|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Gestikulaciji izložena –
Paranormalna reakcija.
Kao sabljom probodena
Tih krvarećih stalagmita.
Djelo je nadrealizma,
Pomračenoga svoda.
Premda je bila izgubljena,
Lutajuća, nespašena žena.
Izliječila su ju dječica-
Raznježenoga pogleda.
Njezina se monodrama,
Konačno kraju privela.
Hrvatska sinkronizacija okuplja impresivnu glumačku postavu, a glasove likovima posudili su: Tit Medvešek, Ana Begić, Aleksandar Cvjetković, Boris Barberić, Dražen Bratulić, Alka Vuica, Vini Juričić, Ronald Žlabur, Ivan Šarić, Goran Malus, Goran Vinčić Vinča, Nera Stipičević, Niko Čuturić, Filip Riđički, Siniša Ružić, Mirna Medaković, Jelena Miholjević i Domagoj Janković.
Svečana premijera filma GOAT: Okus pobjede održat će se 8. veljače u 11:00 sati u Branimir Mingle Mallu, kino dvorana 11. Premijera će okupiti glumce sinkronizacije i uzvanike a film će tom prilikom biti prikazan u posebnom, premium formatu.
Predavač:
Tomislav Beronić, Zmaj od Glagoljice
Opis:
Ovo je prvo predstavljanje knjige „Nobilitas obligat – priče o Frankopanima“, autora Tomislava Beronića, Zmaja od Glagoljice. Radi se o trećoj knjizi o kneževskoj obitelji Frankopan, pod zajedničkim naslovom „Priče o Frankopanima“, kojom je autor ostvario cilj da o svakom frankopanskom kaštelu napiše po jednu priču, pri čemu se vodio stvarnim povijesnim događajima u stvarnom prostoru i stvarnim osobama, dok je autorskoj slobodi prepuštena naracija i dijalozi. Podsjećamo da je prva knjiga ove svojevrsne trilogije „Frangere pane“ objavljena 2022., a druga „Stella aurea“ objavljena je 2023. godine. Sudionici večeri imat će priliku pogledati i kupiti sve tri knjige po promotivnim cijenama.
Knjiga „Nobilitas obligat“ posebna je i po tome što je od 33 priče čak šest otisnuto glagoljicom, s time da je prva priča otisnuta kao učilica glagoljice tako da čitatelj u svakom novom ulomku uči po jedno novo slovo glagoljice i dok dođe do kraja priče upoznaje sva slova. Uz knjigu dolazi i pomagalo za glagoljicu dočitnica – šalabahter glagoljske azbuke, a kupci će na dar dobiti i glagoljsku platnenu torbu. Na kraju knjige „Nobilitas obligat“, kao poseban dodatak, po prvi puta objavljeni su svi sačuvani portreti kneginja i knezova Frankopan, što je rezultat dugogodišnjeg istraživanja povijesti najveće hrvatske plemenite obitelji.
Ti si moja nedelja.
Ne, nisi ponedeljak.
Ponedeljak se ne voli.
Utorak je odmah posle ponedeljka,
a sreda je previše osrednja za tebe.
Četvrtak je previše blizu petka,
a petak je neko koga svi žele.
A ja ne želim da te svi žele.
Želim da te samo ja želim.
Subota je previše svečana,
a ti nisi formalista.
Ti si moja nedelja.
Nije vrijeme, kažem sebi,
nije vrijeme za bol,
glupi ženski stvore!
Pojavila se nenadano,
mazna i šarmantna.
Košulja satkana od sanja,
po njoj željice kao zvjezdice,
šapat koji me je omamio...
Bol koja nikako nije ličila na sebe.
I otvorila sam joj vrata.
Blitz krieg.
Kapitulacija bez ispaljenog metka.
Zavarala me,
doista nije ličila na sebe.
Od tada živimo
kao cimerice,
kao prijateljice ( ! ? ! ),
ja i moja bol,
iz dana u dan,
iz tjedna u tjedan,
iz mjeseca u mjesec.
Ja i ona,
ona i ja.
Moja bol i ja.
Pravim se da ne vidim
kako mi krade sjaj iz očiju
i urezuje bore na licu.
Odbijam priznati
da remeti ritam mojih koraka.
Usprkos svemu,
ne otkazujem joj gostoprimstvo.
Živimo jedna uz drugu,
živimo jedna s drugom,
moja bol i ja.
Ipak nisam sama dok je ona tu.
(Kako ljigavo... – postajem stroga prema sebi –
zašto se spuštaš tako nisko,
glupi ženski stvore?!)
...Moja bol,
moja tiha, uporna,
sveprisutna bol.
A zatim bujica sjećanja
i vrtlog nada bez osnova.
Opasan koktel.
Nevelik procent alkohola
ali konzumiranje svakodnevno.
Pa ubijaj se polagano ako ti je baš volja,
kukavico,
nadoholičarko,
boloholičarko,
glupi ženski stvore!
A nije vrijeme, vjeruj mi,
doista nije vrijeme za bol!
Imaš ti pametnijeg posla!
Pospremi stan,
nahrani zamorca,
ispeci kolače!
Napiši još jednu
smiješnu dječju priču.
Ili si jednostavno pusti glazbu,
jednu od onih tvojih starih kazeta
sa još starijim stvarima
i pjevaj uz nju,
onako tiho,
samo za sebe...
Dragi Meštroviću Foki
Sjetih se tiha glumca u jeci promukla krika
Kako ulogu ziđe nutrinom vlastita bića.
Sudbina njegova lika gusta i turobna slika
Načeta od trajanja kratka, traganja i otkrića.
Organski nagon igre od koje sline procure,
A oči ludo žare k'o drhtavi ptići u gnijezdu,
Tjeraju rosu na čelo, a riječi jezik ofure.
Glas glumca užeći može i ugašenu zvijezdu.
Bacio gustu je gestu neka ju hroptaj reže,
Pogaču od mutna uma što nudi ludilo gladno,
Kad hitre misli gdjekud kao od potresa bježe.
Da li se ćutio gordo, turobno ili jadno?
Živio uz malo straha i ponosa ili stida,
A svoje uzdahe krio u perju krila laste.
Još mi se pričinja glumac - stoji kraj crna zida.
Uloga njegova luda, pred očima mojim raste!
Biserje samoće, Beletra, 2024.
I uvijek nekako o lišću
onom jesenjem
za koje nisi siguran
je li lijepo ili tužno
I uvijek nekako po lišću
da ono što gaziš nestane
no uvijek pobjegne
krišom u zimu...
.jpg)
U središtu eseja dr. sc. Ane Stjelje nalazi se motiv svjetlosti – one koja u tradicijama i kulturama dobiva različite oblike, ali često nosi istu unutrašnju težinu. Autorica (koja je inače magistrirala na poeziji Jalāl al-Dīn Muḥammad Rūmīja i doktorirala na srpskoj književnosti) bavi se simbolikom luče i nura – iskri i svjetlosti – kao metaforama nadahnuća, unutrašnje obnove, duhovne budnosti, ali i kao pitanjem: što se događa kada svjetlost izostane?
Svjetlost kao poetski i duhovni princip
„Od luče do nura” nastaje iz osobne potrebe autorice promišljati svjetlost kao temeljni princip ljudskog iskustva – ne samo kao estetski motiv, već kao ontološko i etičko pitanje. Kroz Njegošev i Rūmījev stih i misao, dr. sc. Ana Stjelja otvara prostor za razmatranje ključnih tema: čovjeka, zla, unutrašnjih borbi, nadahnuća i smisla, ali i prisustva i odsustva svjetlosti u svakodnevici.
Ono što esej čini posebno zanimljivim jeste to što ne insistira na površnim sličnostima, već nastoji pokazati kako se dvije velike tradicije – balkanska i perzijska, pravoslavna i sufijska – mogu susresti na dubokim pitanjima postojanja, uprkos svojim povijesnim i kulturnim razlikama.
Susret dvije tradicije, dvije vizije svijeta
Knjiga predstavlja autoričin osobni interpretativni pogled na dodirne točke i razlike između Njegoševog i Rūmījevog poimanja svjetlosti. Iako pripadaju različitim civilizacijskim krugovima, njihove riječi i danas imaju moć „osvijetliti put” suvremenom čitatelju – kroz poziv na budnost duha, unutrašnju odgovornost, suosjećanje i traganje za istinom.
„Od luče do nura” može se čitati kao esej o poeziji, ali i kao meditacija o čovjeku: o tome koliko je svjetlost krhka, koliko je potrebna, i koliko često nastaje baš onda kada djeluje da je nema.
Ovom izdanju dodatnu vrijednost daje nadahnuti i sveobuhvatni pogovor koji je napisao Milijan Despotović. Autorica ističe posebnu zahvalnost na ovom tekstu, jer otvara novu dimenziju čitanja i potvrđuje dubinu projekta.
Stručni sedmeročlani Prosudbeni sud odlučio je da se nagrada u vidu „Velike zlatne plakete“ za 2026. godinu dodjeli hrvatskim književnicama Sanji Pilić (Zagreb) i Aniti Martinac (Mostar) za pjesme „Zauvijek“ i „Pepeljana tišina“.
S obzirom na veliki broj prispjelih pjesama, žiri je odlučio posebno pohvaliti slijedeće autore: Tomislava Šovagovića (Zagreb), Mateu Šimunović (Zagreb), Nikolu Šimića Tonina (Zadar), Julienn Bušić (Rovanjska), Snježanu Novotny (Varaždin), Elu Bojčetić (Njemačka), Azeminu Baymak (Zagreb), Andreju Bosanac (Vukovar), Frančesku Liebmann (Austrija), Ivana Ćaleta Cara (Bilice) i Ninu Vukadin (Zagreb).
Natječaj se organizira na sjećanje na jednog od najboljih hrvatskih ljubavnih pjesnika Zvonimira Goloba (Koprivnica, 19. veljače 1927.- Zagreb, 1. lipnja 1997.) te u želji da što više, mladih i starih, piše, čita i objavljuje poeziju.
Pored toga, Udruga branitelja (UHBDR91.) smatra da se ljudi koji su stvarali hrvatsku državu i koji su bili među prvima kad je trebalo, trebaju i moraju baviti i kulturnim aktivnostima, tim prije što se, primjera radi, ljubavna poezija pisala i u vrijeme rata – kazao je Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91. te dodao da će ove godine najbolji radovi iz ovog natječaja biti tiskani u posebnoj publikaciji.
UHBDR91.
O romanu Nade Mihaljević "Mač sedam svjetova"
(Ilustracije Ana Salopek; Zagreb: Naklada Ljevak, 2025.)
Piše: Mirjana Mrkela
Vile i vile
– Napisala sam slikovnicu o jednoj vili. – ponosno kažem svojoj prijateljici.
– Bravo! – odgovara Nada – Kod mene ih ima puno.
– Gdje kod tebe? – čudim se ja.
– U mojoj knjizi, naravno. – smije se moja sugovornica – Ili da kažem preciznije, vile žive u jednom od sedam svjetova.
– Dobro, daj tu knjigu! – kažem, kao da sam izgubila u nekoj igri.
Moja prijateljica Nada Mihaljević smije se još više nego prije. Ona zna da mi se to često događa. Hrvem se sa znatiželjom, ritam se i otimam i onda znatiželja pobijedi. Moram pročitati Nadinu novu knjigu, makar ne spavala.
Naslov "Mač sedam svjetova" nije me oduševio. Ne volim oružje, ratove i prolijevanje krvi.
– Ni ja. – kaže mi Nada – Ali na sreću, postoje i bolji načini za postizanje mira.
Sedam svjetova
Dakle, nećemo mnogo o mačevima. Zamislite sedam svjetova i u njima svakovrsne stanovnike. Neki su ljudi, neki nisu. No svi su zanimljivi.
Primjerice Vartan. Kralj Skitnica. ..."i ubrzo je ugledao visokog mršavog starca duge sijede brade, ogrnutog prastarim izblijedjelim ogrtačem. U hodu se pomagao drvenim štapom višim od njega, svako malo zastajući i oslanjajući se na nj." Vartan se toliko skitao i toliko doživio, da ćemo saznati samo male dijelove njegovih pustolovina.
O duhovima se zna još manje. Veliki duh šume "bdije nad svakim stablom, a obitava u čvornatom deblu najstarije omorike."
Vrlo davno, u sedam svjetova su živjeli i vilenjaci. Ostavili su "uske pukotine između svjetova, prijelaze, koje su zaštitili vilenjačkom pređom. Ta je pređa nevidljiva, satkana od zvukova." Prijelaze nije lako otkriti pa se kroz njih može proći i slučajno.
Nažalost, kroz prijelaze su počele stizati utvare. "A na mjestu uboge žene pojavi se neka blijeda utvara, odvratno iskežena poput zvijeri iz pakla."
Ljudi sve češće zapažaju da nešto nije u redu.
– Dešavaju se čudne stvari.... Vjetrovi su postali hiroviti, struje nepredvidljive, a neki su otoci jednostavno nestali."
I to nije sve. Jer Ledeni demoni su još strašniji.
– Napali su ga Ledeni demoni i možda čak i uništili. Prije toga su nas mjesecima napadale i iscrpljivale utvare, ali od njih smo se nekako uspijevali obraniti... demoni su stigli iznenada, snažniji nego što su naši najstariji zapisi predviđali.
Vile i ljudi
U ovom romanu Nade Mihaljević upoznajemo nekoliko vila.
Najmoćnija je Vilinska kraljica. "Sve je u njemu zapjevalo od radosti kad ga je ponovno pogledala svojim dubokim, tamnoljubičastim očima. [...] a biserno siva kosa nježno joj se zatalasala oko ramena."
Postoje i Vedje, kako se "nazivaju žene koje posjeduju istinsko znanje, a da ih ljudi uglavnom poznaju kao vidarice i travarice." Jedna od njih je "Ru, brižna i dostojanstvena vila koja je prema njemu uvijek bila srdačna".
Tu je i Pelinka, koja je "otrovana i nitko nije znao postoji li lijek za taj otrov.
Ilana pjevanjem otvara prijelaze između svjetova. Njoj se dogodila velika nevolja:
– Napale su me utvare – nastavi ona – i teško me ozlijedile. Ničega se više nisam sjećala, pa ni vlastitog imena. Znam da sam lutala uokolo, stalno progonjena zbrkanim mislima da se nečeg važnog moram sjetiti, ali nikako nisam uspijevala uhvatiti čak ni površnu ideju toga što sam to zaboravila.
Spasio ju je jedan mladić. "Uživao je u njezinoj blizini i dok nije govorila, ali nakon što ju je čuo kako pjeva, zvuk njezina glasa činio mu se opojnim. Zirkao je prema njoj kriomice, a svaki susret s pogledom njenih modrih očiju podsjećao ga je na zarkolske proplanke u proljeće, prekrivene modrim cvjetićima. Bilo je neke oštrine u tom pogledu, baš poput hladnog planinskog zraka.
U romanu "Mač sedam svjetova" Ljudi nemaju čudesne moći. Ali hrabri su, snalažljivi i plemeniti. Ističu se trojica od njih, mladići Dan, Lerato i Tihon. Oni imaju velike zadaće, a najveća je pronalaženje upute za svladavanje neprijatelja.
Od svih krasnih osobina ovih mladića, želim spomenuti prijateljstvo i razumijevanje. Bez obzira u kojem svijetu živimo, to nam je uvijek potrebno.
– I tri su osjećaja koja vode našu dušu stazama povratka: budnost, požrtvovnost i suosjećanje.
Nekoliko mudrosti
Naravno, neću vam otkriti pustolovine Tihona, Lerata, Dana i ostalih likova. No rado iz knjige prepisujem neke od mudrosti koje su oni naučili.
– Moraš u sebi pronaći jedno čvrsto mjesto, jednu želju ili cilj, i prema tome oblikovati svoj put, a onda dopustiti da put oblikuje tebe.
– Vidiš – rekao mu je tada otac – najčvršće uže sastoji se od najtanjih niti. Svaka zasebno, ta je nit slabašna i nedostatna da ponese neku ozbiljniju težinu. Uplete ne zajedno, te iste niti postaju neraskidivo povezane i spremne nositi najveće terete".
– Svjetovi još nisu doživjeli ovako mračna vremena. – izusti tiho – Ipak, kad god se pojavi problem, nađe se nekako i njegovo rješenje.
A za kraj, evo i krasnog pozdrava na rastanku:
– Ako nas vjetrovi opet spoje, možeš se grijati uz moju vatru.
.jpg)