Nataša Nježić Bublić | Mjesečeve inkunabule

 

Čekam ponoć da procvjetaju zvijezde.

Da noć razmrsi mjesečeve inkunabule.

Prebirem po dlanu dve jabuke.

Samotne su amebe.

U meni gori kretanje, a treba spavati.

Misli su divlje zmije, umiljate i zavodljive.

Krotim ih takve.

Ali one plaze i upijaju moje oči u neprohodni hodnik umora.

Konac svjetlosti mi ulazi u krvotok

i kaže: Noć je sveta posuda iz koje klija poezija.

I tako prođe još jedna besanica pjesnikinje.

Labirint uskih grla stana.

Do jutra, do jutra, doviđenja.

Nataša Nježić Bublić | Maja

 

Maja je okata, putena brineta

kojoj srce kuca kao nuklearni reaktor,

a krhkost joj je od pamučnih, planinskih cvijetova snijega u Julijskim Alpama.

Maja

Maja je stasiti jablan na sisačkom Kupalištu koji stoji i promatra generacije,

čuvajući uspomenu na jednog leptira koji je život posvetio njoj i njenim krošnjama, a onda zamahnuo i nestao. Maja ga čeka još uvijek.

Maja

Maja je maćuhica na Odranskom mostu koja pazi na one koji krivo skreću.

Načuli svoje plišane kapke, trzne po vjetru i vjetar preusmjeri haube na pravi put.

Maja

Maja je akvamarin plavo u nebu Malog Lošinja, ravno iznad Čikata. Točka koju vide samo rijetki i neizmjerno spokojni ljudi.

Svoj su spokoj krvlju gradili.

I zato sad vide tu zjenicu bivanja u akvamarinu.

Maja

Maju ne zanimaju tračevi i Glorija, Severina i Život na vagi.

Maja ima tu sposobnost da ignorira ono što ne raste u obliku meda i mlijeka.

Ona je prirasla pčelama, okomitim šumskim putevima, Velebitskoj degeniji i vedrim vjevericama.

Maja

Maja je vuk. Kad odluči biti svoja, ne možeš je oteti od nje same.

Ona je samosvojna lastavica koja ujutro pali auto i polijeće.

Maju ne možeš kupiti, Maju ne možeš podmititi, Maju ne možeš slagati.

Svoj vučji skener baci na tvoje oči i kaže: Ja sam Maja, čarobni pehar ženskosti iz kojeg se pije samo bistra voda, neumrljana ljudskim nepouzdanostima.

Nataša Nježić Bublić | Moj predivni dan

 

Moja Nata Hrupec je bosa samarićanka,

koja mi svako jutro ostavi ružu,

ostavi je u kasliću,

i ode.

Kako je došla bosa do Savice?

Hodala je.

Moja Nata Hrupec je moj predivan dan,

i onda kad je ne vidim,

krasi mi sate pozlatom radosti i unikatnim stolicama, na kojima sjedimo cijelo vrijeme našeg poznanstva.

Donesi mikrofon, Nato, šumskog voća, bećarca bez fašizma da zaigramo.

Što imamo da opjevamo.

I ne idi bez mene nikud.

Uvijek me nosi u torbici.

Da vidim svijet tvojim očima.

Pa da od njega ukuhan djem od divljeg ribizla,

koji se opire datostima vremena.

Nataša Nježić Bublić | Trsopis kasnog ljeta

Tihujem opadanje vlasi kukuruza.

Čas punog stola rada.

Ogrubjele ruke povlače

konce

kroz vodu koja tišti stijene.

Krunuju sitni insekti,

zuj znoja.

Kamenolom čezne za plodnom prašinom.

Nečiji prsti prate lavinu sunca

koja se valja kroz prostor

kao žedan pas.

Pišu trsopis,

a Bog ispisuje grozdove

i prije nego krenem

okom.

Nataša Nježić Bublić | Izvor

 

Hrupecova je ušće

u koje sunce zađe

poljubiti česme.

No, izvore..

Od nje počinje,

struganje laži sa noktiju,

eho početka kapljičanja.

No, kapljice, ne samo kukičanje.

I kap po kap,

ispletem joj u kasni čas pjesmu

o kojoj ništa ne zna.

Bilo bi predvidljivo reći;

Od Nate počinje,

kugla svoj okolni put

do druge kugle.

Zemljokut u njedrima ušća.

Nataša Nježić Bublić | Kad smo išli ispred nas

 

Kad smo išli ispred nas,

bili smo najbolji.

Jer srce nam je bilo brže.

I noge su nam bile hitrije.

A riječi su isto žurile.

Jer smo išli ispred nas.

Jer smo trčali da nas zaštitimo,

a trava je bila meka i zelena.

Jer sam išao ispred vas,

i zadnji je bio na kraju kolone,

najjači od svih.

Kao kod vukova.

Sad shvaćaš zašto sam rekao

ispred nas.

Jer smo bili Mi,

i mladi,

i dobri kao maćuhice poslije kiše.

Kao šaš ponosan u magičnom svijetu bilja.

A srce je kucalo ispred sveg,

sada i ovdje i zauvijek.

Ispred nas.

Nataša Nježić Bublić | Dobri oblici

Ima tih žena posvećenih dobrim oblicima.

One mogu biti oble ili šiljaste,

uvijek su prepoznatljive.

Imaju taj med na usnama,

u bedrima,

u ušnim školjkama

zbog kojih volimo prodirati

u njihove poglede i tajne.

Ima tih žena sa oblinama,

i suhim šiljcima u grudima,

koje vedre oči kad na njih pomisliš,

koje pokreću,

daju, ne oduzimaju,

zlato svoje ženskosti.

Ima tih žena,

kojih poželiš svaku noć udomiti u svoje srce.

I uspavati na svojim prsima.

Njihovi dobri oblici

teksture su rimskih boginja.

Nataša Nježić Bublić | Sestra

 

Ima dvije plave pletenice

i pet godina.

Pravim joj ručak od blata

i salatu od trave.

Ona proba,

širi oči,

fino, fino, govori da me usreći.

Onda pljune

i ispusti dugačko: Bljaaaak!

Potom odemo u bakinu kuhinju

na pravi ručak.

I smijemo se, smijemo.

Blato smo jele.

I mi znamo kuhati u prirodi.

Danas joj je rođendan.

Pa, sretan joj ovaj,

i svaki idući,

nadajući se da me nikad

neće prerasti.

Iako je već odavno veća i od same sebe.

Nataša Nježić Bublić | Htjela bih

Htjela bih ti napisati nešto nježno.
Kako je sve izvan nas,
i trebamo dohvatiti vanjske suštine,
pa ih ugnijezditi u vlastitu nutrinu.
Htjela bih ti napisati nešto svileno,
kako je tkanina od koje smo sazdani krhka,
i istodobno nepoderiva.
Istodobno, htjela bih ti reći koliko te volim,
i kako se u mojoj nježnosti uvijek možeš odmoriti,
od svakodnevice,
od pitanja bez odgovora,
od divljih zvijeri jastva,
koje prodiru
kroz mokre plahte sna.
Tu sam. Upoznaj me.
Ne trati vrijeme.
Htjela bih ti darovati porube
koje tkam za dobro tvoje slatke duše
u kojoj dunje okreću pedale dana.
Negdje između Istoka i Zapada,
trajne točke su te opkolile.
Vjeruj im i mirnom moru.

Nataša Nježić Bublić | Jer i ja sam lotos koji spava na vodi

Jedan dio doma je svijetao i u njemu gori kamin.
Grije promrzle misli ceste koja se usukala u utrobu.
Strah pijetla. Visprenost domaćice.
Jedan dio ognjišta miriše na nikad viđene naranče.
Prainđinica ukuhava marelice i jabuke.
Oko njene suknje sukno podmlatka.
Četiri oka u podstanarstvu djetinjstva.
Jedan dio mene, jedno od osamnaest oko gleda ravno u njeno čelo.
Bi li se mrštila da je znala da će i mene poroditi,
tako blagu i milosnu ljudskoj pohlepi?
Ili bi pažljivije odvagala omjer radosti i oguljenih jabuka.
U prošlosti spavaju vodne duše lotosa.

Nataša Nježić Bublić | Kako mi Iva nedostaje

Iva mi nedostaje na sto načina,
od kojih nijedan nije priopćiv preko telefonske mreže.
Iva mi nedostaje svake subote,
kad čujem s prozora graju mladih koji hrle u grad.
Iva mi nedostaje uvijek kad imam nešto važno za reći,
ali prešutim i otpijem još jedan gutljaj kave.
Iva mi nedostaje za vrijeme Božića i Nove godine, kad s njom poželim podijeliti radost, a nje nema u mom društvu.
Iva mi nedostaje ljeti kad poželim ići na kupalište i biti jedno od desetine druge djece koja bezbrižno dijele toplinu sa Kupom.
Iva mi nedostaje na klizalištu gdje se smrzavamo na hokejaškim utakmicama, praveći se da je hokej puno važniji od prvih simpatija.
Iva mi nedostaje ujutro kad počne prvi sat, iako je ona godinu dana starija i išla je u ekonomsku.
Moja sestra kaže da su to godine, da se ljudi razdvoje i da ne patim zbog toga.
Na Ivin i sestrin rođendan 6. veljače,
nedostaju mi obje,
dok se vrijeme kotrlja,
rađajući nove klince
i nove živote u kojima nismo ni sanjali da ćemo postati stranci.
Iva mi nedostaje i tako što mi nikad neće postati daleka i strana,
ma koliko godina se ispikulalo
bez našeg susreta.

Nataša Nježić Bublić | Moje kćeri vjeverice

***
Moje kćeri vjeverice
ljeti nazuju sandale od zelenog triješća,
potom popadaju po livadi
igrajući se skrivača,

Pčele oko njih roje kuglu sunca,
neimar cvijeća
doji taj prekrasan prizor
svojim zrakama.

Moje kćeri vjeverice odane su šupljinama
godišnjih doba.
Zimi se uvuku u moju maternicu
kao pod jastuk svemira
I čekaju priče za laku noć.

Nataša Nježić Bublić | U moru žena je otok...

U moru žena je otok, a muškarac nasukani brod. Mogla bi i sasvim sama, ali joj se sviđa da netko promatra njezinu ljepotu i ovisi o njenoj vodi. Ona prima darove koji dolaze u luku sasvim ravnodušno. Potom je nečije plavo okrznuto kormilo duboko usječe u vlastito dno. Tada postaje ona koja teži kontinentu. More koje hoće van iz ljušture vlage. Tako brodolomna spoznaje što je putovanje i koliko je putnik dragocjen. U nekoj uvali šuti stotinama godina, zatim smrska valovima plavo kormilo i porodi stijenu.

Nataša Nježić Bublić | Hodnik i njegova priča

Naš hodnik je dugačak. Poput tunela. I vodi do dnevne sobe. U hodniku osjetim miris kuće. Svježeg povrća koje tata donosi sa sela iz bakine bašće već 30 godina. Mahune i mrkva, paradajz i paprika uvukli su se o strop hodnika. Ne bi me začudilo da jednog dana u našem hodniku, bez zemlje i sjemena nikne vrt koji će nas hraniti. U hodniku je i mama. Uvijek prolazi. I kad nije u njemu, njeni obrisi lutaju po hodniku. Što li traži? Svoju prerano i prekasno odraslu djecu. Kad se rastajemo s gostima, u hodniku se još dugo priča, i na ulaznim vratima. Sve ono važno se sabije u trenutke odlaženja. Tu si dajemo poljubce kad se rastajemo. Hodnik je i mjesto gdje stanuju cipele i kaputi. Oni imaju veliku kuću, ali uvijek im fali mjesta. Ne zaboravimo kišobrane. Osobito one koje odu u šetnju i na kavu, a nikad se ne vrate. Hodnik je izgubio na desetine kišobrana. Bože, ljuti li se ili je već navikao na gubitke.

Poezija iz prve ruke | Nataša Nježić Bublić

Četvrtak u 18:00 – 20:00
Knjižnica Novi Zagreb, Božidara Magovca 15, Zagreb.

Dragi prijatelji poezije, pozivamo vas na Poeziju iz prve ruke, na Svjetski dan poezije u našu knjižnicu. Slavit ćemo stihove uz našu gošću  Nataša Nježić Bublić.

Rođena je 30.travnja 1980. u Banja Luci. Opću gimnaziju završila je u Sisku te diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer komparativna književnost i filozofija.

Profesorica komparativne književnosti i filozofije, nagrađivana književnica. Objavila je tri knjige s odličnim recenzijama u Zarezu. Članica je uredništva Riječi, časopisa za književnost, umjetnost i znanost.

Urednica je portala za književnost i kulturu: Metafora. hr.

 

Autorica je zbirke poezije Srebrna ljuljačka, MHS, biblioteka DELTA, 2010.

Objavljivala je pjesme u zborniku Mlada sisačka poezija, MHS, biblioteka DELTA, 2010. Objavljivala je poeziju u časopisima: Riječi, Poezija, Zarez, Hrvatsko slovo, Kolo, na internetskom časopisu Kvaka i na raznim portalima.

Autorica je zbirke poezije Soba 99, naklada Nikola Đuretić, 2015.

Za tu zbirku nagrađena je na Kvirinovim poetskim susretima, 2015. za najbolju knjigu poezije u 2015. godini.

Sunce za malu M, zbirka poezije je objavljena 2016. godine u izdanju MHS.

Dobro nam došli na događanje i nemojte zaboraviti svoje stihove /možda nam dođe i Zapadna televizija na događanje/!

Organizator: Ivanka Blažević Kiš

Nataša Nježić Bublić | Mambo - jumbo život ili Pronađi gurua

Poplava enormnih količina sadržaja o samopomoći i tehnikama iscjeljivanja na you tube-u i u tiskanim izdanjima, svjedoči da smo izgubili uporište u obitelji, partnerskim odnosima, ljubavi prema djeci, radnom kolektivu i ono što nam self help teorije serviraju kao zadane istine, da smo izgubili uporište u sebi. Pa, kao papige razni samoprozvani gurui i life couchevi ponavljaju pitanje: Tko sam ja? I kako da pronađem sebe. Nije dovoljno biti čovjekom koji se ogleda u svojoj sreći i istini u odnosu spram drugog čovjeka. Guru kaže kriv si što se osjećaš loše i preuzmi odgovornost. Ali za što smo mi to krivi, ako to nije ona stara i duboka kafkijanska krivnja. Jesmo li kao pojedinci krivi za loše vlade, države koje ne funkcioniraju, zdravstvo koje je u rasulu, ekonomsku propast svojih zajednica? Ne, o tom i takvom buđenju life couchevi ne propovijedaju. Oni propagiraju vrhunski, sebični princip, sjedi, meditiraj, nađi sebe, isključi se iz vanjskog svijeta, a ratove i društvene probleme će rješavati netko drugi. Ne pamtim da sam igdje pronašla takvu vrstu sebičnosti i egoizma, osim u divljem, destruktivnom kapitalizmu koji je i donio brdo ovih samoprozvanih tragaoca za sobom. A, ljudi, potpuno malodušni traže ljubav i prihvaćanje od nepoznatih im life coucheva, spremni platiti za to i određenu sumu novca za koju ih ovi uvjeravaju da ju imaju ili da će tek imati.

Mambo - jumbo život. I to onakav u kojem odbacuješ stare prijatelje nauštrb novih spoznaja o sebi, pa oni ne mogu s tobom u taj vlak, jer nisu dovoljno prosvijećeni kao ti sad. Ili tražiš krivce za svaku svoju lošu odluku u okolini i bližnjima. I polagano se odcijepljuješ od svijeta koji je tvoj, u lažnom prividu da si tek sad pronašao svoj pravi svijet. Nemam ništa protiv meditacije, i sama je prakticiram. Ali treba biti svjestan da je većina sadržaja, autora i life coucheva na internetu žestoki trash. I da, radije bi pila kavu svaki dan s najboljom prijateljicom da ju imam i s njom kontemplirala o smislu života, nego meditirala. Ali, eto. Šta je, tu je. Utočište otuđenog svijeta, društveno neosviještenog, sebičnog i lažnog, nalazi se na mreži. Na vama je samo da si pronađete gurua.

Natasa Nježić Bublić | Ljeti su djevojke sretne kao ribe u dubini

***

Ljeti su djevojke sretne kao ribe u dubini,
njihove noge se izdužuju, a lica bljesnu
kao od neke pradavne muzike
iskopane s antiknim šalicama
i položene među njihove zjenice,
u sjaj, u nedorečenost.
Kada ostare, a zima se svije oko zglobova,
one dišu protekla ljeta.
Zato se čini da poneke starice nisu više ovdje,
mada su im tijela prisutna među nama,
svojom okrutnom doslovnošću.

Poetsko druženje | Nataša Nježić Bublić i Robert Janeš

U ponedjeljak, 26.11.2018., u prostorijama Kulturnog centra Mesnička, pred vjernom publikom održano je posljednje ovogodišnje Poetsko druženje s pjesnicima, piscima, književnicima koje organizira naš časopis. Gosti su bili Nataša Nježić Bublić i Robert Janeš.

U ugodnoj atmosferi i predivnom prostoru Kulturnog centra Mesnička, o njihovom literarnom radu, životu, putovanjima, razmišljanjima i planovima, razgovarali su Vedran Smolec i Sonja Smolec, urednici časopisa, nakon čega su Nataša i Robert, na oduševljenje gostiju, čitali svoje stihove.

I Nataša i Robert autori su koji su do sada pokazali svoj osebujan talent. Nataša je do sada objavila tri zbirke poezije, Srebrna ljuljačka, Soba 99 za koju je dobila Kvirinovu nagradu i Sunce za malu M.

Dok je Nataša prvenstveno posvećena svom pisanju i radu na portalu Metafora, Robert je osim u pisanju poezije i kratkih priča  aktivan i kao glumac i kao član više književnih udruga gdje čita svoju poeziju te se bavi i slikarstvom. Njegov opus napisanih a neobjavljenih radova je veoma velik te  želimo da i njemu uskoro bude objavljena barem jedna zbirka poezije.

Fotografije: Vedran Smolec
Suorganizator: Kulturni centar Mesnička 12

Pjesničko druženje | Nataša Nježić Bubliš i Robert Janeš

 
Ponedjeljak, 26. studenoga 2018. u 18:00 – 19:00
   
Kulturni centar Mesnička, Mesnička 12, Zagreb

Organizatori: Časopis za književnost Kvaka i Kulturni centar Mesnička
Nataša Nježić Bublić

Nataša Nježić Bublić rođena je 30. travnja 1980. Opću gimnaziju završila je u Sisku, te diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer komparativna književnost i filozofija.

Objavila je pjesme u zborniku Mlada sisačka poezija, MHS, biblioteka Rez, 2007. Autorica je zbirke poezije Srebrna ljuljačka, MHS, biblioteka Delta, 2010., Soba 99, Naklada Nikola Đuretić, 2015. i Sunce za malu M., MHS, biblioteka Delta, 2016. Uglavnom objavljuje pjesme na svom fb profilu i blogu.

Urednica je portala za književnost i kulturu Metafora.hr

Robert Janeš

Bit ću ozbiljan pa reći da se zovem Robert, vjerovali ili ne, a prezivam Janeš. Otac sam troje prekrasne djece i volio bih reći da su ona najbolje što sam u životu napravio, ali kako su njih troje najzaslužniji za to tko su i kakvi su, ne mogu si te zasluge pripisati.

A ne, ne, nisam još gotov, nije to sve. Rođen sam 1959. I još sam poprilično živahan. Evo sam u oktobru 2017. propješačio 800 km za 25 dana u Španjolskoj! Imam i još uvijek žive svjedoke.

Po struci arhić, pišem pjesme i priče, ima ih objavljenih u časopisu Kvaka, na Književnosti uživo, na Metafora.hr, u sisačkim Riječima, u zborniku haiku poezije Zvuk vode, u Zborniku Dok vlakovi prolaze u izdanju Gradske knjižnice Dugo Selo koji je objedinio 50 autora.

Povremeno se pojavim na zagrebačkoj poetskoj tribini Jutro poezije pa nešto tamo i pročitam dok me ne izbace, onda i na sisačkoj Stihovnici (kod Siniše Matasovića) u čijem Zborniku mi je objavljena pjesma, pa na večerima također sisačkog Zalogaja poezije, sudjelovao sam na Seksotinovu, čitao erotsku poeziju i prozu koja se može naći i na Seksoteci Marine Krleže. Bio sam gost u radio emisiji Igračka vjetrova na Radio Martinu koju vodi Slavica Šarović.

Volontiram u sklopu udruge Ludruga i djelujem na njihovim radionicama i amaterski glumim, u predstavi S one strane ogledala. Također s amaterskom glumačkom grupom iz Petrinje koju vodi Matea Andrić nastupam u predstavi Gospoda Glembayevi u ulozi Ignjata Glembaya.

Priča o prošlim brakovima, sretnim i nesretnim vezama, legalizacijama, obrađivanju vrta, utjecaju gama zraka na sablasne nevene itd. tako je floskularna da vas vjerojatno neće zanimati pa vam o tome neću pisati. Bar ne ovdje. Toga ionako ima u onome što inače pišem. Ostalog se ne sjećam.

Moderator: Vedran Smolec

Facebook

Nataša Nježić Bublić | Sadašnji trenutak i ja

Da se mogu promotriti objektivno i bez iluzija, ne znam što bi u sebi vidjela. Navika da si prigovaram, unutarnji glas koji me kori postaje sam po sebi mana. Nije to općenito nisko samopouzdanje, pa da se može ublažiti tepajući si kovanice i slogane new age filozofija, mada načelno nemam ništa protiv njih i mislim da su itekako korisne. Utoliko što tješe, a utjeha je potrebna svima i svugdje. Čovjek koji zna tješiti, mudar je čovjek. Međutim, mnogi takvi tješe da bi sebe utješili, da bi sebi dokazali da su dobro koliko bi trebao biti dobro onaj kojeg tješe. Pozicija tješitelja je zamorna, iscrpljujuća i potpuno beskorisna ukoliko ne postoje neke urođene snage u biću prema radosti. Ako je hormonski status onoga koji je u poziciji tješitelja u savršenom redu, on može biti u toj poziciji dok ne iscrpi snage. Obnova, punjenje baterija, priroda, sport, prehrana, uživanje u seksualnosti, sve što uopće može osnažiti pojedinku traje dokle postoji volja koja je uvjetovana jedino i isključivo povoljnim okolnostima. Tako ja mislim, takvo je moje iskustvo. Ne tvrdim da je ispravno, niti da se neće promijeniti tijekom vremena.