Sa žaljenjem obaviještavamo sve prijatelje, suradnike, posjetitelje i poštovatelje da nas je u nedjelju, 29. listopada 2017. nakon kraće bolesti zauvijek napustio gospodin
Vlado Štefančić
Komemoracija će se održati u četvrtak, 2. studenog u 12:00 sati u Kazalištu “Komedija”,
a posljednji ispraćaj bit će u petak, 3. studenog u 13:35 u velikoj dvorani Krematorija u Zagrebu.
Vlado Štefančić, rođen u Vukovaru 1931., gotovo cijeli svoj radni vijek proveo je u “Komediji” – kao glumac, redatelj, i u jednom periodu ravnatelj, unoseći promjene na hrvatsku kazališnu scenu: začetnik je tzv. Zagrebačke škole mjuzikla, potičući i stvarajući glazbeno-scenska djela ovoga žanra, kako stranih tako i domaćih autora. Autor je gotovo dvije stotine kazališnih predstava i više od tisuću radijskih i televizijskih emisija; od velikih spektakala, kao što su postava Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog u pulskoj Areni, preko prvih domaćih rock-opera, glazbenih komedija i mjuzikala, do iniciranja i realizacije nove „Komedijine“ scene početkom 2000.-ih na Jarunu. Kao redatelj, ali i dugogodišnji ravnatelj Kazališta „Komedija“, potiče i realizira prvi veliki i najpoznatiji hrvatski mjuzikl Jalta, Jalta, kao i mjuzikle Dundo Maroje, zatim prve rock-opere na ovim prostorima – Gubec-beg i Grička vještica. Usto, potpisuje režije mnogo ponajboljih stranih mjuzikala, kao što su Čovjek iz Manche, Jadnici (prije West Enda i Broadwayja!), Guslač na krovu, My Fair Lady, Kosa, rock-operu Jesus Christ Superstar, opereta Zemlja smiješka, Šišmiš, Vesela udovica, Kod bijelog konja, Noć u Veneciji, Barun Trenk, Kneginja čardaša i Grofica Marica, opera Lucia di Lammermoor i Požar u operi te komičnih opera Seviljski brijač i Gospoje i husari. „Otac hrvatskog mjuzikla“ režirao je domaće mjuzikle Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol Milana Grgića i Alfija Kabilja, Lady Šram Nine Škrabea i Arsena Dedića, Dan od amora Luke Paljetka i Đele Jusića, O’kaj Borisa Senkera, Tahira Mujičića i Nine Škrabea, Tko pjeva zlo ne misli Alfija Kabilja i Drage Britvića i brojne druge. Osim u matičnoj „Komediji“, režirao je i u ostalim kazališnim kućama – spomenimo na primjer mjuzikle Karolina Riječka u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Slavonska rapsodija u HNK u Osijeku i. Vrijedno je navesti da je u novom tisućljeću iznova postavio mjuzikle „Dundo Maroje“ (2008.), „Jalta, Jalta“ (2010.), te rock-operu „Gubec-beg“(2012.).
Osim kao redatelj, Vlado Štefančić djelovao je i kao vrlo uspješan glumac; stariji Zagrepčani pamte ga iz „Komedijinih“ opereta Mala Floramye (I. Tijardović), Kod bijelog konja (H.Müller-R.Benatzky), Spli’ski akvarel (I. Tijardović), Grofica Marica (E. Kalman) i Šišmiš (J. Strauss) te komedija Matijaš grabancijaš dijak (T. Brezovački), Charlyjeva tetka (B. Thomas),Utopljenici (J. Nestroy), Dvanaest stolica (Iljf i Petrof – De Tis), Zlatni dečki (N. Simon) i mjuzikala poput Obećanja, obećanja (N.Simon-B.Bacharach); na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu također je ostvario brojne uloge, ovdje ćemo spomenuti one u predstavama Bosonogi u parku (N. Simon) i Pobrinimo se za Ameliju (G. Feydeau), a ne smije se izostaviti niti njegova uloga u kultnoj predstavi Dubrovačkih ljetnih igara – Goldonijevoj Kafetariji u režiji i prilagodbi Tomislava Radića, koja se, nakon premijere 1978., na repertoaru Igara održala punih deset godina.
Vlado Štefančić dobitnik je nagrade “Marul” 1966., a Zagreb mu odaje priznanje dvjema nagradama grada Zagreba (1973. i 1994.). Godine 2006. nagrađen je nagradom „Vatroslav Lisinski“ Hrvatskog društva skladatelja za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu, a godine 2000. Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske dodjeljuje mu Nagradu Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
Serijom koncerata od 6. do 9. studenog, kojima smo željeli obilježiti sedamdeset godina umjetničkog djelovanja gospodina Štefančića, na najbolji ćemo način reći posljednje zbogom i hvala velikom umjetniku.
Generacijama “Komedijinih” djelatnika Vlado Štefančić ostat će u trajnom sjećanju.