Kolumne

srijeda, 31. kolovoza 2022.

15. Vrisak – Književnost, glazba i film u art-kvartu Benčić

 


S veseljem najavljujemo 15. Vrisak, riječki sajam knjiga i festival autoraSajamski program održava se od 2. do 29. rujna 2022. godine u V.B.Z.-ovim knjižarama te na književnim punktovima na Jadranskom trgu i u Bazarigovom prolazu na kojima ćete pronaći more knjige domaćih i stranih izdavača na popustima do 80 %. 

Bogati festivalski dio 15. Vriska s više od 40 programa čeka vas od 11. do 18. rujna u art-kvartu Benčić – jutarnji program za najmlađe, Vrisak Junior, održava se u Dječjoj kući, filmske projekcije u kino-dvorani Art-kina (Krešimirova 2) u Dječjoj kući, okrugli stolovi i potpisivanja u V.B.Z.-ovoj knjižari u Muzeju Grada, večernje promocije knjiga u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, a u dvorištu art-kvarta održat će se dodjela V.B.Z.-ove nagrade za najbolji roman godine te koncert Jonathana. Na taj način Vrisak postaje dio novog riječkog kvarta kulture, pokušava iskoristiti sve njegove potencijale te u sinergiji s institucijama koje djeluju u art-kvartu pomoći da se afirmira kao središnji kulturni punkt u Rijeci.

Dakle, zapišite u planere: svečano otvorenje festivalskog dijela ovogodišnjeg Vriska započinje u nedjelju, 11. rujna u 19 sati u art-kvartu Benčić, a festival otvaramo dodjelom V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman,nakon čega slijedi koncert Jonathana, u ovom trenutku sigurno jednog od najzanimljivijih i najatraktivnijih hrvatskih bendova.  

Književni kompas SMŽ: Budaševo, 3. rujna u 17 sati

 


Davorka Črnčec | Osluhni, pročitaj mi prije nego krenem


Zatajila sam ti svoju smrt

onoga dana kad 

sve se činilo čisto i bijelo

i prekasno za pitanja 

zašto se nismo nikada rodili.


Dolazim ti danas

kao pjesma, čudna i čudesna.

Nemoj tek ljubiti kamen.

Oči, dlanove, bedra i školjke

oslobodi zimzeleni želja.

Onako šutke kako znaš.


Osluhni

ispod Poezije

živa sam ti.


Iz zbirke "Skica, zakrpa, šav"


Slava Rosandić | Jesensko gruntanje


Skriti

Nutri

Med listjem

Žotim, črlenim, zgožvanim i zgnjilim

Čudaj kostanjov v ježurkami spi.


Klopoci z goric

Vrtijo se pijano kak razplesane kiklje.


Dežđek škropi

Turenj zvoni

Kem pak je nešče vmrl!


Pak ni grdo vmreti

Dok cvrček čvrči

A Bogek vu nami živi…


utorak, 30. kolovoza 2022.

Izložba Ane Salopek | Svjetleće riječi

 


Stihovnica Siska 31. kolovoza 2022.

 


IMPULS - poezija špancira – u sklopu Špancirfesta održana večer poezije i glazbe,


Poetsko glazbenom  večeri  pod nazivom ''Impuls -poezija  špancira'', održanom u večernjim satima, 25. kolovoza  u atriju Franjevačkog samostana u 'srcu' Varaždina , u sklopu 24. Špancirfesta,  Udruga Ritam misli, već šestu godinu za redom   pokazala  je  kako se s puno ljubavi, predanosti  i organizacijske spretnosti u ljetnim mjesecima,  Varaždinu i njegovim stanovnicima i gostima može prirediti sadržajno  i organizacijski  zanimljiv, zabavan i kvalitetan  književno -  glazbeni program, u ''dvorištu'', pod zvjezdanim nebom,  kakav  Varaždinska publika  očekuje i pokazalo se,  cijeni, pamti, vraća mu se svake godine u sve većem broju.

I ove su godine,  po dobrom običaju predstavljanja publici Špancirfesta domaćih i svjetskih bardova   poetskog neba , organizatori i utemeljitelji Udruge, Ljubica Ribić i Milan Novak, uz potporu  Turističke zajednice i Koncertnog Ureda Grada Varaždina  doveli dva  zanimljiva gosta: izuzetnu  književnicu  i jednu od najpoznatijih  suvremenih hrvatskih pjesnikinja Lanu Derkač, višestruko nagrađivanu autoricu u zemlji i inozemstvu, čija su djela prevedena na više od 20 stranih jezika i  književnika, scenarista i novinara Ferija Lainščeka, velikana moderne slovenske književnosti, također vrsnog romanopisca i pjesnika, autora  više od 30-ak književnih naslova, među kojima su i brojni bestselleri i djela dobitnici brojnih nagrada domaćih i inozemnih.  

Božica Jelušić | Kad srce puca


Kad srce puca, to je zaista ozbiljna stvar.
Nema tome lijeka, nema tome utjehe ni nadomjestka. To je kao da padaš s padobranom, iz velike visine, te otkriješ da uređaj za otvaranje ne radi, nekoliko minuta nakon skoka. Nebo više nije dohvatno, povratka natrag nema, a zemlja je sve bliža i sve je tvrđa: razbit ćeš se sigurno, nećeš biti "jedan od milijun", koji se čudom spašavaju. Kao urođenički bubanj, u tvojoj glavi odjekuje dvosložni dumdum ritam: ZA-ŠTO, ZA-ŠTO, ZA-ŠTO? Uzalud ti je propitivati, jer odgovora nema, svaka riječ iz tvoga vokabulara može kao odgovor stajati, ali ni jedna ne mora biti ispravna. Zato, za popovo zlato. Zato, zato, tako hoće Mato. Moderato, groblje zapečato.
Netko te hoće mučiti. Netko te hoće zatući. Nekome si teret ili on tako osjeća . Netko te potrošio u prvoj rundi. Netko se uplašio, zabunio, umorio. Svemir te iskušava. Vlasnik tvoga srca isprobava svoju vampirsku strast, upravo otkrivenu. Nečastivi te jednokratno izabrao za igračku. Dao si se u krive ruke. Oprez te napustio, srce te je otkucalo. Izdajničko srce, ludo srce, djetinjasto srce, neoprezni mišić-rastežić, koji se malo junačio, pa stvari izopačio. Sada je vrijeme za naplatu. Dolazi kanibal ili okrutni satrap, ljubavni satrap, da srce izvadi na živo i skuha u garavu loncu, pa zvijerima podsvijesne guštare ponudi sutra za doručak. U slast vam bilo, žderači, uzmite ga, zaista je mnogo patilo, boljelo je do ludila, bilo je velemajstor torture i mazohističke cenzure. Unikatno je to srce, starinsko, samohrano, za patnju odabrano među tisućama. Nije si dopustilo ništa osim bola, a sada se kao čudi: ŠTOTOJE, KAKOJE?

Jadranka Göttlicher | Ljetovanje


U predvečerje se vraćam kući s kupanja

Na plaži pokoji zaboravljeni ručnik 

Dječja crvena plastična lopatica

I  ljubavni par koji je cijeli dan

Na suncu nakupljao strast


Još hladna i vlažna od mora

Na pustoj se terasi spuštam na ležaljku uz crno vino

Kupljeno u rinfuzi u vinarskoj zadruzi

Jako je dobro onako bezimeno


Vidim preplanulog težaka kako se niz strminu spušta

Natovaren košarom punom  grožđa

I ćutim sunce i toplu crvenu zemlju u svakoj kapljici

On svoju strast ne pokazuje

A sunce ju je nataložilo u skromnu dušu

I u sa svrhom sazdano tijelo

    Ja ću sa svoga saprati more

    I probati zaspati nakon loših vijesti


OBAVIJEST O ODGODI DOGAĐANJA ZBOG KIŠE - "Večer kaštelanski' glendi i batudi" održat će se u srijedu 31.8. u 20.00 u Gospojskoj štradi u Sućurcu

 

GKK: Večer kaštelanski' glendi i batudi – smij i suze stari' Kaštili

Gradska knjižnica Kaštela organizira 8. Večer kaštelanski’ glendi i batudi u srijedu 31. kolovoza u 20 sati u Gospojskoj štradi u Kaštel Sućurcu.

Kaštelanske glende i batude (kraće i duže istinite anegdote iz života) kazivat će Ivica Žegarac – Žuti, meštar o' kaštelanski glendi i batudi. Večer pod naslovom „Svako naše malo misto“ osmislila je Renata Dobrić, koja je ujedno i voditeljica programa.

Stihove Miroslava Luketina Sarajčeva koji govore o tome kako se u „Kaštilima „živilo u starin vrimeniman“ kazivat će Marijana Jerkunica, dok će nas u isto to vrijeme uz davne glazbene uspješnice vratiti Leona Tomasović.

Kao gosti večeri nastupit će: Danica Bartulović, Željka Blažević Kraljević, Zvjezdana Čagalj, Nađan Dumanić, Marijan Grbavac, Petar Merčep, Ivica Šušić i Mladen Vuković.

Dođite i prisjetite se kako se u Kaštilima živilo u stara vrimena, uz trud i znoj, radost i tugu, smij i suze, uz glende i batude...

Ulaz je slobodan.

Ivan Meroveus | prolegomena svibanjskih jurnjava

 

jednom napisah:
sretno u jurnjavi za Suncem!
i ne zaboravih
bilo je iznenada
i bilo je OK
bilo je ugodno poželjeti
i dotaći se nekome Sunca
što presijava se zlatom
dok tajnovita Mjesečina
u ciklusima sestrinski
rasipala se srebrom po koži
kad ponestajalo je zlatnih dodira
i nije samo metafora
i nije bezazlena igra
u kojoj nema pravila
tek čvršće se primi
obod kruga s krugovima
zlata i srebra
i pripadne im se
i sadržajem se ima
i tame i svjetline zvijezda
i hladnoće i vatre vremena
a nešto se uvijek lijepo
mora reći
ako se želi
praznine odstrijeliti
ukloniti distance
što razgovoru se
nebeskog para priječe
ako se hoće
njima dopasti
i ako se poželi
pod vlastitu kožu
oboje njih posvojiti




ponedjeljak, 29. kolovoza 2022.

Marica Žanetić Malenica | Epitaf


meni, koja voljela sam život

slavila ga, nikad proklinjala

križ na plećima nosila bez Božje pomoći

sudbi ruku pružala, ususret joj hodila


meni, koja oči put neba nisam dizala 

da kiša padne, da Sunce zasja

ni ruke na molitvu nisam sklapala

ni na koljenima u radosti ili žalosti klečala


meni, nevjernici koja je živjela vjeru

a smrt prihvatila konačnicom života

pa se od njega odijelila s mirom u duši

bez pokajanja za grijehe i posljednje pomasti

  

neka zemlja bude laka





Darija Žilić | Aerodromske čekaonice

 

Pauze između dva leta, ako su višesatne, provode se u aerodromskim čekaonicama. Direktno iz aviona, transfer, odlazak na mirno mjesto u kojem se boravi sve do boardinga. U čekaonici istanbulskog aerodroma su velike, spljoštene sjedalice, nalik tabureima. Više njih, sa svake strane može sjesti netko, ili pak ležati, ako ima mjesta. Okolo su kafeterije, prodaju se sendviči i voda, sokovi. S maskom više satiu tpm prostoru, očekivanje leta predvečer. Promatranje ljudi koji prolaze, zavirivanje u duty free shop, mirisi, baklave, sitnice. I pogled na one koji sjede, nakon odlaska ostaju pored sjedala marame, zaboravljeni pakistanski rupiji. 50 rupija je jedna kuna. I pogledavanje na sat, nevjerica da pokazuje vrijeme baš zemlje u kojoj se nalaziš/im. Jer na smartphoneu se samo prebaci sat iz jedne u drugu zonu, bez namještanja. Odakle uopće sjećanje na kućne satove koji vise i opiru se zimskom ili ljetnom vremenu? U državi koja je i na azijskom kontinentu, prolaze putnici u togama, pokrivene žene, muškarci s turbanima, pogledam ploču, i vidim let za Kairo, za Peking, Pakistan, Indiju. I čitam roman, kratak, piše ga spisateljica iz Magreba, na francuskom jeziku. O ženi, dadilji, pomoćnici, čiji se svijet raspada i ubija djecu na čuvanju. U velikom Parizu. Klasni sukobi, prikriveni i nimalo zaboravljeni, tinjaju. U čekaonici nema nikog tko bi mogao zavitlati nožem, puškom, ali otkud tjeskoba? U romanu savršenstvo jedne obitelji i na kraju surovi potezi. Osuda, zatvor za ženu koja ubija. A čuvala je djecu, kao najtoplija majka, i bila domačica koja je pouzdana kao švicarski sat, kako otrcano. Sa rupijima u malom novčaniku se vraćam u Aziju. Kolonijalnu poput Duras i njenog romana o ljubavi. Veliki jezici preplavljuju. Uzimaju male svjetove na izdisaju. Uspavljuju ih. U čekaonici čitam, pijem kavu i priključujem se, nakon plaćanja, mreži i kozmosu, tragam za dragom rukom. I za poznatim prostorom. Neću zakasniti, vrijeme je identično vremenu svijeta, i čekanje je samo pauza u trajanju. Jeftina kao radna snaga u Francuskoj, ili već spomenutom Pakistanu. Parfemom ću izbrisati trag novca, duty free je mjesto skrivanja... Kupi nešto i bježi. Boarding se približava, u labirintu u kojem još treba nadmudriti onog Minotaura koji vreba u hodnicima na najvećem aerodromu na našem kontinentu... Ipak radost putovanja...



nedjelja, 28. kolovoza 2022.

Sandra Dretar | Mijn amourke, mijn souke!


Zvuči smiješno zar ne ?
Riječi koje nigdje ništa ne znače osim na
Ulicama kojima hodam…
Tu na ćošku je kuglana-kafe
Da bih ušla moram uzeti tiket i čekati u redu sat vremena
I kao i svi oko mene čekajući jedem pomfrit i
Pitam se da li i ti voliš kuglanje i pomfrit
I da li volis čekanje
I da li ti razumiješ kad ti kažem
Mijn amuorke, mijn souke !
Riječi koje meni znače sve
Na ulicama na kojima hodam
Tu na ćošku,dok čekam tiket
A mogla sam otići i u kino
I govoriti jednim sasvim normalnim jezikom
Onim od rođenja ….
I ovo mi odzvanja u ušima, a ne znam
Da li u rečenicama koje izgovaram
Uopće ima mjesta
Ili je suvišno..
Mijn amourke, mijn souke!
Zvuči smiješno,zar ne ?
Ma i meni , jer ti ne znaš da te tako zovem 
Kad razmišljam o tebi…
Mijn amourke, mijn souke!

Miljenka Koštro | Slagalica


Strmoglavom stazom

Slijeva se sumaglica

Svojeglavi sat sit stao

Slovo s smije se slagalici, sviće

Sušim slanu suzu samilosti

Smicalice sa strane slažem  

Sama spakujem smežurane slabosti

Slijem stare skice sa strmoglavice

Sama sa sobom slušam slavuja

Sonet svjetskoj sreći sam sklada

Stijene spontano slažem, 

Skliske skaline sriču satiru sirovih strasti 

Spleten samoćom, suhozid sjed stoji

Snopom samoniklih snova slatkoću sunca siše

Svitkom sreće sklanjam smrdljivo smeće

Stisnem samotne slutnje

Srcu slijem sreće slap

Snagu sunca sišem, sudbinu sjemena shvatim

Stidljivo strmoglavicom slalomski skliznem

Samoj sebi slagalicu slažem

Sudbinu smišljajući, sutra stilski sjaj sunca slikam

Susretoh svoju svetu suštinu, 

Svakodnevno svečanost sjetve slutim

Skromni sklad slagalice sjećanja slave 

Sa suncem sanjam sretnije sutra

Svježi svibanj strpljivo sabire sjene

Sazidane spoznajama, savjete starijih sa smješkom slušam

Sutra shvatim, slagalicu stoput slažem

Sretno sa slaganjem

Slagačice snena, samouvjereno siknem

Skontam, snagom sunca svijetu svane

Svjestan stvarnosti san stane

Svedno, slova svoje stalno slove

Stihom slova svjetlost svjetla slave

Sukne stara slabost stada

Smrt smrknuta svijeći strahom sudi

Sebičnosti, stani, stani, stoj…!

Slomi stres svoj!

Spokoj, spokoj…

Sveti signal, savjest 

Središte stolovanja slobodu svijeta slavi

Svirači sviraju slavu savršenom svemirskom stablu

Svevišnji stiže, svjetlo, suncokret, sloboda, 

Sutra, sutra…

Svemiru slap sreće, 

Sviće, sviće…

Svud 

Sunce skloni stud


subota, 27. kolovoza 2022.

Ankica Kale | Ja vjerujem u anđele


Tko nije čuo za pjesmu Ja vjerujem u anđele? Pjeva je besmrtni Oliver i već je samo ta okolnost čini lijepom. Zato što su sve njegove pjesme lijepe i zbog načina na koji ih izvodi. Iz dna duše, iz dna srca. Pjesma je uglavnom ljubavna i govori kako je autor povjerovao u ljubav, ali tek nakon što je sreo Nju. Moj prvi susret s anđelom zbio se kroz molitvu s kojom me je uspavljivala moja majka. „Moj anđelu dragi, moj čuvaru blagi, čuvaj me dok živim da ništa ne skrivim…“ ponavljala sam, pospano zamišljajući anđela kao bucmasto djetešce s velikim bijelim krilima koje bdije nad mojom posteljom. Čuva me i pazi da ne zgriješim. Sjećam se kako sam se zagledavala u kutove sobe ne bi li ga vidjela.

S vremenom se dogodio život koji višeput nije bio ni lijep ni lagodan, tako da sam na anđela i molitvu iz djetinjstva umalo i zaboravila. Sjetila sam ga se tek nakon što sam ga uistinu srela.

Poznati lauerati osme po redu književne nagrade „Goran Bujić - književnici novinari“ i književne nagrade „Donat“ 2022.

 

Hrvatsko književno društvo, Zadarski Ogranak, pokrenulo je projekt dodjele nagrade koja nosi ime Gorana Bujića, novinara, pisca, urednika, koji nas je prerano napustio nakon teške bolesti. Uz Dane HKD, Dodjeljuje se i nagrada Donat za životno djelo i Donat za kulturno djelovanje i suradnju Udrugama.

Za ovu godinu žiri su činili: Žaklina Kutija, Nikola Šimić Tonin, dr. sc. Erni Gigante Dešković, Valerio Orlić, Ante Gregov Jurin, dr. sc. Dragan Gligora, akademik Vasil Tocinovski, Davor Jašek, Žarko Milenić, Nikica Simić, Mićo Marić, Miljenko Milko Dujela, Ante Nadomir Tadić Šutra, Igor Maštruko, Goran Mrnjavac, Mirjana Majić, Julije Jelaska, Velimir Žigo, dr.med Denis Bruketa, Ivana Kutija, Andreja Malta.

- Potaknut izvornom idejom profesorice i književnice, Žakline Kutija, zajedno s njom dakako i uz nesebičnu pomoć i podršku Zadarskoga lista, Hrvatskoga književnoga društva, Hrvatskoga književnoga društva Ogranak Zadar kojem sam na čelu, odlučili smo pokrenuti književnu nagradu u sjećanje na Gorana Bujića: ‘Goran Bujić - Književna nagrada - Književnici novinari’, i nagrade ‘Donat’ za književni i kulturni doprinos uz Dane HKD, uvidjevši potrebu za istom, te ‘Nagrade za životno djelo’ ispravljajući i nanesenu nepravdu prema nekima od autora koji su nepravedno zaobilaženi, a svojim su radom ostavili neizbrisiv i značajan trag u kulturi, kulturnome životu RH i izvan njenih granica - ističe Nikola Šimić Tonin, predsjednik Hrvatskog književnog društva Ogranak Zadar, koji je uz HKD, HKD Og. Zadar, organizator dodjele nagrada.

Nagrade se dodjeljuju godišnje, 28. studenog na Goranov rođendan. Nagrada se sastoji od diplome, medaljona s likom Gorana Bujića i umjetničke slike/fotografije, eminentnih zadarskih umjetnika. Prijedlozi su stizali iz svih pet Ogranaka HKD: Zadra, Rijeke, Splita, Zagreba, Osijeka.

Lauerati osme po redu književne nagrade „Goran Bujić – Književnici novinari“ 2022., su:

Ivica Kesić | Ako

Ako ranim jutrom prvi sunčev trak

proviri ti drsko kroz kestena grane,

nemoj ga tjerati, to je možda znak

da duša te moja gleda s druge strane.


Ako palog lista vjetar ti pronese

mirisnom posteljom drhturave sjene,

ne čudi se kada tijelo ti se strese

što si među njma prepoznala mene.


Ako poznaš moje korake u noći

i u mrak te povedu oči  polusnene

strpi se , ne žuri, taj privid će proći.


Jer ja više nisam tvoga sunca trak,

niti duša moja tvojim sjajem sja...

i ako  vidiš me, znaj, to više nisam ja.


Ispovijed jedne čitateljice



O romanu Nene Lončar "Ne grizi kost na kojoj možeš ostaviti zube"

(ilustracije M. L. Bondo; Krapina: Umjetnička organizacija Kreativna kuća, 2021.)
(Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2013.)

Piše: Mirjana Mrkela

Nena i ja

Nena je moja prijateljica koja voli pisati o psima. Pas je taj koji grize kost. Kako se na kosti ostavljaju zubi, ne znam. Ali ja najčešće ne radim ono što mi se kaže. Ne pitam ono što bi se očekivalo. Svoju prijateljicu Nenu Lončar uopće nisam pitala o naslovu. Nikoga nije briga za naslov ako zna da će ga knjiga zanimati. Mene je zanimala, jer govori o mom starom znancu Van Dogu. To je jedan sjajan četveronogi, zubati, repati, mudri prijatelj.

— Ali, — mudrovala sam pred Nenom misliš li i ti da za svakog psa mora postojati jedan dvonogi?

Željko Bajza | Treb se je glasiti


Sami mi Hrvati svoj sme kaj preganjali.
Živime vu vreme dokumentev i vsaki ud nas ima problema ze svojim živlenjem.
Ar čutime i dah drugeh planetov.
Vu prenosive iskustve se moreju zaviti
same oni teri nisu putonuli vu zaborav.
Kukuljević horvatski govori.
Demeter ima kajkavizmev, dok su vnogi revni vu zablude.
Gda je nestala poculica, zlomila se dramaturška osnovica.

Veseliju se kajkavske pupevke vu “Cithare octochorde”.
Pratiju ih “Szveti Evangeliomi”
dok se španceraju preg “Dušnega verta”, pupevajuč “Drnjanske pupevke”.
Leksik iz zazidja štel je zdrubiti naše reči, do prozodije reči nije lehke dojti.
Maretić i Daničić zagovaraju pulitiku tišine dok traje ozbiljni pritisek teri odnos je odnesel

Narečja potvrjujeju vernost poreklu.
Vu prafenomeneh, fizičkeh i moralneh, nahaja se one kaj denes jesme.
Zakon je ne zneveriti tradiciju.
Treb se je glasiti, glasati, glasuvati, nadglasati i nadglasuvati.


Milan Frčko | Putnici bez adrese


Ne znam da li gledam tebe, ili pticu?
Umjesto ruku tebi su izrasla krila
i uvijek dolaziš gdje si nekad bila
i smiješ se mom zamišljenom licu.
"Neke stvari nikada se ne dese
onda kada mi to od njih očekujemo.
Takav je život. Stalno putujemo,
ali kamo? Mi smo putnici bez adrese"-
na kraju si mi sasvim tiho rekla,
sjela se na oblake i s vjetrom otišla.
Taj tren mi je tišina pristojno prišla
i duši šapnula: "Ljubav je sveta.
Ona će ti se vratiti u stihovima.
Moraš biti oprezan sa zarezima“.

petak, 26. kolovoza 2022.

Dario Samardžija | Nedostižna ljubav


Tonem u brazde vrličkih poljina,
a ptice grakću i raznose moj bol.
Vjetar otima jesenje klasje
da ogoli polja u dol.

Čujem još uvijek tvoj topli glas
što kudi vječnost ljubavi naše.
Moli da tonem još dublje u ponor
gdje ljubavi stare odagnaše.

Kad bi me barem primila za ruku
i povela sa sobom u nedostižan svijet,
izliječila bi moje rane
kao klasju crni snijet.

Živio bih sretno s tobom
izvan grana usnulog planeta
da mi na čas pružiš osjet
nedostižnog božjeg svijeta.

Večer kaštelanski' glendi i batudi

 


GKK: Večer kaštelanski' glendi i batudi – smij i suze stari' Kaštili

Gradska knjižnica Kaštela organizira 8. Večer kaštelanski’ glendi i batudi u ponedjeljak 29. kolovoza u 20 sati u Gospojskoj štradi u Kaštel Sućurcu.

Kaštelanske glende i batude (kraće i duže istinite anegdote iz života) kazivat će Ivica Žegarac – Žuti, meštar o' kaštelanski glendi i batudi. Večer pod naslovom „Svako naše malo misto“ osmislila je Renata Dobrić, koja je ujedno i voditeljica programa.

Stihove Miroslava Luketina Sarajčeva koji govore o tome kako se u „Kaštilima „živilo u starin vrimeniman“ kazivat će Marijana Jerkunica, dok će nas u isto to vrijeme uz davne glazbene uspješnice vratiti Leona Tomasović.

Kao gosti večeri nastupit će: Danica Bartulović, Željka Blažević Kraljević, Zvjezdana Čagalj, Nađan Dumanić, Marijan Grbavac, Petar Merčep, Ivica Šušić i Mladen Vuković.

Dođite i prisjetite se kako se u Kaštilima živilo u stara vrimena, uz trud i znoj, radost i tugu, smij i suze, uz glende i batude...


Ulaz je slobodan.

PREDSTAVLJANJE KNJIGE I OTVARANJE IZLOŽBE

TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA U DUBROVNIKU


Književnik, slikar, fotograf i publicist Tomislav Marijan Bilosnić, u godini svojih životnih i umjetničkih jubileja, gotovo iz dana u dan, niže svoja javna nastupanja diljem domovine i u inozemstvu, predstavljanjem svojih „Izabranih djela“ kao i novoizišlih knjiga, te otvaranjem izložbi slika i fotografija. Samo ove godine dosad tiskano je deset zasebnih Bilosnićevih izdanja, a uz brojne nastupe u zemlji zabilježena su i njegova gostovanja u Austriji, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Rumunjskoj, dok su najavljena i ona u Makedoniji i Albaniji.

Ovih dana Bilosnić se u Dubrovniku predstavio i kao književnik i kao slikar. Galerija SebastijanArt  iz Dubrovnika organizirala je predstavljanje Bilosnićeve knjige „Molitva svetom Franji“ i otvorenje izložbe „Duhovi sa zadarskog Foruma“, kao dio obilježavanja 50-tog jubileja postojanja ove poznate Galerije. 

Davorka Črnčec | Poslije se možda više neće moći


Večerala sam s gladnim ljudima.

Priznali su da ljube 

tek kad su zadnji vlakovi napuštali stanice, 

poslije se više nije moglo.


Dočekaj me na peronu, ne gledaj na sat,

donesi doručak, 

prstenuj sredinu ponora, 

zagrabi sitni pijesak, vrijeme je. 


Poslije se možda neće moći.


Iz zbirke "Skica, zakrpa, šav"



Igor Petrić | cirkus je u gradu


nešto novo

nešto drugačije od ovoga ovdje

moguće je ne kažem da nije

ali… ljudi moji 

pogledajte što vani događa se


unutra

ovdje unutra nekako je čudno

pomalo dosadno

mračno, zagušljivo


znam da to nije zbog vas

nebo se nekako objesilo

možda je stvar i u umjetnoj rasvjeti

ustajalom zraku kojeg udišete 

izdišete danima


otvorite vrata, prozore

srušite zidove ako drugačije nije moguće

izađite među ljude, izađite

uskoro se i oblaci razilaze