Kolumne

ponedjeljak, 31. listopada 2022.

Spark, Velika Gorica | Promocija knjige poezije Ane Narandžić: "Između ravnodnevnica"

 
U udruzi umjetnika "Spark" u Velikoj Gorici predstavljena je, 30. listopada, pjesnikinja Ana Narandžić i njezina nova poetska zbirka "Između ravnodnevnica" (Biakova, 2022). Svestrana umjetnica

A. Narandžić dobitnica je mnogih nagrada za svoje pjesništvo te slikarske i skulptorske uratke, kao i nagrade "Albatros 2020" za zbirku kratkih priča "Što je život bez stereotipa" (u nakladi Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica). Uz autoricu, stihove iz njezine nove poetske zbirke čitale su Nevenka Lang, predsjednica udruge "Spark" i moderatorica događanja te Lukrecija Vrnoga, blogeristica. 

Tijekom programa svoje stihove kazivali su članice i članovi Udruge, gošće iz Splita (Anđelka Korčulanić i Marica Žanetić Malenica) te pjesnikinja Jelena Stanojčić iz Zagreba.

Željko Bilankov | Koliko

 

Koliko 

topline 

ima
u zaleđenom 

pogledu,
toliko 

ljubavi 

nose suze,
svježe 

prolivene.


Koliko 

mi osmijeha
nedostaje 

svakog 

dana,
toliko je 

veća tuga, 
na licu

voljene 

žene. 


Koliko 

caruje 

šutnja
dok moje 

govori srce,
toliko žive 

strahovi,
da nam 

želja 

ne uvene.

 

 

nedjelja, 30. listopada 2022.

Bojan Đorđević | Ronim


Nedjeljom navečer u kadi vježbam ronjenje na dah
Zatvorim oči
Duboko udahnem
Gurnem glavu u kadu
I plutam
Lijevo hobotnica pliva
Desno morski pas me lovi
Alge padaju po glavi 
Idem u duboko 
Sve do kraja
I tako svake nedelje

Marija Aleksić | I kad nas nema više...


I kad nestane mene
Tebe
Nekog od nas dvoje
Ostaće ove reči zapisan e u vrmeenu
U kamenu
Biće jače od Ekskalibura
Biće snažnije od bure
Biće draže od najdraže uspavanke
Samo će se čuti zvuk saksofona iz Bulevara
I poneka suza u vidu kiše
Tvoja
Moja
Naša
I kad nas ne bude više
Ostaće zapisana naša ljubav na komadu tada stare zbirke
Požutele na nečijem ormaru
Kao dunja koja zri
Kao mesec koji tinja nad gradom
Kao sunce koje se povlači nad kišom
I kad nas nema više
Ostaće ove reči duboko zakopane u zemlji
Svi će čitati a neće znati šta
Svi će pevati a neće znati kome
Samo ti
Samo ja
Samo mi
Iz nekog prikrajka oko boje mraka će me gledati
Iz neke tmine oko puno suza će plakati
I dok letim ka tebi nosiću ti reči ispevane tebi
I dok hodam ka tebi i čekam
Na uglu kišne ulice kao nekad
Nosiću ti pregršt zagrljaja koje sam tako želela da ti pošaljem
Toliko prstiju koji bi te obmotali i stegli tako jako
Tako jako
Tako snažno
Nemoj da odeš
Nikad
Ako odeš
Ako odem
Ostaće samo ove reči zakopane u nama
Pesme tebi ispevane
Reči neme, tebi izgovorene
Volim te

Mario Kovač | Nezdrava romansa

 

Usne tvoje ispucale do krvi

Skrivaju zube okovane karijesom

Crnilo prožima prljavu bjelinu

I kad mi se nasmiješiš zavodljivo

Osmijehom pijane hijene

Imam dojam da promatram

Tipke prastarog glasovira

A kroz rupe zviždiš melodiju

Pjesme uz koju prvi put zaplesasmo

Kosa tvoja nalik slami 

Dom je koloniji ušiju

Što razmnožavaju se brzinom

Obitelji s američkog juga

A ljuske tvoje trule kože 

Razigrano lebde prostorijom

Podsjećajući me na šarenu jesen

Doba u kojem smo se sreli…

I dok mi mrtvački ledenom rukom

Miluješ prestravljene genitalije

Ježurci mi struje tijelom

Jer se osjećam kao da je

Strašna smrt došla po mene

I zgrabila me za smežurana muda

Sablasno…

Pa ipak, dok mi u grlo guraš

Čirevima gnojnim optočen jezik

U glavi mi odzvanja k'o jeka

Tek jedna jedina misao:

Sasvim sigurno, bolju od tebe

Nikada neću naći


petak, 28. listopada 2022.

Međunarodna književna večer

 

Hrvatsko književno društvo u suradnji sa Zajednicom Srba u Rijeci, povodom 15. međunarodnog festivala književnosti ''Dani prijatelja knjige'' koji se ove godine održava u ''Mjesecu knjige'' od 15.10.2022. do 12.11. 2022.  

Pozivaju vas 28.10.2022., u 18 sati u Gradsku vijećnicu - Grada Rijeke (Korzo 16) na promociju knjiga; pod naslovom ''Iza svih tišina'' autorice Sanje Trifunović Hiblović i ''Vrijeme u tragovima'' autora Zdravka Kokanovića – Kokija.

Pozdravnu riječ uputit će predsjednik Zajednice Srba u Rijeci Milan Popadić i počasni predsjednik  HKD-a Valerio Orlić

O knjizi će govoriti autori i voditelji Draga Vukoje i Valerio Orlić


U glazbenom dijelu programa Iva Santini

U drugom dijelu programa slijedi Poetsko-glazbeni maraton  u 20 sati u Zajednici Srba Rijeka u Krešimirovoj 8 (prvi kat) gdje ćemo razgledati izložbu ručnih radova i starih rukotvorina uz  umjetničko druženje i zakusku.

 Dobro nam došli!!!!

Tomislav Dretar | Tako je to


Jedan lavež tu odmah u blizini kuće
Jedan mig dalji od sata za ručak
Postali su mi jedinim razlogom
Kojem se nema šta prigovoriti

Zvijezda koja padne s neba samo načini rupu
U koži tmine koju ne treba zakrpiti

Čak i jedan slijepi miš pogođen piljkom
Bačenim u zrak prenosi moj čas u prah

Mate Milas | Moj se život raspada polako

 

Moj se život raspada polako

Više ništa spasiti ga neće

Prosuo sam, prosuo sam lako

Sve veselje, sve biserje sreće

 

Što me, Bože, ovakvoga stvori

Da u krčmi gušim svoje dane

Od uranka da mi želja gori

Kad će na grud žestica da kane

 

Pa se mrakom od mučnine prenem

Crnom rukom dodirujem tugu

Ničeg nema kamo god da krenem

U istome se opet vrtim krugu

 

I nestajem, nestajem polako

Više ništa spasiti me neće

Prosuo sam, prosuo sam lako

Sve veselje, sve biserje sreće

 


Darko Foder | Kie bo če neš ti


Kie bo če neš ti?
    Škuale zbavil,
    pamoagel sosedu,
    derva za zimu spravil,
    lačnega poazval k abedu,
    kalinje pripravil!
A kie bo če neš ti?
    Na damačije se močil,
    njivu zaral,
    listje v hoste pazubačil,
    garicu pavezal,
    decu paštenju vučil,
    snieg admietal!
Kie bo če neš ti?
    Poakasil sinakuašu,
    gavaril pa damači,
    adnesel krave siene f kuašu,
    pavedal mome koa ti znači,
    siramaku kruha dal,
    athičenemu tuaplu rieč,
    pad vedrim nebem spal!
Pa kie bo če neš ti?
    Vugrad zasadil,
    f teškem času za istinu rieč rekel,
    karužnjak naponil,
    tikvenjak spekel,
    marvu naronil!
Kie bo če neš ti?
    Stronjskega svieta se vernol f sve roadne meste,
    pamalil se Boagu,
    sliepega prepeljal priek ceste,
    poaklje dežđa išel gledeti pogu!
A kie bo če neš ti?
    Sakamu kie te mrzi dal roku,
    dal pravi navuk čeri i sinu,
    da te bali preterpel moku,
    branil damavinu!
A kie bo če neš ti?
    Če neš ti, a kie bo?
    Zate, nuaj reči da ti se neda.
    Jer, kie bo če TI neš?!

Zbornik recitala kajkavske poezije
Krapina 2017.

Ivan Meroveus | slanoća


ljubopitljiv i drzak
ne krijem riječ
a zbog riječi ljutnju uzmeš
kao žeravu dlanu
i ono svoje na njem
koje u drugim očima
prepoznaš kao nepovjerenje
prosto otkineš, odbaciš
zar tako braniš se -
oštricama usmjerenim k sebi
kad trebala bi udariti
i ozlijediti
drugome uzvratiti?
ali znaš, pogađaš
i sad još uvijek peče
neobjašnjivo
i manevar i u njemu obrat
i sve se vrati
kao loše upućen bumerang
i priznajem, znaj
laik sam u daminom gambitu
gdje uvijek izgubi onaj
na kraju
tko slaveći olako uzme
danajski dar
možda stoga nisam ukoričen
i još uvijek tečem od ludosti
drznuvši se refleksijama
jer nemam bogove i
ne vjerujem u ljudske svetosti
svi smo krvavo slani ispod kože
i razlikujemo se jedino
po odvažnosti
slanoćom se kušati


četvrtak, 27. listopada 2022.

Božica Jelušić | Circulos Vitiosus

 

Od zrna pijeska pod zubom, s tla podignuta ploda,
Od mlijeka koje kisa, u roku trajnosti zadnjem:
Od ruke što nas nudi jelima, prepunim pladnjem.
Od svega toga tijelo jača i uspravno hoda.
Od prirode što korijen i krošnju biću daje,
I od piska u noći, nalik cijukanju miša,
Mi slažemo ekloge, zbirku malih pastiša;
On nemuštosti koja pred Nebom preostaje.
Od ljubavi i njenih začudnih zemljotresa
Koji u duši svaku česticu mraka preslože;
Od energija što nam cijeli um izvrtlože,
Nad ponor nagnemo se, dotaknemo nebesa.
Od čipke i crnoga pliša natresaju nam odar;
Riječi kotrljaju slatke, kandiran lješnjak u njima.
A potom dodjeli se jednaka pravda svima:
U zemlju spuste nas tiho, crv biva naš gospodar.
Da bismo snagu vratili, liježemo krotko, spavamo.
Ali od stvari nevidljivih i svetih, mi preživljavamo.
27. listopada 2022.
F. G.
Ilustracija: Arhiva, Davna dunja (2011. )

Ispovijed jedne čitateljice



O romanu Ljiljane Jelaske "Leti, leti"
(Rijeka: Studio TiM, 2014.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Priznat ću vam

Davno je to bilo, ali ipak mi je teško priznati. Tomica i ja smo pušili iza zgrade.

Moja mama je bila pušačica, Tomičin djed također. Ja sam, kao starija, prihvatila veći rizik i izvukla jednu cigaretu iz mamine kutije. Zapalili smo iza zgrade. Gorjelo je nakrivo i čađavo, no povukli smo po par dimova. Kašljanje i usmrđivanje bilo je nešto čime smo se ponosili. Cigareta je bila bez filtera, pa ako ikad budete... Ma ne, naravno da vam ne predlažem!

srijeda, 26. listopada 2022.

Natječaj Gradske Knjižnice Kaštela za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman 2021. Knez Trpimir | Predstavljanje pobjedničkog romana "Uskočko gnijezdo" Ante Brčića


Pozivamo vas na predstavljanje povijesnog romana autora Ante Brčića Uskočko gnijezdo, najboljeg romana pristiglog na Književni natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman „Knez Trpimir“, koji je Gradska knjižnica Kaštela u 2021. godini raspisala po četvrti put s ciljem poticanja književnog stvaralaštva na temu hrvatske povijesti.

Predstavljanje romana Uskočko gnijezdo autora Ante Brčića održat će se u četvrtak 27. listopada 2022. g. u Topničkoj dvorani tvrđave Klis s početkom u 19.00 sati uz projekciju ekraniziranih kratkih ulomaka iz romana.

Roman će predstaviti:

-          Ante Brčić, autor romana Uskočko gnijezdo

-      Zoran Bošković, direktor Naklade Bošković, nakladnik romana Uskočko gnijezdo

-          Rudolf Ćurković, lektor i recenzent romana

-          Renata Dobrić, urednica romana, inicijatorica književnog natječaja i ravnateljica GKK

Ivica Kesić | Što smo jedno drugom

 

Što smo jedno drugom dok postelja vrela

zgužvana pod nama ispražnjenim leži,

a dim cigarete s parom s naših tijela

kroz odškrinut prozor u mrklinu bježi?


Zurimo u prazno kao da želimo

zaboravit’ salve ekstatičnog bijesa;

Grijeha svojih skupu pokoru dijelimo,

premda tek smo bića od krvi i mesa.


Miris tijelā guta i posljednje brane

koje razum drsko među nama zida.

Znam htjela bi sa mnom prije nego svane

još jednom razbiti bastione stida.


Što smo jedno drugom, da l’ radost i sreća

il’ na stazi bluda teret i stradanje…

ili pred zrcalom lažnog ćudoređa

za izljeve strasti puko opravdanje?


Irma Đuhera | Krik pod zvijezdama

 

Noćas sam u drugoj sobi, drugoj općini, drugom gradu.
Posmatram okolinu.
Posmatram zvijezde
Sjećaš li se kada smo to zajedno radili ?
Kada smo trazili našu zvijezdu ?
Kada smo se smijali jer nas oblik koje su zvijezde napravile podsjeca na zeku ili na nesto sasvim drugo ?
To sada nije ni važno, jer..
Jer te zvijezde sada gledam sama.
Volim njihovo blještavilo.
Voliš ih i ti, vrlo dobro znam.
Stalno si govorio kako ti je duša puna kada smo zajedno i posmatramo ih.
Vjerujem da to i sada radiš
To si ti.
Jedinstven.
Ne radiš ono sto svi rade.
Zato sam te i voljela.
Zato me nisi volio.
Želio si da budem kao sve druge.
Da budem u kalupu kako to volim nazvati.
Nisi ti tip koji će biti sretan sa mnom kada radim neke čudne stvari.
Mene sretnom čine sitnice.
Draža mi je svaka naša klupa nego bilo koji restoran ili kafić koji smo posjetili, a bilo ih je mnogo.
Ti to ne razumiješ.
Nikada nećeš razumjeti.
Čovjek u prolazu, zatvorenih vidika i slijep na svu ljubav koju sam ti pružila.


utorak, 25. listopada 2022.

Božica Jelušić | Stablašice

 

Neću se bojati mraka, piti Bachove kapi;*
Izrezala je prste zla, oštrovrha trava.
Iz mene dah gorčine u noćni skrlet hlapi.
Preplavljuje me mlakost, mučnina zaborava.
Noć kao avet hoda, taru se koščata rebra.
Nema pod njima više srca i nema ploda.
Stavljam pod jezik Mjesec, medaljicu od srebra.
Mene drveće čuva, stablašice mog roda. _______________________________________
*Homeopatski pripravak za umirenje

 


Poziva Vas na 275. MATIČIN ČETVRTAK 

27. listopada 2022.god. u 19,30

u  Područnu knjižnicu Galženica, Trg Stjepana Radića 5,

 Velika Gorica  i  na  www.matica-gorica.hr

 biti  će  predstavljena   grupa polaznika    

radionice  kreativnog pisanja

101. godišnjica rođenja operne dive svjetskoga glasa Sene Jurinac


Povodom 101. rođendana (24. 10. 1921.). Sene Jurinac, operne dive svjetskog glasa Zavičajni muzej Visoko upriličio je otvaranje dokumentarne izložbe autora Ognjena Tvrtkovića, koja će biti otvorena do 4.11.2022. Skoro identična izložba je bila prošlog ljeta za 100. rođendan upriličena u rodnom mjestu Travniku također od istog autora Ognjena Tvrtkovića. Gospodin Tvrtković slovi kao kulturni entuzijast i skuplja već dugo ljeta sve u vezi s opernom pjevačicom. Pri realizaciji ove izložbe je učestvovalo i Udruženje Bosanski kulturni krug Travnik koji ima dobar sluh za kulturna događanja

Otac Sene Jurinac Ljudevit, rodom iz Varaždina, studirao je medicinu u Beču te se zagledao u mladu Bečanku Christinu Cerv. Radno mjesto vodi mladog liječnika Jurinca u Travnik gdje se pred 101. ljeto rodila Srebrenka, koja kao umjetnica zbog jednostavnosti mijenja ime u Sena. Još kao djevojčica selila je s ocem i majkom u Lukavac, mjesto blizu Tuzle. Majka se seli u Zagreb radi daljnjeg školovanja kćeri i šalje je kod glazbenice Marije Kostrenčić da uči pjevanje, a kasnije kod prof. Marije Borić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Mario Kovač | Nomad

 

Pozdrave krilate šaljem

Ja, sakat i prezren

Vama, braćo i sestre

Što ste svijetom razasuti

K'o zvijezde međ' zrncima pijeska

Odavno ne kročim s vama

No misli vas moje slijede

I želja još gori živa

Stamen više nisam

I tek jednim okom vidim

Al' ćutim hladna sjeverna mora

Što obraze šibaju vaše

Vašim nogama snažnim gazim

Pustinje vrele i beskonačne

Jezikom vašim kušam

Masline crne helenske

I oči naše na počinak ispraćaju

Sunce nad kanjonom dubokim

Rame uz rame više nismo

Jer ramena moja slaba

Zavežljaj ponijeti ne mogu

Ipak, dok je vas na svijetu

Sputan biti neću

Jer putuje s vama, braćo

Putuje daleko

Moja nomadska duša