Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
utorak, 21. svibnja 2024.
Centar za kulturu Trešnjevka | Putnička klasa: Osam čuda svijeta
Društvo hrvatskih književnika | Predstavljanje novih brojeva Alternatora
ponedjeljak, 20. svibnja 2024.
Tribina | Stihovnica Siska
Patrick Levaj | Slikovnica Blaženi Jakov Zadranin
Priča o Blaženom Jakovu Zadraninu može se približiti na nekoliko razina: kao zanimljiv životopis jednog franjevca, kao naglašena empatija prema čovjeku u nevolji i kao povezanosti s prirodom koja ga približava sa svetim Franjom Asiškim. Slikovnica je namijenjena svim čitateljima bez obzira na dob. Lako je pamtljiva i sadrži svevremensku poruku. Kako se boriti s moćnijim neprijateljem? Zec je ranjen i okružen sa svih strana. Svaki čovjek je ranjen i okružen raznim oblicima moći. Na koga se mi oslanjamo kad nas zadesi smrtna opasnost na olujnom moru? Ne mislimo u tom trenutku na znanost, ideologiju, tehnologiju i umjetnu inteligenciju, koliko zazivamo Božju pomoć. Kršćanstvo je otkrilo dušu u čovjeku, a prije toga su postojali nemilosrdni odnosi moći. Sidro se dakle baca na mjesto gdje će brod, čovjek ili zec imati mir i utočište.
Zadrani mogu biti ponosni da su u svome gradu u 15. stoljeću imali franjevca Jakova Blaženog. On je živi svjedok kršćanskog nauka i zaslužuje slikovnicu jer ćemo mu se time zahvaliti. Neka nam duhovni junaci hrvatskog naroda ostanu što duže u pamćenju!
Polemika u Društvu hrvatskih književnika o književnim radionicama
U utorak, 21. svibnja u 18 sati u prostorijama DHK održat će se tribina „Klasici nisu izrasli iz radionica kreativnoga pisanja. Pa čemu služe danas?“
Ovo je još jedna polemika u sklopu sve popularnijih tribina DHK „Bez cenzure“, na kojima se propituju razni suvremeni fenomeni na književnoj sceni, a u raspravu se uključuje i publika.
Na tribini sudjeluju Miroslav Mićanović, Kristijan Vujičić i Dubravka Brezak Stamać, a urednica i voditeljica je Lada Žigo Španić.
Zelena tribina | Poezija i glazba hrvatskih pjesnika i skladatelja nadahnuta crnogoričnim stablima
Jadranka Göttlicher | Preko mosta
rastu crne planine, neznane planine
i još se čuje hladno disanje pašnjaka…
Uplela sam crvene vrpce u pletenice
i sva bijela čekam svoje svatove:
on u zelenom, dugog koraka - zataknuo
crvenu rutvicu za šešir i širi ruke…
Valja meni preko mosta
tamo gdje pršte hladni potoci
i raste crvena djetelina!
Ako most se sruši
odnijet će me rijeka
ondje gdje
mojih više nema…
Jadranka Göttlicher | Kraj
„Kurva švapska!“ - čula sam bijesne glasove oko sebe i zveket škara. Rezali su mi kosu. Sjedila sam zavezanih ruku na leđima i čvrsto žmirila. Moji su me čuperci bockali po ramenima i krilu. Nisam se micala da me ne porežu. Bilo mi je svejedno kako izgledam. Činilo mi se da tako nepomična, sklopljenih očiju, ne sudjelujem u sceni. A bila sam glavni lik. Dreku sam pokušavala ne prevoditi u riječi. Ne znam što slijedi u nizu: šišanje, razgolićenje, silovanje… Možda me i ubiju. Tupa sam i jedva da osjećam strah. Prije bih rekla da osjećam prkos. Možda to i vidi ta gomila.
Odvukli su me grubo u moj stan na prvome katu i bacili na krevet zavezanih nogu. Nakon nasumičnih strijeljanja koje sam vidjela, nisam očekivala ništa dobro. U mojoj glavi nije bilo ničeg što bi se moglo zvati mislima ili rečenicama. Ne znam koliko sam dugo ležala tako polusvjesna, možda cijeli dan i noć. A onda mi u sjećanje uđe slika Ericha. Vidim ga zavezanog i poniženog. Je li uopće živ? Mogao se na vrijeme povući sa svojom jedinicom, kako se davno povukao moj muž s izbjeglicama. Erich je ostao. Zbog mene. Moj muž nije. Rekao je da će mi se javiti sa slobodnog teritorija. Da je tamo korisniji. Nikad se nije javio. Ponekad sam mislila da je mrtav. To mi je bilo lakše prihvatiti negoli nejavljanje. Nisam htjela ostaviti staru mamu i poći s njim. Njega je taj izbor razljutio. Volio je biti prvi.
nedjelja, 19. svibnja 2024.
Eugen Babić | Ordeni za poraze
Umjetnost je uglađeni način da se pokuša izbjeći samoća. Samoća u svojim greškama i samoća u svojoj boli. Svaka pjesma koju pišemo pokušaj je tuge da izađe na svijetlo dana i prestane biti okovana našim grudima. Svaka priča koju je netko sročio bila je jedna lekcija za koju nismo htjeli da ju i drugi moraju platiti, kad je već netko tako skupo platio.
Nije li olakšavajuće vidjeti da je još netko prolazio stazom koja je i naša i da je više stvari na ovome svijetu po kojima smo si slični, nego po kojima se razlikujemo. Nije sramota biti čovjek u vremenu koje je zaboravilo osjećati i sve je neka računica i koristoljublje na kraće ili duže staze. Nije sramota reći nekome 'ja ovo više ne mogu izdržati, neka moji stihovi govore za mene, neka poteče rijeka riječi koja će olakšati moju dušu'.
Sramota je nijekati čovjeka u sebi i u drugome, ne dopustiti nježan dodir koje stvaralaštvo ima za sve nas. Možda je budalasto stavljati svoje slabosti kao svježe jetrice pred hijene, ali još je veća glupost lomiti se iznutra i ne pustiti ni glasa. Ne dijele se ordeni za stvari koje smo pretrpjeli, a šutili smo. Tako se samo sporo ubijaju oni najbolji među nama, koji se često nemaju kome obratiti.
subota, 18. svibnja 2024.
Miljenka Koštro | Igra skrivača
Taj vrli vjetar bez adrese
I one davne proljetne kiše
Gdje li se od znatiželjnih očiju skriše
I sunce se valja umorno, sneno
Kao da je od bujanja mraka uplašeno
Zaboravljen ja zidar riječi, pjesnik
Što davno je o suncu, vjetru i kiši pisao
Kao prvi proljetni vjesnik
Čarolijom riječi je strasno disao
Usput prosipao rime
U zanosu zameo ih vihor zime
U drhtaju jeseni vuku se polumrtve sjene
Od života i od smrti uplašene
U igri skrivača pravila nema
U svakoj zimi malo proljeća ima
Otvorenje izložbe | Koliko stvarnosti stane u bajku: Želimir Hercigonja u slikovnici
Galerija Prozori
Knjižnica S. S. Kranjčevića, Zapoljska 1, Zagreb
ponedjeljak, 20. 5. u 18 sati
Sudjeluju: Ivana Guljašević Kuman, Marsela Hajdinjak, Dražen Jerabek, Vjekoslav Vojo Radoičić, Sanja Rešček Ramljak, Manuela Vladić-Maštruko
Autorica izložbe: Anda Bukvić Pažin
Kustosice: Anda Bukvić Pažin i Petra Dolanjski Harni
Dizajn: Barbara Bjeliš - Studio Kanu
Bajke pokrivaju cjelinu svijeta i ljudskih odnosa, ali svode ih na formule. Funkcioniraju stoga na nekoj općenitoj, na osnovne pojmove svedenoj razini. Želimir Hercigonja pisao je priče koje slijede mnoge motive i većinu obrazaca klasičnih bajki, ali u njima se nazire i osjeća nešto što su kritičari nazvali „postmodernističkim pukotinama“: linije duž kojih prosijava ono današnje i svakodnevno. To su mjesta koja sam pokušala izvući na svjetlo – odnosno na prozore – u ilustraciji, i u tekstu. Čitajući stalno iznova, kombinirajući tekst sa slikom, i puštajući čak i podsvijest da radi kad više nisam znala što istaknuti, osvijetliti, uvijek sam se na kraju vraćala na suptilnosti, male stvari bez kojih se ne kreće ni na bajkovito, ni na stvarno putovanje.
Ivan Babić | Sjeme
Natječaj za izlaganje u Galeriji Kupola u 2025. godini
Galerija Kupola raspisuje natječaj za izlaganje u 2025. godini. Natječaj je namijenjen umjetnicima koji djeluju u području slikarstva, ilustracije, grafike, fotografije i grafičkog dizajna. Galerija Kupola usmjerena je prema mlađim, neafirmiranim umjetnicima, kao i onima s dužim profesionalnim djelovanjem, a cilj joj je pružiti potporu umjetnicima u razvoju njihove umjetničke prakse te općenito promovirati područje suvremenog vizualnog stvaralaštva.
Natječaj se sastoji od dva dijela:
- Prijave za Program predstavljanja hrvatskih ilustratora 2025.
- Prijave za redovan program izlaganja u Galeriji Kupola 2025.
Prijave trebaju sadržavati:
- ime, prezime i kontakt (broj telefona i e-adresu) autora/ice (ili skupine autora)
- životopis autora/ice
- informacije o umjetničkom radu: naziv, koncept i opis (do 300 riječi)
- vizualni materijal.
U prijavi je obvezno istaknuti za koji se program autor/ica prijavljuje.
Natječaj je otvoren od 17. svibnja 2024., a rok za predaju prijava je 12. lipnja 2024. godine.
Dario Samardžija | Ja osuđenik
Ta patina s moga lica
krije tugu ukosnica
preplanule kose njene.
Svak je ima mjesto mene,
pa je vjenča krunicom od zlata.
Nije meni do takvog zanata!
Ma ni vraški pobjeći ne mogu
od tog traga njenih nogu.
Jer krik se rađa, krik umire, krik ostaje…
A moja duša za njim plovi.
I krvno meso stić' će sokolovi.
četvrtak, 16. svibnja 2024.
Branka Blažinčić | Moja majka
Moja je majka bila samozatajna žena, kao i milioni majki u svijetu, u prošlosti,sadašnjosti... U 44.god.života rodila je mene, na zaprepaštenje "ćudorednih" ljudi.. no to je nije sprečavalo da me ponosno pokazuje čitavom svijetu. Moja je majka imala 6.raz.o.š. /to je u njeno doba bilo normalno/, ali to je nije smetalo da računa najbrže i najtočnije od bilo kojeg trgovca.
U blizini našeg mjesta stanovanja postojala je mesnica "Kod Franceka", /meso je uistinu bilo meso,a ne odmrznuta smrzotina/.. Tu se često odvijao ritual.. "Gospon Francek dajte mi komad onog lepog goveđeg flama za juhicu". Gospon Francek bio je mrzovoljan mesar malo podužih sijedih brkova, koji je u sekundi nabacio komad željenog flama na vagu uz odgovarajuću cifru. "Ma dajte gospon Francek, pa još se kazaljka na vagi nije zaustavila, malo ste se zabunili u računici".. naravno, bila je u pravu.
Često sam odlazila s njom na tržnicu Dolac, gdje se obožavala cjenkati s kumicama.. ma nije to bilo najbitnije, najbitniji su bili razgovori o kvaliteti voća i povrća, pa se onda prešlo na druge životne situacije.. to je bio "socijalni život" moje majke.
Rijetko sam viđala suze na njenom licu, pa mi je bilo neobjašnjivo zašto je bila tužna dok je moja prva školska ocjena bila dvojka.. bila sam šestogodišnja djevojčica nezrela za školu.. ali sve se to ubrzo promijenilo. Dok je čitanje lektire postala obaveza, razvila je pravu strategiju da zavolim čitanje.. nakon toga nikada više nisam ispuštala knjige iz ruku.. postale su najveća ljubav moga života.. nikada nisam otkrila tajnu kojom je unijela tu radost u mene.
No, i sama je voljela čitati.. u jednoj je ruci držala Zagorkinu "Gordanu" koja je izlazila u tjednim nastavcima, a drugom virtuozno pekla palačinke.. trebalo je stalno hraniti mnogobrojnu obitelj. Raspolažem s još bezbroj slika moga djetinjstva i moje mladosti, a iz svih viri SUNCE.. to me moja majka grijala i kada sam bila daleko od nje.
Moja je majka umrla neznajući zbog bolesti tko sam ja.. ali ja sam ZNALA tko je ona.
HVALA ti majko što si me izabrala za svoje dijete!
Mario Kovač | Dan kad je umro dobar čovjek
U šest sati ujutro
Plahte još bijahu tople
Mazali su med i maslac na kruh
Ceste pune mravi na putu za mravinjak
Golubovi u potrazi za doručkom
U zrcalima zatvorenih trgovina
Noćna mora rotirajućih svjetala
On je unutra i strah je unutra
I strah je tamo oduvijek
Mutni šalteri i neplaćeni računi
Sedam školskih sati i zvono
Strojevi u punom pogonu
Sunce u zenitu
Sendvič i cigareta i psovka
Kap po kap morfija
Smrad čistih podova
Mala soba u velikim očima
Zemlja opet za nebom čezne
Da tminu u agoniji rodi
Večera na stolu
Harlekin na ekranu
Plahte gladne toplih tijela
Strah je još uvijek tamo
Strah je sve što će biti
Ravna linija
Klonuli kapci
Zvijezde vrisnuše nijemo
Nitko nije znao
Natječaj za logotip manifestacije Mjesec hrvatske knjige
Natječaj za dizajn logotipa nacionalne manifestacije Mjesec hrvatske knjige otvoren je od 15. svibnja do 12. lipnja 2024. godine.
Mjesec hrvatske knjige nacionalna je manifestacija koju od 1995. godine po odluci Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske organiziraju Knjižnice grada Zagreba. Traje od 15. listopada do 15. studenoga i u tom periodu raznovrsnim i mnogobrojnim programima ukazuje na važnost knjige, promiče kulturu čitanja i pisanja te naglašava ulogu knjižnica (kao vodećih sudionika) kao obrazovnih, informacijskih i kulturnih središta te mjesta podrške osobnom razvoju i napretku, ali i podiže svijest o važnosti vrednovanja, njegovanja i promocije vlastite književne baštine. Skraćeni naziv manifestacije je MHK.
Više informacija o manifestaciji nalazi se na mrežnoj stranici www.mhk.hr.
UHAH | Predstavljanje dvoknjižja aforizama "Rezolutno doba 1948 - Poslije krize 1933"
17. Festival dječje knjige - Monte Librić | 'Mitološka bića Istre'
„Tradicionalno, kako bi najmlađoj publici približili čitanje i svijet knjige, Librić povezuje književnost s različitim oblicima umjetnosti te je i ove godine pomno oblikovan bogat program u kojem se djeci predstavljaju glumci, performeri, plesači, likovni umjetnici, ilustratori, glazbenici… Na pozornici Librića ugostit ćemo u Librofoniji i Librić teatrinu sedam koncerata, koncertnih priča i predstava, a kako su pripovijedali naši stari moći će se doživjeti u programu Storytelling. Uz to, u našoj Galerijici već prvog dana 17. Librića u ponedjeljak 20. svibnja u 17 sati otvorit ćemo izložbu „Mitološka bića Istre“ s radovima učenika Osnovne škole Tone Peruška, najavljuje Slavica Ćurković direktorica Monte Librića.
srijeda, 15. svibnja 2024.
Otvorenje izložbe | Zagrebački velesajam 1956.-1961.
Galerija Modulor Centra za kulturu Trešnjevka
u utorak, 21. svibnja 2024., u 19 sati otvara izložbu “Zagrebački
velesajam 1956.-1961.” autorica Lane Lovrenčić (Institut za povijest
umjetnosti) i Sonje Leboš (Udruga za interdisciplinarna i
interkulturalna istraživanja). Izložba je besplatna, a može se posjetiti do 6. lipnja 2024. u galeriji Modulor (Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb).Zagrebački velesajam, 1959.
Lana Lovrenčić i Sonja Leboš
Izložba je organizirana u okviru UIII projekata „Geometrije (od)rasta“ i „Prostori Novog Zagreba 1: Zagrebački velesajam“.
Podrška: Grad Zagreb – ured za kulturu i civilno društvo, Ministarstvo kulture i medija RH.
Izložba je dio istraživačkog projekta Instituta za povijest umjetnosti FEMO – Fenomeni hrvatskoga umjetničkog moderniteta.
Interne istraživačke projekte financira Europska unija – NextGenerationEU iz sredstava osiguranih u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021.–2026. (NPOO).
Rad Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja institucionalno podržava Zaklada „Kultura nova“.
Gradska knjižnica Kaštela | Iz babinoga baula
Gradska knjižnica Kaštela upućuje poziv svima zainteresiranima da u starim škrinjama, baulima i ormarima pronađu kukičane miljetiće, stolnjake i ostale rukotvorine svojih baka i prabaka te da ih donesu u Gradsku knjižnicu Kaštela.
Sve pristigle rukotvorine bit će predstavljene u virtualnoj izložbi, dok će dio odabranih radova biti predstavljen na izložbi koju će GKK organizirati početkom lipnja.
Prilikom donošenja miljetića, stolnjaka i ostalih rukotvorina Vaših baka i prabaka, molimo Vas da navedete ime i prezime bake koja je rukotvorinu iskukičala, a bilo bi poželjno priložiti i fotografiju te ukratko ispričati priču o bakinom životu ili navesti neko sjećanje, odnosno uspomenu na baku koja je miljetić izradila.
"Kukičani miljetići su sve donedavno bili dio naše svakodnevnice i nalazili su se u svim našim domovima na televizorima, ormarima i komodama. Većina nas se još uvijek sjeća naših baka koje su u dvorištima ispred kuća u hladu pod odrinom ili u zimskim večerima pokraj "špakera na drva" s izboranim rukama kukičale miljetiće koje su spremale kćerima i unukama za dotu. U svaki bakin miljetić je bilo utkano puno ljubavi i truda, i eto, zahvaljujući Rim Tim Tagi Dim trenutku i izvrsnom promotoru hrvatske kulturne baštine i naše Hrvatske, Marku Purišiću (Baby Lasagna) napokon je došlo vrijeme da svo to nepravedno zapostavljeno umijeće naših majki, baka i prabaka ugleda svjetlo dana na najbolji mogući način – na izložbi rukotvorina Iz babinoga (kaštelanskoga) baula. Pronađite ovo davno zaboravljeno blago koje ste spremili u ormare te javnim predstavljanjem rukotvorina svojih majki, baka i prabaka dajte svoj obol u očuvanju kaštelanske baštine i tradicije kako bi i današnje generacije mogle osjetiti i vidjeti kolika je količina ljubavi, osjećaja, kreativnosti i prošlosti sačuvana u kukičanim miljetićima naših baka".
Rukotvorine
možete osobno donijeti do srijede 22. svibnja 2024. u Gradsku knjižnicu
Kaštela u Kaštel Sućurcu (Trg palih za domovinu 1) ili miljetiće možete
fotografirati u kvalitetnoj rezoluciji i fotografiju poslati na e-mail
adresu natjecajkastela@gmail.
Nakon završetka izložbe sve rukotvorine bit će vraćene vlasnicima, dok će svi pristigli i izloženi radovi zajedno s fotografijama i sjećanjima na autorice radova biti tiskani u brošuri pod naslovom Iz babinoga (kaštelanskoga) baula.
Više informacija na 021 226 001.
Bridge Hopkins | Bila je posebna
Bila je posebna,
Od drugih drukčija,
Moja je ljubav bila na najčudnijim mjestima:
Nije bila u kupljenom cvijeću,
Bila je u ružama što sam rukom trgao,
Nije bila u riječima poput “volim te”,
Bila je u riječima poput “puštam te”,
Nije bila u spavanju zajedno,
Bila je u gledanju kako ona spava.
Bila je velika u lijepim trenucima,
Bila je veća u nedaćama,
Bila je najveća, kad sam ju trebao pustiti.
Dan mjesnog odbora Gajevo
Paola Crnjac | Moja mama
učenici 1.c OŠ "Dobriša Cesarić" Požega |
Ima duge nježne prste kojima me miluje, a kad sam bolesna bdije pokraj mog kreveta.
Velika mi je podrška u životu, a i najiskrenija prijateljica. Sretna sam kad vidim osmijeh i radost na njenom licu. Raduje se svakom mom uspjehu u školi, sretna je kad sam i ja sretna.
Volim mamine rođendanske torte, kolače, svaki cvijet koji posadi. Volim naše duge razgovore i šetnje.
Ona kaže da sam joj ja „najveća sreća u životu”. Jako je dobra prema meni. Ona je moj ponos i moja sreća. Naša povezanost nikad neće prestati
Volim te mama, najviše na svijetu!
Sretan ti rođendan i Majčin dan!
utorak, 14. svibnja 2024.
Branka Blažinčić | Ulica
mojih mirisa
budi me jutrom
buka građevinskih strojeva
neki beton
raste u visinu
ukroćen
snažnim muškim rukama
u kalupe
dvije dizalice
nadvile su se
nad živote
budućih stanara
da li kao zaštita ili prijetnja
to još nisam otkrila
prolazim i pitam
umorne neznance
kako ste
a oni samo
ne razumem
i sigurna sam
da niti njima
ovo nije ulica
njihovih mirisa
i da su zalutali
na tuđe prostore
poput mene
Bridge Hopkins | Sonet zanosa
Anđela se ja, vile sjetim.
Brzinom munje tada pisat' stanem
Rime što nosim u sebi.
Ime Glasnika, Majke ona nosi,
Evanđelje su ćud joj i stas.
Lahor želim bit' u njezinoj kosi,
Liječi sve taj zvonki glas.
Afrodita se skriti pred njom može;
Meke ruke, oči te bajne,
Al' i predivan osmijeh, moj Bože!
Riječi su ove njoj dobro znane,
Iskočit ću ipak iz kože,
Ako sazna za osjećaje tajne...
Vlasta Marušić | Partenca
Zvono je kampanalo i brecalo tužnu melodiju u molu. Pipe je pogledavao na svoj ručni sat pitajući se:
„Ki je opet umrl? Pokoj vječni daruj mu Gospodine“, prekriživši se požuri put crkve da odmah sazna čija je duša otputovala na onaj svijet.
„Ča je, ki je ov put partil?“, zapita Frana koji je kampanal - brecal.
„Bepića je noćas prehitilo“, započne Frane pa nastavi, „govori se da je neke vele šoldi proćardal, a njegov kompanjon, misteriozo signor Cocolo Trieštin je nestal' ko' da ga je more progutalo. Bepića je diboto kolpalo.”
„Isuse blagi i Marijo, majko Božja!“, uzdahnuo je prestrašeno Pipe, „ča je to došlo na ovaj svit?“ i opet se prekrižio. „A, brižna Mare, gren ju odmah vizitat i pomolit se šnjon za dušu pokojnog.“
Zorica Antulov | Molitva za mir
U utrobu tame iz koje si rođen.
Nek usahne s tobom to sjeme zla
i ruka demonska kojom si vođen.
Amen
Nikola Šimić Tonin | Ulicom vlastite duše (In memoriam)
Postoje pjesnici, koji se pronađu sa prvom napisanom riječi, postoje pjesnici koji se čitav svoj stvaralački život traže i umru rasuti u tisuće stilova, ne svoji, ne umireni u sebi, već svačiji po malo, rasuti… Luko Paljetak je dobrano među prvima, prepoznatljiv, prepoznat za rana, zorno zapasao svoj pjesnički put, radan do granice koja graniči s nestvarnim. Broj objelodanjenih pjesama, književno-znanstvenih radova, knjiga, dostatan je za više književnih života, pokretljiv stvaralački duh, koji preže od ustajalosti, mirovanja, pjesnička je zvira voda iz kamena, rijedak do majstorstva u strukturiranju pjesme, kojoj ne možeš odbiti niti zarez. On je naprosto iznikao da bude tu. Sama pomisao pomicanja, ugroza je građevine riječi, pjesnički domino efekt.
Robert Lehpaner | Mamin ljubavnik
“E bok, lijepo da si došla, uđi”, rekao je Vito, “Zorka, moja mama – Tea, moja cura.”
"Dobar dan, gospođo", pozdravila je Tea i mami Zorki pružila ruku.
A mama Zorka očito nije očekivala da će joj Tea pružiti ruku, i očito nije smatrala potrebnim pozdraviti se. Umjesto toga je Teu brzinski snimila od glave do pete, i trebalo je cijele dvije sekunde da i ona Tei pruži ruku.
Marija Aleksić | Moja komšijska duša
Lucijana Živković | Zaboravi
Sjedeći u kupeu putničkog vlaka koji je s udaljenog perona metropole vozio za Slavoniju, Eva se uhvatila kako razmišlja o Filipu. Lik na peronu. Je li moguće? Čekajući da vlak krene, a ima još oko pola sata po rasporedu vožnje, pokuša odvratiti te misli no ipak im se na kraju prepusti. Ipak, bila je to njezina mladost, najljepši dio života.
Naslonivši glavu na prozor polako je uhvati drijemež i ona kao kroz maglu ugleda slike prošlosti: Filipa, Daru. Magdalenu. Bilo joj je šesnaest godina kada je prvi put otišla od kuće na mjesec dana. Ništa dramatično; praksa na poljoprivrednom dobru s prijateljicom iz razreda Magdom, ni manje ni više već mjesec dana. Unajmile su malu sobu i svakodnevno radile naporno u štalama dobra. A nedjeljom na ples u obližnji gradić gdje je već prve nedjelje upoznala Filipa, pristalog momka koji je privlačio djevojke. Ali ona je bila nova i zanimljiva. Trajalo je to mjesec dana, a nastavilo se dopisivanjem još dvije godine dok Eva nije završila školu. Naravno, pisma je primala na Magdinu adresu zbog strogih roditelja.
Upita se sada kako je mogla tako dugo vjerovati tom mladiću. A ipak jest. Nakon razdoblja pisama slijedilo je otkrivanje roditeljima. Oni odmah otputuju k Filipovim roditeljima da se dogovore o daljnjim koracima za budućnost mladih. Tako je nekada bilo.