Kolumne

četvrtak, 30. studenoga 2023.

Bilosnićev Tigar govori mađarski


Bilosnićev Tigar na
mađarskom jeziku
Bilosnić je uzbudljiv i zato što ne pripada nijednoj struji: on je nesvrstavajući autor. 

Tomislav Marijan Bilosnić postao je i službeno član grupe autora najveće i najpoznatije mađarske izdavačke kuće Magyar Napló iz Budimpešte. Naime, ovih je dana ova izdavačka kuća objavila Bilosnićevu zbirku pjesama „Tigar“ na mađarskom jeziku, i predstavila je na svojim stranicama, ističući  kako se ciklus pjesama o tigru „poznatog hrvatskog pjesnika Tomislava Bilosnića, napisan 2004. godine“ i objavljen na više strana svijeta, sad otkriva otkriva i mađerskim čitateljima u prijevodu dr. Sándora Horvátha.

„Ovaj tematski zbornik svojevrsna je kruna stvaralaštva autora rođenog 1947. godine. On otkriva novu metafizičku ravan lirskog jezika i otvara put prema prirodi. Bilosnić je uzbudljiv i zato što ne pripada nijednoj struji: on je nesvrstavajući autor. Tijekom karijere doticao se beat poezije, svijeta afričkih plemenskih narodnih pjesama, pa i drevne ljubavne poezije, a pisao je i haiku - a sada lik prašumske životinje uzdiže“ u borgezovski simbol civilizacije, koji plijeni pjesnikovu maštu, odgovarajući tako dvjesto godina kasnije i na upite slavnog engleskoga genija romantizma, Williama Blakea, što radi tigar danas, iz koje dubine kotla prema nama žare oči te zastrašujuće i fascinantne životinje? Bilosnić je taj umjetnik: konačno pronalazi tigra i u vlastitome srcu“, piše urednica izdanja Zsille Gábor Tördelö. 

Kao odgovorna urednica potpisuje se Zsiga Kristóf, a Ádám Bornemissza kao urednik, dok je knjigu ilustrirao poznati talijanski slikar Ugo Maffi, a naslovnicu je osmislila i izradila Judit Vincze.

Bilosnićev „Tigar“ poslije engleskog (američkog), španjolskog, portugalskog, talijanskog, njemačkog, rumunjskog, makedonskog, albanskog, romskog, bugarskog, slovenskog i francuskog jezika, progovorio je tako i mađarskim jezikom. Tako je Bilosnić najveći uspjeh do sad postigao poetskom zbirkom „Tigar“ koja obuhvaća dvjestotinjak pjesama na temu tigra. To jedinstveno djelu u kojem se uspješno stapaju univerzalnost, duboka refleksivnost i igra, izazvalo je veliko zanimanje u mnogim zemljama svijeta. 

O Bilosnićevu „Tigru“ do sada su uz znana hrvatska književna imena pisali i poznati svjetski autori, kao što su Alfredo Pérez Alencart, David Cortés Cabán, Karl Kvitko,  Enrique Veloria Vera, Tatiana Radulescu, Daniel Dragomirescu, Yohn Taylor, Nöelle Arnoult i drugi. Recepcija književne kritike Bilosnićeva „Tigra“ u svakome se slučaju slaže s tvrdnjom poznatog američkoga stručnjaka za europsku poeziju, koji svoj tekst o ovoj zbirci završava riječima – „nad ovim sjajnim pjesničkim djelom doista bi trebalo i meditirati i raspravljati“! 

Marica Žanetić Malenica | Prijestolnice Skandinavije (drugi dio)

 

Hamburg – slobodni hanzeatski grad


Gradska vjećnica u Hamburgu
Iz Nürnberga smo krenuli prema Hamburgu, drugom po veličini njemačkom gradu, (devetom u EU) i drugoj europskoj luci (iza Rotterdama) s 1,9 milijuna stanovnika. Ovaj grad očito se voli kititi srebrom pa mu je i željeznički kolodvor drugi po veličini u Europi. U svijetu je, pak, drugi po broju konzulata, njih 90, i ta brojka ga svrstava odmah iza Velike jabuke. Ali je zato grad s najviše mostova (2500) i kanala u Europi, više nego kad se udruže London, Amsterdam i Venecija. Važno je prometno središte pa ga smatraju „njemačkim vratima u svijet“ i zelenom metropolom Europe. Poznat je on po još mnogočemu pa je najbolje ne započinjati tu temu, osim možda spomenuti modu i dizajn.  I to da slovi kao grad poželjan za život. Panoramskim razgledanjem i šetnjom može se ponešto vidjeti, ali nedovoljno da dojmovi nabujaju do te mjere da se sami izliju na ekran. 

Hamburška luka

Ipak, spomenut ću Elbphilharmonie (poznatu i kao Elphi ili Elbphi), koncertnu dvoranu i kulturni spomenik, smještenu u lučkom dijelu grada. Ovo monumentalno zdanje, visoko 110 metara, građeno je devet godina. U funkciji je od siječnja 2017.
S površinom od 120 tisuća četvornih metara jedna je od najvećih njemačkih koncertnih dvorana te 54. najviša građevina u Njemačkoj. Unutar zdanja nalazi se i hotel s pet zvjezdica, parkiralište i 45 stanova. 

Evo i podatka koji možda niste znali. Vjerojatno ste već zapazili da automobilska tablica ovog velegrada počinje s dva H. Jeste li ste ikad zapitali što znače? Hamburg je poznat i kao slobodni hanzeatski grad (Hanza je naziv udruženja trgovačkih cehova koji su postojali  od polovine 12. do polovine 17. stoljeća) pa je tu pripadnost Hanzeatskom savezu zadržao u svojemu nazivu te HH znači  - Hansestadt Hamburg.

Napuštajući Hamburg čitam plan za treći dan koji bi nas doveo nadomak prvoj prijestolnici – Oslu. Trebalo je samo prijeći poluotok Jylland (većim dijelom pripada Danskoj, a manji dio Njemačkoj), koji spaja Sjeverno i Baltičko more, i na njegovu krajnjem rubu, u sjeveroistočnom danskom gradu Frederikshavnu se ukrcati na redovnu brodsku liniju s kojom ćemo pet minuta prije ponoći isploviti prema Norveškoj. Kako to romantično zvuči!

Koncertna dvorana Hamburg

Hans donio oluje i munje, a odnio Oslo

Naše uzbuđenje je raslo sve do trenutka kada smo dobili informaciju da je pomorski promet za Norvešku obustavljen zbog jakog nevremena. Ne vjerujem svojim ušima, a trebala bih, toliko znam. U panici hvatam mobitel i čitam: „Oluja Hans donijela je oluje i obilne kiše u Švedsku i Norvešku, neke ceste su se našle pod vodom, a došlo je i do prekida u željezničkom i trajektnom prometu. U Švedskoj u nedjelju je zabilježeno više od 25.000 munja.

Norveški meteorolozi očekuju i pogoršanje stanja u zemlji te predviđaju da bi Hans mogao postati najjača oluja u posljednjih 25 godina. Objavljeno je snažno upozorenja za dijelove južne Norveške…“

Usred oluje ja u Njemačkoj proključala kao islandski gejzir. „Zašto se oluja naziva Hans, a uragan Katrina“, pitam se  gledajući kroz prozor kako ta nemilosrdna kiša i ta jesenja prognoza usred ljeta polako ali sigurno moje dugo i željno očekivano putovanje pretvaraju u izglednu katastrofu.

„Nikada više neću čitati Andersenove bajke“, obznanjujem odlučno svojoj suputnici Ivani, koja je nemile vijesti primila, barem se tako čini, puno mirnije od mene.

„A što ti je on skrivio?“

„Sigurno su po njemu nazvali tu nesretnu oluju što će nam upropastiti putovanje. On je najpoznatiji skandinavski Hans“, uporna sam.

„Što ne znači da ih nema još, uostalom tvoje i moje znanje o Skandinaviji baš i nije za pohvaliti se, je li tako?“ odgovori mi Ivana i nastavi dremuckati na svom novom, mekom vratnom jastuku dok ja muku mučim s mojim starim na napuhivanje.

„Ja sam svoje rekla, a ti kako znaš.“ 

Kad je već spominjem reći ću da je volim i da je provjereno dobra i korisna suputnica. Mlađa je, uspješnije se od mene orijentira i u boljoj je kondiciji pa mi, po potrebi, i kofer potegne ako nema lifta. Ja se držim izreke iskusnog Hemingwaya: „Nikad ne kreći na putovanje s nekim koga ne voliš.“ Bit će da se i Ivana drži iste kad mi nosi kofer.  

Vijest o nevremenu lančano je povukla za sobom i vijest o promjeni plana putovanja. Umjesto za Norvešku idemo u Švedsku što uključuje prijelaz Øresundskog mosta koji spaja Dansku sa Švedskom i Skandinavijom. Ovaj najduži most u Europi (2750 m), koji je dijelom tunel a dijelom most, ujedno je i željeznička pruga. Kako bi se realizirao trebalo je nasuti i umjetni otok. U upotrebi je od srpnja 2000., a najbliži je danskom gradu Helsingøru. 

Helsingborg – grad prijatelj Dubrovnika 

Gradska vjećnica u Helsingborgu

Čim smo prešli most, što je bilo zanimljivo iskustvo, našli smo se uskoro u švedskom gradu Helsingborgu. Još uvijek sam papričica, ona ljuta, što nam je plan A zamijenjen planom B.           

Helsingborg nam nije bio ni u peti. Ali, što je tu je. „Možda je za Hansa i sve ovo drugo kriv broj 13 na kojem sjedim, a ne slavni bajkopisac“, mudruje ona sujevjerna baba u meni koja se uspaniči kad crna mačka maše repom prolazeći joj preko puta. A onda se priberem i slušam vodiča koji se istinski trudi da nam taj Helsingborg omili.

Nalazi se u južnoj Švedskoj, na najužem dijelu Øresunda, a od danskog grada Helsingøra udaljen je 4 km pa stanovništvo učestalo ide brodom amo-tamo. Helsingborg je deveti najveći grad Švedske s nekih 120 tisuća stanovnika. Značajan je industrijski grad i ima drugu najveću luku u Švedskoj. Osnovan je 1086., što ga čini jednim od najstarijih skandinavskih gradova.

Karnan - jedina stara utvrda koja je preživjela

Prve građevine Helsingborga bile su tri crkve, a u 12. stoljeću sagrađen je dvorac i oko njega okrugli toranj, čiji su zidovi imali dubinu od 4 m. U drugoj polovini 19. stoljeća Helsingborg se počinje oporavljati od svoje burne prošlosti (tijekom koje je dugo bio danski grad) te je imao jedan od najvećih rastućih trendova u gradnji i doseljavanju. 

Vrijeme nas je poslužilo i uspjeli smo razgledati grad, koji prijateljuje s našim Dubrovnikom, barem ono glavno čime se diči. A to su: jedina sačuvana stara utvrda Karnän, dojmljiva Gradska vijećnica sagrađena 1897. u neogotičkom stilu, spomenik generala Magnusa Stenbocka, Muzej na otvorenom… Da mi je netko još dan prije rekao da ću se, umjesto po Oslu šetati po Helsingborgu, za kojega do tada ni čula nisam, ne bih mu vjerovala… Jer, krenula sam na ovaj put da vidim - prijestolnice Skandinavije!     


Irena Ivetić | Kamen nije ptica

 

                                               Ivanu B.



Jedna ljuljačka u školskom dvorištu.

Jedna mala svađa.

I jedan kamen u dječjoj ruci.

Ljutnja ga iz ruke ispalila

i on je poletio.

Ali kamen nije ptica. 

Ptica leti nebom,

traži granu,

svija gnijezdo…

A kamen?

On traži 

možda baš tu pticu,

ili nečiji prozor,

nečiju glavu,

nečije naočale,

nečije oko…?


I onda –

komadići stakla,

malo krvi

i puno suza

s obje strane.

Zabrinuto majčino lice.


Kamenu je mjesto na tlu,

a ne u dječjoj ruci.

I neka ostane na tlu,

na tlu po kojem hodamo.

Kroz prozor mašemo

dragim ljudima.

Očima možemo pokazati ljubav

bez ijedne jedine riječi,

upoznavati svijet oko sebe,

čitati…

Naočale u tome pomažu

nekima od nas.


A kamenu 

je mjesto na tlu,

ne u dječjoj ruci.

On nije dostojan

dječje ruke.

On nije dostojan

tvoje ruke.

Neka ostane

na tlu.

Jer kamen

nikada, baš nikada

neće moći biti ptica.                                                               


Veliko priznanje za Zmajski stol u Karlovcu, Karlovčani na audijenciji kod Pape

 


Članovi Zmajskog stola u Karlovcu na hodočasničkom pohodu Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" u Rim, Vatikan, Aziz i Padovu

Na ovogodišnjem šestodnevnom hodočasničkom pohodu Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" u Rim, Vatikan, Aziz i Padovu sudjelovala su i četiri člana Zmajskog stola u Karlovcu, Mladen Kuka Zmaj Abesinski II. pročelnik i član Nadzornog odbora Družbe, Ivan Mateša Zmaj Slovinjski zamjenik pročelnika, Bruno Kendjel Zmaj od Karlovačke zvijezde i Marijan Kalapurić Zmaj Doborski od Svete Brigite. Pohod je imao izrazito kulturološki karakter na kojem su hodočasnici obišli mnoge svjetski poznate destinacije, grob Svetog Franje, Vatikan, Koloseum, baziliku Svetog Petra, baziliku Svetog Pavla, Papinski Hrvatski zavod Svetog Jeronima, katakombe San Callisto, Padovu i drugo. Posebna čast ukazana je Zmajskom stolu u Karlovcu, čija su dva člana pročelnik Mladen Kuka Zmaj Abesinski II. i dugogodišnji član i bivši pročelnik Bruno Kendjel Zmaj od Karlovačke zvijezde bili u peteročlanom izaslanstvu Družbe na audijenciji kod Svetog Oca Pape. Delegaciju je predvodio Veliki meštar Mislav Grgić Zmaj Strossmayerski a sudjelovala su osim Karlovčana i meštar kapelan mons prof.dr.sc Vladimir Dugalić Zmaj Osječki od Svetog Josipa i Igor Tambić Zmaj od Bure pročelnik kulturne sekcije. 

U ime Družbe Svetom Ocu Bruno Kendjel Zmaj od Karlovačke zvijezde uručio je prigodne darove zlatnik Družbe i knjigu na glagoljici autora Tomislava Beronića člana Zmajskog stola u Karlovcu. Nakon prijema kod Pape delegacija je posjetila Hrvatsko veleposlanstvo u Vatikanu.

Izvor:https://karlovacki.hr/

Napomena urednika: Velika je čast za Društvo za promicanje kulture "Kvaka" što je ova izuzetna knjiga darovana Papi i što će postati dio baštine Vatikana.

Nakladnik knjige darovane Papi je "Kvaka", Velika Gorica. Sunakladnik, Društvo prijatelja glagoljice, Zagreb

Katja Benčić Jeromela | Ljubav


Ti si moje sunce.
I moj mesec.
Ti si moje najlepše ča mi je život da.
Neke puoti kako da sanjan kako mi se smejiš,a onda se domislin da je ta smijeh samo muoj.
Ki zna ča san tako dobro učinila 
da san tebe zaslužila.
Bi rekli stari ljudi kad te vide: vero je pravi!
A jas, 
jas volin kad pride noć i mi lijevo ruoko staviš oko mojega trbuha.
Sigureca.
Mir.
Bi reć da je to ljubav.


____________________________

Mesec- mjesec
puoti- puta
Muoj- moj
Ruoko- ruka
Sigureca- sigurnost



Ivica Kesić | Jesi li ikada ljubila pjesnika

 

Jesi li ikada ljubila pjesnika

dok prstima ti tetovira rime

odjevene ruhom proljetnih vjesnika,

zaslađene pjenom nabujale plime?


Jesi li ikada ljubila pjesnika

dok plam nadahnuća pod kožom mu vrije,

a purpuno pero samotnog grešnika

u mirisnu brazdu metafore sije?


Ako nikad nisi ljubila pjesnika

i grudima vidala od samoće rane,

od očajnika čineći sretnika,


ti ne znaš njegove šta pokreće dane,

niti znaš njegovi versi otkud teku,

čime puni ćudljivu pjesmotvornu rijeku.





CeKaTe | Advent na Gajevom

Manifestacija "Advent na Gajevom" održat će se od 8. do 10. prosinca 2023. u Mjesnom odboru Gajevo, Koprivnička ulica 47. Ove godine na našem je trešnjevačkom Gajevom otvoren novi društveni prostor mjesne samouprave. Za prvi Advent u novom domu odlučili smo raditi na upoznavanju susjeda, ljudi koji rade u kvartu, udruga koje brinu za ranjive članove naše zajednice, umjetnika koji svakog dana stvaraju nešto novo, obrtnika, amaterskih grupa i ostalih. Ulaz na sva događanja je besplatan. "Advent na Gajevom" organizira Vijeće gradske četvrti Trešnjevka-jug i Centar za kulturu Trešnjevka u suradnji s građanima, udrugama, društvima, inicijativama i svima ostalima koji će doprinijeti u stvaranju kvartovskog Adventa.

U petak navečer održat ćemo dvije filmske projekcije i dodatni sadržaj iznenađenja. Sljedećeg dana, u subotu, krećemo sa sadržajima za najmlađe – nastupima dječjih grupa – a onda predstavom. Nakon toga slijede praktične radionice gdje će djeca u suradnji sa stručnim voditeljima razvijati svoje umjetničke, znanstvene i koordinacijske vještine. Poslijepodne otvaramo i “Božićni sajam na Gajevom”. Sajam je mjesto susreta i razmjene na kojem će sugrađani moći prenamijeniti svoje stare predmete i dati im novi život, vidjeti neke od krasnih predmeta koje izrađuju umjetnički obrti, a moći će i „kupiti” neku od društveno-korisnih aktivnosti na koju će nas zasigurno motivirati predstavnici udruga iz kvarta. Večernji subotnji program sadržavat će nastupe kulturno-umjetničkih grupa, profesionalaca i amatera, a večer će završiti koncertom. Posljednji dan Adventa na Gajevom bit će u nedjelju prijepodne i to će biti dan posvećen najmlađima. Djeca će u nedjelju moći sudjelovati u radionicama, gledati dječju predstavu i najvažnije – vidjeti onu najvažniju – za sada neimenovanu i tajnu – središnju osobu božićnog razdoblja.

RASPORED:

Petak, 8. prosinca 2023.
16:15 sati Kreativna likovna radionica „Šuma čudesa”, voditeljica: Jelena Petrić
18:00 sati Projekcija animiranog filma „Čudesna šuma” (1986)
19:30 sati Projekcija filma „Tko pjeva zlo ne misli” (1970)

Subota, 9. prosinca 2023.
13:00 sati Kreativne božićne radionice za djecu
15:00 sati Dječja predstava „Šlampavi djed Božićnjak”, Kazalište Tvornica lutaka (uzrast 4+)
Božićni sajam na Gajevom / ArtiZanat
Nastupi dječjih i odraslih plesnih, zborskih i folklornih skupina
19:00 sati Kantautorski projekt „Maali”

Nedjelja, 10. prosinca 2023.
09:30 sati Adventske likovne radionice
11:00 sati Dječja predstava „Božićna slagalica”, Teatar Mjesec
Dječja predstava „Vještica Zloćkoslava i Djed Božićnjak”, Kazalište Prijatelj (uzrast 3+)
Božićni gost iznenađenja

Detaljan program možete pročitati na sljedećoj poveznici: https://cekate.hr/program/advent-na-gajevom/


srijeda, 29. studenoga 2023.

Jadranka Göttlicher | Bol


Bol i ja igramo se tajno

Liježemo skupa

Cijelu se noć igramo lovice

I ustajemo skupa


Igra se nastavlja danju

Gađamo jedna drugu

I izmičemo

Nastojim da nas ne vide zajedno


Nevjerna je, ali se uvijek brzo vrati

Naslutila je mjesto za igru u mom srcu

I u dušu je zavirila 

Koja je dušu dala za igru skrivača


Kad više neću moći

 Bježati

     Izmicati

        Skrivati se

Nastanit će se u srcu i duši

                              Bol

I ja ću je pjesmom zibati

Božica Jelušić | Kao dim cigarete

 


Trubaduru s palube, na starinsku
Čitajući te pjesme, te rime zimzelene,
Vidim te kako dimom ovijaš sobu, šetaš,
Između knjiga, kao da samom sebi smetaš,
Dok mrak na drveće vani naliježe poput mrene.
Tamo je negdje more: do Krfa plovi lađa,
Snovi su njezin teret; pramen kose leprša.
O, pokret ljubavnički, bijeg iz životnog krša,
Iz pjesme nepoznate nova se tema rađa.
Vještina ljepoduha religija je tvoja,
Bilo da oblačiš ruho trubadursko il' halat.
Ali na mjestu gdje si odložio svoj alat,
Drugi su ljudi došli: pjesnici drugoga soja.
Nitko za sonet ne mari, ne piše magistrale,
Mesarska ruka jezik udarcem satare siječe.
Zar nisu znale kako rasap ljepote da spriječe,
Žene, što su za tobom potajno uzdisale?
I tako prođe život po starom itineraru;
Kroz pregršt uvela lišća veprina se rumeni.
Najveća milost na kraju ipak je pripala meni:
Kakva je sreća što me nećeš vidjeti staru!

Ilustracija: Otok Krf / Internet

Nikola Šimić Tonin | Aforizmi

 

Plitka voda lako se zamuti.

*

Jest da ne radi u vodovodu, ali i njega je pustila niz vodu.

*

Oni koji bi trebali rješavati naše probleme, postali su izvor naših najvećih problema.

*

Djela imenuju čovjeka.

*

Ljude dijelim na one s kojima želim imati kontakt i na one koje izbjegavam.

*

Ljudi su roba s greškom, samo je Bog bezgrešan.

*

Kako sam svjestan svojih vrlina ne bježim od razgovora i o svojim manama.

*

Volim reći i volim kada mi se kaže.

*

Koliko tražiš od drugoga budi spreman toliko i dati.

*

Ne volim posjedovati nikoga niti ikome dam da posjeduje mene.

*

Draži su mi ljudi bilo s kakvim stavom nego ljudi bez stava.

*

Najgore što čovjek može napraviti sebi, biti nečiji prezervativ.

 


utorak, 28. studenoga 2023.

Kristijan Modrušan | Pijanci I. Pijanci II

 

Pijanci I

 

Ponoć otkuca svoje,

izdajnički vrijeme broji

 

ne znaš što bi, noću,

na istome mjestu stojiš.

 

A kamo ćeš dalje s puta

kad neonska svjetla blješte

 

dozivljući opet unutra,

pijano dijete ceste?

 

 

Pijanci II

Pijani sati

pred našim vratima

čekaju alkohol-dozu u čaši

 

Svi ti odbljesci

smetena uma

titraji slabi, naivno naši

 

Možda smo trijezni

nedavno bili,

onda kad pijanstvu

rekosmo «Neću!»

 

Ali doskora

opet smo pili,

na dnu čaše

tražeći sreću

 

Marica Žanetić Malenica | Prijestolnice Skandinavije (prvi dio)

 

Sve je, početkom kolovoza, bilo spremno za put u Skandinaviju i obilazak tamošnjih prijestolnica: ganc novi zubi, gore desno, koji su me učestalo tjerali na smijanje kako bi se pokazivali svekolikoj javnosti u punom sjaju; herpes oka, koji napada pred put samo one koji su hebene sreće, uspješno je i žurno saniran; dva kućna zelenila su me, po običaju, mrko gledala grcajući u vodi kojom sam ih natopila da ne ispuste dušu do mojega povratka, a najveći kofer, u poodmaklom stadiju trudnoće, nemirno je, u hodniku, poskakivao na svojih osam kotačića. Cijelim svojim tijelom, uključujući i onoga crva u guzi, kao i umom, radovala sam se ovom putovanju jer kretanje je mjerilo moje životnosti. Nisam ja baš neka svjetska putnica, ali nisam bila ni stablo s korijenjem duboko zakopanim u svojemu vrtu pa je popis zemalja koje sam posjetila zadovoljavajući. Ako zanemarim Australiju i Tursku, uglavnom sam se motala po europskim državama, ali put me rijetko vodio prema samom sjeveru rodnog mi kontinenta. Zato je ovo bilo dugo željeno odredište, a to što ću se deset dana satima voziti na kotačima nije mi bila ni najmanja zapreka. Autobus će biti moja kuća putujuća. U njemu će me, nakon višesatnih razgledavanja i šetnji čekati sjedalo broj 13, putni jastuk, boca s vodom, sendvič ili barem mješavina orašastih plodova i suha voća s kojom ću preživjeti do dolaska u hotel i večere.

Grad Dürera, nacista, kobasica i medenjaka


Kompleks Nurnberškog dvorca

    Nakon što smo ranom zorom pretrčali Sloveniju, prošetali Austrijom i zakoračili u Njemačku, naše putovanje je, zapravo, započelo u Nürnbergu, drugom po veličini gradu u Bavarskoj, odmah iza Münchena. 

         Oskudno znanje o ovom polumilijunskom gradu svodilo mi se na povijesno suđenje nacističkim glavešinama za ratne zločine u Drugom svjetskom ratu. A onda sam doznala…

        Tijekom svoje povijesti bio je, čak, i neslužbeni glavni grad Svetog Rimskog Carstva jer je u tamošnjem dvorcu, jednoj od najvažnijih očuvanih srednjovjekovnih utvrda u Europi, često boravio car, zasjedalo Carsko vijeće, a tu je bila i riznica u kojoj se čuvala carska kruna i ostale dragocjenosti.         

Crkva Djevice Marije

        Dvorac je bio i rezidencija svih legitimnih njemačkih kraljeva i careva od 1050. do 1571. Status slobodnog carskog grada dobiva 1219. i tada počinje njegov jači gospodarski razvitak.         Tijekom 15. i 16. stoljeća (zlatnog doba Nürnberga) postao je i važno središte znanosti i tehnologije (bio je dom jednom od prvih europskih tiskarskih strojeva) te umjetnosti i kulture. Ovdje je 1492. Martin Behaim napravio prvi globus u povijesti (Erdafel), a 1543. je objavljeno i najpoznatije djelo Nikole Kopernika O kretanju nebeskih tijela    

        Šetnjom Starim gradom (Altstadt) do dvorca naišli smo na mnoge znamenitosti, poput gradskih zidina, glavnog trga (Hauptmarkt), povijesne kuće Albrechta Dürera,  katoličke crkve Djevice Marije, izgrađene na mjestu sinagoge…         Za razliku od drugih gradova, Nürnberg je sačuvao većinu starih gradskih zidina, koje datiraju iz 14. i 15. stoljeća, s ojačanjima iz 16. i 17.-tog. Staza duga gotovo pet kilometara prati zidine, vodeći do brojnih vrata i kula.         

        
Skulptura zeca

        Kuća Albrechta Dürera je iz 15. stoljeća, i u njoj je poznati njemački renesansni umjetnik, majstor drvoreza, živio od 1509. do svoje smrti 1528. Tu je sada muzej, osnovan 1871., posvećen životu i djelu umjetnika posebno poznatog po grafikama.

        Nasuprot kuće, na trgu nazvanom po njemu, nalazi se skulptura inspirirana njegovom grafikom Zec. I dok se samo djelo čuva u bečkom muzeju Albertina, ovdje je oživio ogromni zekonja. Meni je ipak najdraže njegovo djelo Adam i Eva.

        Bit će da podsvjesno naginjem golotinji. 

        

Kuća A. Durera

        Najveća gradska crkva, smještena na Lorenzer Platzu, je gotička crkva sv. Lovre iz 14. stoljeća. Jedna od značajki ove luteranske crkve je velika rozeta na pročelju, promjera devet metara, a unutrašnjost krase brojna impresivna umjetnička djela. Između ostalog, udomljuje i jedinstvene trodijelne orgulje s više od 12 tisuća cijevi, za koje se vjeruje da su jedne od najvećih na svijetu, kao i set od 16 zvona.

        Jedno od čuda srednjovjekovnog Nürnberga je, zasigurno, 19 metara visoka gotička fontana na rubu Glavnog trga. Ta Prekrasna fontana, izrađena je između 1385 i 1396., a djelo je arhitekta i klesara Heinricha Beheima. Vjeruje se da je to bila kupola za crkvu Djevice Marije, ali vlasti jednostavno nisu imale dovoljno sredstava da je postave na vrh hrama, pa je konstrukcija ostala na zemlji.         

I ja sam kod fontane potražila
svoju sreću

        Diči se brojnim dekoracijama i likovima, ali meni je bilo zanimljivije dodirnuti njezin poznati zlatni prsten za koji se vjeruje da donosi sreću. A kako sreće nikad dosta, potražila sam je i na ovom mjestu, baš kao što je desetljećima ištem na uglancanu Grgurovom palcu u Splitu. 

        Na trgu se nalazi i Stara gradska vijećnica izgrađena 1616., a ističe se veličanstvenim vratima, tamnicama i komorama za mučenje. Inače, u gradu su ih pobrojali čak 140 pa ne čudi podatak da jedna od najpoznatijih sprava za mučenje iz srednjeg vijeka također nosi naziv po ovom lijepom gradu. Riječ je o Nirnberškoj djevici, koja je izgledom podsjećala na bavarsku djevojku, a prototip te sprave prvi put je korišten u podzemnim tunelima njihove tajne sudnice. Osuđenik bi ušao u napravu, gdje su ga po zatvaranju probijali šiljci smješteni sa svih strana, postavljeni tako da se zabijaju u tijelo, ali da pritom ne razdiru vitalne organe kako bi agonija potrajala. „Sačuvaj me Bože takve djevice“, reče sasvim opravdano jedan od mojih suputnika.

        Nürnberg je bio i polazište prve njemačke željezničke parne lokomotive koja je upravo iz ovoga grada krenula 1835., a prometovala je do obližnjeg Fürtha, pa nije neobično da grad ima najstariji njemački muzej ove vrste, otvoren 1899. kao Bavarski željeznički muzej


Crkva sv. Lovre

        U ovom otmjenom i zanimljivom gradu je i nadaleko poznati Muzej igračaka, vodeći te vrste. Najvažniji izlošci demonstriraju kulturni značaj igračaka iz različitih zemalja i razdoblja, a mnoge od njih, od kojih neke potječu još iz srednjega vijeka, nastale su upravo u Nürnbergu, stoljećima poznatom po svojim lutkarima. 

        Ništa manje zanimljivo ne bi bilo posjetiti i njihov Zoološki vrt koji udomljuje više od dvije tisuće životinja. Otvoren je još 1912. i jedan je od najvećih i najstarijih u Europi. Ali mi za životinje nismo imali vremena.

        Najveći grad sjevernobavarske regije Frankonije bio je važan i nacionalsocijalističkom režimu. Hitler ga je smatrao jednim od najčišćih njemačkih gradova pa su ga i prije dolaska na vlast 1933. odabrali za svoje godišnje propagandne skupove. Tijekom 30-ih godina krenuli su u izgradnju kongresne dvorane, jednog od elemenata nerealiziranog monumentalnog plana za grad, u kojoj je danas smješten muzej. Zbog važnosti za Treći Reich pretrpio je žestoka saveznička bombardiranja u napadima od 1943. do 1945. te je uništena gotovo cijela srednjevjekovna jezgra.

        Nirnberški proces protiv najvećih ratnih zločinaca zapravo je naziv za prvo od ukupno 13 suđenja Međunarodnog vojnog suda nakon Drugog svjetskog rata koja su trajala od 20. studenog 1945. do 1. listopada 1946. Dokumentacijski centar Nacional-socijalističke stranke jedan je od najvažnijih njemačkih muzeja posvećen crnim poglavljima njihove povijesti. 

        Što se mene tiče bilo je poželjno i korisno upoznati i nirnberšku kobasicu, osobito ako vam crijeva počnu nekontrolirano kruljiti dok, recimo, razgledate Dürerova djela. Znamenitost zvana Nirberška pečenica stara je sedamsto godina. Prvi put je ova mala kobasica bačena na žar 1313. ne znajući da će joj taj čin trajno obilježiti sudbinu. Prema arhiviranom receptu za njezinu izradu smije se koristiti samo svinjski but uz dodatak mažurana, koji je u stara vremena bio poznat kao začinska biljka ljubavi, pretpostavljam one prema slasnim zalogajima. Udruga za zaštitu pečenice izborila je pečat kvalitete pa se pod ovim nazivom mogu prodavati samo ovdje rođene kobasice. 

        Uz kobasice poznati su i njihovi tradicionalni medenjaci koji datiraju još iz srednjega vijeka, a posebno su popularni tijekom božićnih blagdana. Od 1996. patentiran je zaštitni znak za medenjake proizvedene samo u Nürnbergu. Mogu se kušati u slastičarnici na Glavnom trgu. I jesu! I dobri su!

        Spomenut ću i nirnberško jaje kako je nazvan mali, ornamentalni sat na oprugu kakve je početkom 16. stoljeća izrađivao tamošnji urar Peter Henlein za nošenje oko vrata. Ponekad se nosio i kao privjesak na odjeći te se stoga smatra prvim ručnim satom.  

        Usprkos mojim neskrivenim simpatijama, Nürnberg i ja zadržali smo se tek na prvom pogledu. Ipak su moj cilj skandinavske prijestolnice.