Kolumne

četvrtak, 31. listopada 2019.

Ankica Kale | Prijateljice




                         (onoj koja me čeka)


Prijateljice nismo,
niti ćemo biti
al' srećem te sve češće
i čemu kriti;
   vidim gdje me motriš,
i ja motrim tebe,
(a koljena mi drhte
i srce mi zebe).
       Pod koprenom crnom, u treptaju svijeća
            lice ti je blago, meko,
   i dok gledamo se, mada nadaleko
i s vremena na vrijeme,
(ti uvijek biraš mjesto),
kroz akorde cvijeća već smiješiš mi se često.
   Naklonom plahim ja ti pozdrav vraćam
i, premda igru već odavna shvaćam,
i, premda znam tko pobjednik će biti
(iako ne znam što točno će se zbiti)…
             ponizno te molim:
budi blaga, laka,
i priđi mi tiho u svega par koraka.
I još te, jedno, ovo zadnje molim:
pusti me do kraja da uspravna stojim
i, bar, tog časa,
prijateljica mi budi;
a, onda, Bog,
Bog nek' mi sudi.

Izložba Vendi Vernić | Izašlo iz kabanice









http://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/vendi-vernic-izaslo-iz-kabanice/54324

Dobro došli!

Oleg Antonić | Voćka poslije kiše – Voćnjak





Voćka poslije kiše

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.
(Dobriša Cesarić)

Voćnjak

Gle, ti si voćka i bez kiše!
Miruješ umom; dok te njiše
i bliješti tobom obasjana
čudesna raskoš tuđih grana!?

Sada u kišu oblak spusti.
Voćkama vrati voćnjak pusti.
Neka se silna krili prana
gle   s  nce   k   s   cu   sa svih   str

(Oleg Antonić; blagodareći Dobriši Cesariću, posvećeno Antunu Branku Šimiću)

Sven Adam Ewin vs Josip Prudeus | Stigne li noć - Svjetlo nade


Sven Adam Ewin vs: JOSIP PRUDEUS

Josip Prudeus:

STIGNE LI NOĆ

stigne li noć u razumnom vremenu
nakon mene sigurno neće ostati praznina
možda skromna možebitna pomoć kritičarima
mojih riječi i čina
pa molim dobrohotno gdješto nedostaje
neka izobiluje isprikama

sve ovo dosad ispisano
izraslo je kao kiša iz mojih rasadnika
iz žbunja očvrslog paukovom mrežom
nizom niti nježnih riječi
pletenih od rujna do rujna

i tako godinama
sve to ispisano
pogotovo željeno ispisano neispisano
stjecajem neplodnih jeseni
postalo je gusto prepleteno
da je izdržavalo prijeteće mrazove i magluštine

oduvijek je bilo lakše voljenje s jeseni
s poznatom glazbom uz koju opadaju sasušeni listovi
s praznih poštanskih sandučića
(…)

grane su ujesen bez sjene

priznajte nije lako ni Vama šetati sama sa sobom
držeći se za ruku s bivšim proljećima sada u jesen

sretne li tišine konačne
koja će ispuniti neispunjeno
kad stisne zima

pitanja rasijana uokolo
ne sabirem u plodne odgovore
kako onda odgovoriti na Vaša zamagljena pitanja

u svemu ovome
pronađoh jesen na putu u obližnju krčmu
u truli čamac ukrcavam možda posljednju pjesmu

ps
opet
ista pjesma
primatelj nepoznat
………..
.
Sven Adam Ewin: SVJETLO NADE

Spreman si, kažeš, za svoju zadnju rutu.
Ideš u krčmu. Jesen te pridržava.
Slab si. Ako popiješ još jednu ljutu,
Krenut ćeš koso... A tu je blizu Sava.

Već dugo, dragi, ti nagnut si nad grobom;
Ipak, u srcu, još gajiš nadu malu,
Misliš da će proljeće vrisnut za tobom?
Ne budi siguran. Sad je u Senegalu.

U srcu tvome leži duboka rana.
Usne ti šapću. I oči tvoje gore.
Pitanja bolna širom su rasijana,
Ali ti više ne vidiš odgovore.

Ti nešto mrmljaš... Čini se da si reko,
Da si vidio neko svjetlo?... Daleko?
.
Joža Prudeus. Pjesnik i patnik. Učitelj i uzor. Sve i svja. Moj prijatelj.

Ivica Smolec | Zadnja pjesma


Opis ove uspomene ukrasio sam s ponešto lirskih elemenata da poneki plašljiviji čitatelj nebi prekinuo čitanje prije završetka. Ivica Smolec, 7. 6. 2018.

Vrapci udarili rerati po granama moje breze, uživaju u hladovini, siti, odmorni, dobro raspoloženi. Sjedim uz prozor, čitam s ekrana svježe vijesti. Mamić je nepravomoćno osuđen, Slijepa naša je jedna od deset država na svijetu koje imaju najveći broj oboljelih od raka, nastavlja se sunčano i vruće vrijeme s povremenim pljuskovima. Na portalu “radio gornji grad“ čitam “Molitvu ateista“ Flore Green. Božica ih je opet oprala, ali na gene se već uhvatio debeli sloj kamenca pa neće biti puno koristi od toga. 

Hm, trebao bih i ja nešto napisati, predugo već krivim sve po spisku za svoju neaktivnost. Čim prije, dok nisam izgubio snagu i dok me vrag nije odnio. 

Gle, netko mi upravo zvoni odozdo, s vrata na ulazu u zgradu.

Duško Babić | Lutrija




Razlijevaju se boje jutra
po zemaljskoj slikovnici
dok vrijeme urezuje crte lica
na moj portrait
sigurnom rukom
neumornog Umjetnika

Željko Bilankov | Prvi spli'ski rođendan


(sedma priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Nisan se moga nagledat pustih igračak na našoj velikoj posteji, tih lipih raznovrsnih darov za moj rođendan. Naprosto nisan zna koju prvo vazest u ruku, oli pojubit od sriće. Onako mali, parilo mi se da san zatrpan š njima. Spominjen se vlakića na baterije i šine, po kojima je juri ka lud i posebno čudo tehnike, niku svemirsku platformu, bar se meni tako činilo, koju bi navija potezon ruke, a ona bi letila u zrak poput helikoptera...eeh, ma, bilo je na kuverturu još puno tega, u tem carstvu poklona za moj, brž peti rođendan. Bi san sam u sobi, zabavjen sa igračkan, a kroz pritvorena vrata dopira je šušur iz kujne, stana u Kninskoj broj 3, u kojen smo bili sustanari kod barbe Šegvića. Dok otac ni dobi rišenje za uselit, živi san sa materon i njezinon famejon u Grohotan, na Šolti, a sad je mali otočanin u velikem gradu, posta „pravi“ Splićanin. Ma, sve bi bilo po mom guštu, da me ni bolilo grlo, a ima san i veliku fibru.

srijeda, 30. listopada 2019.

3. međunarodni književni natječaj 'Trojica iz Gradišta'


prijava: 28.02.2020.

Želeći da zaživi uspomena na tri pjesnika iz Gradišta, Matu Mandića, Pavla Varnicu i Antuna Jovanovca, perjanicama slavonskog, ali i hrvatskog pjesništva s početka 20. st, Udruga Tikvica iz Vinkovaca i ove godine raspisuje književni natječaj pod nazivom 'Trojica iz Gradišta'  (poezija-proza) te poziva sve zainteresirane autore da se do 28. veljače 2020. prijave na natječaj. Tema je 'Šuma i ravnica'.

Uvjeti natječaja:

Robert Janeš | hiromanti




tražim stan s:
pogledom na more
okusom koromača
mirisom oseke
prizvukom vjetra u grmu smriča

16. Festival knjige i književnosti 'Pazi, knjiga!'


vrijeme: 04.11.2019. - 16.11.2019.
mjesto: Zagreb
url: https://www.facebook.com/Pazi-knjiga-105623664142821/

I ove godine, šesnaestu godinu zaredom, jesenji kulturni program glavnoga grada obogatit će književni festival namijenjen djeci i mladima 'Pazi, knjiga!', koji će se održavati od 4. do 16. studenog.

U suradnji s Knjižnicama grada Zagreba i zagrebačkim osnovnim školama (te osnovnim školama i knjižnicama u Čazmi, Ivanić Gradu i Križevcima), a u organizaciji KNJIGE U CENTRU i KREATIVNE MREŽE iz Zagreba, održat će se trideset književnih zbivanja, otvorenja izložbi ilustracija te čak dva okrugla stola na kojima će nastupiti hrvatski pisci, ilustratori, književni teoretičari i knjižničari.

Moj život je novi val: književno – glazbena tribina


vrijeme: 30.10.2019. 18 h
mjesto: Velika Gorica; Područna knjižnica Galženica, Trg Stjepana Radića 5

U srijedu, 30. listopada, u 18 sati, u velikogoričkoj knjižnici Galženica gost književno – glazbene tribine bit će Branko Kostelnik, novinar, publicist i glazbenik.

Florian Hajdu | Klečim...


Nateraću Boga
promeni ime
molitvama mojim
žudnim novim
pustinjskim
uzme tvoje
ceo svet vidi
Bogovi ostali
svi...
sveci na nebu
anđeli
Raj pravitelji
koliko si lepa
strasna
dobra
čarobno požudna
sveta nebeska
koliko osećaš zauvekno
srce dušu...
Voliš
Daješ uzimaš

Zdenka Čavić | Sektor 5


Sektor pet, 7128 čujete li? Netko se upravo javio na mobilnu mrežu za kontrolu prolaza kroz sjeverni sektor, drugu platformu. Uzbuna je na snazi. Imamo uljeza na trećoj vremenskoj liniji razgraničenja. Provaljena je lozinka. 


Nije mu bilo jasno o čemu se radi. Čuo je razgovor koji očito nije bio namijenjen njemu. Mozak mu je munjevito radio. Upravo je bio u rem fazi spavanja. „7128, tko vam je dao ovaj broj? Od kuda se javljate“? Počeo se grozničavo vrpoljiti. Očigledno je upleten u nešto nepoželjno, čak što više opasno. Strelovitom se brzinom potpuno razbudio. 

Eđidija Baldini | Svit kambiva



Niki mi spominje
Kazakistan, Uzbekistan
i ča ti ja znan

Svit se kambiva
svaki dan jena nova

Kad gren u Pulu na vižite
vidim čak i Čineže.

Jasmina Bosančić | U spomen na Doru Pfanovu


Dora Pfan, izvor fotografije
http://proleksis.lzmk.hr/41588/
( 30. X. 1897., Zemun – 21. VII. 1989., Zagreb)

Dora Pfanova (rođ. Pfann) jedna je od  naših prvih pjesnikinja koje su prihvatile formu pjesme u prozi. Pisala je i lirske pjesme u vezanom stihu,najčešće sonete. Nije formalno pripadala nijednom književnom pravcu,ali je svojom poetikom utrla put krugovašima i razlogovcima.  Prvu fazu stvaralaštva Dore Pfanove činila je tzv. slikovna poezija („Pjesme I.“,1932.). Drugu fazu, u kojoj se više okreće pjesmi u prozi,tzv. gramatička poezija („Pjesme II.“, 1938.).
 
Poezija Dore Pfanove u sebi spaja erudiciju i duboku sentimentalnost. Obrađivala je egzistencijalne teme iz perspektive introvertnog subjekta koji svijet doživljava u arhetipskim slikama i  sinkronitetu ontološke i gnoseološke zbilje. Budući da  se znanstveno zanimala za psihologiju , a hobistički za parapsihologiju, domišljatim semantičkim rješenjima povezivala je intuitivna životna iskustva s pjesničkim diskursom. Možemo reći da su njezine pjesme osviještena intelektualna refleksija na emotivne manifestacije pjesničkog subjekta. 

Jezični stil kreće se od sinestezične opširnosti do sažete poslovičnosti izraza.

Leontin Čapo Milenić | Jasna Šemiga-Pintarić: Ljubav dolazi kasnije


Moram priznati da obično ne čitam ljubavne romane i da bih u mnoštvu knjiga koje sam pročitao pod ovaj žanr mogao smjestiti najviše desetak knjiga, no čim sam počeo čitati ovaj divni, nadasve kreativno napisan roman, autorica me je odmah uvukla u svoju priču koja je strujala poput rijeke i nije se ispuštala iz ruku sve do samog kraja romana.

Slučajni sudbinski susret glavne junakinje romana, Dubrovčanke Klare, inače spisateljice i zaposlenice u jednoj marketinškoj tvrtki na odmaralištu u skijalištu u Južnom Tirolu sa tajanstvenim Mladenom, podrijetlom iz Hrvatske, ali s adresom i poslom u Beču, ne samo da će pokrenuti lavinu neobuzdanih strasti, nego zapaliti iskru velike, nesebične, nepresušne, ali i veoma strastvene ljubavi.

Tu njihovu veliku ljubav, nježnu prisnost i duboku povezanost neće spriječiti ni uništiti njihova velika razdvojenost na više tisuća kilometara, niti iznenadni Klarin odlazak bez objašnjenja, niti samo prividno prekidanje veze, niti Mladenova neobična prošlost povezana s tajnom njegove obitelji i tajanstvenom ženom koja mu naglo ulazi u život, neprijatna i nimalo bezazlena bolest s kojom se on suočava, niti iznenadna i za Mladena šokantna smrt njegove majke, ali ni bogato imanje s ergelom konja koje mu majka ostavila u nasljedstvo, a donijela mu je više problema i nevolja, nego dobiti i sreće.

Luka Tomić | Bit ćeš moja kad to budeš htjela


Bit ćeš moja kada to budeš htjela
ti si osmišljena u zimskoj noći ispod ništice
okrutno osuđena da od prve tople ruke
vratiš krivu boju u lice
Blijeda si k’o snijeg što trpi hladnoću
viđam te često noću u sjeni pognutog mjeseca
kako miluješ dijete svoga sna i pjevaš mu mojim dahom

utorak, 29. listopada 2019.

Promocija knjige Mirjane Krizmanić | Mala psihološka kuharica


V.B.Z., utorak 5. studenoga u 18 sati, održat će  promociju u Hrvatskom novinarskom društvu, Perkovčeva 2, Zagreb.

Na promociji sudjeluju autorica Mirjana Krizmanić, ilustratorica Tatjana Krizmanić i urednica Koraljka Penavin.

Urednica: Koraljka Penavin
Biblioteka: Stručno-popularna
Godina izdanja: 2019.


U Maloj psihološkoj kuharici sakupljen je dio kuharskih znanja brojnih hrvatskih psihologa i psihologinja iz svih krajeva naše zemlje. Ovi jednostavni i razumljivo napisani recepti omogućuju manje-više jednostavnu pripremu svih opisanih jela.

Aleksandar Horvat | Iscjelitelj



Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca… Ne osjećam strah ni paniku. Jutarnji doručak, kava, šetnja. Navika. Jer, ovo se događa svaki dan. Budim se na raznim mjestima, u različita doba dana, ponekad među ljudima, ali najčešće sam. Nekad se probudim usred oluje, nekad na maloj plaži u uvali. Jednom sam se probudio u čamcu, jednom pod drvetom smokve. Najčudnije je bilo buđenje u poljskom zahodu punom muha. Nijedno me buđenje više ne iznenađuje.
Ostavljam mol njegovoj praznini i vraćam se svojoj. Gledam datum u novinama što sam ih pronašao na polici pod stolićem. Petak, 21.6.2019. mi ne znači ništa. Ne znam gdje sam u vremenu. Listam stranice u potrazi za smislom, spojem, stvarnošću, ne prepoznajem ni osobe ni mjesta. Pronalazim ispunjenu križaljku, rebus i niz mudrosti i citata. Praznina je svemoguća jer sadržava sve, kaže Lao Tse, mudar čovjek, Kinez. Podižem glavu da razmislim o tome, a u nosnice mi se uvlači slani povjetarac i ispunjava me morem. Leptir me prati u šetnji, dodiruje naježene cvjetove mirte, mirisom začinjava maestral. Volim što sam uvijek negdje uz more, uz miris soli i šmrike. More me smiruje, ono mi je jedino trajno poznanstvo. Poslije nekih buđenja sretnem i ljude, ali svaki put različite. Neki od njih me poznaju, zovu me različitim imenima, ni jedno nije moje. Uglavnom ne razgovaramo, izbjegavaju me. Valjda zato što nemam imena.

Premijera predstave "Šetači pasa" u CeKaTe-u


Petra Dugandžić i Matko Knežaurek u predstavi
"Šetači pasa" premijerno u Centru za kulturu Trešnjevka


Zagreb, 29. studenoga 2019. -  Kazališna družina Tragači u Centru za kulturu Trešnjevka u subotu, 09. studenoga 2019. u 20 sati premijerno će izvesti predstavu Šetači pasaprema tekstu i u režiji Jelene Hadži-Manev. 

Nakon što su s predstavama Nora – trenutak pobune i Majstor Jura - priča o jednoj djevojci gostovali po cijeloj Hrvatskoj, posjetili brojne festivale i osvojili prestižna priznanja i nagrade, Tragači se ponovo vraćaju na zagrebačku kazališnu scenu, te će se ovaj put udomaćiti na sceni Centra za kulturu Trešnjevka.

Tragači su uvijek u traganju za nekim novim pričama, uvijek o običnim ljudima u kojima možemo prepoznati naše prijatelje, susjede, obitelj ili same sebe. Ovaj put su u predstavi zabilježili crtice iz života onih koje svi svakodnevno susrećemo – šetača pasa.

Denis Kožljan | Tetovaža


Nekoć davno, ni na kraj pameti mi nije bilo razgovarati ili pitati roditelje da si napravim tetovažu. Tata bi me izlupao onako fajnski da sam samo pisnula nešto na tu temu jer njegovi i moji pogledi na život, razilazili su se u svemu pa i u tome. On je smatrao da svi koji imaju iscrtano tijelo, uzimaju neku drogu, da su van svih normi i standarda življenja. Stoga kao što sam dobila batine kad sam se sa četrnaest godina zatvorila u sobu i zapalila prvu cigaru, dajući si do znanja kako ja to mogu i da se zapravo i ne razlikujem od mojih vršnjaka, tako slično ako ne i gore, desilo bi se da sam ga davila u vezi tih modnih dodataka. Tada je aktualna tetovažica i to uglavnom kod muškaraca, bila ona kojom su vojnici u JNA na svojim rukama, mišićima ili ramenima dali tetovirati simbol jugoslavenske zastave i mjesto služenja kao i godinu. Drugi su pak išli korak dalje pa su na vidljivim mjestima crtali i bojali probodena srca, inicijale svojih djevojaka ili pak krila orla i zmaja.

Žana Krželj | U autobusu


Stobrečki autobus, u nekim kasnijim jutarnjim satima, prevozi samo rujanske turiste i mene. Studentarija i srednjoškolci otišli su ranije, a oni koji su zaposleni imaju automobile. Tako nam taj autobus dođe nešto kao osobni prijevoz. Osigurano sjedalo u mirnom okruženju.

Turisti koji sad ljetuju u Stobreču su uglavnom kampisti, ljudi srednjih godina koji ne vole gužve i visoke temperature. Sudeći po onih par riječi upućenih šoferu, svi su manje-više s francuskog ili engleskog govornog područja. U autobusu sjede i potiho razgovaraju. Kampisti su inače mirni ljudi. Navikli na tišinu. Ne mo'š se svađati u kampu. Pa ako i viču, viču tiho.

I vozimo se tako ti tihi ljudi i ja. Oni radoznalo promatraju nepoznati krajolik, a ja radoznalo promatram njih i igram svoju autobusnu igricu. Tko su, odakle su, cime se bave,  jesu li sretni...? Idila traje sve do Mertojaka.

Polufinalisti Nagrade Janko Polić Kamov


Žiri Nagrade Janko Polić Kamov (Zoran Ferić, predsjednik žirija, Dorta Jagić i Igor Mandić) između mnogo izuzetnih naslova pristiglih na ovogodišnji natječaj odabrao je petnaest polufinalista Nagrade, koja se dodjeljuje za najbolje književno djelo napisano na hrvatskom jeziku.

Na natječaj je pristiglo 106 knjiga objavljenih u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2019. godine.

U polufinale su ušli (abecednim redom):

Julijana Adamović, Divlje guske, Hena com, Zagreb, 2018.
Darko Cvijetić, Snijeg je dobro pazio da ne padne, V.B.Z., Zagreb, 2019.
Jasna Horvat, OSvojski, Naklada Ljevak, Zagreb, 2019.
Senko Karuza, Fotografije kraja, Meandar Media, Zagreb, 2018.
Miroslav Kirin, Malešne, Fraktura, Zagreb, 2019.
Maša Kolanović, Poštovani kukci i drige jezive priče, Profil, Zagreb, 2019.
Zoran Malkoč, Umro Supermen, Fraktura, Zagreb, 2018.
Zvonimir Mrkonjić, Reciklažno dvorište, Meandar Media, Zagreb, 2019.
Luka Ostojić, Upomoć, pročitali smo knjigu! Klinički pojmovnik kritičkog čitanja, Kulturtreger, Zagreb, 2018.
Boris Perić, Povijest paučine, Naklada Ljevak, Zagreb, 2018.
Nikola Petković, Put u Gonars, Profil, Zagreb, 2018.
Borivoj Radaković, Hoćemo li sutra u kino, V.B.Z., Zagreb, 2018.
Nenad Stipanić, Bogovi neona, Sandorf, Zagreb, 2019.
Martina Vidaić, Anatomija štakora, Naklada Ljevak, Zagreb, 2019.
Milana Vuković Runjić, Majstori u mojoj kući, Vuković&Runjić, Zagreb, 2018.

Uoči dodjele nagrade bit će proglašeno pet finalista, a Nagrada Janko Polić Kamov bit će dodijeljena u četvrtak 21. studenog 2019. u 12 sati u vili ArkoBasaričekova 24, Zagreb.
Nagradu je ustanovilo Hrvatsko društvo pisaca 2014. godine, a kriterij odabira prvenstveno je književna izvrsnost, međutim nagrada također promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu.

Izvor: Hrvatsko društvo pisaca

Davoru Šalatu u Varaždinu dodijeljena nagrada za poeziju “Zvonko Milković”


Pjesnik, književni kritičar i esejist Davor Šalat prvi je dobitnik novoutemeljene nagrade "Zvonko Milković" za najbolju knjigu pjesama s intimističkom i/ili zavičajnom tematikom u jednogodišnjem razdoblju. Nagrada mu je dodijeljena 23. listopada 2019. u Gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović u Varaždinu, koja je, uz Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu. osnivač Nagrade.

"Mislim da je ovo jako važna nagrada jer je nacionalna, iako se Milkovića često naziva 'najvaraždinskijim pjesnikom'. Takav pjesnik, koji je prema nekim kritičarima najintimističkiji hrvatski pjesnik 20. stoljeća, zaslužuje nagradu", kazao je predsjednik varaždinskog ogranka Matice hrvatske Ernest Fišer te dodao da je to povijesni trenutak jer se nagrada dodjeljuje prvi puta. Od trideset i jedne pjesničke zbirke pristigle na natječaj Prosudbeno povjerenstvo koje su činili predsjednik Mario Kolar, Lada Žigo i Ernest Fišer, jednoglasno je odlučilo nagradu dodijeliti Šalatu za zbirku pjesama Zvijezde, davna lica spašenih, a u uži izbor ušlo je još šest knjiga: Tomislav Marijan Bilosnić: Havana blues; Dunja Detoni Dujmić: Nebeski grafiti; Monika Herceg: Lovostaj; Mateja Jurčević: Žene iz Altamire; Zdenka Maltar: Vesmir, dalečina, ti; Damir Radić: Ranije. "Nagrada 'Zvonko Milković' dodijeljena je Šalatu jer se njegova zbirka uklapa u intimističku tematsku skupinu. Tvori osebujan, autohton pjesnički smjer čije su intimističke koordinate vrlo jasno definirane, a osim njih ima vrlo jasne 'kozmičke koordinate' i mislim da svijet poezije koji gradi Šalat današnjoj poeziji i čovjeku treba", pojasnio je Kolar. "Moja poezija je spiritualna, a bavi se svemirom, prirodom, ali i čovjekom u njegovom kozmičkom okolišu te ima i duhovnih pjesama. Knjiga je posvećena mojoj supruzi Lani Derkač koja je isto pjesnikinja kazao je Šalat, dodavši da je "iznimna čast biti dobitnikom ove nagrade, posebice jer se dodijeljuje prvi put". Mario Šoštarić, ravnatelj Gradske knjižnice Metel Ožegović također je istaknuo ponos i zadovoljstvo zbog dodijeljivanja nagrade. "Drago mi je da Zvonko Milković, 41 godinu nakon smrti, u svom gradu ima nagradu. Na nacionalnoj razini njegovo ime polako pada u zaborav, no utemljenjem ove nagrade budućim genaracijama ostavljamo prestižnu nacionalnu nagradu koja će se s vremenom širiti", zaključio je Šoštarić.

Finanicijska potpora: Fond za kulturu Društva hrvatskih književnika

Izvor: DHK

DHK | Predstavljanje knjige Božice Brkan "Nemoj mi to govoriti"


Dr. sc. Tijana Pavliček | O trilogiji Peta dimenzija



Ono što je zamišljeno kao samostalan roman o znanstvenici Thei koja dobiva „nadnaravne“ sposobnosti te počinje komunicirati s najvećim znanstvenicima iz prošlosti, preraslo je u cijeli projekt. Ne samo da je Peta dimenzija dobila drugi (Tajanstveni tekton) i treći nastavak (Vrijeme snova) i prerasla u trilogiju, nego je autor Tomislav Beronić proširio pripovjedni svijet u obliku multimedijalne mape ispredajući priče o tektonima i geografski ih spajajući, baš onako kako je to u romanima činila njegova junakinja Thea.

Sve je počelo iz dokolice, no filozofi i pjesnici dobro znaju da je upravo otium ključan za umjetničku inspiraciju. Naime, autor je svoju ideju počeo razrađivati dok je čekao kćer koju je vozio na taekwondo, pa stoga nije ni neobično da njegova junakinja nosi određene sličnosti. Jer Beronić je, netipično za muškog autora, odlučio da njegov roman nosi upravo ženski lik, a ono što je dodatno začudno jest da je roman pri tome i pisan u prvome licu.

Ivna Ivanković | Hrvatski genij


Što je to s
hrvatskim
genijem?
Da te veže
prije s pticama,
s lastama,
ili kao Tesla,
Zagorka,
s golubovima,
nego s ljudima.

Božica Črljenec Slijepčević | Berba


Črni se mali, brzi kos črne
Plavi se dragi grozdek plave
Črleni se listje kostanja črlene
Zelene se prigorski bregi zelene
Zlati se zrele grozdje zlatne
Blatni se pouteki kišne blate
Slatke curi grouzdjev suok slatke

Održana je promocija zbirke ljubavne poezije Svena Adama Ewina

"Ninočka Vasiljevna"



U knjižnici Bogdana Ogrizovića, dana 28.10.2019., održana je promocija zbirke ljubavne poezije Svena Adama Ewina, Ninočka Vasiljevna. Na promociju su došli ljubitelji Svenove poezije. Nataša Hrupec, prof., dala je i analizu svake pjesme koju je pročitala. Sonja Smolec također je čitala poeziju po izboru, te pojedine komentare članova Svenove grupe na fejsbuku.

Zbirka je po mnogočemu posebna, o njoj bi se moglo razgovarati mnogo. Božica Jelušić, književnica, napisala je recenziju s dubokom analizom zbirke koja govori što zapravo je svaka od tih pjesama pojedinačno, odnosno analizira pojam i pojavu Ninočke Vasiljevne koja je ovdje daleko više od fiktivnog ženskog lika kojem su pjesme posvećene.

Teško je reći je li bilo za očekivati više ili manje posjetitelja budući da se datum promocije morao promijeniti radi HRTa koji je u knjižnici snimao emisiju, no to je svakako poremetilo planove mnogih koji su za jučerašnji dan već od prije imali zakazane obaveze te nisu mogli doputovati iz drugih gradova i država.

Velika je vjerojatnost da se očekivala i prisutnost autora Svena Adama, no nitko sa sigurnošću ne može tvrditi je li bio prisutan  ili nije. Dakle, kao i uvijek, ostaje samo nagađanje.

O knjizi Ninočka Vasiljevna

Božica Jelušić | Čudnovata kljunašica pjeva u zoru




Jutros bih da ne ustajem rano.
Ne vidim razlog, ne slutim svrhu.
Mnogo je toga nedosanjano.
Dugovi dođoše na ovrhu.

Razišlo mi se društvo, rodbina.
Drugovi školski, ulična klapa.
Pod čempresima je polovina,
A drugi klimaju uz pomoć štapa.

Usred žamora ispijam kavu.
Kojim to jezikom ljudi govore?
Ne znam izabrati opciju pravu,
Nisam za banalne razgovore.

Ivani Šojat prva Nagrada Ranko Marinković za kratku priču


vrijeme:
28.10.2019.
mjesto: Zagreb

Književnica Ivana Šojat dobitnica je prve Nagrade Ranko Marinković za najbolju kratku priču 53. natječaja Večernjeg lista, dok su laureatima druge i treće nagrade u ponedjeljak u Zagrebu svečano proglašeni Zoran Malkoč i Luko Paljetak.

Na svečanoj dodjeli u velikoj dvorani palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) dobitnicima je na nagradama čestitala ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Istaknula je kako je riječ o hvalevrijednoj tradiciji koja je postala zaštitnim znakom Večernjeg lista i ujedno važna platforma suvremene hrvatske književnosti.

Književnu nagradu Drago Gervais dobili su Branimir Dropuljić i Marija Trinajstić


vrijeme:
28.10.2019.
mjesto: Rijeka

Dobitnicima Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu Branimiru Dropuljiću za zbirku pjesama 'Kosine' u kategoriji neobjavljenog rukopisa i Mariji Trinajstić za zbirku pjesama 'Cimbuja' u kategoriji objavljenog književnog djela na čakavskom narječju, dodijeljene su nagrade u ponedjeljak u Gradskoj vijećnici Rijeke.

Goranu Tribusonu Nagrada Fran Galović za 2019.


Književna nagrada Fran Galović pripala je Goranu Tribusonu za roman 'Otac od bronce', a na proglašenju laureata u subotu u Koprivnici rečeno je kako Tribusonov roman zadovoljava osnovni kriterij natječaja, odnosno bavi se pitanjem zavičajnosti i identiteta.

Mario Kolar je u ime Prosudbenog povjerenstva rekao da je Tribusonov roman 'Otac od bronce' istovremeno dinamičan, aktualan i duboko intiman, ali ne i melodramatičan. On se bavi zavičajem, ali i izmještanjem iz njega, dodao je.

Dobitnik nagrade Goran Tribuson u obraćanja publici rekao je da je danas posebno sretan jer još kao mladić 'prijateljeva s djelima Frana Galovića'. " Kao student pisao sam diplomski rad o Franu Galoviću ne sluteći da ću jednog dana primiti nagradu koja nosi njegovo ime", istaknuo je Tribuson.

U razgovoru s novinarima ovogodišnji laureat Festivala književnosti 'Galovićeva jesen' kazao je da se oduvijek smatra zavičajnim piscem.

"Nisam tendirao bajkovitim temama, uvijek se motom oko vlastitog zavičaja", kazao je Tribuson čiji je roman proglašen najboljim od 40 pristiglih djela.

ponedjeljak, 28. listopada 2019.

Ratko Bjelčić | U šetnji gradom


U šetnji gradom
sreo sam bivšu dragu
u prolazu
Srce mi zatitra
sjetih se svega
I njega
zbog kojeg me je ostavila
i njezinih riječi pri oproštaju

Snježana Tramburovski | Moja majka





















Moja majka
razumije te ruke
što ujutro prebiru papire uredskog arhiva,
u podne čiste zahodske školjke
i metlu
prebiru u ritmu
paso doble

Božica Jelušić | William Valdgarsson: Za ljepoticu



Trideset ispod nule.
Drveće puca od zime.
Beskrajni grad od slonovače
stere se prema horizontu.
Jedan gavran sjedi na brezi,
njegov krik je udarac tupe sjekire
u osušeno drvo.
Ja drhtim ispred nježnog plamička
tvoje savršenosti.
Blijedo sunce, boje
novoga leda, uzdiže se
iznad tamnoga drveća.



Prepjev:. Božica Jelušić

Josip Prudeus | je li naš život ustvari tek zamjećivanje...



je li naš život
ustvari tek zamjećivanje
drugih
da jesmo

znači li da
kada nas ne bude
naše uopće
postojanje postaje upitno

zar bi zbog straha
od onostranog proljeća
odugačak bio popis pitanja

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Ratka Bjelčića "Junaci sa Zelenog brijega"

Piše: Mirjana Mrkela 

Prijatelj i pisac
   
Svatko ima prijateljicu/prijatelja, makar jednog i makar dalekog. Međutim, kod mene je sve komplicirano pa i prijateljstva. Neki od mojih prijatelja su pisci ili: neki od pisaca su moji prijatelji. Kako je ispravnije reći?
   

Florian Hajdu | Zbogom


Zalazi silom jutarnja
ljubav
seme masline íz mozga
klíja
htedoh reći... laž me
prekinu
mesec se perfidno smeje
zeleno
senka istine prevarantski šeta ulicom
Srpskom
ujutro izlazi sunčev
dvojnik
zbogom ljubavi

Hrvatski pjesnici u antologiji posvećenoj svetom Ivanu od Križa


U programu 22. susreta iberoameričkih pjesnika koji se održao u španjolskom sveučilišnom gradu  Salamanci od 14. do 17. listopada 2019. godine predstavljena je antologija „Llama de Amor Viva“ ("Plam ljubavi vječne“) u kojoj su zastupljeni i hrvatski autori: Željka Lovrenčić, Lana Derkač, Davor Šalat i Tomislav Marijan Bilosnić.

Duško Babić | Okupacija oka




Oku sve je okultno
ono vidi svijet
u bezbroj nepoznatih dimenzija
kroz mrežu svjetlolovnih senzora
kroz mrežnicu
kad jede i najmanji zalogaj
tinjajućeg u noći svjetla
s neke daleke zvijezde

Dragan Miščević | Dijagnoza


Na sistematskom pregledu otkrili su da imam visoki tlak. Zbog posla koji obavljam, a to je penjanje na odašiljače i preko 30 metara visine, poslali su me na prisilni odmor.

Nakon obavljenih dodatnih pretraga, nošenja holtera za krvni tlak, holtera za srce, pretraga krvnih žila u nogama i na vratu, analize urina i krvi, slikanja pluća i tko zna čega sve ne, donio sam sve nalaze svome liječniku.

nedjelja, 27. listopada 2019.

"Tajkunova kći" u Puli: “Psihološki precizno portretirani likovi izmamit će vam suze na oči”



U ritmu čitanja, pod krilaticom ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige te uz pjesmu Zbora Cantus PoPuli u pulskoj je Gradskoj knjižnici i čitaonici u petak, 26. listopada 2019., održana promocija romana Tajkunova kći autorice Dragane Radusinović Tafra.

Roman o ljubavi u vrtlogu ortačkog kapitalizma publici je predstavio dugogodišnji urednik, novinar i lektor Glasa Istre Vlado Mandić koji je rekao da se knjigu ne može ispustiti iz ruke dok je se ne pročita. - Priča odiše realnim opisima poslovanja prepunog laži, prevara, zamagljenih financijskih izvješća, rastrošnosti i života na visokoj nozi – rekao je Mandić naglasivši kako je autorica odlično posegnula za svojim znanjem i iskustvom profesionalne novinarke objavljujući u hrvatskim medijima analize poslovanja tajkuniziranih tvrtki i razgovore s poslovnim svijetom. - U opisima u romanu sve je na mjestu: i prostori, i ljudi i sredstva.

Pretapanja iz jednog u drugo poglavlje glatka su i logična – rekao je Mandić pohvalivši britke dijaloge u funkciji radnje.

Sven Adam Ewin | Kasni rafinman



Kamo?... I kako?... Duša ti nema mira.
Sve bi htio odjednom, u mladoj dobi.
To bude vrijeme kad može da se bira.
No uz obilje svega - ti ne znaš što bi?

Pa pališ vatru, a nagutaš se dima.
Umjesto slatkog – biraš kiselo grožđe.
Naudiš sebi,  jer hoćeš pomoć svima.
Stupice stavljaš, a sam padaš u gvožđe.

I dođe vrijeme da se zavole kiše.
I sve je slađe - što ide gorčem kraju.
I dođe vrijeme da manje bude više,
A da sekunde... kao godine traju!

I živiš sretan u svom jesenjem danu.
Ljepote prepun. U kasnom rafinmanu.

Tanja Ocelič | Virtualni priručnik




















Virtualni priručnik
za nepismene
za nesretne
za sve one u stresu

Igor Petrić | bez naslova


vrijeme
nijemo u svojoj prolaznosti
klizi životima
nekih čudnih
kao nacrtanih likova

ništa se ne mijenja
ne događa danima
do kada, pitam se
i zatvaram čahuru
oko golog tijela

zatvaram čahuru
tvrđu od kore drveta
obojenu krvlju predaka
osakaćenih nakon mnogobrojnih bitaka
besmislenih sukoba, ratova

vrijeme prolazi

Eđidija Baldini | Čovik i bik



Su ustali na livadi
čovik i bik.

Bik je s nogon žbraža,
a čovik pensa:
„…da me ne bi skopuna!“

Zdravka Prnić | Špilja





















Jutros su speleolozi otkrili tajni prolaz. Pod ledom
Zrcalilo se oštećeno krilo. Paleontolozi su zasukali
Rukave. Sastavljali tek odleđene dijelove ženke
Zmajice. Čitava znanstvena zajednica čudila se
Novom otkriću. Zar zmajevi doista postoje?

Danijel Špelić | Henry James: „Okretaj zavrtnja“


Kada sam prije nekoliko godina sjeo pisati Odjeke, jedna od početnih ideja je bila poigrati se sa nekim klasičnim obilježjima žanra. Nisam birao, iskreno rečeno, što god mi je palo na pamet, to sam ubacio u priču (ako je imalo nekakvog smisla) i onda to preokrenuo naglavačke. Kada nemate izdavača iza sebe i nemate blagog pojma hoće li vaš rukopis ugledati svjetlo dana, onda se možete igrati s bilo čime i pisati što želite ne razmišljajući o posljedicama. Da ga danas pišem... vjerojatno bih skratio uvodni dio jer sam ga pošteno razvukao („Svatko treba biti svjestan svojih ograničenja“ - Clint Eastwood), ali te detalje koje sam porazbacao kroz radnju ne bih dirao. Jer funkcioniraju, barem u mojoj glavi, i u konačnici je sve to zajedno ispalo poprilično dobro. Jedan od tih poznatih detalja horor žanra, pogotovo onog koji u sebi nosi oznake gotskog, jest onaj o velikoj kućerini obavijenoj maglom, visokim bršljanovima i u okruženju šume. Priznajem, ja volim taj motiv i koristim ga često (ne iz naklonosti već zato što živim u Slavoniji i vidim šumu svaki dan i to je stvarno lijep prizor; kad sam u raspoloženju da ga znam cijeniti) i uklapa se dobro u cijelu tu horor priču jer šuma, mrak, zli stvorovi vrebaju... skoro da se sve samo piše.

subota, 26. listopada 2019.

Božica Jelušić | Galović, anabaza



Kam si prešel, zasenjani dečec?
Z našeg gniezda mladi ftič je opal.
Jesi našel vu Večnost poprečec,
Gda si v onu crnu štorgu propal?

Kaj si mislil dok si grozda zobal,
I jesensku vižu vetra slušal?
Rieči iskal, lucne nam zagrobal;
Z vrča Slave srk kukute kušal.

25.listopada 2019.
F. G.

-------------------------------------------------
anabaza-uspon
lucne zagrobati- zakopati sadnice mladoga trsa do proljeća

Siniša Cmrk | Svit je mali, e..



Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom  klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan početak dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca.

Nisam mogao pronaći mobilni telefon, ali to mi se nije važnim u situaciji da nemam pojma gdje sam i kako sam se tu zatekao. Činilo mi se glupim pitati ljude na maloj terasi kafića – čujte gdje ja to jesam? Na nadvratniku omalene kuće, koja je na fasadi nekako drsko nosila ishlapjelu žutu boju, ugledao sam poštarski logotip. Unutra je bila službenica, mlađa, velikih očiju - Dobar dan! Budite dobri i recite mi koji je broj vaše pošte? –
- Mislite, ovdi na otoku, je li?

- Da, baš tu. Trebam javiti prijatelju koji voli pisati pisma adresu i sve generalije. – Mala laž, ali u ovim okolnostima mi se činila prikladnom.

Izdanja Antibarbarus na Interliberu predstavlja | Sonja Smolec: Malena i Klepetan


15.11.2019. u sklopu Interlibera, najvećeg sajma knjige u Hrvatskoj, u hali 6. na velikoj pozornici, s početkom u 15,30, bit će predstavljena slikovnica poznate, nagrađivane autorice knjiga za djecu i mlade, Sonje Smolec. Autorica je članica Društva knjižvnika Hrvatske i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Malena i Klepetan

Ilustracije za slikovnicu izradila je Jelena Kašić, mlada nagrađivana autorica, članica HDLU, koja je dodiplomski i diplomski studij završila na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Slikovnica je tiskana u nakladi Izdanja Antibarbarus, Zagreb.

O slikovnici će govoriti urednica Simona Goldstein.

Kitana Žižić | Blizanac


Zahvaljujući Facebook-u saznala sam za domaću autoricu Marinu Šur Puhlovski. Čitajući intervju s njom, zainteresirala sam se i već kod sljedećeg posjeta knjižnici, vraćala se nestrpljivo svom književnom brlogu sa njenom zbirkom priča “Treći život druge violine”.  Odmah sam se preobrazila u njenu štovateljicu, ali i zgrozila do srži svog bića, čitajući jednu od priča naslova “Ledenjaci”. Doslovce sam drhtala nad sljedećim tekstom: “S njenom pojavom vječno pred očima i dalje je živio kao onaj plemić iz 17. stoljeća – o kojem je čitao – koji se rodio sa živim bratom na prsima, sijamskim blizancem.  Brat je bio veličine lutke. Nikad nije izrastao ni otvorio oči. Ali disao je i hranio se krvlju svog nosioca, koji ga je kroz život krijumčario sakrivenog pod crnom pelerinom…….”

Božica Jelušić | Psi od sjene, po jeseni


Sada se opet vraćam samo sebi
I pse od sjene šaljem u daljinu.
Jesen nam dane kao perut trijebi,
Sipajuć poljem snijet i paučinu.

Na rubu mulja nesigurno tapkam,
Da tvrdo tlo mi nekud ne izmakne.
Iglice, treset, polomljena stapka,;
Bez glasa padne, sve čega se takne.

Na orahu se njiše kostur svrake,
Zamire lavež na obrubu klanca.
Ko voćke bere zvijezde dugokrake,
I glača alke pozlaćena lanca.

Maglenom vunom sav obzor zabijeli,
Slomljeno srce u povoj zamota.
Pa sunce, baklje, nektare podijeli,
I okrutno se smiješi ta ljepota.

Danijel Špelić | Tom Franklin: Mrtve djevojke iz Mississippija


Ima već neko vrijeme kako sam napisao jedan mali tekst o problematici domaćih kriminalističkih romana, bilo je tu svega i svačega, od loših likova, banalnih priča, pa do krivog oglašavanja. Jer mediji će napraviti spektakularnu reklamu; nevjerojatno napeti triler koji će vas držati budnima duboko u noć! I vi to krenete čitati i shvatite da je to nekakva kvazi drama koja više udara po političkim, socijalnim i društvenim notama nego kriminalističkim i na kraju se iskreno zapitate zašto vi to čitate. Pa, kako stvari stoje, to nije problem samo domaćeg tržišta već i stranog. Ima već neko vrijeme kako sam pročitao ovaj roman i, iskreno, potpuno sam zaboravio na njega - toliko je napet i upečatljiv bio. I radio sam malo reda danas na polici kada mi se našao u ruci i znam da sam ga čitao, znam da se sjećam radnje i znam da mi je kraj bio potpuno bezvezan te sam išao provjeriti nisam li nešto preskočio na kraju i ispalo je da nisam. Kraj je takav kakav jest.... Neću vam ga sada reći ali smatrajte se upozorenima da će biti riječi o završnici u daljnjem tekstu jer drugačije ne mogu napisati nekakav dojam bez da otkrijem važnije stvari iz radnje.

Moćni triler visoke umjetničke vrijednosti! - kaže reklama i odmah vas s naslovnice lažu jer ovo nije triler.

Ivna Ivanković | Zvjezdano modro nebo


Ispod zvjezdanog modrog neba. Rub stoljnjaka. Na čaši trag merlota. Sjena preko obraza. Desni kut usana blago zakrivljen. Pogled na pučinu iz najdraže hotelske sobe, u ranu jesen. Odraz mjesečine. Licem prolazi grč, je li slatkoće ili gorčine. Neodvojivo previranje boli gubitka i sretnih uspomena.

Nema je.

“Je li prešla sva u zvijezde?”

O tome su uvijek razgovarali. U svakoj etapi svog života.