Kolumne

petak, 31. ožujka 2023.

Izvještaj o rezultatima14.Matičinog književnog natječaja za kratku priču "Turopoljska poculica"2022. g.

 

                  OIB:34059890429     matica.gorica@gmail.com   www.matica-gorica.hr                    

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

30. ožujka 2023.

I z v j e š t a j 

o rezultatima 14. Matičina književnog natječaja 2022. 

«Turopoljska poculica» 


Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici raspisao je 25. rujna 2022. g. 14. Matičin književni natječaj «Turopoljska poculica» 2022. g. za proznu formu -kratka priča- pisanu kajkavskim jezikom ili hrvatskim standardnim jezikom. Natječaj je trajao do 25. prosinca 2022. godine i ukupno je prispjelo 45 radova iz cijele Hrvatske. Kajkavskim jezikom napisano je 12 radova, a hrvatskim standardnim jezikom napisana su 33 rada. 

Autori radova su iz sljedećih mjesta:



Zagreb,

Slavonski Brod,

Vrbovec,

Okuje (Velika Gorica), 

Veliko Polje  (Zagreb),

Velika Gorica,

Blaškovec (Donja Zelina),

Korčula, 

Buševec (Velika Gorica),

Postira  (Brač),

Osijek,

Đurmanec,

Rijeka,

Novi Marof,

Ivanić Grad, 

Koprivnica,

Odra (Novi Zagreb),

Labin,

Viškovo,

Sisak,

Lukač  (Virovitica),

Ludbreg,

Opatija,

Požega,

Split,

Donja Stubica,

Šiljakovina (Kravarsko)


Provedbeno povjerenstvo, u sastavu: Ana Plehinger i Lucija Đuretić, prispjele je radove razvrstalo, evidentiralo i predalo Prosudbenom povjerenstvu samo s naznačenom zaporkom,  bez imena autora. 

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: prof. dr. sc. Bernardina Petrović, predsjednica i članovi: Đurđa Parać, prof. i Božidar Prosenjak, prof.  odabralo je po jedan najbolji rad na kajkavskom odnosno standardnom hrvatskom jeziku, te izabralo još četiri rada (dva na kajkavskom i dva na standardu) koji su ušli u uži izbor.


Odabrani najbolji radovi i njihovi autori:

Naziv rada

Autor

Jezik

Gda je Turčin po cierkve jahal

Katarina Zadrija, Vrbovec

kajkavski

Hodaj!

Ksenija Nestorović, Velika Gorica

standard


Radovi izabrani u uži izbor i njihovi autori:

Naziv rada

Autor

Jezik

Radost Bajdnaka maloga Vladeka

Vladimir Stepanić, Velika Gorica

kajkavski

Rajska ptica

Sjepan Zlodi, Šiljakovina

kajkavski

Crvendač

Đina Radovanović, Korčula

standard

Izgubljeni sin

Eduard Pavlović, Opatija

standard

Rezultate ovog Natječaja objaviti ćemo na našoj  web stranici, kao i na web portalima Grada  Velike Gorice. Najbolje radove objaviti ćemo u tiskanom obliku u našem godišnjem časopisu  LUČ.

Iskrene čestitke autorima odabranih radova, a svim ostalim autorima želim sretan ishod u našem narednom Natječaju! Hvala svim natjecateljima na sudjelovanju u natječaju! 


Ana Plehinger, predsjednica Ogranka


''Crveno'' žensko pismo Jelene Alfirević-Franić u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića

 

Jelena Alfirević-Franić (29), mlada hrvatska spisateljica, znanstvenica, književna emocionologinja, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti zaposlena na Sveučilištu u Zadru i studentica humanističkog doktorskog studija književnosti, dobitnica nagrade za najboljeg studenta Odjela za kroatistiku i Rektorove nagrade, već je 2021. svojim prvim kratkim psihološko-filozofskim romanom ''Bila sam žohar'' u izdanju Matice hrvatske, britkošću jezika i originalnoću pisanja, osvojila književnu scenu i srca publike, a posebno ženske čitateljice, pa nije čudo što je roman vrlo brzo rasprodan. Na međunarodnom književnom natječaju Zašto skrivaš lice? ovaj njezin književni prvijenac nagrađen je, a od struke je klasificiran kao postmoderni feministički tekst, smješten u vrijeme sveopće pandemije koronavirusa, kojim spisateljica angažirano problematizira u književnosti tabuiziranu, književno zapostavljenu, a važnu, urgentnu temu silovanja i femicida. 

Multiplier sport event u OŠ Gornja Vežica


Dana 30. 3. 2023 u sklopu projekta "Re-Sport" održane su sportsko rekreativne igre za demonstraciju razvijenog sportskog programa "Re-Sport" za mlade s invaliditetom.

Event su vodile iskusne volonterske iz Medicinske škole koje su prethodno završili radionicu „Re-Sport“ i imaju iskustva u području sportske prakse sa sportskim predznanjem kao sportski instruktori i asistenti osoba s invaliditetom. Sportsko događanje je bilo organizirano kao svojevrsno natjecanje mladih u jednostavnim sportskim vježbama i zadacima kroz zabavni poligon. Sudionici sportskih aktivnosti bili su polaznici OŠ Gornja Vežica, profesori, učitelji, volonteri i ostali stručnjaci.


Vodeći partner Erasmus + projekta "Youths Post-rehab Sport Activation - ReSport" je Univerzitetski rehabilitacijski institut Republike Slovenije- Soca, dok Sportski savez osoba s invaliditetom Grada Rijeke u projektu sudjeluje kao partner. Ostale partnere predstavljaju organizacije iz Austrije, Srbije, Turske, Italije, Švedske i Grčke.

Projekt "Re-Sport" potiče društvenu uključenost i jednake mogućnosti u sportu, dok su paralelne teme promicanje volontiranja u sportu i obrazovanje u sportu i kroz njega, s posebnim naglaskom na razvoj vještina. Ciljne skupine koje će imati koristi od rezultata projekta su: a) mladi s invaliditetom i b) volonteri iz sportskih organizacija. Projekt „Re-Sport“ nastoji kreirati multikulturalno partnerstvo između zemalja prikladno za izgradnju europskih uvjeta koji promiču tjelesne aktivnosti za mlade s invaliditetom iz različitih europskih zemalja.

#ReSport, #Erasmusprojects, #Rehabilitationthroughsport,#socialinclusion

Uoči Cvjetnice u Gradskoj knjižnici Kaštela plele su se maslinove grančice i izrađivale golubice od srčike divlje smokve

 


U Gradskoj knjižnici Kaštela održana zavičajna radionica pletenja maslinovih grančica i izrade golubica od srčike divlje smokve

Uskrsna radionica pletenja maslinovih grančica i izrade golubica od srčike divlje smokve koje se nose na blagoslov na Cvjetnicu u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem održana je u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela u knjižničnom odjelu Kaštel Sućurcu.

Mira Orošnjak poučila je brojne nazočne polaznike/ice radionice izraditi golubice od srčike divlje smokve, dok ih je Tea Bilić Prcić naučila pletenju maslinovih grančica i izradi križića od perunikina lista. Uz pomoć Mire Marinović Batić, koja je na radionicu donijela svježe ubranu violu, prisjetili smo se još jednog starog kaštelanskog običaja uoči Cvitnice - ukrašavanja maslinovih grančica cvjetovima viole. 

Nermana Arnautovć | Ko tu koga?


         Sahranili smo ga prošle sedmice iako ga nismo vidjeli. Pozvali su nas iz bolnice, rekli da je umro i da može neko doći po njega u mrtvačnicu. Smjestili su ga u kovčeg koji nismo smjeli otvarati da se drugi ljudi ne bi zarazili. To mi je najteže palo jer sam ga željela posljednji put dodirnuti i poljubiti. Minja kaže da je tako i bolje jer ko zna kako izgleda nakon tako jake bolesti. Ovako ću se sjećati njegovog nasmijanog, vedrog lica i zelenih očiju. 

        Milan, naš sin, i ja otišli smo po njega i dovukli kući. U mrtvačnici su nas zadržali vrlo kratko – predstavili se, potpisali dokument o preuzimanju i kovčeg smjestili u auto. Ničije lice nismo vidjeli jer su svi nosili medicinske maske na licu i odijela od bijelog tila kako bi se zaštitili od virusa koji je trajao već godinu dana. Propisi su propisi, rekli su nam na izlazu. Nisu nas ni pozdravili.

       Kovčeg smo ostavili u podrumu. Ukopali smo ga sljedećeg dana samo radi formalnosti: bliža porodica je došla na nekoliko sati, niko ništa nije jeo, a pop je obavio kratak govor ispred crkve. U zemlju su ga stavila trojica ljudi. Prisutni su bili udaljeni dva metra od mjesta za ukop, ali i međusobno. Niko nije plakao osim mene, Minje i Milana. Ni nakon četiri dana nisam se mogla smiriti. Nekoliko sam puta pomišljala da otkopam grob, otvorim kovčeg i vidim ga iako znam da bi se Milan rasrdio. 

*

       I jutros mi je Minja došla u posjetu. Dolazila je svakog dana i donosila mi ručak. Sjedile smo, a ona je pričala kako joj je sin Niko razbio vazu koju je dobila za desetu godišnjicu braka. “Igrao se loptom i prevrnuo je”, rekla je sjetno. A onda je zazvonio telefon. Kada sam se javila, odmah sam prepoznala njegov glas i ostala skamenjena – dobio je otpusnicu iz bolnice i konačno može doći kući. Pokušala sam mu objasniti šta se sve desilo, ali on mi je rekao kako ne može dugo pričati jer ima samo tri minute za razgovor. Uspjela sam mu obećati da ćemo uskoro doći.

      Dok sam pričala s Tomicom, nisam primijetila da je Minja otišla. Naravno da sam ispričala i njoj i Milanu šta se desilo, ali mi nisu vjerovali. Dva dana sam ih ubjeđivala da sami pozovu bolnicu i provjere je li im otac živ. Medicinska sestra im je rekla da oni nisu nikad ni imali pacijenta Tomicu Preloga u odjeljenju za COVID te da više ne zovu jer će nas prijaviti policiji, što i nije bilo uvjerljivo – policija ne radi već tri mjeseca jer su svi uposlenici našeg kantona na kolektivnom bolovanju. 


Ružica Miličević | Žene


Žene,
čije kuće blistaju i s čijih podova se može
jesti, se ne druze s drugim ženama.
One brisu tugu s ormara i suze s podova.
Njima ne trebaju druge žene, večernji izlasci,
jutarnje kavice. One imaju svoje sastanke s
s prašinom.
Golih ruku kidaju tugu iz srca.
Prstima zakopavaju stare rane.
Svježe utapaju u poliranju kuhinjskih frontova,
na kojima vide svoja lica, ostarjela od glancanja bola.
Sodom bikarbonom i sirćetom ciste pločice.
I stalno peru prozore u nadi da će kroz njih ugledati
vedriju budućnost.
Nitko im nije rekao, da ni vrela pegla, ni sirće, niti
podovi oprani u devet voda, ne mogu oprati
kamenac na duši.

Udruga Ritam misli | Jezičac literature, 4.4.2023., Varaždin

 


Ritam misli vas poziva na još jednu poetsku poslasticu. 

U utorak, 4. travnja 2023. s početkom u 19:00 održat će se još jedan Jezičac literature u Staroj vagi na Trgu Matije Gupca u Varaždinu.

Gosti Ritma misli su  renomirana hrvatska književnica i novinarka, urednica, kolumnistica i blogerica Božica Brkan iz Zagreba te  pjesnik, prozaista, glumac i interpretator Zrinko Kapetanić iz Nove Gradiške. Njihov dosadašnji rad na polju kulture je duboko zaorao brazde u hrvatskoj književnosti. Bit će to večer poetskih bravura i snažnih emocija. Večer poezije koja se ne propušta. 

Glazbena gošća, mlada varaždinska glazbenica Jelena Mežnarić udahnut će dah tek propupalog proljeća. 

četvrtak, 30. ožujka 2023.

Davor Janković | Lastavica


Opet tu je... vratio se...
jedva čujan, čisti, kratki...
iz grlašca sasvim malog
taj cvrkutić mili, slatki...

Na žičicu ti si sjela
ne sluteć' kako svijet je zao...
Ti si čista, on je prljav...
i... toliko je nisko pao...

Kada odeš, sve je pusto...
i praznina čudna vlada...
I... što duši ostalo je...
već da proljeću se novom nada?!

Ma, dobrodošla mi opet natrag!
Prazno nije gnijezdo malo!
Veliko je taman da bi
u njeg' moje srce stalo... 

Alen Lisek | Brkata Ilonka


Poštuj učitelje, poštuj starije, poštuj životinje... sve je to Stefan već znao. Majka mu je ta esencijalna pravila ponovila barem sto tisuća puta. Znao je on to sve, a bome i primjenjivao. Bio je naime, prirodno moralan, bez naznaka uobičajene dječačke zlobe. Pozdravljao je ljude u dizalu, komentirao vremenske uvijete, pomagao bakicama nositi vrećice, tepao je novopečenim roditeljima kako su im bebe slatke. Čak je izbjegavao nasilne video igre i grube sportove.


Tako je barem bivalo kada ne bi bio u društvu njegovih najboljih prijatelja - Stikija i Brne. Bili su tako smiješni. Stiki je odlično oponašao retardacije i, da stvar bude bolja, radio je to u javnosti:  u školi, trgovini, pekari, kazalištu... Stefan je nekoliko puta čuo kako ga ljudi kroz šapat komentiraju: „jadno dijete“ ili „pogle ovog frika“, te bi svaki puta pucao iznutra dok bi se suzdržavao od smijanja. Brna je pak bio iznimno nadaren za psovanje. Nije samo imao široki spektar pogrdnih riječi, bilo je tu nešto više - način na koji je to radio. Namještao je smiješne glasove, imao je instiktivni osjećaj za tajming i osjećalo se da sve to radi iz srca.

Stjepan Crnić | Vatra i voda


„Znaš, kad malo bolje razmislim, sve mi se čini da si ti taj piroman koji pali kuće po selima.“

„Daj nemoj se šaliti s tim!“

"Ma kakva šala, gledaj, skoro su ti sve slike s motivom vatre, a ova se i zove Vatra i voda.

„Ma daj, stari, što te spopalo? Vidiš da sam se usr'o k'o grlica od straha da mi taj piroman ne zapali ovu drvenjaru i da mi ne izgore ove slike, a ti me sada zajebavaš!“

„Vidim da si se usrao, ali kad bi netko analizirao ove tvoje slike…“

„Pa nemoj me zajebavati! Jedva sam nagovorio Josipa da sve to sklonim u općinske prostorije dok ne uhvate tog manijaka, a ti sad hoćeš reći da sam ja taj tip.“

„Ma ja se samo šalim. Jedino mi nije jasno što si se ti toliko prepao. Uostalom, vidiš, to bi tebi mogao biti dobar alibi, kao: 'Eto, ja sam i slike sklonio jer se bojim piromana', a u stvari… Ha, ha, ha!“

„Opet ti! Baš smiješno! Znaš što? Da mi nisi prijatelj i da te ne poznajem, stjerao bih te u rodni kraj i otjerao doma.“

„Pa što se odlaska tiče, vidiš, mogao bih se polako spremiti i poći. Mrak je pao, a sve smo složili osim ove Vatra i voda. To možeš odnijeti ovako.“ 

„Čovječe, pa to mi je najvrjednija slika. Zbog nje sam i odlučio sve spremiti. Ako mi zapali kuću, nek' sve izgori, pa i ja ako se ne probudim, ali ova se slika mora spasiti. To ti je moje remek-djelo. Svi kritičari su se s tim složili.“

„A da? Meni izgleda isto kao i sve ostale.“

„E, kad si laik. Pogledaj ovaj prijelaz od požara prema oblacima koji dolaze, to miješanje boja, taj naboj, sraz olujnih oblaka s neobuzdanim šumskim požarom. E, to ti je, vidiš, majstorija.“ 

srijeda, 29. ožujka 2023.

Udruga "Ritam misli" | Poezijom govorim

 


Prošlog vikenda, 25. i 26. ožujka održan je pjesnički maraton ’Poezijom govorim’’ u organizaciji Udruge Ritam misli. 

25. ožujka, prepuna svečana dvorana Županijske palače odzvanjala je zvucima poezije i glazbe. Pjesnici iz raznih gradova Slovenije, iz  Makedonije, Austrije i gotovo cijele Hrvatske darovali su svoje stihove ili stihove njima dragih pjesnika. Mješoviti zbor Kapela Paulina Warasdin s maestrom Zdenkom Kuščerom dali su onaj poseban ton cjelokupnom maratonu poetskih riječi, a posebne boje darovala je mlada varaždinska likovna umjetnica Snježana Novotny

Pjesničkom maratonu prisustvovali su i uzvanici. Pjesnički maraton otvorio je počasni gost, njegova Ekselencija veleposlanik Veleposlanstva Republike Slovenije Gašper Dovžan u pratnji supruge Ane Dovžan Troha, oni su svojim prisustvom dali poseban značaj samoj manifestaciji te otvorili maraton stihovima Ferija Lainščka koje je pročitala Ana Dovžan Troha. U ime Varaždinske županije svim prisutnima obratila se  Sandra Malenica, savjetnica za kulturu u Upravnom odjelu za prosvjetu, kulturu i sport. Ona je poetskim pozdravnim govorom poželjela pjesnicima pregršt nadahnuća. U samom programu poeziju je govorilo nešto više od šezdeset autora.

Nakon Maratona poezije i kraćeg domjenka koji su vješto pripremili pjesnici Ružica Kišur Šafranec i Josip Šafranec, veči broj pjesnika krenuo je prema trgu Matije Gupca gdje su uz stihove i glazbu zasadili još jedan pjesnički Javor. Radost sadnje i poezija prijateljstva zasigurno će šumjeti krošnjama javora. U večernjim satima tridesetak pjesnika održalo je mali maraton poezije i glazbe u kavani Stara vaga. 

U nedjelju 26. ožujka, ispred Arene, varaždinske sportske dvorane održan je recital posvećen rijeci Dravi i prirodi. Na recitalu Poezija u toku sudjelovalo je četrdesetak pjesnika.

Dvodnevni program vješto su vodili članovi udruge Ritam misli, Ljiljana Vuglač, Ljiljana Mladenović, Nenad Slukić, Ljubica Ribić i Milan Novak.

Bez ljubavi prema poeziji i entuzijazma zasigurno takva manifestacija ne bi bila, već šestu godinu, održiva. No, svoj doprinos cjelokupnoj priči dali su i sponzori: Varaždinska županija, Grad Varaždin, Arena Varaždin, Parkovi Varaždin, Srednja škola ‘’Arboretum Opeka’’ Marčan, vinarija Šafran,  Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, OPG Vrata Zagorja.

Utemeljitelji udruge Ritam misli, Ljubica Ribić i Milan Novak i ovim putem dokazuju da je poezija poveznica koja snagom riječi ruši sve nametnute barijere. ‘’Poezija i njena bezgraničnost je siguran trag u sadašnjosti za budućnost’’ – kažu.


Druga promocija prve zbirke ljubavne poezije „Voljeti nije grijeh“, autora Željka Bilankova

 


Dana 21. veljače 2023. na prvi dan proljeća, ujedno i Svjetski dan poezije, u prostorijama  Narodne knjižnice „Petar Preradović“ u Bjelovaru s početkom u 18 sati, održana je druga promocija prve zbirke ljubavne poezije „Voljeti nije grijeh“, svestranog Željka Bilankova. Pjesnik, pisac, enigmat i aforist, rođeni Splićanin šoltanskih korijena, knjigu je tiskao u nakladi „Kvake“ iz Velike Gorice. Ista je podijeljena u dva poglavlja. Prvo, „Ljubav i sreća“, pisano hrvatskim standardnim jezikom i drugo, „Jubav i čežnja“, pisano splitskom, odnosno šoltanskom čakavicom.

Predstavljanje izdavačkog projekta arhitektonskog fanzina "ARHITEKTURA U..."

 


Galerija Modulor Centra za kulturu Trešnjevka predstavlja samoizdavački projekt fanzina "ARHITEKTURA U..." u utorak, 4. travnja 2023. s početkom u 19 sati. Autorice projekta su Ana Bedenko i Iva Maria Jurić. Fanzine se besplatno može pogledati do 14.4.2023. Projekt financijski podupire Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo. 


Više o projektu:
Projekt započinje ciklusom fanzina/pop „samizdata“, knjižica DIY pristupa i estetike koncipiranih oko teme arhitekture i pojedinih specifičnih fenomena koji se istražuju u sažetoj i spontanoj formi. Serija se otvara s prva dva broja fanzina na temu okultnog te ludila/sudbine. Fanzine odlikuje naglašeno ne-eruditski i spontan pristup, a njeguje se pop aspekt građe. Materijal je kompiliran asocijativno, sa sadržajnim rasponom koji obuhvaća vizualnu arhivu istraživanja tema, slučajne internetske pronalaske, osobne preferencije autorica, tekstualne fragmente, ilustracije i dr. Uz autorice/urednice, u grafičkom oblikovanju fanzina sudjelovao je i dizajner Niko Mihaljević.

Ana Bedenko (1988.)
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je povijest umjet­nost i francuski jezik i književnost. Tijekom studija boravi na École pratique des hautes études u Parizu. Surađivala je na hrvatskom paviljonu na 14. arhitektonskom bijenalu u Veneciji 2014. i na projektu „Dizajnerice - 1930-1980: kon­tekst, produkcija, utjecaji“. Od 2015. do 2017. radi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Bila je urednica Orisa gdje je uz časopis uređivala brojne publikacije. Bavi se samoiniciranim istraživačkim, kustoskim i uredničko-izdavačkim projektima i radi kao prevoditeljica. Od 2022. radi u KONTEJNER-u.

Iva Maria Jurić (1986.)
Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao arhitektica i scenografkinja te se bavi samoiniciranim istraživačkim i umjetničkim projektima. S Nikom Mihaljevićem ko-autorica je knjige “Stan: Zagreb (Arhiv zagrebačkog stanovanja 9/2015 - 11/2015)” koja je 2018. godine nagrađena priznanjem na Izložbi hrvatskog dizajna. Izlagala je na više grupnih izložbi, među kojima su 50. i 53. zagrebački salon i 36 Mountains festival, međun­arodna izložba ilustracije. Samostalnu izložbu "337 umorstava u Midsomeru" postavila je u Galeriji Karas u Zagrebu 2022. godine.

Slava Rosandić | Tračljive babe


Na plot so se nalaktile

Z škornjami v blato zaglibile

Ter se tračof prifatile.


Kaj se je zgodile, sosedica draga?


Sega ima, mila Bara; al čkomete, ne zucnete o tem niti možu

Ter mi bodo, ak se sezna, – ogulili z riti kožu.


Naj'te se brigat, slatka kumo, 

Z jezikom zbegecale mi to bumo.


Jeste čuli kak se Cindoriji svadiju i biju?

Je, em, kak i ne bi ter bogoveten den ločeju i piju.


A, Futačova Marica je nekak mi debela,

Kaj velite, bo fačuka imela?


A, ste vidli, kak se Gabrek hapil posla?

Norec, mulec, zamudljivec i smutljivec – bedastejši je od osla!


Je fiškalek rešil ono?


Je, je – rešil to je 

Al penezih zel je pono.


A, zakaj vaša nokica škole ni zaveršila?


Kaj se pačaš, kaj se brigaš - kem z tvojem je nokom skroz-naskroz zaglibila.


Naj't me vređat, vi tračlivka,

Kem ste v letah; niste več drislivka!


Ite z milim Bogom v svoju bajticu…

Našla bom si frišku pajdašicu.

Ivica Kesić | Polje ljubavi


Moja ljubav široko je polje

kojim rasijavam sve svoje snove;

nekad je plodno, a nekad posno,

danima suho, jutrima rosno…


Srcem ga pojim a dušom hranim,

od korova sumnje nadom ga branim.


Prostranstvima njegovim često lutam,

divim se cvijeću, po travi gazim,

plodove gorke i slatke gutam,

od crnih ptica budno ga pazim.


U hladu čežnje odmaram često.

gdje sjeti svojoj pronađem mjesto.


Na vrelu bistrom napajam ćutnje,

iz grozdova strasti vino slatko crpim

čijim gutljajima pokoravam slutnje,

      dok zrakama sunca mreže žudnje krpim.


Ljubav je moja široko polje,

kojim  vladaju mirisi i boje,

slatki plodovi, rosno cvijeće…

gdje trn i drača nikad uspjet neće.