Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 31. ožujka 2025.

Donacija lopti za Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka

 
31.03.2025. je
Paraatletski klub "Srce'' Rijeka uručio Centru za odgoj i obrazovanje Rijeka lopte, hvalevrijednu donaciju od strane Aci d.d.

Ova donacija omogućit će polaznicima Centra za odgoj i obrazovanje, nesmetano i kvalitetno provođenje sportskih aktivnosti. Naime, sport je sredstvo rane integracije i rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju, te ima veliki značaj u pshiho-fizičkom razvoju djece s teškoćama u razvoju.

Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka jedina je ustanova na području Primorsko-goranske županije s otocima u kojoj se provodi odgoj, obrazovanje, habilitacija, rehabilitacija, radno i stručno osposobljavanje djece i mladeži s intelektualnim teškoćama i drugim utjecajnijim teškoćama u razvoju, po posebnom nastavnom planu i programu.

Hvala Aci d.d.!

CeKaTe | Završnica jubilarnog treps-a: trešnjevačkog susreta plesnih grupa 33 koreografije na 20. Treps gali

 
Centar za kulturu Trešnjevka organizira 20. jubilarne TREPS susrete plesnih amaterskih grupa, manifestaciju koja već dva desetljeća afirmira plesni izraz i plesnu umjetnost na Trešnjevci, u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj. Od 2004. godine TREPS okuplja zaljubljenike u ples svih uzrasta, pridonoseći razvoju nezavisnog plesnog stvaralaštva. Kroz godine, ova manifestacija postala je nezaobilazno mjesto za sve ljubitelje plesa, pružajući mladim talentima priliku za nastup i razvoj umjetničkog izraza.

Na 20. TREPS susretima prikazano je 108 koreografija u izvedbi 1174 plesača iz 40 plesnih skupina iz 16 gradova, u plesnim kategorijama suvremeni ples i modern, balet, jazz i show dance te urbanih plesnih stilova. Dobne kategorije obuhvaćaju:

  • Trepsić (2 do 6 godina),

  • Djeca (7 do 11 godina),

  • Juniori (12 do 16 godina)

  • Seniori (17+).

Iz svake plesne i dobne kategorije dvije do tri ponajbolje koreografije plasiraju se na TREPS Galu, na kojoj će biti dodijeljeno 17 nagrada za najuspješnije koreografije u dobnim i plesnim skupinama.

Ocjenjivački sud 20. TREPS-a čine istaknuti stručnjaci iz područja plesa i koreografije: Sellena Beram, Jasna Čižmek Tarbuk, Maja Đurinović, Ana Genzić, Ljiljana Gvozdenović, Andrej Izmestjev, Ostoja Janjanin, Kornelija Kosanović Drvar, Gordan Križaj, Natalija Pintarić, Tihana Strmečki, Mirna Trška i Ana Vesel Križaj.

Ove godine na Galu plasirale su se 33 koreografije u izvedbi 381 plesača.

Suvremeni ples i modern na Gali izvest će plesači iz:

  • Udruge za kulturu i umjetnost AVATAR (Zadar)

  • Udruge Balans Code (Sveta Nedelja)

  • UO Plesne radionice Ilijane Lončar (Požega)

  • Plesnog studija Vindi (Varaždin)

  • Baletnog studija Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića (Osijek)

  • Studija suvremenog plesa "Teuta" (Čakovec)

  • Plesnog studija Svijet plesa (Zagreb)

  • Adawooda (Koprivnica)

Balet donose:

  • Baletni studio Jastrebarsko

  • Udruga za klasični balet Vindija (Varaždin)

  • Studio za promicanje kulture i umjetnosti teatar danSing (Split)

  • Studio Maxi Dance

  • Baletni studio Saule

  • Plesna skupina M by Aerobic Superbody (Zagreb)

show i jazz danceu natjecat će se:

  • Športski plesni klub Top Step (Sisak)

  • Mighty Fighters (Okučani)

  • Baletni studio Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića (Osijek)

  • Plesni studio Edite Cebalo

  • Plesni studio Svijet plesa

  • Plesni klub Megablast (Zagreb)

Urbane plesne stilove predstavljat će:

  • Talent House

  • Plesni studio Edite Cebalo

  • RESIDENCE plesni studio

  • Plesni studio Bevel (Zagreb)


Gala će se održati od petka, 4. travnja do nedjelje, 6. travnja 2025. Uz 17 nagrada, na Gali će, na Svjetski dan plesa, biti objavljeni dobitnici GRAND PRIX-a za 1., 2. i 3. najuspješniju koreografiju cjelokupnog 20. TREPS-a te Nagrade za najboljeg izvođača/izvođačicu ili plesnu skupinu.

Autor fotografija: UNIMEDIA

Poveznica za snimke i fotografije: https://drive.google.com/drive/folders/1lJb07p0QkaYhNsTVwfQ0BpDeg4383v6U

Više informacija: cekate.hr/program/treps-gala/

Eda Budić | Leto


kako sad povedat
kakovo je to 
bilo leto
kat smo frmali veturo
puli puot
i kalali se po one staze stazice
va Mirnino korito
va hlad va freško

kako je voda 
spod tunela od dubi
bila mrzla i ugajala
skroz zeleno granje
videt je bilo nebo
smieh je bilo na dugo čut

pak smo partili po ceste zguoron
slikali se
puli oni liepi portuon ot kuorti
va kejste je bila zrušena kuća
potle so je na novo uzidali
za turišti

još ni bilo mobiteli
još nismo toliko tega teli
samo ono ča ni moguće bilo
ni oni put ni sada
da sve ustane
da se ne kambija

____________________________________

frmat- stati; vetura-auto;ugajat-goditi; partuon- ulazna vrata; kuorta- dvorište; kambijat- promijeniti


Zdenka Čavić | Kmica na čeki


Severec, kozoderec, 

skunkačov strah, 

vreba bezmerni.

V šume sakovačkih misli

kmica stoji na čeki.

Čeka kak' bi zgrabila

čoveka pri lesi,

pak nagovarja žive slike 

nek' skoče prek plota,

na drugu stran, brez straha.

Kmica je zela maha,

pak se znad' plota zavrača,

čeka na čeki strah 

da te zmrzne kak sigu.

Severec zimu obrača na beg,

beži kozoderec,

zdolec mu za petaj 

kaže figu.

Gdo čeka, dočeka.


______________________________


severec-vjetar sjeverac

kozoderec-vjetar koji sve ruši

skunkač-vrsta zmije

bezmerni-neizmjeran

čeka- sačekuša

zavračati-spoticati 

siga- smrznuti led 

 


Nikola Dominis | Noćas tugujem


Noćas tugujem zbog svih izgubljenih mladosti

što trkom prođoše pored nas, bez sna, bez radosti

noćas će se niz lice sliti suzica zlatna, bar jedna

za sve one što bježe od života, tmurna i bijedna.


Noćas tugujem sa onima što išću praznih zdjela

i onima pozvanima na velebne gozbe, a nemaju odijela

tugujem noćas što nas dopadoše sudba tako zlih vremena

noćas tugujem za svakim koji pade ko žrtva bezimena.


Tugujem zbog krvave povijesti i nedužnih meta

htio bih da osjete, da zaplaču sve vojske svijeta

htio bih se izdići povrh površnosti, povrh rulje

dotaknuti srce, velikog i malog, i sveca i hulje.


I za svakim djetetom što upozna samo hladnu utrobu

za svakom ženom što je nekoć ljubav ponese grobu

tugujem zbog onih što rat zazivaju i onih što i bodre

više onih što strepe da im mili neće vidjeti zore modre.


I sve što postoji, svaki čovjek, svaki tvrdi kamen

neka u srcu ponese u noć svijetlo, živi plamen

noćas tugujem nad budućnošću koja se sprema za muku

noćas tugujem, i želim da ti svi, da ti sve, pruži ruku.



nedjelja, 30. ožujka 2025.

Marija Hasanović | Ove Noći Biram Sebe

 

Sjedim na ivici kreveta, zureći u svoje ruke. Drhte. Možda od straha, možda od bijesa. Možda od umora. Ne znam više. Jedino što znam jeste da noći kao što je ova nikada ne prolaze lako.

Danas je počelo kao i svaki drugi dan. Probudila sam se ranije od njega, skuhala kafu, pripremila doručak. Svaki moj pokret bio je promišljen, svaki uzdah proračunat. Pokušavala sam da predvidim kakvo će mu biti raspoloženje. Da li će se probuditi miran? Ili će pronaći razlog da se ljuti? Razlog, naravno, nikada nije bio stvaran, ali to nije bilo važno. Uvijek bi našao nešto.

Kada je ustao, osjetila sam kako mi tijelo automatski reaguje – ramena su se skupila, dah mi se ubrzao. Pogledao me preko šolje kafe i već sam znala. Danas je loš dan.

Prvi udarac nije pao odmah. Prvo su bile riječi. Riječi koje su me rezale dublje od bilo kojeg udarca. Glupa si. Beskorisna. Niko te nikad ne bi htio osim mene. Srećom po tebe što sam ja dovoljno dobar da te trpim. Te riječi su se uvijale oko mene poput zmija, stezale me dok nisam povjerovala u njih. Dok nisam postala ono što je on želio – slomljena i bespomoćna.

A onda je došao i dodir. Ne onaj nježan, kakav sam nekada zamišljala u braku. Ne, njegov dodir je bio hladan, grub, ostavljao je modrice koje sam vješto prikrivala. Kad me gurnuo, udarila sam u sto. Bol je bio trenutan, ali nije me slomio. Ne još.

Kasnije, kada je otišao, ostala sam da sjedim na podu, zureći u vlastiti odraz u staklu ormara. Oči su mi bile crvene, lice mi je gorjelo. Pitala sam se – koliko još? Koliko puta mogu pretrpjeti ovo prije nego što nestanem? Ne fizički, već iznutra. Prije nego što prestanem biti ja.

Niko nije znao. I kako bi? Naša fasada bila je besprijekorna. On je bio šarmantan, duhovit. Ljudi su ga voljeli. Kada bih pokušala nešto reći, samo bi se nasmijali. "Ma, to je samo njegov temperament. On te voli, znaš to, zar ne?" Klimala bih glavom, a unutra bih vrištala.

Ali večeras… Večeras osjećam nešto drugo. Osjećam iskru. Ne znam da li je to nada ili posljednji trzaj snage. Ali znam da ako ostanem, jednom će biti prekasno.

Gledam u svoje ruke. Još uvijek drhte. Ali sada znam – ne od straha. Od odluke. Ove noći prestajem biti njegova žrtva. Ove noći biram sebe.

Nijedna ljubav ne boli. Nijedna ljubav ne udara. Ako boli – to nije ljubav. Već sutra, ja ću biti slobodna.

Lorena Galeta | Freske


Tužnjikavo
Elaboriram.

Introspektivno
- Agoniziram...

Pomalo
Kopnim.

Raspadam se
Na fragmente.

Uspomene –
Degradiraju..

A neuroza
Ograđuje..

subota, 29. ožujka 2025.

Lucijana Živković | Čuvar

                                                        

Prednost je imati susjeda policajca. Dok ostali kojima je potrebna intervencija ili zaštita policije u svakodnevnom životu, trebaju zvati, čekati, strepiti i nadati se da će sve biti u redu, ti samo mahneš preko ceste i on je tu. Uostalom, tko bi te napao ili te ugrozio, a zna da ti je u susjedstvu policajac? On je gotovo tvoj čuvar: ne trebaš sigurnosne kamere, alarmni sustav, a bome niti psa čuvara. Susjed te čuva samim tim što stanuje kraj tebe, čuva te svojom blizinom, bliskom adresom – ti na 20 on na 21. Dobro je! Siguran  si!

Dobrosusjedski odnosi imaju i neka pravila. Zalazite si na kavu, žene peku kolače i razmjenjuju recepte, djeca se igraju dok muški dio ponekad „zaruži“ i život teče svojim predvidljivim tokom. Zaboraviš čak i kojim se poslom bavi tvoj susjed, sad već i prijatelj.

Složen je to posao u kojem upoznaje najbolje, ali i najgore ljudsko ponašanje. Izmjenjuju se tu kriminalci svih vrsta i rangova, žrtve i svjedoci zločina, odvjetnici i suci, inspektori i obitelji. Još je zanimljivije to da u svakom trenutku njihove uloge mogu biti zamijenjene: sudac može postati kriminalac, policajac žrtva, a odvjetnik svjedok i tako u nedogled. A i događa se. Stoga je susjedov posao pun izazova, vrlo dinamičan i naporan. Čas je u uredu, čas na terenu, na poprištu zločina ili u zasjedi. 

Poslovne tajne susjed ne smije odavati, niti komentirati slučajeve na kojima radi. Takva su pravila struke. Zato su teme susjedskog druženja uglavnom hobiji, dogovori oko poslova, školski uspjeh djece, krediti i novčana situacija ili pak ženina kuhinja. Svaki je dan sličan onom prethodnom, bar u osnovi: kretanja, dolasci i odlasci po kojima, kako je netko rekao, možeš podesiti sat. Prijatelji su bili baš takvi, predvidljivi u minutu, auta na prilazu, djeca u školi, smjenski posao. Ponekad su se gotovo sudarili izlazeći unatrag s prilaza pred kućom, a onda se ne bi vidjeli i po nekoliko dana. „Teren“, rekla bi njegova supruga lakonski i sve bi bilo jasno.

petak, 28. ožujka 2025.

Kazalište za djecu i mlade "Mala scena" poziva na revoluciju


Zagrebačko kazalište Mala scena iznenadilo je svojoj novom premijerom, a to je Sofoklova Antigona u prijevodu Lade Kaštelan te adaptaciji i režiji Ivice Šimića. Nagrađivano kazalište za djecu i mlade često je zalazilo u svijet klasika i lektire. Antigona je još jedan od klasičnih naslova koji dolazi na repertoar Male scene.

Jaz između morala i ideala s jedne te stvarnosti svijeta s druge strane tiče se djece i mladih više nego ikada prije. U svijetu društvenih mreža gdje se toliko lako šire lažne vijesti,  kritičko mišljenje nalazi se pred najvećim izazovom ikada. Više od dvije tisuće godina stara
Antigona relevantna je i potrebna i danas jer postavlja pred mlade ljude pitanja opredjeljenja i zauzimanja čvrstih moralnih stavova bez obzira na posljedice, nasuprot konformizmu i pristajanju na realitete društvenih pojavnosti makar kako amoralni bili. Mladi su pozvani na pobunu, da budu revolucionari, to je zov Antigone. Istaknula je Buga Marija Šimić Milošev, umjetnička direktorica Male scene koja igra ulogu Antigone, a također potpisuje i produkciju. 
Sukob generacija, raspadanje starih političkih sustava, borba i rasprave o tome što su uopće ljudska i moralna prava, sve su ovo teme koje muče današnju mladež. Antigona u novoj adaptaciji Ivice Šimića pogađa u srž drame i ona postaje suvremenija od mnogih tekstova danas. 

Kazalište se mladima približava izravno, bez predrasude i s emocijom. I Antigonom ih želimo potaknuti da budu svoji i glasni, da propitkuju, sumnjaju. Ova je predstava za dob od 14+ godina, ali nipošto nije zamjena za lektiru. Naša Antigona proširuje vidike i postavljanja prava pitanja. Dodaje Buga. Antigona nakon punih 30 godina i Cvilidrete s Gavranove stijene (za koju je nagrađen Nagradom hrvatskog glumišta), predstavlja i povratak nacionalnog prvaka drame Dragana Despota u Malu scenu, koji će kao Kreont zasigurno oduševiti našu publiku. Osim Dragana Despota i Buge Marije Šimić Milošev, u predstavi igraju i Leon Dubroja u ulozi Hemona te Zdenka Šustić kao Ismena.


Suvremenu kostimografiju potpisuje Mirjana Zagorec, sjajnu je scenografiju osmislila Dinka Jeričević, a pomoćnica joj je Marta Dogan. Oblikovateljica svjetla je Željka Fabijanić Šaravanja,
a dizajn je kreirala Ana Despot. Ivica Šimić, osim adaptacije i režije, napravio je i izbor glazbe.

Da, želimo s našom Antigonom obići škole. Želimo vidjeti sve te mlade ljude, našu budućnost, kako promišljaju promjenu i revoluciju, kako ustaju iz pasivnosti i aktiviraju se za stvari u koje vjeruju. Duha promjene u Hrvatskoj nedostaje na svim razinama, a u promjeni i poanta naše predstave. Zaključuju iz Male scene. Premijera maloscenske Antigone očekuje nas već ove subote, 29. 3., u 18 sati. Ulaznice su u prodaji na www.mala-scena.hr 

Nikola Dominis | Lutalice


Evo prolaze cigani

ti divni ljudi što lutaju

svirajte nešto ljubavno,

da bol s pjesmom progutaju.


Evo prolaze zaboravljeni

za njih nitko ne mari

možda samo poneko dijete

i fratar stari.


Evo prolaze djeca

jedini nevini, puni sreće

još ne znaju što je život

još beru majkama cvijeće.


Evo opet prolaze prosjaci

njihove cipele s rupom i vreće

i san o drugačijem životu,

al teško da će biti sreće.


Evo prolaze mladi

izgubljeni u kakofoniji mreže

kao da znaju što traže

u stvarnosti je sve teže i teže.


Evo napokon prolazi filozof

i ruši sva stara znanja

misli da je on početak,

tumači počela i stanja.


A evo prođe i bogataš

misli kako će još steći

pa stišće u džepu novčanik

otkud mu, ne želi reći.


Za njim stiže političar

što ga je opila snaga moći

vodi mnoge, a ni sam ne zna

kamo moraju poći.


I žongler se jedan tu našo

smije se, a oči mu plaču

svom vještinom ne može

skupiti ni sitnu plaću.


Pa na koncu evo poeta

o ljubavi pjeva i nesreći

i kako dugo već dugo sanja

neku novu pjesmu o sreći.


A nađe se i poneki pas

nesvjestan uz kraj puta

kako je lijepo tako,

život bez svijesti da luta.


I svi skupa se nađu tamo

na trgu kod stare ure

i nitko ne zna gdje ide,

a opet svi negdje žure.



četvrtak, 27. ožujka 2025.

Ivan Pozzoni | Ovdje su austrijanci stroži od burbona

 

Austrijanac, pravog arijskog roda, vrlo je strog, nije očaran,

achtung kaputt kameraden, zahtijeva maksimalnu fleksibilnost

kako bi cijelu Europu vratio na devedeset,

bombardira milanske burze apsolutno besplatno,

bolje nego što su to učinili Radetzky ili Bava Beccaris.


Mogli bismo pokušati ponovno sa štrajkom duhana,

miješanje hašiša s marihuanom s odmakom,

iako ne mislim da bi štrajk na lutriji uspio,

predaleko smo od nemira 1848.

sada cijela nacija pokušava dočekati jutro,

sanjati unovčavanje dvojke ili petice.


Nadajući se povratku dinastije Bourbon

Milanci nisu navikli na revoluciju,

udaraju okolo, zahtijevaju, govore ti da zajebeš,

povratak u ured sljedeći dan na posao,

nemajući energiju dobrih Sicilijanaca,

jedina regija s posebnim statutom za prosvjed s vilama.


Ovdje su Austrijanci stroži od Burbona,

Merkel grmi iz Bruxellesa prijeteći rezolucijama

Europskog vijeća, u kojem sjede nadnacionalno plaćeni

razni čelni ljudi jedne ili druge multinacionalke,

neodlučan, s potpuno teutonskom znanstvenom strogošću,

hoće li Grčka bankrotirati ili farma u Valcamonici.



Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Snježane Babić Višnjić "Babuova zakletva"

(ilustracije Niko Barun; Zagreb: Mozaik knjiga, 2024.)

Piše: Mirjana Mrkela


Vegetarijanci 

– Godinama sam jela meso i sad mi je teško odreći ga se. – priznajem. 

– Vjerujem ti. – strpljivo će moja prijateljica Snježana – Lice ti je veselije kad odnekud stigne miris pršuta ili roštilja. 

– A-ah! – samo kažem, odmah zamišljajući i jedno i drugo. 

– No mislim da nije važno koliko dugo si bila mesojed. – nastavlja Snježana – Bilo kada u životu možeš odlučiti da ti je žao životinja i više ih ne možeš jesti. 

Ljudi oko mene već su se na to odlučili. Čini mi se da je vegetarijanstvo postalo moda. Pokušavam ovo pojasniti svojoj prijateljici. Ali ona mi opet proturječi govoreći: 

– Ja vjerujem da su neki ljudi odbijali meso u davnoj, davnoj prošlosti. 

– Koliko davnoj? 

– Pa, recimo, mnogo tisuća godina prije danas. 

– Znam! – veselim se kao da sam pogodila odgovor na kvizu – Znam! Ti sigurno misliš na Babua. 

Dok se Snježana smije, ja brzo razmišljam. Dva puta sam pročitala njezinu knjigu "Mali krapinski pračovjek Babu". Ne sjećam se da je on izbjegavao meso. 

– Međutim, ja sam napisala novi roman o Babuovim pustolovinama. – veselo će moja prijateljica.  

Ona je ponosna, a ja sam – naravno, jako radoznala. Vegetarijanstvo ne obećavam, ali knjigu ću sigurno pročitati. 


Moj stari prijatelj 

Babu i ja smo se odavno sprijateljili. Zato sam vam o njemu već pisala. Snježana ga je izmislila prije nego što su se rodili neki od naših čitatelja. Sada evo i nove knjige, u kojoj Babu nije ni godinu stariji! 

To je moguće zato što on živi samo u romanima. Dakle, nije oživljeni kostur iz Krapine, ili nekog drugog mjesta na Zemlji. Pravi krapinski pračovjek, tj. njegovi ostatci, poslužili su Snježani Babić Višnjić samo kao ideja. Od te ideje, ona je stvorila književni lik i nazvala ga Babu. To je jedan, po mnogo čemu neobičan dječak. 

U isto vrijeme, u istim Snježaninim knjigama, živi Zlatokosa. Ona je pripadnica posve drugačije skupine koju Babu naziva tankim ili vitkim ljudima. I kao što joj nadimak kaže, plavuša je. Ovako je (također u prvoj knjizi), opisan njezin prvi susret s Babuom: 

"Promatrala je usnulo biće i pažljivo osluškivala njegovo disanje. Do sada nije uočila još niti jedan razlog zbog kojeg bi ona i pripadnici njezina plemena trebali bježati u šumu čim ugledaju neko ovakvo biće. Doduše, bili su drukčiji: imali su krupnija tijela, gustu čvrstu kosu, nosnice šire od mnogih životinjskih i debele ruke u kojima je sigurno bilo dosta snage. Sigurno više no što su je imali njezini ljudi. No unatoč tome što su ih se mnogi ljudi njezina plemena bojali i smatrali ih ružnima i čak su ih često pogrdno nazivali imenima mnogih krupnih i nezgrapnih životinja, djevojčici se ovaj dječak sviđao." 


Nove pustolovine 


U romanu "Babuova zakletva", Babuovo pleme zapelo je u snijegu. 

"Nitko nikoga nije mogao vidjeti. Bilo je to doba vjetra i bjeline. Oni su vladali nad svime." 

Osim hladnoće, Babua muči još jedan veliki problem, a to je glad. Meso neće pa neće. Zato, čak i uz bogatu lovinu, nema što jesti. Kopa kroz snijeg ili reže koru breze. U snježnoj pustoši, biljaka gotovo ni nema. 

Babu i njegov otac razgovaraju pokretima. Otac mu nudi zalogaj mesa. On "samo prijekorno pogleda Oca i odmakne se na udaljenije deblo, podalje od svih. Otac sad ovo više nije mogao pustiti, ne ako je želio spasiti barem svoj ugled. I smotuljak se opet našao Babuu pred licem. Ovaj put grubo i blizu, gotovo mu gaje na silu gurnuo u usta. Babu osjeti jak poriv za povraćanjem, okrene se na stranu i isprazni utrobu." 

Dakle, dječak je drugačiji, a biti drugačiji uvijek je teško. Ne samo lov, nego bilo kakav fizički sukob, protivan je njegovim uvjerenjima. 

"Nije ni on znao zašto, ali je osjećao da je sukob loš izbor. I nikako nije mogao prihvatiti daje normalno ubiti - životinju ili dvonošca. svejedno." 

Zlatokosino pleme također nije ratoborno. Oni su se spakirali i otišli. Osim izbjegavanja sukoba, nastojali su izbjeći i zimu. Naravno, Babu ne zna jesu li uspjeli. Ne zna ni kuda ni kamo su otišli. No pomaže mu slikarija koju je Zlatokosa ostavila na zidu spilje. Ondje su, između ostaloga, prikazana i tri planinska vrhunca. 

I tako, Babu kreće u potragu. Nailazi na pleme vitkih i oni ga zarobljavaju. Naokolo, u kavezima, ima još živih bića. Možete misliti kako je sirotome vegetarijancu u toj situaciji! 

..."iako je bio u bolovima, više je žalio jadne životinje nego sebe. One nisu mogle razumjeti poredak ovog svijeta, njegove zakone ni razloge zbog kojih ne mogu slijediti svoj najjači zov - da slobodno potrče prema šumi."


Rješenje 


Snježana Babić Višnjić smislila je način da se svi nekako sporazumiju. Možda i vi imate u glavi neko rješenje. 

Kraj romana "Babuova zakletva" ovdje vam neću otkriti. Samo ako pročitate, doznat ćete jeste li pogodili.