora VIII.
UMJETNA INTELIGENCIJA
Piše: Jelena Hrvoj
Piše: Jelena Hrvoj
Ispričati ću vam jednu priču koja za svakog pisca, pa tako i za mene, predstavlja najgoru noćnu moru. Naišla sam na novinski članak u kojem piše kako je roman koji je napisala umjetna inteligencija u Japanu zamalo dobio prestižnu književnu nagradu. Roman napisan od strane kompjutora? Jao.
Svi smo svjesni kako je izgledala evolucija pisane riječi. Sa porastom pismenosti porastao je i broj spisatelja, ali da li je umjetna inteligencija uistinu naša budućnost? Tu dolazi pitanje- u kojoj je mjeri stroj sposoban prenijeti emociju koju prenosi čovjek? Sa druge strane, hoćemo li uskoro biti preplavljeni hrpom jeftinih, umjetnih i bezdušnih knjiga? U članku je napisano kako ipak stroj ne može odraditi posao bez pomoći čovjeka. No kakvog čovjeka? Hoće li uskoro svatko moći skinuti program koji će mu omogućiti da upiše nekoliko riječi, a kompjutor će od njega napraviti pisca? Znam, postavljam mnoga pitanja, ali ne znam kako se drugačije postaviti na ovakvu vijest.
Labels:
kolumna
,
kolumna Jelena Hrvoj
Gordana Maloseja | John Williams: Stoner
John Williams: Stoner
Jako mi je teško napisati nešto o ovom, nema sumnje, prekrasnom romanu. Rekla bih da je to priča kako ti splet povijesnih trenutaka, okolnosti u kojima si rođen, loših odluka, inercija u životu i još mnogo okolnosti može upropastiti život. Ali Stoner, a i sam autor kaže, da je u stvari imao prekrasan život. Kada bih se upustila u tumačenje ispao bi cijeli roman od osvrta, pa ću citirati samog autora.
“Za mene je on pravi junak. Mnogi koji su pročitali roman misle da mu je život bio tužan i loš. Ja mislim da mu je život bio jako dobar. Bez imalo dvojbe, bolji no većini ljudi. Radio je ono što je želio raditi, gajio osjećaje prema onome što radi, vjerovao da je posao koji obavlja važan. Svjedočio je vrijednostima koje su važne... ...”
“.... Čovjek nikad ne zna koje će sve rezultate požnjeti ono što radi. Mislim da se sve svodi na ono što sam pokušao izraziti u Stoneru. Važno je nastaviti tradiciju, jer tradicija je civilizacija.”
I još malo citata s korica:
Jako mi je teško napisati nešto o ovom, nema sumnje, prekrasnom romanu. Rekla bih da je to priča kako ti splet povijesnih trenutaka, okolnosti u kojima si rođen, loših odluka, inercija u životu i još mnogo okolnosti može upropastiti život. Ali Stoner, a i sam autor kaže, da je u stvari imao prekrasan život. Kada bih se upustila u tumačenje ispao bi cijeli roman od osvrta, pa ću citirati samog autora.
“Za mene je on pravi junak. Mnogi koji su pročitali roman misle da mu je život bio tužan i loš. Ja mislim da mu je život bio jako dobar. Bez imalo dvojbe, bolji no većini ljudi. Radio je ono što je želio raditi, gajio osjećaje prema onome što radi, vjerovao da je posao koji obavlja važan. Svjedočio je vrijednostima koje su važne... ...”
“.... Čovjek nikad ne zna koje će sve rezultate požnjeti ono što radi. Mislim da se sve svodi na ono što sam pokušao izraziti u Stoneru. Važno je nastaviti tradiciju, jer tradicija je civilizacija.”
I još malo citata s korica:
Labels:
Gordana Maloseja
,
osvrti
Bez sredstava za BOOktigu, obljetnicu Ivana Paulette…
Nakon što je Ministarstvo kulture objavilo popis odobrenih književnih manifestacija, odnosno iznosa koji je odobren za pojedine manifestacije i popis odbijenih, (gotovo) nitko od istarskih ustanova, društava i udruga koje organiziraju programe u kulturi ne može biti (previše) zadovoljan.
Dobitnici i gubitnici
Primjera radi, Udruga Sa(n)jam knjige u Istri je dobila ove godine sveukupno 215 tisuća kuna, čime je najveći dobitnik u kategoriji književnih manifestacija na popisu Ministarstva, no treba napomenuti da je taj iznos i više nego dvostruko manji nego prošle godine, kada je Udruga Sa(n)jam knjige u Istri za iste programe dobila 590 tisuća kuna. Ovogodišnja potpora podijeljena je na: Sajam knjige u Istri s 150 tisuća kuna, Festival dječje knjige Monte Librić s 40 tisuća kuna i Pustolovno ljeto s Monte Librićem 25 tisuća kuna. Za usporedbu: lani je samo Sajam knjige dobio 500 tisuća kuna, Monte Librić 60 tisuća, a njegovo Pustolovno ljeto 30 tisuća.
Istarskim programima dodijeljeno je ukupno 297 tisuća kuna, od ukupno 3,2 milijuna na razini cijele države koja su dodijeljena za 185 programa. Na popisu odbijenih je ukupno 88 programa. Lani je financirano manje programa, njih 159, a dobili su više sredstava - 3.891.748,00 kuna. Prošle je godine odbijeno 77 programa.
Ništa za 70. obljetnicu Ivana Paulette
Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika dobio je 20 tisuća kuna za Pulske dane eseja (što je dvostruko više u odnosu na prošlogodišnjih deset). Sfera - Društvo za znanstvenu fantastiku za 38. dane znanstvene fantastike Sferakon dobilo je deset tisuća kuna.
Gradskoj knjižnici Poreč pripalo je sedam tisuća kuna za manifestaciju Verši na šterni, a Gradskoj knjižnici Umag deset tisuća za Forum Tomizza (prošle godine 15 tisuća). Isto toliko dobilo je rovinjsko Pučko otvoreno učilište za Dane Antuna Šoljana. Udruga "Mirko Kovač" dobila je 20 tisuća kuna za dane posvećene Mirku Kovaču, koji se održavaju u Rovinju, ali su odbijena sredstva za nagradu "Mirko Kovač".
Općina Grožnjan dobila je pet tisuća kuna za manifestaciju Šumski pjesnici. Napomenimo i da je prošle godine ta manifestacija bila među odbijenim programima.
Na popisu odbijenih su programi Istarskog ogranka DHK-a, i to pjesnički susret Badavca i pjesnička manifestacija Kod Marula (kao i prošle godine), program rovinjske knjižnice "Pisac u prolazu". Porečkoj gradskoj knjižnici odbijene su manifestacija BOOKtiga i nagrada koja se dodjeljuje u sastavu ove manifestacije.
Društvo hrvatskih pisaca nije dobilo sredstva za 70. obljetnicu Ivana Paulette, kao što nisu dobili sredstva ni za obljetnicu Rade Šerbedžije ili Daše Drndić. Među odbijenima je i ližnjanska udruga Zvona i Nari, odnosno programi ovog književnog svratišta. Zvona i Nari za svoje programe nisu niti lani dobili sredstva. (V. BEGIĆ)
Izvor podataka, korišteno s ovlaštenjem: Glas Istre
Robert Janeš
GLAZBENIK ATONIČKIH SKLADBI
kroz sve tjelesne otvore
uključujući pore kože
i raspukline na suhim usnama
upija zvuke
gromova i zvona
grozomoran zvuk
iz nebeskog grla zlatnog
duša gladnog
prigušuje sordinom
rogobatne pjesme
Iz serije pjesama: Alternativna zanimanja
kroz sve tjelesne otvore
uključujući pore kože
i raspukline na suhim usnama
upija zvuke
gromova i zvona
grozomoran zvuk
iz nebeskog grla zlatnog
duša gladnog
prigušuje sordinom
rogobatne pjesme
Iz serije pjesama: Alternativna zanimanja
Labels:
poezija
,
Robert Janeš
Književni susret na kazališni način | Lana Bitenc
Farma Kukuriku - Lana Bitenc može sve.
Može biti... imati... sedam različitih lica i imena.
Knjiga za djecu u programu za odrasle
Iako je knjiga Farma Kukuriku pisana za djecu, odrasli je vole baš takvu kakvu nam Lana prikazuje. Pred nama se otkriva jedan vrlo živopisan domaći zoološki vrt ili hrvatska životinjska farma s akterima kao što su: pas, pijevac, svinja, patak, kokoš, mišica, mačak, farmerka glista, ptica, pilić, zec, pijevac i tako dalje. Svi oni sa svojim „ljudskim osobinama“ ipak na svoj životinjski način gledaju na svijet i u međusobnim životnim odnosima izvode sportske aktivnosti (vratolomije) u svrhu vlastita opstanka. Zdrava životna filozofija (s obzirom na životne suprotnosti) prožeta je bogatim sadržajem i dramskom dinamikom, te je u tom smislu to simpatično izokrenut svijet s humornim sekvencama – gdje se kokoši depiliraju, svinje gledaju televiziju, pas koristi dalekozor, zec se zaklinje u internet i svira klavir, a patak je nogometni sudac.
Lana je zaražena dobrom vibracijom. Njeni likovi se zabavljaju međusobno i zabavljaju sve nas. Dozvolite sebi izuzetnu večer punu zabave i smijeha.
Gdje? Kada? Kako?
10.5.2016. (utorak), u 19,00 dođite u Cafe Peper, Ilica 5, ulaz iz Margaretske, i otkrijte sami.
Svi ste dobrodošli!
Može biti... imati... sedam različitih lica i imena.
Knjiga za djecu u programu za odrasle
Iako je knjiga Farma Kukuriku pisana za djecu, odrasli je vole baš takvu kakvu nam Lana prikazuje. Pred nama se otkriva jedan vrlo živopisan domaći zoološki vrt ili hrvatska životinjska farma s akterima kao što su: pas, pijevac, svinja, patak, kokoš, mišica, mačak, farmerka glista, ptica, pilić, zec, pijevac i tako dalje. Svi oni sa svojim „ljudskim osobinama“ ipak na svoj životinjski način gledaju na svijet i u međusobnim životnim odnosima izvode sportske aktivnosti (vratolomije) u svrhu vlastita opstanka. Zdrava životna filozofija (s obzirom na životne suprotnosti) prožeta je bogatim sadržajem i dramskom dinamikom, te je u tom smislu to simpatično izokrenut svijet s humornim sekvencama – gdje se kokoši depiliraju, svinje gledaju televiziju, pas koristi dalekozor, zec se zaklinje u internet i svira klavir, a patak je nogometni sudac.
Lana je zaražena dobrom vibracijom. Njeni likovi se zabavljaju međusobno i zabavljaju sve nas. Dozvolite sebi izuzetnu večer punu zabave i smijeha.
Gdje? Kada? Kako?
10.5.2016. (utorak), u 19,00 dođite u Cafe Peper, Ilica 5, ulaz iz Margaretske, i otkrijte sami.
Svi ste dobrodošli!
"Farma Kukuriku"
Ludistički pristup stvarnosti općenito i književnosti kao neodvojivom dijelu autorskog života svojstven je i u novoj knjizi Lane Bitenc. Vrsna dramaturginja i kazališna poduzetnica, Lana Bitenc javila se u knjiškom obliku zbirkom igrokaza "Kutak za lutak". Knjiga je, s obzirom na nedostatak te književne forme, naišla na veliki odaziv, ne samo čitalačke publike, već i dramskih skupina u školama i izvan njih. Jednostavnost, pristupačnost, duhovitost i nadasve ingenioznost, te visoka profesionalna virtuoznost u pristupu toj neiscrpnoj, a rijetkoj maloj dramskoj formi, napravljena je i u novoj zbirci igrokaza FARMA KUKURIKU.
Riječ je o dobrodošlom, izuzetno zrelom, a ujedno nenadmašno duhovitom djelu koje će ne samo oduševljavati djecu i odrasle, već učiniti vrijednu ulogu mobilizirajući na daljnju igru, raspravu, dobro u najširem smislu riječi.
Urednica Biblioteke Semafora Silvija Šesto
Labels:
događanja
,
Lana Bitenc
,
Susret s piscem
Maja Kušenić Gjerek
Pagoda u Koprivnici Autor fotografije: Modzzak |
JEDINI GRAD
Volim
Čak i loše
Pjesme
O Koprivnici,
A to je
Puno
Ljubavi
Od pjesnikinje.
Labels:
Maja Kušenić Gjerek
,
poezija
Maja Cvek
GDA BI SMELA...
Tak bi štela
gda bi smela
roke ti držati.
Stiha, stiha šeptati,
da si moja jabuka
črlena
i moj taubek beli.
Živlenje bi lepše bilo
gda bi se mi vzeli.
Tak bi štela
sreču piti,
i v bajtici z tebom biti.
Spod obloka cvet saditi,
jutri ti popevati,
z večera kuševati.
Tak bi štela, tak bi štela...
Gda bi smela.
Tak bi štela
gda bi smela
roke ti držati.
Stiha, stiha šeptati,
da si moja jabuka
črlena
i moj taubek beli.
Živlenje bi lepše bilo
gda bi se mi vzeli.
Tak bi štela
sreču piti,
i v bajtici z tebom biti.
Spod obloka cvet saditi,
jutri ti popevati,
z večera kuševati.
Tak bi štela, tak bi štela...
Gda bi smela.
Vedran Volarić | Slijepac
SLIJEPAC
Oduvijek sam živio u tami. Ljudi kažu kako nije loše živjeti sa četiri osjetila; opip fantastičan – tek što dotaknem nekome lice, stvaram sliku te osobe; okus magičan – čim površno jezikom okusim hranu, znam u potpunosti kakav će okus imati; njuh nevjerojatan – mogu na daljinu raspoznati svoju okolinu; dok je sluh jedan sasvim novi svijet – žubor je voda, pucketanje je vatra, zviždanje je vjetar, rominjanje je kiša, brujanje su vozila, strojevi i aparati, glasovi su ljudi i životinje.
Bio sam uzbuđen kada su me informirali da ću biti prvi koji će nakon tame progledati. Potom me počinjao progoniti osjećaj tjeskobe, koja je ubrzo izrasla u nesigurnost, a nesigurnost u strah.
Čak i sada dok stojim pokraj velikog prozora, mogu osjetiti kako mi srce brzo kuca.
Oduvijek sam živio u tami. Ljudi kažu kako nije loše živjeti sa četiri osjetila; opip fantastičan – tek što dotaknem nekome lice, stvaram sliku te osobe; okus magičan – čim površno jezikom okusim hranu, znam u potpunosti kakav će okus imati; njuh nevjerojatan – mogu na daljinu raspoznati svoju okolinu; dok je sluh jedan sasvim novi svijet – žubor je voda, pucketanje je vatra, zviždanje je vjetar, rominjanje je kiša, brujanje su vozila, strojevi i aparati, glasovi su ljudi i životinje.
Bio sam uzbuđen kada su me informirali da ću biti prvi koji će nakon tame progledati. Potom me počinjao progoniti osjećaj tjeskobe, koja je ubrzo izrasla u nesigurnost, a nesigurnost u strah.
Čak i sada dok stojim pokraj velikog prozora, mogu osjetiti kako mi srce brzo kuca.
Labels:
kratke priče
,
Vedran Volarić
četvrtak, 28. travnja 2016.
Što je pisac htio reći III.
PISATI ILI NE, PITANJE JE SAD
Piše: Vlatka Planina
Piše: Vlatka Planina
''Ja nemam uvjete za pisanje.''
''Pisao bih kad bih imao radnu sobu.''
''Nemam kada pisati.''
Mogla bih nabrojati još barem desetak sličnih izlika.
Ovu kolumnu pišem uz drečanje Pingvina s Madagaskara i živahnog uskoro dvogodišnjaka koji me drži za ruku. Lijevu. Pišem desnom.
Možda vam se ovako nešto čini kao pretjerivanje no, u današnje vrijeme, rijetki su sretnici koji mogu odvojiti nekoliko sati za pisanje, pogotovo u komadu. Većina piše u ukradenim pauzama između ''pravih poslova'' ili u vrijeme kada svi spavaju – kasno navečer ili rano ujutro.
Labels:
kolumna
,
kolumna Vlatka Planina
Vlatka Planina | Promocija romana "Jegulja"
Pozivamo vas na promociju romana Jegulja
Zašto je ovaj roman do sada pobudio toliki interes čitatelja? Da bi saznali zašto je to tako dovoljno je da 3.5.2016. (utorak) dođete u Cafe Peper, Ilica 5, ulaz iz Margaretske.
Vlatka Planina rođena je 1984. u Zagrebu, gdje i živi. Profesorica je engleskog jezika i komparativne književnosti.
U nakladi Bošković već je objavila dvije zbirke poezije:
A nekad si mi kupovao lizalice (2010.)
Nemoj se plašiti ovoga neba (2014.)
U knjižnici KRIJESNICE kao 33. naslov objavljen je Vlatkin prvi roman JEGULJA koji donosi bajkovitu priču o djevojci Kiri i njezinim pustolovinama na putu do bajkovitog sela Kingsvillea.
Ovaj prekrasan bajkovit roman jednako će oduševiti mlade i odrasle čitatelje.
Veselimo se vašem dolasku!
Zašto je ovaj roman do sada pobudio toliki interes čitatelja? Da bi saznali zašto je to tako dovoljno je da 3.5.2016. (utorak) dođete u Cafe Peper, Ilica 5, ulaz iz Margaretske.
Vlatka Planina rođena je 1984. u Zagrebu, gdje i živi. Profesorica je engleskog jezika i komparativne književnosti.
U nakladi Bošković već je objavila dvije zbirke poezije:
A nekad si mi kupovao lizalice (2010.)
Nemoj se plašiti ovoga neba (2014.)
U knjižnici KRIJESNICE kao 33. naslov objavljen je Vlatkin prvi roman JEGULJA koji donosi bajkovitu priču o djevojci Kiri i njezinim pustolovinama na putu do bajkovitog sela Kingsvillea.
Ovaj prekrasan bajkovit roman jednako će oduševiti mlade i odrasle čitatelje.
Veselimo se vašem dolasku!
Labels:
događanja
,
Susret s piscem
,
Vlatka Planina
Sonja Krivokapić
Elektronske knjige
Otkupitelj
AUTOR: Sonja Krivokapić
U prvom licu govori muškarac koji se teško nosi s onim što percipira kao liberalno cjepkanje svega na fragmente. On isprva misli da je stalno prisutna i ponekad iracionalna čežnja ono što čovjeka raspolućuje, a kasnije, kad upozna Otkupitelja, shvaća da je to cjepkanje društveno uvjetovano, ali i dalje se muči s tim odnosom između takozvane ljudske prirode i njene društvene manifestacije. Knjiga je napisana na hrvatskom jeziku, a razumeju je oni kojima je maternji srpski, bosanski ili crnogorski.
Labels:
nove knjige
,
Sonja Krivokapić
Duo Aledory i spisateljica Tatjana Udović u Bistrou „Cres“
Marinići, 28.04.2016.
Udrugazakulturu "Ča?"
Mob. 091/191-8593
Oib: 84346450835
IBAN: HR1423600001102260006
SWIFT: ZABA HR2X
E-mail. udruga.ca@gmail.com
Web. www.udrugazakulturuca.hr
Ovoga petka, 29. travnja 2016. Bistrou „Cres“ u Rijeci, Trg Kralja Tomislava 1, održat će se plesna večer za sve ljude dobre volje uz Duo Aledory te gošću - spisateljicu Tatjanu Udović koja će predstaviti svoj književni opus.
Zabavno glazbena plesna večer počinje u 19,15h uz poznate hitove Dua Aledory, književna djela Tatjane Udović i gastro ponudu Bistroa „Cres“.
Svakako dođite i zabavite se!
Ulaznica: 20 kn
Udrugazakulturu "Ča?"
Mob. 091/191-8593
Oib: 84346450835
IBAN: HR1423600001102260006
SWIFT: ZABA HR2X
E-mail. udruga.ca@gmail.com
Web. www.udrugazakulturuca.hr
Ovoga petka, 29. travnja 2016. Bistrou „Cres“ u Rijeci, Trg Kralja Tomislava 1, održat će se plesna večer za sve ljude dobre volje uz Duo Aledory te gošću - spisateljicu Tatjanu Udović koja će predstaviti svoj književni opus.
Zabavno glazbena plesna večer počinje u 19,15h uz poznate hitove Dua Aledory, književna djela Tatjane Udović i gastro ponudu Bistroa „Cres“.
Svakako dođite i zabavite se!
Ulaznica: 20 kn
Labels:
događanja
,
Tatjana Udović
Krunoslav Mrkoci: Stvarnost
Iz jednog sna
prelazim u drugi.
Između dva sna
razapeta stvarnost.
Labels:
Krunoslav Mrkoci
,
poezija
srijeda, 27. travnja 2016.
Šolkotović Snežana: Umorrna sam
Umorna sam
od kišnih kapi
koje u sebi potajno brojim,
svaka je posebna
svaka kao da ume
moju dušu da shvati
zato na kiši
satima stojim...
Umorna sam
od mnoštva reči,
jer svaka ostavlja
neizbrisiv trag,
tražim onu koja može
moju dušu da izleči
koja će te dovesti
na moj kućni prag....
Umorna sam
od gacanja
po mokrom putu,
i sumornih pogleda
koji vređaju do bola,
još sam tu
čekam
u starom kaputu
dok pored mene
prolaze brza kola...
Umorna sam
od kišnih kapi,
ali svaka kao da šapuće
tvoje ime,
svaka je tu
da me na počinak prati
svaka kao da se za mene brine.
Umorna sam
od kišnih kapi
koje u sebi potajno brojim,
svaka je posebna
svaka kao da ume
moju dušu da shvati,
da radi tebe na kiši stojim...
Labels:
poezija
,
Šolkotović Snežana
Maja Kušenić Gjerek
Can Stock Photo |
Ono što me zaboli
Svaki put kad ugledam
Prašinu
Na Svetom Pismu
I samo je otpuhnem
Labels:
Maja Kušenić Gjerek
,
poezija
Sven Adam Ewin | Šiba
U dnu je vrta ograda živa,
Kraj nje izrasla vrba iva.
Duge grane do zemlje svija,
Kraj nje prođemo mama i ja.
Dok zaostajem, mama me zove,
Pa mi rukom popravlja bluzu,
I kaže nježno, šibe ove
Rastu za tvoju zločestu guzu.
Ako jako naljutim mamu,
Ja se nađem u gadnom glibu,
Da mi je tada propast' u jamu,
Jer ona ode u vrt… po šibu!
No prava huja
I oluja,
Mamu uhvati,
Kad se vrati.
Da mi je znati,
Da mi je znati,
Tko li je bio tako zao,
Pa one šibe odrezao,
Sve šibe mlade
S naše ograde!?
Dok mama šparta amo-tamo,
Ja šutim, ni da pisnem, zna se.
Ja sam za mamu sada samo
«Jedno jako zločesto prase!»
Zato se okrenem prema zidu,
Malo se pokrijem pokrivačem,
A potajice virim na didu,
I pravim se da grozno plačem.
A moj je dida prepun glume,
On ti je, kao, na strani mame,
A kradomice gleda u me
I namiguje krišom na me.
Ja po tom znadem da je on
Srezao šibe sa živice
(Jer on je tome jako sklon),
I spleo od njih gnijezdo za ptice.
U gnijezdo ćemo dida i ja
Staviti sijeno, paperje, cvijeće...
Nek mala ptica ležaj svija
Za svoje ptiće, na proljeće.
Dobro je da to ne zna mama,
Dok traje vika i galama.
U svakom slučaju bolje je za me
(Kad sam ovako prema zidu),
Između mene i moje mame,
Da uvijek imam… moga didu.
Labels:
poezija za djecu
,
Sven Adam Ewin
Ratko Bjelčić - Derbi
Ratko Bjelčić
Derbi
Cijena sa PDV-om; 100,00 kn
Popust; 10 %
Uvez; tvrdi
Tematsko područje; roman za mlade
Broj stranica; 125
Dimenzije; 210 x 150 mm
Urednici; S.Šesto, S.Babić-Višnjić
Nakladnik; HDKDM
ISBN; 978-953-7190-48-4
Prodaja: http://tenor.hr/
Prodaja: http://tenor.hr/
Labels:
knjige za djecu
,
KPP
Ispovijed jedne čitateljice I.
O knjizi „Pazite kako igrate“ Ivone Šajatović
Piše: Mirjana Mrkela
Zašto sam to počela čitati?
- Hajde – kažem ja sebi – da vidimo što je naša Ivona smislila!
Mi, to sam ja kad razgovaram sama sa sobom. Dakle, ja sam čitateljica. I poznajem Ivonu. Ona je točno 20 godina mlađa od mene. To vam kažem da biste shvatili kako na nju i njeno pisanje gledam približno kao neka dobronamjerna teta.
Drugi razlog moga zanimanja baš za ovaj roman, jest njegova tema. Kad je napisan, prikvačili su mu nagradu nazvanu po Ivani Brlić-Mažuranić. Velika čast! Čestitam, Ivonice! U obrazloženju su najprije rekli da je tema životnozbiljska priča o djeci u skrbničkoj obitelji. To sam razumjela. Životna zbilja je život u zbilji, a ne u bajci. Skrbnici su oni koji skrbe o djeci namjesto njihovih roditelja.
Piše: Mirjana Mrkela
Zašto sam to počela čitati?
- Hajde – kažem ja sebi – da vidimo što je naša Ivona smislila!
Mi, to sam ja kad razgovaram sama sa sobom. Dakle, ja sam čitateljica. I poznajem Ivonu. Ona je točno 20 godina mlađa od mene. To vam kažem da biste shvatili kako na nju i njeno pisanje gledam približno kao neka dobronamjerna teta.
Drugi razlog moga zanimanja baš za ovaj roman, jest njegova tema. Kad je napisan, prikvačili su mu nagradu nazvanu po Ivani Brlić-Mažuranić. Velika čast! Čestitam, Ivonice! U obrazloženju su najprije rekli da je tema životnozbiljska priča o djeci u skrbničkoj obitelji. To sam razumjela. Životna zbilja je život u zbilji, a ne u bajci. Skrbnici su oni koji skrbe o djeci namjesto njihovih roditelja.
Labels:
kolumna
,
kolumna Mirjana Mrkela
utorak, 26. travnja 2016.
Pjesnički dvoboj: Daria Lisenko i Vivian Voda
Vivian Voda |
između ukrajinske umjetnice i spisateljice Darie Lisenko koja trenutno živi u Zagrebu i hrvatske spisateljice Vivian Voda koja živi u Zagrebu i Beču, a bavi se glazbom i pisanjem.
Pjesnički dvoboj je organizirao CeKaPe (Centar za kreativno pisanje) iz Zagreba, a održao se 25.4. u Zagrebu, u Ekspress baru, Petrinjska 4.
Autorice su se natjecale pjesmama u dva različita stila. Svaki je poseban na svoj način i ima svoj odraz u originalnosti i jačini. Nema sumnje da je ovo jedna od najljepših pjesničkih večeri. Smijeha nije nedostajalo, a to je upravo ono što ovakve večeri čini zabavnima i zanimljivima, kako za pjesnike, tako i za čitatelje i goste.
Moderatorica večeri, pjesnikinja Josipa Marenić, uljepšala je večer poezije svojom vedrinom te odličnim pitanjima koja je postavljala Darii i Vivian. Vivian je, osim što je čitala svoju poeziju, zasvirala na gitari i zabavila nas pjevajući na engleskom jeziku.
Pjesnici često svoj kutak pronađu na društvenim mrežama gdje objavljuju svoje radove i druže se s drugim pjesnicima i piscima. Sve češće njihovi stihovi pronalaze utočišta i na javnim mjestima, uz prihvaćanje publike koja oduševljenim pljeskom traži još, što je svakako poticaj da bi ovakve poetske događaje trebalo organizirati češće.
Daria Lisenko |
Daria Lisenko , rođena je 1992. Studirala je u Kijevu germanistiku i završila za bakalaurusa. Trenutno na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dovršava diplomski studij iz germanistike i povijesti umjetnosti. Bavi se pisanjem i slikanjem. Do sada je imala šest samostalnih izložbi pod nazivom „Jedan pogled kroz kemijsku olovku“. Poeziju piše od mladih dana. Gost je tribine „Jutro poezije“. Objavljivala je poeziju u časopisu „Riječi“ (Matica Hrvatska Sisak), te je pobjednica natječaja grupe Pisci i književnost. Trenutno radi na zbirci poezije „Egzistencijalizam u praksi“ i kreće s pisanjem kratkih priča.
Daria Lisenko - lijevo,Josipa Marenić - sredina, Vivian Voda - desno |
Tekst napisao: Kruno Šafranić
Put u kratku priču
U subotu, 7. svibnja 2016. godine s početkom u 17 sati u Učilištu Janus održat će se škola kreativnog pisanja pod nazivom "Put u kratku priču".
Upiti i prijave su na mail kreativnopisanjeosijek@gmail.com
Svi polaznici radionica i Škole pisanju imaju ekskluzivno pravo postati članovi Kluba kreativnih pisaca. Sastaju se jednom mjesečno, rade spisateljske vježbe i pišu te čitaju.
Upiti i prijave su na mail kreativnopisanjeosijek@gmail.com
Svi polaznici radionica i Škole pisanju imaju ekskluzivno pravo postati članovi Kluba kreativnih pisaca. Sastaju se jednom mjesečno, rade spisateljske vježbe i pišu te čitaju.
Labels:
radionice kreativnog pisanja
Krunoslav Mrkoci: Haiku
1.
Budan ležim. Noć
bez sna. Jedan čovjek i
tisuću žaba.
2.
Brda u magli.
Zvuk iz daljine. Miris
piljevine.
3.
Vruća i vlažna
noć. Tišinu razbija
tisuću žaba.
4.
Čamac na vodi.
Iz jezera dopire
zvuk tišine.
5.
Kakva ljepota!
Biti stablo u kišno
jesenje jutro.
6.
U kasnu jesen
u krošnjama drveća
usnulo sunce.
7.
Dva, tri lopoča.
Šaš i trska. Maloga
vretenca let.
8.
Prohladna noć. U
šetnji razgovaraju
lula i upaljač.
9.
Jesen. U krošnje
drveća utonulo
umorno sunce.
Labels:
haiku
,
Krunoslav Mrkoci
,
poezija
Indira Jašarević Čandić
NEDOSTAJANJE
Uvijek dolazi s kišom
ta čežnja iz dubina
ćoškova skrivenih u meni
iz sjećanja i uspavanki
iz djetinjstva davnog
i čujem tihi šapat
to priča mi majka
i rukom mi nježno
dodiruje čelo
i nisam odrasla
još uvijek sam dijete
što za ruku čvrsto
oca drži
dok vrijeme na satu nekom
nezaustavljivo teče...
Uvijek dolazi s kišom
ta čežnja iz dubina
ćoškova skrivenih u meni
iz sjećanja i uspavanki
iz djetinjstva davnog
i čujem tihi šapat
to priča mi majka
i rukom mi nježno
dodiruje čelo
i nisam odrasla
još uvijek sam dijete
što za ruku čvrsto
oca drži
dok vrijeme na satu nekom
nezaustavljivo teče...
Labels:
Indira Jašarević Čandić
,
poezija
Farmacia nagrađuje
Od danas, 26.travnja 2016. možete sudjelovati u nagradnom natječaju
u kojem Moja Farmacia nagrađuje tri najbolje priče na temu ljeta
Iako smo još uvijek u prevrtljivom travnju koji nas tri dana grije i tri dana hladi, znamo da već pomalo razmišljate o danima kad ćete moći izaći u prirodu i opustiti se uz neku dobru knjigu. Opasnosti koje vrebaju na kožu nenaviklu na sunce su mnoge. Farmacia vam proizvodima za zaštitu od sunca pomaže da vam odmor i ljeto proteknu ugodno a koža, osim što će dobiti baš onakvu boju kakvu želite, ostati će meka i njegovana.
Moja Farmacia dat će za tri najbolje priče - tri ravnopravne nagrade, kremu Lierac Sunific Premium.
Na vama je da napišete priču, ne dulju od jedne kartice (1800 znakova, uključujući i razmake) na temu ljeta. 5. svibanj 2016. (u 23,59) je zadnji dan kada primamo vaše radove. Priče šaljite isključivo na e-mail: casopis.kvaka@gmail.com s naznakom Za natječaj Moja Farmacia. Natječaj je otvoren samo za čitatelje iz RH. Pobjednici natječaja bit će objavljeni 20.5.2016.
O kremi:
Lierac Sunific Premium bogata krema SPF 30 potiče i ubrzava tamnjenje kože na suncu ujedno sprečavajući i uklanjajući sve znakove foto starenja kao što su bore, hiperpigmentacija, gubitak čvrstoće i dehidracija kože. Sadrži vitamin E, melanin, hijaluronsku kiselinu, bioflavonoide, UVA i UVB zaštitu. Arganovo ulje, karite maslac i uruku ulje te biljni glicerin potiču tamnjenje, a hijaluronska kiselina i ekstrakt frangipani cvijeta djeluju protiv bora. Neodoljiv miris kombinacija je bergamota i jasmina, voćnih nota, kokosa i drvenaste baze. Nanosi se na lice i dekolte prije svakog izlaganja suncu. Nanošenje se preporučuje svaka dva sata i svaki put nakon izlaska iz vode.
https://www.farmacia.hr/
u kojem Moja Farmacia nagrađuje tri najbolje priče na temu ljeta
Iako smo još uvijek u prevrtljivom travnju koji nas tri dana grije i tri dana hladi, znamo da već pomalo razmišljate o danima kad ćete moći izaći u prirodu i opustiti se uz neku dobru knjigu. Opasnosti koje vrebaju na kožu nenaviklu na sunce su mnoge. Farmacia vam proizvodima za zaštitu od sunca pomaže da vam odmor i ljeto proteknu ugodno a koža, osim što će dobiti baš onakvu boju kakvu želite, ostati će meka i njegovana.
Moja Farmacia dat će za tri najbolje priče - tri ravnopravne nagrade, kremu Lierac Sunific Premium.
Na vama je da napišete priču, ne dulju od jedne kartice (1800 znakova, uključujući i razmake) na temu ljeta. 5. svibanj 2016. (u 23,59) je zadnji dan kada primamo vaše radove. Priče šaljite isključivo na e-mail: casopis.kvaka@gmail.com s naznakom Za natječaj Moja Farmacia. Natječaj je otvoren samo za čitatelje iz RH. Pobjednici natječaja bit će objavljeni 20.5.2016.
O kremi:
Lierac Sunific Premium bogata krema SPF 30 potiče i ubrzava tamnjenje kože na suncu ujedno sprečavajući i uklanjajući sve znakove foto starenja kao što su bore, hiperpigmentacija, gubitak čvrstoće i dehidracija kože. Sadrži vitamin E, melanin, hijaluronsku kiselinu, bioflavonoide, UVA i UVB zaštitu. Arganovo ulje, karite maslac i uruku ulje te biljni glicerin potiču tamnjenje, a hijaluronska kiselina i ekstrakt frangipani cvijeta djeluju protiv bora. Neodoljiv miris kombinacija je bergamota i jasmina, voćnih nota, kokosa i drvenaste baze. Nanosi se na lice i dekolte prije svakog izlaganja suncu. Nanošenje se preporučuje svaka dva sata i svaki put nakon izlaska iz vode.
https://www.farmacia.hr/
Patnje mladog autora VII.
POLUDIPLOMIRANI PISAC
Piše: Jelena Hrvoj
Piše: Jelena Hrvoj
Još jedno od pitanja koje se često nameće u mojem malom književnom svijetu. Na svakoj se promociji zatekla barem jedna (ako ne više) osoba koje su me pitale nešto interesantno - Koji si fakultet završila? Na samome početku odgovarala sam sa malom zadrškom i osjećala se loše zbog odgovora. Nisam završila fakultet. S vremenom sam se počela pitati, zašto moram imati diplomu da bih bila pisac?
Zašto se spisateljsko stvaralaštvo automatski povezuje sa komadom papira koji govori da ste završili nešto više od srednje škole? Tada sam shvatila da nema potrebe za zadrškom ili negativnim osjećajima. To je tek običan komad papira koji me nikako ne definira kao osobu. Zašto nisam završila fakultet? Koliko zbog vlastite buntovne gluposti, toliko i zbog financijskih problema.
Ali eto, i bez fakultetske diplome, ja sam postala pisac.
Labels:
kolumna
,
kolumna Jelena Hrvoj
Gordana Maloseja | Terry Hayes: Ja sam Hodočasnik
Triler/krimi priča, knjiga “teška” 704 stranice, sline mi cure :). Konačno se dočepam ove debeljuce, mojoj sreći nema kraja. Već na koricama: “Jedini triler ove godine koji nikako ne smijete propustiti” kaže Guardian. Prvih cca 170 stranica, baš na svakoj razmišljam hoću li odustati od čitanja. Teško pratim tko je tko, što se to događa, tko protiv koga....? Moram ju pročitati, sramim se prijateljice koju sam udavila žicajući da mi posudi. Stiže mi čak i poruka potpore, “nakon 200 stranica postaje bolje”, i stvarno. Priča se zahuktava i postaje tečnija i napeta.
Tema je međunarodni terorizam. Dva su glavna lika koja pratimo i bezbroj sporednih. Hodočasnik (ima puno imena, pravo ne saznajemo) – špijun tajne službe koja odgovara direktno predsjedniku. Kao dijete bio je svjedok ubojstva majke (spominje se samo u par rečenica), posvojen od imućne obitelji, školovan, vrbovan od tajne špijunske službe. Letimično upoznajemo njegovo djetinjstvo, detaljnije rad u tajnoj službi, dosta slučajeva koje je riješio. Drugi lik je Saracen, rođen i odrastao u Saudijskoj Arabiji, doživio tragediju u djetinjstvu koja ga pretvara u teroristu. Postaje velika prijetnja SAD-u, sprema napad opasnim virusom.
Tema je međunarodni terorizam. Dva su glavna lika koja pratimo i bezbroj sporednih. Hodočasnik (ima puno imena, pravo ne saznajemo) – špijun tajne službe koja odgovara direktno predsjedniku. Kao dijete bio je svjedok ubojstva majke (spominje se samo u par rečenica), posvojen od imućne obitelji, školovan, vrbovan od tajne špijunske službe. Letimično upoznajemo njegovo djetinjstvo, detaljnije rad u tajnoj službi, dosta slučajeva koje je riješio. Drugi lik je Saracen, rođen i odrastao u Saudijskoj Arabiji, doživio tragediju u djetinjstvu koja ga pretvara u teroristu. Postaje velika prijetnja SAD-u, sprema napad opasnim virusom.
Labels:
Gordana Maloseja
,
osvrti
ponedjeljak, 25. travnja 2016.
Robert Janeš
GRADITELJ KUĆE OD SLAME I ILOVAČE
odrastao
na plodnoj zemlji
zemlji teškoj za lopatu
zemlji žilavoj
ilovači
što opire se prvo
pa onda lijepi
zgrabi
i vuče u grabu
koju kopa ispred sebe
pokriva je slamom lakom
osušenog žita
izraslog na rodnoj zemlji
iznad
prolaznici
ravnodušno gledaju
u nebo
Iz serije pjesama: Alternativna zanimanja
odrastao
na plodnoj zemlji
zemlji teškoj za lopatu
zemlji žilavoj
ilovači
što opire se prvo
pa onda lijepi
zgrabi
i vuče u grabu
koju kopa ispred sebe
pokriva je slamom lakom
osušenog žita
izraslog na rodnoj zemlji
iznad
prolaznici
ravnodušno gledaju
u nebo
Iz serije pjesama: Alternativna zanimanja
Labels:
poezija
,
Robert Janeš
Fraktura nagrađuje svoje čitatelje i čitatelje časopisa Kvaka
John Williams
Stoner
Kada je 1965. objavljen, Stoner Johna Williamsa prošao je gotovo posve nezapaženo. Danas, pola stoljeća preporuka poslije, remek-djelo američkog romanopisca voljom se oduševljenih čitatelja pretvorilo u svjetsku književnu senzaciju. No u čemu je tajna zavodljivosti priče o tihom profesoru engleske književnosti, o njegovu “malom” životu na malome sveučilištu u Missouriju? Je li u njegovu nesretnom braku ili u njegovoj izvanbračnoj ljubavi? U njegovu odnosu s kćeri, ili u njegovoj strasti prema književnosti, zbog koje će kao mladić napustiti roditeljsku farmu, opčinjen čarolijom jednog Shakespeareova soneta? Tajna je, jednostavno, u Stoneru. William Stoner nije junak na kakve smo navikli i koje je lako reklamirati. Nije najhrabriji, ni najbolji u svome poslu, nije najuspješniji, ni najsretniji, a opet – ljudski život teško da se može proživjeti hrabrije, punije, sretnije i bolje od onoga kako je živio Stoner. Stoner je iznimna knjiga o naizgled nimalo iznimnom čovjeku, u kojoj ćemo se, uz malo sreće, prepoznati.
***
Kako bi sudjelovali u natječaju, priključite se našim čitateljima na Facebook-u i slijedite jednostavne upute.
https://www.facebook.com/casopis.kvaka/
Zahvaljujemo nakladničkoj kući Fraktura na ovoj iznimnoj suradnji.
http://www.fraktura.hr/knjige/
Stoner
Kada je 1965. objavljen, Stoner Johna Williamsa prošao je gotovo posve nezapaženo. Danas, pola stoljeća preporuka poslije, remek-djelo američkog romanopisca voljom se oduševljenih čitatelja pretvorilo u svjetsku književnu senzaciju. No u čemu je tajna zavodljivosti priče o tihom profesoru engleske književnosti, o njegovu “malom” životu na malome sveučilištu u Missouriju? Je li u njegovu nesretnom braku ili u njegovoj izvanbračnoj ljubavi? U njegovu odnosu s kćeri, ili u njegovoj strasti prema književnosti, zbog koje će kao mladić napustiti roditeljsku farmu, opčinjen čarolijom jednog Shakespeareova soneta? Tajna je, jednostavno, u Stoneru. William Stoner nije junak na kakve smo navikli i koje je lako reklamirati. Nije najhrabriji, ni najbolji u svome poslu, nije najuspješniji, ni najsretniji, a opet – ljudski život teško da se može proživjeti hrabrije, punije, sretnije i bolje od onoga kako je živio Stoner. Stoner je iznimna knjiga o naizgled nimalo iznimnom čovjeku, u kojoj ćemo se, uz malo sreće, prepoznati.
***
Kako bi sudjelovali u natječaju, priključite se našim čitateljima na Facebook-u i slijedite jednostavne upute.
https://www.facebook.com/casopis.kvaka/
Zahvaljujemo nakladničkoj kući Fraktura na ovoj iznimnoj suradnji.
http://www.fraktura.hr/knjige/
Stanislava Nikolić Aras | Ksenija Kušec: Sobe
Ksenija Kušec: Sobe Naklada: CeKaPe |
SOBE
Ksenija Kušec
(prikaz romana) napisala Stanislava Nikolić Aras
Postoje knjige ovakve i onakve, postoji Aristotel i postoji telefonski imenik. Znanost o književnosti je to mudro postavila na sam svoj početak nazvavši taj fenomen raznovrsnosti i raznorodnosti klasifikacijom književnosti.
Naravno da različitim knjigama pristupamo i s različitim očekivanjima pa i marom i koncentracijom. Svrha nekih knjiga je da zabave, pouče ili da uživamo u ljepoti umjetničkog oblikovanja. Postavljamo se u odnos s djelom i autorom sukladno vremenu, osobnosti i potrebama. To je mudro teorija književnosti nazvala recepcijom književnog djela. Zašto ovo pišem? Jasno, zato da ne brkamo lonce i poklopce i ne prilazimo svakom književnom djelu na isti način. Nekima se ne usudimo ni prići na način da ih vrednujemo, svjesni da nemamo kompetencije, iskustva ni znanja za razumijevanje određene umjetničke tvorevine.
Književno djelo ćemo klasificirati po temi, stilu, vremenu i vrednovati ga u tom kontekstu. Nemojte da vam smeta ovaj zalihosni dio o teoriji književnosti, osjećam da je potrebno na neke sitnice podsjetiti.
Sobe, Ksenije Kušec je zabavna literatura. Zabavna je zato jer se Ksenija ne zamara dubokim literarnim vezovima u dubinu i širinu kojima bi ispunila kompliciranu i promjenjivu psihologiju lika već svoj svijet gradi jednostavno pričajući priču. Fabula i slika, odnos i humor sa sjedištem u jednoj jednostavnoj i istovremeno privlačnoj metafori Sobe njezino je područje igre. Ono što moram reći na početku jest da je u gradnji fabule i kombiniranju dvaju planova radnje s podtekstom treće koja domalo da ima ulogu kora, a to su Didine priče jako, jako vješta. Radnja romana se vezuje tečno po poglavljima vođena percepcijom i naracijom glavnog lika Suzane, čija se psihologija ocrtava kroz njezina razmišljanja i unutarnji glas te nas ovakva osoba sklona humoru, pametna i lucidna opušta i čvrsto drži na dlanu. Meni su ti dijelovi gdje Suzana pomalo otkačeno promatra svijet oko sebe i način na koji se vlastitom logikom u njemu kreće i najbolji trenutci u romanu. „ Zagrebačke platane ponekad smrde na konje. To ljeto cijeli je otok tako smrdio, a konja nigdje nije bilo. Ni konja, ni ovaca, ni kokoši. Ni mačaka.“
Filozofičnost knjige je na čitatelju, spisateljica u Sobama ništa ne objašnjava samo prikazuje. Jezik kojim piše je lagan, duhovit, tečan, brz, sugerira duhovitost glavnog lika dosljedno i uvjerljivo pa se lako uvučemo u kožu trudne mlade žene koja iz Zagreba stupi na dalmatinski otok i zađe u skoro pa mitske odnose. Postoji kuća, postoje sobe, postoji motiv sobe koju treba čuvati i to je zapravo glavna pozornica događaja. Dramski elementi su vrlo jasno ocrtani i cijeli roman lako vidimo pred sobom. Likovi su dobro okarakterizirani kroz dijaloge i radnju. Vremenski i prostor mjesta radnje čvrsto postavljeni (u jednoj fabuli otok-ljeto) u drugoj 20 god poslije (grad – vrijeme prelaska s jednog posla na drugi). Odnosi malomišćanskog mentaliteta i mreže familijarnih odnosa, epizodni i glavni likovi, zaplet oko povećanja tenzija u odnosima (ljubavni zaplet, jagma oko nasljedstva) i ljeto kao vremenski okvir u kojemu se događa ta ni po čemu posebna priča, osebujna samo zbog glavnog lika koji događaje i likove bilježi u bilježnicu. Proživljava i bilježi prostodušno i vedro promatra svijet i ljude, shvaća da će s djetetom biti sama bez straha ili optužbe, vrlo čista i konkretna u svojim odlukama, kreće se romanom kao da je od porculana. Sjajna i nasmijana, čvrsta i glatka, privlačna i krhka, ali da to nitko ni ne zna.
Dvije su vremenske plohe na kojima se paralelno događa radnja. Okidač za prelazak iz jedne u drugu je duh glavnog lika koji tako lako sklizne u sjećanje ili maštu, pa iako nemamo duge literarne pasuse izricanja misli i te kako smo svjesni položaja žene u suvremenom svijetu, borbe s autoritetima, emancipacije, socijalne nepravde, dekadencije društva kroz rastući nacionalizam, iskorištavanje radnika i sličnih stvari o kojima suvremena hrvatska književnost piše.
No Ksenija Kušec, rekla bih, ne ore po tim problemima, pliva kroz njih poput ribe u moru oko otoka na kojemu je glavna junakinja provela ljeto noseći u sebi jedan novi život i time zaštićena i time povlaštena.
Iako nisu u glavnom fokusu ovaj roman se zapravo formira oko simbola. Ne samo Sobe koja je jedan od glavnih psihoterapeutskih motiva kao slika osobnosti i intime. Soba koju likovi romana čuvaju jedan je povlašteni prostor u koji nehotice oni koji joj prilaze upisuju svoje djelovanje. Svjesno ili nesvjesno svejedno. Soba privlači i potiče. Kako Suzanu, glavnu junakinju i Borisa tako i druge likove romana. Poput kora kroz roman se provlače i priče koje piše Dida i čita ih mladima koji su čarobni u romanu jer su zahvaćeni ljetnom zaljubljenošću i iako nikako ne bi trebali biti par oni to postaju, postaju bliski. Suzana i Boris i Dida koji im čita priče o društvu u budućnosti izokrenutih vrijednosti a zapravo govori, poput Orwela ili Huxleya, koji se u romanu i spominje, upravo ono što se oko nas događa. A oko njih žene u crnom koje nastanjuju otok kao u nekom davnom vremenu.
Ovo je suvremeni roman, ne po svome stilu jer koristi realističku narativnu formu, ne eksperimentira ni jezikom ni fabulom, no radnja je smještena u suvremeno hrvatsko doba.
Ono što bih htjela istaknuti, a tiče se naravi umjetničkog djela jest da neke romane čitamo dugo, studiramo skoro, prepisujemo iz njih pasuse i detalje, učimo, Sobe nisu takav roman. Sobe pročitamo s osmijehom na licu, ne dižući pogleda brzo vrteći stranice, ono što ostaje od toga romana su živi likovi koji bismo mogli biti mi. U najviše slučajeva i jesmo. Kako smo tražili davnu ljetnu ljubav cijeloga života pogledom na ulicama grada, kako smo na poslu kipjeli od bijesa ili gledali u pod u banci doživljujući nepravdu, uređivali stan, hodali, živjeli, jednostavno bili. Zbog toga su Sobe dirljiva i važna knjiga. Jer naoko niz običnih radnji, rekli bi trivijalnosti okuplja u šaku smisla neke tople ruke i smješta u Sobe. A na nama je što ćemo sa tom sobom. Ovisno o distribuciji naglaska Što ćemo sa sobom? ili Što ćemo sa sobom?
Ksenija Kušec
(prikaz romana) napisala Stanislava Nikolić Aras
Postoje knjige ovakve i onakve, postoji Aristotel i postoji telefonski imenik. Znanost o književnosti je to mudro postavila na sam svoj početak nazvavši taj fenomen raznovrsnosti i raznorodnosti klasifikacijom književnosti.
Naravno da različitim knjigama pristupamo i s različitim očekivanjima pa i marom i koncentracijom. Svrha nekih knjiga je da zabave, pouče ili da uživamo u ljepoti umjetničkog oblikovanja. Postavljamo se u odnos s djelom i autorom sukladno vremenu, osobnosti i potrebama. To je mudro teorija književnosti nazvala recepcijom književnog djela. Zašto ovo pišem? Jasno, zato da ne brkamo lonce i poklopce i ne prilazimo svakom književnom djelu na isti način. Nekima se ne usudimo ni prići na način da ih vrednujemo, svjesni da nemamo kompetencije, iskustva ni znanja za razumijevanje određene umjetničke tvorevine.
Književno djelo ćemo klasificirati po temi, stilu, vremenu i vrednovati ga u tom kontekstu. Nemojte da vam smeta ovaj zalihosni dio o teoriji književnosti, osjećam da je potrebno na neke sitnice podsjetiti.
Sobe, Ksenije Kušec je zabavna literatura. Zabavna je zato jer se Ksenija ne zamara dubokim literarnim vezovima u dubinu i širinu kojima bi ispunila kompliciranu i promjenjivu psihologiju lika već svoj svijet gradi jednostavno pričajući priču. Fabula i slika, odnos i humor sa sjedištem u jednoj jednostavnoj i istovremeno privlačnoj metafori Sobe njezino je područje igre. Ono što moram reći na početku jest da je u gradnji fabule i kombiniranju dvaju planova radnje s podtekstom treće koja domalo da ima ulogu kora, a to su Didine priče jako, jako vješta. Radnja romana se vezuje tečno po poglavljima vođena percepcijom i naracijom glavnog lika Suzane, čija se psihologija ocrtava kroz njezina razmišljanja i unutarnji glas te nas ovakva osoba sklona humoru, pametna i lucidna opušta i čvrsto drži na dlanu. Meni su ti dijelovi gdje Suzana pomalo otkačeno promatra svijet oko sebe i način na koji se vlastitom logikom u njemu kreće i najbolji trenutci u romanu. „ Zagrebačke platane ponekad smrde na konje. To ljeto cijeli je otok tako smrdio, a konja nigdje nije bilo. Ni konja, ni ovaca, ni kokoši. Ni mačaka.“
Filozofičnost knjige je na čitatelju, spisateljica u Sobama ništa ne objašnjava samo prikazuje. Jezik kojim piše je lagan, duhovit, tečan, brz, sugerira duhovitost glavnog lika dosljedno i uvjerljivo pa se lako uvučemo u kožu trudne mlade žene koja iz Zagreba stupi na dalmatinski otok i zađe u skoro pa mitske odnose. Postoji kuća, postoje sobe, postoji motiv sobe koju treba čuvati i to je zapravo glavna pozornica događaja. Dramski elementi su vrlo jasno ocrtani i cijeli roman lako vidimo pred sobom. Likovi su dobro okarakterizirani kroz dijaloge i radnju. Vremenski i prostor mjesta radnje čvrsto postavljeni (u jednoj fabuli otok-ljeto) u drugoj 20 god poslije (grad – vrijeme prelaska s jednog posla na drugi). Odnosi malomišćanskog mentaliteta i mreže familijarnih odnosa, epizodni i glavni likovi, zaplet oko povećanja tenzija u odnosima (ljubavni zaplet, jagma oko nasljedstva) i ljeto kao vremenski okvir u kojemu se događa ta ni po čemu posebna priča, osebujna samo zbog glavnog lika koji događaje i likove bilježi u bilježnicu. Proživljava i bilježi prostodušno i vedro promatra svijet i ljude, shvaća da će s djetetom biti sama bez straha ili optužbe, vrlo čista i konkretna u svojim odlukama, kreće se romanom kao da je od porculana. Sjajna i nasmijana, čvrsta i glatka, privlačna i krhka, ali da to nitko ni ne zna.
Dvije su vremenske plohe na kojima se paralelno događa radnja. Okidač za prelazak iz jedne u drugu je duh glavnog lika koji tako lako sklizne u sjećanje ili maštu, pa iako nemamo duge literarne pasuse izricanja misli i te kako smo svjesni položaja žene u suvremenom svijetu, borbe s autoritetima, emancipacije, socijalne nepravde, dekadencije društva kroz rastući nacionalizam, iskorištavanje radnika i sličnih stvari o kojima suvremena hrvatska književnost piše.
No Ksenija Kušec, rekla bih, ne ore po tim problemima, pliva kroz njih poput ribe u moru oko otoka na kojemu je glavna junakinja provela ljeto noseći u sebi jedan novi život i time zaštićena i time povlaštena.
Iako nisu u glavnom fokusu ovaj roman se zapravo formira oko simbola. Ne samo Sobe koja je jedan od glavnih psihoterapeutskih motiva kao slika osobnosti i intime. Soba koju likovi romana čuvaju jedan je povlašteni prostor u koji nehotice oni koji joj prilaze upisuju svoje djelovanje. Svjesno ili nesvjesno svejedno. Soba privlači i potiče. Kako Suzanu, glavnu junakinju i Borisa tako i druge likove romana. Poput kora kroz roman se provlače i priče koje piše Dida i čita ih mladima koji su čarobni u romanu jer su zahvaćeni ljetnom zaljubljenošću i iako nikako ne bi trebali biti par oni to postaju, postaju bliski. Suzana i Boris i Dida koji im čita priče o društvu u budućnosti izokrenutih vrijednosti a zapravo govori, poput Orwela ili Huxleya, koji se u romanu i spominje, upravo ono što se oko nas događa. A oko njih žene u crnom koje nastanjuju otok kao u nekom davnom vremenu.
Ovo je suvremeni roman, ne po svome stilu jer koristi realističku narativnu formu, ne eksperimentira ni jezikom ni fabulom, no radnja je smještena u suvremeno hrvatsko doba.
Ono što bih htjela istaknuti, a tiče se naravi umjetničkog djela jest da neke romane čitamo dugo, studiramo skoro, prepisujemo iz njih pasuse i detalje, učimo, Sobe nisu takav roman. Sobe pročitamo s osmijehom na licu, ne dižući pogleda brzo vrteći stranice, ono što ostaje od toga romana su živi likovi koji bismo mogli biti mi. U najviše slučajeva i jesmo. Kako smo tražili davnu ljetnu ljubav cijeloga života pogledom na ulicama grada, kako smo na poslu kipjeli od bijesa ili gledali u pod u banci doživljujući nepravdu, uređivali stan, hodali, živjeli, jednostavno bili. Zbog toga su Sobe dirljiva i važna knjiga. Jer naoko niz običnih radnji, rekli bi trivijalnosti okuplja u šaku smisla neke tople ruke i smješta u Sobe. A na nama je što ćemo sa tom sobom. Ovisno o distribuciji naglaska Što ćemo sa sobom? ili Što ćemo sa sobom?
Labels:
Ksenija Kušec
,
recenzije
,
Stanislava Nikolić Aras
Suvad Alagić
SLIKA I TI 2
Slika je knjižnica od milion knjiga.
Knjiga je pismo od milion priča.
Priča je niz od milion reda.
Red je struk od milion riječi.
Riječ je uzvik od milion slova.
Slovo je pjesma od milion zvukova.
Zvuk je kiša koja stalno pada.
U svakoj kapi kiše je slika.
A u svakoj slici si TI.
Slika je knjižnica od milion knjiga.
Knjiga je pismo od milion priča.
Priča je niz od milion reda.
Red je struk od milion riječi.
Riječ je uzvik od milion slova.
Slovo je pjesma od milion zvukova.
Zvuk je kiša koja stalno pada.
U svakoj kapi kiše je slika.
A u svakoj slici si TI.
Labels:
poezija
,
Suvad Alagić
Maja Kušenić Gjerek
Free illustration: Fantasy, Girl, Book - Pixabay
|
Vani,
Pada snijeg
I pjevaju ptice
Dok trava
Pod mojim noktima,
Nezamislivo,
Miriši na
Raj i ljeto
Na tvoje usne,
Na koži djeteta,
Koje volimo.
Labels:
Maja Kušenić Gjerek
,
poezija
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)