Kolumne

ponedjeljak, 31. srpnja 2017.

Daniela Bobinski | Odmori dušo




Odmori, dušo.
Na mir se osloni.
Na obrazu ćuti dodir baršuna.
Sve što uteg ti bješe
i okov,
odloži draga,
skini i nju,
nek' malko odmara kruna.

Tino Prusac | Čudna samoća



Među kamenjem Sodome i Gomore,
tražim čamac za spašavanje u moru svijesti,
s vremena na vrijeme bježim u samoću
i postajem sjena na otvorenoj cesti.

Patrik Weiss | Balkon u ljetnoj šumi


Ljeto.
Jutro je.
A možda i večer.
S balkona gledam
More.
Sunce.
Djecu u igri,
A roditelje kako šute.
Moji pogledi slabe.
Pjevaju daljini.
Zjenice se šire.
Blistava svjetlost.
Nove beskonačnosti.

nedjelja, 30. srpnja 2017.

Ana – Marija Posavec | Tanja Radman: Republika kamena


Himna slobodi i hvalospjev magiji

    Republika je kamena prvijenac autorice Tanje Radman, objavljen u dva izdanja. Drugo je, na hrvatskom jeziku dočekao u gradu Dubrovniku, kojemu je roman upravo i posvećen.

Roman je oblikovan u trinaest poglavlja i naizgled se utopijska fantasy priča o mladim čarobnjacima s posebnim zadatkom razvija na tristo stranica, obogaćenih nekolicinom vizualnih dodataka (crteži, slike, fotomontaže).
   
Radman je u intervjuu za dubrovniknet.hr prozvana hrvatskom J. K. Rowling, iako s takvim pseudolaureatskim etiketiranjem treba ipak biti oprezan. Roman je sadržajno povezan s Respublicom Ragusinom, što znači da autorica iskorištava stvarni, postojeći locus, obogaćen vlastitom tradicijom te kulturnim pamćenjem što oblikuje povijest te obiluje neposrednim predajama vezanim uza nj. Autorica u tekstu veličanstveni Dubrovnik u srednjem vijeku isprepliće s čarobnjacima i magijom, što potvrđuje žanrovsko određenje romana. Višeslojnost teksta otvara problematiku proučavanja temeljnih moralnih i etičkih fenomena u tom žanru: poštovanje, ljubav, mir, odgovorno roditeljstvo, preuzimanje odgovornosti za opće dobro uz pružen izbor, žrtva koja nema cijenu u borbi za slobodu.

Hana Konsa | Moje tijelo


Pregorjela  nam je žarulja u kupaonici
Sjedam na porculansku  školjku
Topla tekućina pospano izlazi iz mene
sobna, privremeno postavljena svjetiljka
Baca meku sjenu po mojim bedrima
Znojna sam od noći
Sviđa mi se moj miris

Prekoračujem u kadu
Grudi mi se presijavaju pred očima
Poželim
da se stvoriš u tamnom kutu
iza mojih leđa
i promatraš me
dok me vrući tuš
priprema

subota, 29. srpnja 2017.

Noel Perković | Ples sa Smrću


Ušli smo u područje pod upravom Gastowna, bezvezna pustopoljina puna dina od smeća, jezera nafte i smoga. Nepogodna za život gdje je je opasnost bila na svakom uglu, uglavnom od snajpera i gdje smo često nailazili na Stank Gumove razbojnike u svojim razno obojanim vozilima. Na ovom gadnom području tražili smo ulaz u Gastown i čovjeka pod imenom Outcrier koji organizira utrke u Gastownu. Morao sam upasti u  utrke. Ušli smo u Gastown bez problema, rekavši stražarima da smo zainteresirani za utrke. Pustili su nas  jer puštaju svakoga tko je spreman umrijeti  za njihovu zabavu. Parkirao sam  i  otišao potražiti Outcriera dok je Chum ostao raditi na autu.

Majda Fradelić | Ne budi me



Zaspem li uz more
pusti da me vali nose
a kosa u pijesku sklonište nađe

Josip Prudeus | zazivam pokatkad...



zazivam pokatkad
svečera
temeljitu ispovijed
jer usrdne molitve
moje matere
milosrdnom nazaretskom tesaru
za mene su
već iscrpljene
dobivenim

osta tek iverje
u porculanskom tanjuru
nadomak zvijezdama

Dnevnik (ne)obične djevojke

Ništa nije slučajno

Piše: Božana Ćosić
 

Nakon pljačke i uništavanja Glamura, pojavio se misteriozni donator koji je uplatio novac za obnovu Glamura. Naravno da smo postavili tisuću pitanja i u jednom trenutku bili sretni do neba, a onda se spustili na zemlju i zaključili da je previše čudno da bismo tek tako prihvatili novac kao da je najobičnija stvar. Posred lica pljusnulo nas je pitanje: Što ako iza svega stoji nešto što će nas poslije koštati nemjerljivo više od obnove?

Čuda se događaju. Život se neprestano mijenja i postoji vrijeme kada sve ide kao od šale, ali postoji i vrijeme kada nam na leđa padnu nepodnošljivi tereti. I sreće je prevrtljiva. Koliko smo samo bili sretni kada nam je napokon krenulo, a onda tužni zbog pljačke pa opet sretni zbog donacije pa onda opet tužni zbog pitanja „što ako...“. Ali unatoč svim tim činjenicama o životu ne mogu ne pomisliti da je sve zapravo namješteno.

petak, 28. srpnja 2017.

Pavol Janik | Tebi


TO YOU


You come from a scent.
A crumpled flower.
I inhale you tangled like smoke.

You inhabit the starry sky
and dials of digital watches.

You stupefy me dependably
and faster than light.

My head aches from you
and to this moment I mistake you for music.

Susret Šumskih pjesnika


vrijeme: 04.08.2017.
mjesto: Ponor Butori

Sedmi put za redom, i ovog se kolovoza u šumi nedaleko od Grožnjana održava međunarodna pjesnička manifestacija – susret Šumskih pjesnika. Tema ovogodišnjeg susreta veže se uz ideju povratka prirodi i suživota s njom, kao i održivog korištenja prirodnih resursa i ekološki osviještenog načina života.

Natječaj 'Josip i Ivan Kozarac'


vrijeme:
27.07.2017.
prijava: 20.08.2017.

Organizacijski odbor 23. dana Josipa i Ivana Kozarca raspisao je natječaj za književne i znanstvene nagrade Josip i Ivan Kozarac za 2017., priopćilo je Društvo hrvatskih književnika (DHK). 

Organizator poziva nakladnike stručnih i književnih djela autora rođenih u Slavoniji te onih koji su životom i djelom vezanih za Slavoniju da na natječaj šalju knjige objavljene u razdoblju od listopada 2016. do kolovoza 2017. godine.

U kategoriji za prozu dodjeljuju se dvije nagrade - za najbolju knjigu godine i Povelja uspješnosti za prvu objavljenu knjigu, a u kategoriji za znanost dodjeljuje se nagrada za najstručniju knjigu.

Organizator navodi kako se za knjigu godine dodjeljuju brončani odljevi s likovima Kozaraca, a za Povelju uspješnosti pisana povelja.

Knjige do 20. kolovoza treba dostaviti u četiri (4) primjerka na adresu: Privlačica d.o.o. Vinkovci, Dragutina Žanića Karle 5, 32100 Vinkovci. (Hina)

Izvor:Culturnet.hr

Josip Prudeus | Na kraju


na kraju
očito ostaje samo ono
čega se nismo htjeli odreći
ni pod koju cijenu
sebe

dopustiti se uklopiti
u oklop tuđih nakana
u oklop ičije sebičnosti
nije ništa
do li osobna izdaja
ponižavajuće
poništenje samosvojnosti

4. Međunarodni festival suvremene poezije



Mario Kovačević | O, smrti


o, smrti,
ne budi ohola
kad opet staneš preda me,
sama i gola...
i okrutna ne budi
k'o što mogu bit ljudi

nježno me prigrli
i ne pitaj otkud se znamo
svi mi, prekasno umrli...
ko ugašeni glas razuma,
nikom važno ime
između dva datuma

o, smrti,
ne boj se doći
u snu, kad budem spreman
s tobom na ples poći...
zavedi me poput žene
koju oduvijek znam,
kao dio mene

četvrtak, 27. srpnja 2017.

Pjesničke večeri na Sustipanu


vrijeme: 28.07.2017. - 01.08.2017. u 21 sat
mjesto: Sustipan

U sklopu programa 63. Splitskog ljeta, publici će se na Sustipanu tijekom idućih dana predstaviti djela triju velikana hrvatske poezije  - Tonča Petrasova Marovića, Drage Štambuka i Jakše Fiamenga. Bit će to prigoda da se njihove stihove upozna bolje, intimnije, da se izbliza zaviri u njihove začudne svjetove kroz živu riječ.  

Što jest i tu je naziv je prve pjesničke večeri posvećene Tonču Petrasovu Maroviću koja će se održati u petak 28. srpnja s početkom u 21 sat na Sustipanu. Tekstove su odabrali i pjesničku večer pripremili Bruna Bebić i Trpimir Jurkić, koji će, uz Petru Kovačić Pavlinu, Anet Matulić i Donata Zeku, govoriti pjesnikove stihove i prozu, uz glazbenu pratnju čelistice Mie Grubišić i gitariste Gorana Stefanovića.

Slijedi:

Marijan Falica | Na kraju ljeta





Karinski zaljev u zoru.
Susjed, vikend ribar, čisti ribu na mulu.
Prerano je i za galebove.
Samo ih je dva ili dvoje ili dvije.
Lijeno kupe iznutrice riba koje susjed dobacuje.
Miris mora smiruje.

Patrik Weiss | Tko smeta ili ne bulji u pjesnikov prozor



Stari stol, pisaća mašina,
Odljepljeni žuti tapeti, parket prekriven razlivenom tintom,
Zrak ispunjen cigaretnim dimom
I malim, odviše krhkin komadićima duše
U nepoznatom agregatnom stanju,
Police ispunjene koricama prošlih vremena
Dok moljci proždrljivo stvaraju rupe na ljubičastim zavjesama,
A masno, prašnjavo staklo
Otkriva nevino blijedo lice
U mučnom zanosu stvaranja boljega svijeta;
No po čijim mjerilima? - pitam se

Ispovijed jedne čitateljice XVI.


O knjizi „Knjiga o ljetu“ Tove Jansson

Piše: Mirjana Mrkela

Čitanje i lubenice
   
Što vi radite kad vaš prijatelj nešto jako voli? Ja se ljutim, ili se pridružim. Zapravo, prijatelji se i steknu po nekim sklonostima. Volim čitati i pisati pa često biram prijatelje koji vole to isto. Jedan od njih se zove Marijo Glavaš. Pisac i ljubitelj čitanja. To je onaj koji je u školi dobio nadimak po prezimenu. Dobro i meni se dogodilo slično, zvali su me Mrkva. Ali ovo o mrkvi zaboravite. Želim vas malo podsjetiti na lubenice. Mislim, ako ikad Mariju budete davali novi nadimak, možete ga zvati Lubenica. Ne opet zbog glave, nego zbog njegove najdraže ljetne hrane. Ne poznajem nikog tko toliko pati za lubenicama kao Marijo. Cijelu godinu govori:
  
- Jedva čekam ljeto!

Daniel Radočaj | Nihad Mešić – River: Čekajući dogledno vrijeme


Hrvatsko književno društvo;
Rijeka, 2017.

Generacija takozvanog „digitalnog doba“ slabo može percipirati koliki su doista nekada bili redovi pred tuzlanskim kinima od kojih je danas, nekim čudom, preživjelo tek jedno. Iza zidova „preplavljenih politikom“, u malim sobama s nedovoljno dnevnog svjetla, otuđeni ljudi prelistavaju virtualne fotografije pošteđene masnih otisaka prstiju. I dok horizontom nove zgrade neobazrivo smjenjuju ostarjele vile, te nijeme svjedokinje proteklog, malo šarmantnijeg vremena, autor ove „srčane knjige“ Nihad Mešić – River u neprestanoj je potrazi za suncem kroz nakupljene oblake. Osluškujući dušu, „milujući uspomene“, traži izgovor za odmor od ljudske gluposti pred kojom svaki razuman čovjek ostaje nemoćan i razoružan. Njegov emotivan pjesnički subjekt vidljivo je umoran ali ustrajan pobuniti se protiv nepravde, beskompromisno, pa makar samo na književnoj razini. „Širimo ljubav onako kako znamo“ poručuje nam autor kojemu, nedvojbeno, najbolje to polazi za rukom upravo kroz poeziju.

Vladimir Papić | Sretna


„Kako bi ste se opisali jednom riječi?“
„Sretna!“ bubnula sam kao iz topa i istom brzinom izletjela iz ureda mogućeg poslodavca. Ispala sam glupa, ali što sam mogla s jednom riječi. Tko će sad njemu objašnjavati da je moj izbor biti sretna. Možda sam mu trebala ispričati kako mi je stan izgorio zbog susjeda koji mi je krao struju. Kad su me policajci pitali želim li ga tužiti, rekla sam kako nitko nije stradao i da nema potrebe. Što sam trebala reći? Pa susjed ima obitelj. Što bi oni bez njega? Ionako sam iste noći našla novi smještaj. Naočiti vatrogasac pitao me želim li prenoćiti kod njega. Pristala sam usprkos podbadanjima njegovih kolega. Nastavila sam noćiti kod njega sve dok nisam saznala da me vara.

srijeda, 26. srpnja 2017.

Svijet barbara glavna tema ovogodišnjeg festivala fantastike Liburnicon


vrijeme: 18.08.2017. - 20.08.2017.
mjesto: Opatija

Dvanaesti Festival znanstvene fantastike i fantastike Liburnicon održat će se od 18. od 20. kolovoza u Opatiji, a glavna tema ovogodišnjeg festivala je 'Svijet barbara'.

Festival će se održati u prostoru opatijske Osnovne škole R. K. Jeretov, a u programu će se nastojati održati ravnotežu između ozbiljnih i zabavnih sadržaja, što je uz jedinstvenu atmosferu, jedna od glavnih karakteristika Liburnicona, kažu organizatori iz opatijske Udruge Kulturni front.

Brod kulture i gastronomije


vrijeme: 29.07.2017. - 04.08.2017.

mjesto:
Makarska; Postira (Brač); Trogir; Pirovac; Zadar; Sveti Filip i Jakov; Rogoznica

Kulturno-turistička manifestacija 'Brod kulture i gastronomije' ulazi u svoje drugo desetljeće plovidbe po Jadranu i na ovogodišnjoj 11. turneji oplovit će  sedam destinacija od Makarske do Rogoznice od 29. srpnja do 4. kolovoza.  

Ovogodišnja manifestacija iznjedrila je novi program, gastro kulturu koju vode najpoznatiji gastronomad Rene Bakalović uz gošću Srđanu Jevtić, superfinalisticu TV showa MasterChef.

Krunoslav Mrkoci | Priča iz Hrvatske. Sorry, stari.



Bio je odličan učenik i odličan student. Uvijek je sve uspijevao naučiti za pet. Ali osim izvrsnosti u reprodukciji memoriranog, nekih drugih kvaliteta po kojima bi se isticao, nije imao. Kod njega nije se nalazilo nikakvih tragova inovativnosti niti potrebe za kreiranjem nečeg novog. Sve u svemu, bio je štreberski mediokritet.

Hana Konsa | Bila jednom jedna žena



Bila jednom jedna žena. Bila je okrugla, lijepa, pametna i nesretna. Ovo je priča o njoj. Priča ima i pitanje. Znate li tko ju je ubio?

Upoznale smo se lako a jednako tako tekao je i naš odnos. Bile smo kao dva zaigrana mišića u žitu. Ja sam bila vitka, ona je bila debela. Ja sam imala novce ona nije. Ja sam imala budućnost ona nije. Ona je bila na kraju ja na sredini.

Nedostaje mi jer sam samo s njom mogla pričati o seksu kao da pričam sama sa sobom. Ustvari nedostaje mi iz sasvim drugih razloga, na primjer željela bih joj dati ono što nisam. Površno gledajući ja sam imala dosta, ona puno manje a opet je ona bila davateljica u našem odnosu. Mislim da sam se ponijela kao kučka. Laprdala sam, trkeljala sam, sav površni sloj mene izlijevao se po njoj. Ona je pak sve to apsorbirala kao kad opraštaš djetetu. Samo mi je jednom prigovorila. Ispričala sam joj kako sam kupila deset sadnica pelargonija. Svaki po cijeni od deset kuna. „Ah Hana, to se ne kupuje. To je kilo teletine. Trebala si negdje otrgnuti cvijeće, presaditi.  Joj što  bih ja sve učinila s kilo teletine.“ U sebi sam mislila da je običan Pero-ždero, kao i da se tuđe cvijeće ne smije  krasti.

Marko Vujović | Poruka prijateljima / Psihoanaliza / Prokrustova postelja / Primirje


    PORUKA PRIJATELJIMA

Prijateljima:
Praštajte, posrnuh!
Primoran posumnjah.
Prostrh ponos po podu pokušavajući popraviti poglede pakosne pitona prikrivenih prikrajkom.

***      

Miroslav Pelikan | Mogu li sanjati?


Mogu li sanjati?
Ne

Sve si potrošio u lukama koje si ubrzo zaboravio
Ne, ne možeš sanjati
Probudi se, brod pristaje, tko zna gdje je, probudi se, otvori oči, suoči se, daleko si izvan svega

Mogu li barem na trenutak sanjati?
Ne, to je za one koji posjeduju moć
Ti nemaš ništa
Ti si gola ništica
Znamen bez oznake
Podigni jedro i otplovi, izvan ovih mjera, otplovi
Ti si praznina, mada toliko ploviš

Mogu li sanjati?
Ne
Tvoje snove sanjaju nepoznati

Robert Janeš | život u doba zatvorenih vrata



pišem abecedarij, danas (24.7.2017.) sam na slovu e:


prvo mi je bio glam rock
seks, droga i blještavilo za zbljuvat
science fiction i hormonska revolucija
vulkanska erekcija
ali ja sam volio ono iza!

utorak, 25. srpnja 2017.

'Bajke na Strossu'



vrijeme: 29.07.2017. - 30.07.2017.11
mjesto: Zagreb

ŠUŠUR! Festival od riči, Korčula



ŠUŠUR! Festival od riči

nedjelja 6. i ponedjeljak 7. kolovoz u 21h
Pjaca ispred crkve Sv. Marka, Korčula

Sonja Smolec | Ivica Prtenjača: Tiho rušenje


U romanu „Tiho rušenje“, Ivica Prtenjača nam prikazuje život profesora književnosti koji svoju budućnost nalazi u soboslikarskim poslovima. Uz njega i život mladića, imenom Elvis jednog od onih izgubljene poslijeratne generacije koji uz „profesora“ postaje uspješan soboslikar i pomalo otkriva svoju pravu osobnost, u početku nasilničku, u istjerivanju pravde gdje god bise osjetio ugroženim, a zapravo je vrijedna, ugodna i poštena mlada osoba koja ihsve svakodnevno iznenađuje.

Posao koji dobivaju, adaptacija stana u Haulikovoj ulici u Zagrebu, pretvara se u neobičnu simbiozu posloprimaca i još neobičnijeg poslodavca, Branimira Vukoje. Preuređenje stana kojeg svrhu otkrivaju malo po malo, kao što se malo po malo otkriva i prava boja zida ispod oguljenih tapeta, adaptacija koja se radi van logike onih koji znaju kako bi je trebalo naraviti ali unatoč svemu slušaju želje svog poslodavca, neobičan život i osobnost svakog od njih, daju poetsku sliku kojima je Ivica Prtenjača sklon u svojim pisanjima.

Iz tog se razloga, načina na koji Prtenjača piše, čini kao da je svaki novi roman, nastavak onog prethodnog.

Zoran Hercigonja | Strojni larinks na krovovima poezije - razmatranja o poetici praznine Branimira Dropuljića


Dojmljivo izbodena opušcima dekadentnog društva zapada koje zâpâdâ u depresiju izazvanu nedostatkom „zidova“, nedostatkom intime, osobnog zadovoljstva i zdravog humora, nedostatkom L-J-U-D-I, poezija Branimira Dropuljića lamentira kroz vješto kadriranje uvjetovanim refleksom mehanizma larinksa.

Mirjana Radman | Uskočka bijela ruža


fotografa: Mirko Bojić,
model: Antea Valenta u kreaciji Golubice Design.
Ružo bijela trnjem okrunjena,
iznikla iz kliškog kamena.
Oko tebe korov barjak vije,
a drača se tebi zlobno smije.

To opazi sluga, vjerni sluga Petra Kružića
kad je s konja sjahao na bojni megdan.
Pokloni se do zemlje crnice,
pokloni se sabljom opasan.

Sabljom siječe barjak što se vije,
sabljom trsi draču što se zlobno smije.
Ružino ga trnje bode snažno,
krv se slijeva niz njegove grudi.

Ispred njega stvori se roj osa,
Murat-bega, sluge sultanovog,
Murat-bega, gospodara ruže,
gospodara, ljutoga vladara.



ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

Zoran Hercigonja | Svi gjavli i gromovi (knjiga pripovijedaka)


nakladnik: TIVA Tiskara Varaždin
za nakladnika: Saša Kušter
graf. priprema: TIVA Tiskara Varaždin
tisak: TIVA Tiskara Varaždin
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000967065.
ISBN 978-953-333-070-9

Svi gjavli i gromovi, zbirka je sastavljena od pet pripovijedaka naivno fantastično-psiholoških profila. Pomalo rugajući stil pisanja i iritantna ironija proteže se kroz različite forme i žanrove uključene u pripovijedan ton. Raspletanje radnje između astralnoga, fantastičnoga i psihološkoga, prati radnju obavijenu oko škakljivih i apsurdnih tema ljudske gluposti. Propitivanje moralnih aspekata u judeo-kršćanskoj viziji svijeta, britko kritiziranje ljudske prirode ega i ironija upakirana u tako trivijalne i gotovo svakodnevne vrijednosti sustava, vješto je kodirana između pet opomena. I stoga sto mu gromova i Svi gjavli i gromovi.

Patnje mladog autora XLII.


SPONZORUŠA

Piše: Jelena Hrvoj

Uz sve pozitivne strane samoizdavaštva, postoje i one koje su daleko od lijepih. Iako je objavljivanje knjiga u privatnoj nakladi borba od prvog dana, neke od tih borba svode se na Don Quijote pothvate.

Jednu od takvih „borba s vjetrenjačama“ upravo vodim.


Svatko tko se ikada našao u svijetu ovakvog ili onakvog izdavaštva zna da cijeli proces, od pisanja pa do realizacije tiska, nije nimalo jeftin. Od lekture koja u prosjeku košta kao prosječna mjesečna plaća, do same cijene tiska i cijele palete poslova koji se moraju odraditi između. Da, skup sport. No, ono što je najskuplje, a i neophodno da knjiga završi u vašim rukama je - tisak.

nedjelja, 23. srpnja 2017.

Sonja Smolec| Hanif Kureishi: Posljednja riječ


Prvi dojam koji bi čitatelj mogao steći bio bi da će slijediti tek opisi nečijeg života, u ovom slučaju života poznatog književnika iz Engleske, porijeklom iz Indije, pisca Mamoona, no, ovo je napisano tako da izaziva ne samo čuđenje nego i divljenje spram autora ovog djela, Hanifa Kureishia.

Možda će nekome ovaj roman izgledati i kao komedija, ali  je u biti veoma daleko od toga.

Kroz cijeli tekst se, kao iza na pola prozirne zavjese, provlači osobni problem osobe, druge boje kože, drugog mentaliteta, koja se svim silama trudila udovoljiti zahtjevnom ocu i postati dio sredine kojoj on po svom duhu nikada nije pripadao. Unatoč svemu, Mamoon je cijeli svoj život proveo u toj „novoj“ sredini, prilagođavao se, a zapravo je i druge prilagođavao sebi, vrlo često na obostranu štetu.

Hanif Kureishi je autor koji izuzetno dobro ulazi u psihologiju svojih likova, jednako i muških i ženskih. Poigrava se s čitateljima navodeći ih na krive zaključke. Sam privid opisa ili pokušaja opisa podosta prgavog ostarjelog književnika, ipak je samo – privid. 

Manuel Vasić | Medvjeđa šapa




Kao i svako jutro, medvjedić Smeđi budio se u zagrljaju svoje majke i upitao je: „Mama zašto me uvijek svi maltretiraju? Zašto ne mogu biti kao i drugi? Nisam ja kriv jer sam rođen s debljim krznom od svih drugih medvjeda“  Mama ga je samo gledala i tješila ga je da je svatko rođen savršen takav kakav je.

Stigao je dan prije zimskog sna kada svi medvjedići odu zadnji put na livadu da se igraju i uživaju u prirodi. Sva su djeca trčala jedna za drugom i lovili malene životinje. Svi su bili sretni dok nije zapuhao snažan olujni vjetar. Zimska oluja odjednom je stigla i nosila je sve pred sobom. Nikad nije bilo tako. Svi su trčali u skrovište kako bi se spasili, no maleni mladi vuk je zapeo i upao u rupu. On nije imao krzna pa mu je bilo jako hladno. Svi su mislili da je gotovo, no u tom je trenutku došao medvjedić Smeđi i stao kraj njega. Grijao ga je svojim debelim krznom i štitio ga. Kada su drugi medvjedi i druge životinje vidjele kako Smeđi ima veliko srce, shhvatili su bit.  Različitost je često dobrodošla. Dotrčali su do Smeđeg i malenog vuka i svi se zajedno zagrlili. Tako su svi uspjeli pomoći vuku.

Nakon nekog vremena, oluja je prestala i svi su pljeskali Smeđem jer je imao hrabro i neustrašljivo srce. Medjvedića Smeđeg nikada više nisu zezali i maltretirali, već su ga hvalili i proslavili ga kao heroja šume.

Mario Kovačević | Kad me ne bude



I kad me više ne bude
Ja ću opet biti tu
Naći ćeš me u svakom
Malom toplom osmijehu

subota, 22. srpnja 2017.

Neven Dužević | I eto projde



i projde
i ni več nazaj
samo spreda
dok se spopikavleš
po zraubane ceste
več te niš ne straši
ni mrklica
ni baba
ni baukač
ni greda

Patrik Weiss | Trenutak oslobođenja




Trenuci prožeti,
Željom za istinskom
Srećom i ljubavlju
Suviše su rijetki.
Na kraju umiremo
Zatrpani robom
Koja nam ni trebala nije.
S jednom jedinom etiketom.
Etiketom na kojoj piše:
„Plakao sam previše.”

Dnevnik (ne)obične djevojke


Skrivene namjere

Piše: Božana Ćosić
 


Kada nešto radite silno se trudite da uspijete. Podredite sve svoje vrijeme i živce cilju. Nekada budete tužni, ljuti pa i razočarani... a onda se dogodi nešto što nadvisi sve vaše i dobre i loše osjećaje...

Uz sve moje misli koje me danima i noćima more moralo se dogoditi i nešto što me zbilja jako, jako potreslo.

Sven Adam Ewin | Iz dnevnika malog Šokca





žito pokosito kršće sadjeveno
po strnjaku rasuti klasovi od košaje

četiri su izjutra
prohladno
tjeram svinje uklas
na meni košuljica
kratke hlačice
bos

Majda Fradelić | More moje





Gledam more:
ljepotom obasjan
zimski dan

petak, 21. srpnja 2017.

Kakvu biste Gradsku knjižnicu željeli?


Kampanja za novu Gradsku knjižnicu u prostoru zagrebačkog Paromlina

vrijeme: 21.07.2017. - 30.09.2017.
url: http://www.kgz.hr

Kakvu biste Gradsku knjižnicu željeli? S kojim sadržajima i gdje? Po prvi se put o ovoj temi pita građane, i to zahvaljujući inicijativi Knjižnica grada Zagreba. 

Na svojim mrežnim stranicama pokrenuli su anketu kako bi ispitali mišljenje i želje stanovnika grada Zagreba.

Knjižnice grada Zagreba pozivaju da se uključite, putem ankete, u kampanju za izgradnju nove Gradske knjižnice. Odgovorom na pitanja o tome koje bi sadržaje voljeli u njoj naći, želja im je pomoći pri stvaranju knjižnice po mjeri svih građana. Za trajni smještaj predlažu prostor Paromlina, jer današnji je njihov dom premalen i još prije označen kao privremeni.

Slikovito kažu „Paromlin je hranio grad - Paromlin će hraniti grad!" Uz to, Gradska knjižnica smještena na toj atraktivnoj lokaciji postala bi pokretač događanja u gradu, te prepoznatljivo i poželjno mjesto na kojemu se rađaju ideje. (hrt.hr)

Više o novoj Gradskoj knjižnici na  goo.gl/feAMSp i goo.gl/GkTR5u.

http://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/za-novu-gradsku-knjiznicu/39846
https://www.facebook.com/knjiznicegradazagreba


Izvor: Culturnet.hr

Pavol Janik | Moment pre dodira


THE MOMENT BEFORE TOUCH


The air grows still.
As in an illustrated weekly
I leaf through your eyes.

To hear silence
as it walks in new shoes
and lulls the buzzing bees.
Somebody furiously addresses us with wings.

It’s said that you’ve seen
burning birds tumble from the sky!

It’s just at the base of your breasts
there’s something making a ceaseless hullabaloo.

Melisa Maletić | Kako to da je ključ ovdje




Zimski su praznici. Jedva čekam Božić i Novu godinu. Bilo mi je dosadno pa sam uzela papir i olovku, i počela crtati. Došla je moja mačka i počela gledati u jedan ormarić. Bilo je pomalo čudno.

Maknula sam taj ormarić. Na zidu sam primjetila vrata. Nikad ih prije nisam vidjela! Približila sam se vratima i vidjela ključ. Bio je crn i izgledao kao olovka... Čudno. Otključala sam vrata, ali nije bilo ničega. Samo cigle! Otisla sam spavati jer je bilo prilično kasno. Moja mačka je počela grebati po tim vratima. Izgleda da je bila znatiželjna isto koliko i ja. Otvorila sam vrata, ali sada više nije bilo zazidano. Samo dug hodnik koji je izgledao kao da ne vodi nikuda. Odlučila sam ući i vrata su se zalupila. Mislila sam da je propuh.

Vidjela sam kako se nešto miče. Prošli su me trnci. Odjednom su mu zasvijetlile oči. Bile su predivne zelene nijanse. To je bio zmaj! Točno onakav kakvog sam nacrtala. Krenuo je prema meni. Nisam znala što napraviti. Počeo me napadati.

Trčala sam sto sam brze mogla i probudila sam se. Sve je bio samo san! Zmaj je na papiru, nema više vrata, ali je ključ bio pored moje mačke. Ne razumijem! Ako je sve bio samo san i nema više vrata, kako to da je ključ ovdje? 

U tom trenutku čula sam jako jezivi krik.

Milica Lesjak | Još jedna noć



Tiha je ova ljetna noć,
ne škripi kapija,
izgubio se svaki zvuk
ne korača nitko,
čak ni mjesečina.

Tiskana je zbirka kratkih priča s 2. književnog natječaja PS-Portala



PS-Portal s ponosom predstavlja zbirku proznih uradaka koji su odabrani po završetku 2. književnog natječaja. U zbirci naslovljenoj „Pričam Svoju Priču“ zastupljeni su autori iz cijele Hrvatske, a promocija iste održat će se u rujnu.

Podsjećamo kako je pobjednica Gordana Majdak iz Zagreba s pričom „Zaspala bih crveno“, drugo mjesto osvojila je Ivana Švragulja iz Petrinje s pričom „Razigrana smrt“, dok je treće mjesto pripalo Mireli Ilić iz Rijeke s pričom „Prvi put iskren“.

Ostali autori u zbirci su: Ana Jakopanec, Ana Pisac, Andrea Bauk, Adrian Satja Kurdija, Alen Lisek, Antonio Dević, Blaženka Strunje, Damir D. Ocvirk, Dino Vukušić, Daria Lisenko, Dražen Stojanović, Đurđa Vukelić Rožić, Đurđica Krmpotić, Franko Stipković, Ivan Gaćina, Ivana Mijić Vulinović, Jagoda Prebeg, Jasminka Janeš, Jasminka Mesarić, Joško Sindik, Karmen Šimudvarac, Lana Sučec, Lara Manojlović, Lucija Prša, Maja Vukoja, Manja Šegrt, Marija Juračić, Marija Galović, Marijana Balog-Prazajda, Marta Glowatzky Novosel, Mile Božičević, Mirjam Jurčev, Mirjana Pejak, Nikola Šimić Tonin, Petar Aničić, Robertina Štajdohar, Ružica Gašperov, Sanja Bartolin, Sanja Sabolić, Sara Kopeczky, Sanja Milić, Slavica Baškaj, Stephanie Stelko, Vedran Volarić, Vlaho Ercegović, Zoran Hercigonja, Zlatko Majsec i Živka Kancijanić.

PS-Portal će početi s objavom svih priča iz zbirke, stoga ćete tijekom ljeta moći uživati u njima. Datum i mjesto promocije objavit ćemo u dogledno vrijeme na našem portalu i Facebook stranici.

Izvor:.ps-portal.eu

četvrtak, 20. srpnja 2017.

Promocija knjige poezije i kratkih priča Darije Lisenko | Časopis Kvaka na licu mjesta


U knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Zagreb,Preraovićeva 5, 20.7.2017. s početkom u 19,00 sati, pred brojnom publikom, prijateljima i ljubiteljima poezije, održana je promocije knjige poezije, poetskih izraza i kratkih priča mlade autorice iz Ukrajine, Nemam objašnjenja za ovo.

Zbirka "Nemam objašnjena za ovo" je knjiga koja uključuje moje cjeloukupno stvaralaštvo u "zagrebačkom" periodu, koji je trajao od 2014. do 2017. godine i koji završava ovog ljeta sa mojim odlaskom u Ukrajinu.

Knjiga uključuje pjesme, kratke prozne skice i priče. Posebnost ove knjige je da sam ujedno i ilustratorica ovog izdanja. Knjigu krase osam grafika nastalih specialno za zbirku i naravno naslovnica.

Daria Lisenko



Fotografija: Časopis Kvaka







Daria Lisenko
Fotografija: Časopis Kvaka


O radu Darije Lisenko govorili su:

Đuro Vidmarov - predsjednik Društva hrvatskih književnika, povjesničar, hrvatski politički dužnosnik i diplomat,
Marija Dejanović - autorica pogovora, mlada hrvatska pjesnikinja, studentica komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
Jurij Lisenko - u osobno ime i ime Ukrajinskog veleposlanstva
Volodymyr Danylyuk - predstavnik ukrajinske štamparije KOLO, koja je omogućila tisak zbirke

Matija Janeš
- predstavnik izdavačke kuće Edicije Božičević, jedan od urednika zbirke, koji će ujedno i moderirati promociju zbirke.


Posebni gosti večeri bili su:

Maja Šiprak -  hrvatska pjesnikinja, autorica šest zbirki poezije,
Siniša Matasović - član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i zagrebačke pjesničke tribine Jutro poezije. Autor zbirke poezije "Sisak se uspješno pretvara da spava" i romana "Nećak",


Daria Lisenko razvila je specifičan, distinktivan stil koji je uklopiv u hrvatsku postmodernu književnost, ali se jednako tako i nadovezuje na ukrajinsku književnu tradiciju. Autoričin se stil ipak ne može svesti ni na jednu od ovih tradicija. Izričaj Darije Lisenko isključivo je njezin, obilježen je njezinim osobnim pečatom i izložen u ovoj knjizi kao u dnevniku-galeriji. Opremljeni lijepim ilustracijama i ispisani osobnim iskustvima, njezini zidovi svjedoče pokušaju da se stvarnost estetizacijom preobrazi, učini ljudskom. Iako je ova zbirka njezina knjiga, ona je otvorena čitatelju da uđe. A u trenu kad čitatelj to učini – možda unutra pronađe čitav svijet.

(iz pogovora Marije Dejanović)

Daria Lisenko rođena je 1992. godine u Kijevu u Ukrajini. Živjela je i školovala se u Kijevu, Beogradu i Zagrebu. Preddiplomski studij njemačkog i engleskog jezika završila je na Sveučilištu Taras Ševčenko u Kijevu 2013. godine, a diplomski studij njemačkoga jezika i književnosti i povijesti umjetnosti završila je u Zagrebu 2017. godine. Piše prozu i poeziju na hrvatskom i ukrajinskom jeziku. U koautorstvu s ocem objavila je zbirku pjesama Gle, ide svašta! 2002. godine, koja je doživjela i drugo izdanje 2014. Pobjeđivala je na nekoliko međunarodnih književnih natječaja, a osim pisanjem, bavi se i slikarstvom. Imala je nekoliko samostalnih izložbi u Zagrebu i Beču.

💬Slične objave: Predstavljanje zbirke pjesama, kratke prozne skice i priča Darije Lisenko "Nemam objašnjenja za ovo"

Ljetne priče o životinjama i ljudima


vrijeme: 22.07.2017. 11 - 12,30 h
mjesto: Zagreb; Etnografski muzej, Trg Mažuranića 14

Besplatna pričaonica uz izložbu 'O životinjama i ljudima' će se održati u subotu, 22. srpnja, od 11 do 12,30 sati u Etnografskom muzeju, Trg Mažuranića 14. Radionica koja potom slijedi namijenjena je djeci starijoj od 5 godina, a ulaz je besplatan!

Pričat ćemo morske priče o ribama i njihovim podvodnim prijateljima. Nakon priča, kako to uvijek kod nas i biva, zabavit ćemo se na likovnoj radionici. Ovaj puta oslikavamo oblutke od kojih će nastati fora magnetići.

Prijave na edukacija@emz.hr.

U Zagrebu je u 79. godini preminuo Zvonimir Majdak


Pogreb našeg dugogodišnjeg člana  bit će u ponedjeljak, 24. srpnja 2017. u 12.55h u krematoriju na zagrebačkom Mirogoju.


Majdak, Zvonimir, hrvatski književnik (Zrinska kraj Grubišnoga Polja, 26. I. 1938). Studij jugoslavenskih jezika i književnosti završio 1964. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Uređivao je časopise Republika i Polet te biblioteku stranih pisaca u nakladničkoj kući Mladost. Književnu karijeru započeo je pjesmama (Tip na zelenoj livadi, 1960; Ukleti motociklist, 1963). Pisao je i televizijske drame, feljtone, kritike i putopise, ali se nadasve afirmirao kao pripovjedač. Romanom Bolest (1964) započeo je ciklus egzistencijalističkih proza u kojima se alegorijski tematiziraju problemi života u urbanoj sredini. Pripadaju mu i romani Kćerka (1985), Starac (1988), Lugarnica (1990) i Krevet (1990). Majdak je i jedan od začetnika tzv. proze u trapericama. U kultnome romanu Kužiš, stari moj (1970), koji je doživio uspješnu kazališnu i filmsku premijeru, uveo je zagrebački žargon s izrazima karakterističnima za mladi naraštaj.

Junake odlikuje pobunjeničko stajalište prema svijetu i njegovu klišejiziranom jeziku, suprotstavljanje starijemu naraštaju, poricanje čvrstih društvenih struktura i svakog oblika kanonizirane kulture. Autsajdersku poziciju središnjega lika prate i romani Stari dečki (1975) i Gadni parking (1980). U nekoliko romana parodira se trivijalna matrica (Pazi, tako da ostanem nevina, 1971; Marko na mukama, 1977; Biba, okreni se prema zapadu, 1982). Bliska mu je i tema vezana uz ljude i događaje koji čine povijest u nastajanju (Tiha jeza, 1975; Muška kurva, 1986; Umrijeti u Tuškancu, 1992; Tajna trga N, 1993). Više romana napisanih u žanru pornografskoga romana (Baršunasti prut, 1987; Gospođa, 1988; Ševa na žuru, 1989; Ponovo sam nemoralna i pokvarena, 1996; Želim još puno puta, 2001; Fircigerice, 2010) objavio je pod pseudonimom Suzana Rog. Majdakovi romani slijede zakone vladajućih proznih modela vremena u kojem su nastajali. Početna egzistencijalistička koncepcija iz 1960-ih, zamijenjena je u 1970-ima prozom u trapericama ili tzv. frajerskom prozom, a u 1980-ima i 1990-ima može se govoriti o žanrovskoj hibridnosti. Neovisno o tome kojemu modelu pripadali, u Majdakovim se romanima redovito prepoznaje težnja za lakim fabuliranjem kojim se nastoji približiti čitateljskoj publici. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo za 2014.


DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Tel: +385 1 488 3580   |   +385 1 481 6931

E-mail: dhk@dhk.hr

Marijan Falica | Srodna duše


Šetao sam praznim ulicama Quartier Latin.
Volio sam jutra u Parizu, bez ljudi.
Naišao sam na mačku, sjedila je na zidiću.
Pogledala me je i dopustila da je podragam.
Sjeo sam pored nje i čekao da se otvori dućan.
Čekali smo zajedno.
Kupio sam vino i mačju hranu.
Ljudima sam ostavio isprazne razgovore.
Tračanja i ispijanja kavica.
Glumatanja i zavist.
Planove i snove koji nestaju na prvoj prepreci.
Našao sam srodnu dušu.
Bila je savršena i sama sebi dovoljna.
Ništa nije tražila niti nudila.
Vozili smo usporedo.
Svaki u svojoj traci.
Nije joj smetalo što pijem.
Meni nisu smetali njeni noćni nestanci.
Uvijek bi se vraćala, a ja sam uvijek bio tu kad bi se vratila.
Jedno veče nije se vratila.
Pio sam u njeno ime.
Bila je veći čovjek od mnogih ljudi.

Nena Miljanović | Kći bola





Izgovori me pesmo moja
Onako kako ne umem ( ili ne smem) ja
Izgovori me kao slovo o (ne)prolaznosti
U svemu u čemu sam postojala Pre
I u čemu me nema sad Posle
Pisni me pobedonosno
Kao orlicu na najvišoj litici Anda
( dotle me je vinula njegova ljubav )
I odćuti me

Vladimir Papić | Da bih upoznao nju



Namještao se u fotelji. Prekrižio noge. Približio ekranu. Počešao nervozno po nosu, a potom revoltirano zavalio natrag. Razmišljao da upali cigaru. Odustao je jer ga je grlo ubijalo. Bližila se ponoć. Vani je puhao vjetar. Rujan je bio na izmaku dok je Janis pjevala „plavoj“ djevojci. Onoj koju bi volio upoznati.

Nije znao što ga je spopalo u tu rujansku večer. Gosti su već odavno otišli. Nema ni posla ovih dana. U pretjerivanjima razmišlja kako bi mu bilo dobro odseliti se. Već je petnaest godina na istom mjestu. Gleda slike emigranta po internetu. Ako mu se pojave pred vratima, možda i krene s njima u nepoznato.

Najave rata na televiziji. Tako je sve počelo…

srijeda, 19. srpnja 2017.

Marko Vujović | Sintetička solucija /Stvaralačka sila / Sami sred svemira


    SINKRETIČKA SOLUCIJA

Sam sebi sipam sinkretičku soluciju
smješanu sitnicama.
Spiralni snopovi,
sonorne skulpture,
složeni spletovi
skrivenim smislom satkani.

***

Koprivnička knjižnica obilježava 130. godišnjicu rođenja Frana Galovića


vrijeme: 20.07.2017.
mjesto: Zagreb; Knjižnica i čitaonica Fran Galović, Zrinski trg 6

Koprivnička knjižnica i čitaonica 'Fran Galović' na neobičan način, koristeći novu informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, obilježava 130. godišnjicu rođenja Frana Galovića, zacijelo najpoznatijeg podravskog pjesnika po kojemu nosi naziv.

QR kodovi na koje posjetitelji mogu naići u zgradi Knjižnice ili ih vidjeti u knjižničnim izlozima omogućuju pristup putem mobilnih aplikacija izboru iz Galovićeve poezije te zanimljivim sadržajima na Internetu vezanim uz autora. Pozivamo posjetitelje da pomoću aplikacije QR Code Reader instalirane na vlastitom mobilnom telefonu ili drugom uređaju krenu u šetnju po knjižnici i upoznavanje s ovim zanimljivim autorom.

Zaklada César Egido Serrano | 5. natječaj kratke priče




„Fundación César Egida Serrano, ne traži niti prima potpore ili subvencije iz bilo koje javne ili privatne ustanove, financira se vlastitim sredstvima.”

Moto:
"Riječ premošćuje jaz između različitih kultura i vjera"

Glavna nagrada: 20.000 $ za najbolji tekst u bilo kojem od jezika odobrenim u natječaju.

Tri posebne nagrade: svaka od 1.000 $ za najbolje priče na svakom od ostalih jezika primljenih u natječaju, koje nisu dobitnici glavne nagrade.

Tema: Slobodna

Sudjelovati mogu pisci iz cijelog svijeta.

Priče ne mogu prelaziti 100 riječi. Šalju se isključivo popunjavanjem online obrasca koji se nalazi na web stranici Zaklade:


Forma za prijavu

Tekstovi morju biti originalni, neobjavljeni u bilo kojem od medija (papir, blog, elektronske publikacije, itd ...) i ne smije biti dobitnik nagrade u bilo kojem drugom natjecanju. Oni koji ne ispunjavaju taj uvjet biti će diskvalificirani.

Rok za prijavu radova traje do 23. studenog 2017. u 24 sata (španjolsko vrijeme), na Međunarodni dan riječi.

Prosudbeni odbor će odabrati finaliste koje smatra prikladnim. Popis naslova finalista bit će objavljen na internetskoj stranici César Egido Serrano Foundation.

Detalji natječaja: ovdje...

Izvor:https://www.fundacioncesaregidoserrano.com/en/


Sven Adam Ewin | Ono što oko ne vidi



u voćnjaku sagradim stol
od grubo tesane hrastovine

jutros za stol sjeli mlada jesen
i ljeto u punoj muškoj snazi
obaraju šake
jedno drugom

ljeto polako nadjačava
nježnu ručicu jeseni

Miroslav Pelikan | Samoća


Osjećam bolno svoju samoću, prepoznajem je lako, mogu je razdijeliti na pravilne kvadrante, taj je ostavljeni svijet precizno označen. Cijela povijest suvišne znanosti
U samom sam središtu  zaboravljenog svijeta, poput sunca, bez sjaja i topline, tek ogoljeno središte

Zapravo sam pustinja, gola, neplodna, negostoljubiva, opaka, vražja, to sam ja, pijesak što teče u nepovrat
Razgovarao bih s riječima, no one šute, nijeme su, nepokretne, mrtve

Grizem komad staroga kruha, pomišljajući kako mu okus nije loš, imam kruha, grizem, zasićujem glad, kruh me tješi, nisi sam

Umoran sam a što je s nama?
Skaču kentauri, a mi?

Samoća je poput prazne boce nekad ispunjene opojnim vinom
Prazna, samo staklo odzvanja

Dušan Milijić | U gostima kod drakule


Welcome to my house!

Ne samo za vreme Noći veštica, nego tokom cele godine, aktuelna je Transilvanija kao turistička destinacija, a grof Drakula će sigurno poželeti srdačnu dobrodošlicu novim turistima i ponuditi ih vinom, mada on sâm, kao što znamo, izbegava da pije vino...

Najlepše je u Erdelj stići u praskozorje, kroz jutarnju izmaglicu nazreti Karpate i zamisliti starog grofa kako se u svojim brzim kočijama sit vraća kući na počinak posle još jedne nemirne noći...

Transylvania, Siebenbürgen, Ardeliu, zemlja iza šuma, zemlja sedam gradova...

Neistraženi Istok, nepregledne šume, ravnica opasana maglovitim planinskim vencima, napušteni zamkovi... Idealna inspiracija za maštovite pisce. Najpre je Žil Vern predstavio Zapadu misterioznu Transilvaniju romanom Dvorac u Karpatima, a onda je majstor viktorijanske gotike Abraham Brem Stoker stvorio najpoznatijeg vampira na svetu.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim


Književni sinkroniciteti

Piše: Clara C.

Jungov pojam sinkroniciteta označava dva ili više događaja koji su naizgled nepovezani i slučajni, a u kontekstu zajedničkog promatranja ostavljaju dojam dublje, značajne povezanosti i neodvojivosti te međusobne uzročno-posljedične veze.

Znate ono, razmišljate o nekome i ta vam se osoba odjednom javi ili ju „slučajno“ sretnete, ili tako neki jednostavni primjeri povezanosti koje su mnogi doživjeli. Ili ono kada se, da upotrijebim i taj koeljovski izraz čiji sam i obožavatelj i neobožavatelj istovremeno, cijeli svemir uroti da biste dobili ono što želite (ovaj izraz oklijevam koristiti jer je donekle neprecizan i tako lako podložan krivoj interpretaciji. Iako mi je zapravo divan).

utorak, 18. srpnja 2017.

Promocija zbirke poezije autorice Vlatke Planina "Neizbrojnosti" | Časopis Kvaka na licu mjesta


18.7.2017., u knjižnici Bogdana Ogrizovića, Zagreb, Preradovićeva 5, s početkom u 18,00 sati, održana je promocija zbirke poezije Vlatke Planina "Neizbrojnosti", objavljene u nakladi Biakova. d.o.o.. Zagreb.

Na promociji su bili prisutni brojniljubitelji poezije koji su uživali u stihovima koje su čitali gosti pjesnici, urednik i sama autorica. O knjizi je govorio Ivan Bekavac Basić, urednik.

Osim pjesama na hrvatskom jeziku, u zbirci je, po izboru autorice, objavljeno i sedam pjesama na engleskom jeziku.

Do sada objavljeno:
Zbirka poezije: A nekad si mi kupovao lizalice (Naklada Bošković, 2010.)
Zbirka poezije: Nemoj se plašiti ovoga neba (Naklada Bošković, 2014.)
Zbirka poezije na engleskom: A Booklet of Poems for the Ace of Hearts (Amazon, 2016.)
Roman za mlade: Jegulja (Naklada Bošković, 2016.), Kralj i bajka (2016.) i Povratak Vještice (2016.), te roman za mlade Wend (2017.)


Muzika

Icijedio si muziku iz mene
I sada sam prazna i šutim.
Ne boj se moje praznosti.
Zar doisa misliš da postoji
Išta što već nisam opjevala i zavoljela?

(Po izboru S. Smolec)

Zbirka pjesama "Neizbrojnosti" osma je knjiga a četvrta poetska zbirka književnice Vlatke Planine. Tematski i izražajno nastavlja se na zbirku "Nemoj se plašiti ovoga neba" (Naklada Bošković, 2014.)čije stihove Dinko Telećan naziva "poezijom jedne uporne vedrine, postojanoga srca i svijetlih boja. U njihovoj srži je gotovo djetinja zaigranost, jedostavna, ali nipošto trivijalna.

Lijevo: Vlatka Planina, stihove čita Ivan Bekavac Basić, urednik