Kolumne

petak, 30. rujna 2022.

Darko Foder | Agenj


Treba znati kom gledeti,
sepasod ga moareš najti,
zna se praf skriti
i kom ne misliš, oan moare zajti.

Kreše komen pa komenu,
da se zblesiče triešče išče.

I z neba najpre zmusiče,
poaklje v drieve poči striela agnjena,
prižge čega se datekne,
astone kuara zasmujena.

F špoaretu žari i puckeče
žerafka nakurena,
lačna kuga premandurena.

A da se dagarieti pepel
čez gatre rastepel,
šarajzlin male ščusa, zahajca,
i mam se ad žarečih jeziki diela štrajca.

I v fercajgu spi
tie hudi čeljeni vrag.
Male prižgeš suhu travo
i mam ti prejde hižni prag.

Kie pa zna kak je na Soncu?
Tom je agenj kak doama,
sigurne je tom peklinjava soma.

Oan čiste nikamu nie strahu,
some diežđu i vade
i proatuagnjenemu prahu.
Agenj scvri i hmerje z njimi da se zide
i mam v dim adide.

Joaš na jednem mestu sam agnja videl!
Takvi se agnji blješčeči saki dien ne vide.
F tvem je oaku da se z majiem oakem zide.

Zbornik Recitala
„Susret riječi“ Bedekovčina 2016.

S kodom bluesa i balade


 
             Piše: Martina Sviben












COGITATIONES AUTUMNALES (1.)

Tetovirana sam jesen
odmalena
samo sam kasnije
saznala pravo si ime
pročitavši najljepšu mi
pjesmu
u tridesetima...
pa mi je moj Pjesnik
još otpjevao da sam i
Prkosno Sunce Pred Zimu...
I tako su se sve nove knjige,
bilježnice, papiri,
hladnije noći i
ugodno topli dani,
moji osjećaji i
karakter
stopili u unutarnjim imenima
uz ono koje su mi dali...

Nekako si se ujesen,
dok još nisam bila
Samoimenovana,
jednom pojavio i ti
i ostala sam
dosljedna....
pa ćeš za svoj
jesenski dan
odsad dobivati
najdraže moje neživo...
.. i čini što želiš -
tvoje je...

Nepotipisani Zavjetu Šutnje,
koja mi, začudo, sasvim odgovara,
ne brini za sebe...
(a za mene zaista ne moraš)
Samo budi dobro!
(a ja, Prkosno Sunce Pred Zimu
držat ću se odluka
u kojima se
tako osjećam)

Baš, najjesenskijom...

--------------------------

“...Sad uzmi tetoviranu jesen
i kao bumerang zavrti....”
(Miladin Berić, Tetovirana jesen)


Sandra Dretar | Pjesnik


Znam da voliš kad Jim Morrison pjeva Brechta
Znam da ti smeta kad pričam o Houellebecqu čije romane svi imitiraju ( zbog vizionarstva) skrivajući i njegovu poeziju.
Znam da voliš sve što vole drugi ljudi.
Metafore, pridjeve i sve ono što tebe udaljuje od mene.
Ja volim tu nebliskost, put nedostupnog...

četvrtak, 29. rujna 2022.

Udruga Ritam misli proslavila je osmi rođendan poetsko glazbenog programa Impuls poezija u kafiću.



Osam godina poetskih riječi, glazbe i osmjeha, osam godina poezije i zagrljaja. Osam godina prijateljevanja.

U utorak, 27. rujna, u Rock Art Caffeu, održan je osamdeseti rođendanski Impuls poezija u kafiću. Pjesnici iz Zagreba, Vrbovca, Čakovca, Sračinca, Ivanca, Ključa, Brezničkog Huma, Novog Marofa, Maribora i naravno Varaždina darovali su svoju poetsku riječ i s pažnjom slušali poeziju izuzetne žene, književnice, višestruko nagrađivane autorice romana, kratkih priča, eseja i samozatajne pjesnikinje Marine Šur Puhlovski. S književnicom je uz poetski par Ljubicu Ribić i Milana Novaka razgovarala pjesnikinja, Anka Dorić.

Milan Novak | Zlatko Kovačević - Sax: Ego ipak, (SINKO institut; Virovitica, 2022.)


piše: Milan Novak

»list na grani, ptica u satu, vrijeme u mislima«

Jutro dojmova, puno tišine, praznih misli, crnih sjećanja i vedrih planova koji kroje novi dan. Pjesme u kojima Zlatko Kovačević – Sax kratkim potezima slika pticu, list drveta, vlat trave, glistu u zemlji. Sitne događaje koji sukreiraju veliku kreaciju, život svemira. Promatrajući te minimalizme svemira, autor se stalno vraća na propitivanje svoje uloge u njemu, na poimanje smisla. Ne postavlja pitanja, niti nudi odgovore. Jednostavno zapiše sliku. Čitatelj sam dodaje boje, prema vlastitom sudu: »U ulici mirno / duga sjena rogača / neprimjetno klizi«,, (Pogled u jutro).

Autor napominje da vrijeme otkucava poput zidnog sata i podsjeća da ono postoji. Da moraš pronaći svoju ulogu. Ili pak ne. Naime, pred kraj zbirke Ego ipak nanizane su i neke društveno-kritičke misli, a gotovo sve se dotiču praznine života i protraćenih dana. Kao kritički promatrač društva, autor je uglavnom nezadovoljan onim što vidi.

Tko traži, naći će. Tako kaže izreka, tako kaže i autor. Ali tko traži sreću, neće je naći. Sreća se može samo stvoriti. I tako, kao ptičica na grani, cvrkućući zaključi knjigu. Nema velikih lekcija. Zlatko Kovačević – Sax ne želi pametovati, on u tome ne vidi ulogu poezije. No, možda i nesvjesno, svoju je prvu zbirku poezije prožeo važnom spoznajom. Vrijeme nas sve podsjeća da putujemo. Kao zrnca u pješčanom satu odbrojavaju se naši trenuci. Oni su tu da se upiju, dožive što je više moguće.

Dugi otok, 18.8.2022

Zvonko Kudelić | Zlataru


ej si igda pusluhnul Zlatarščicu i Reku

kak z svoji tiela šum šumiju,

al ne nosiju z sobu v daljinu podmuklu tišinu

nek same liepe rieči o svojumu Zlataru


o Zlataru nunanumu med dva brega

(do god da ih je delal –liepe ih je napravil)

o ljudi teri zemlju namačeju znojem

i o kaju teruga imaju najrejše ud sega

srijeda, 28. rujna 2022.

Ivan Meroveus | uzglavlje


dan je Mjesečine
kad svjetlost nije omamljujuća
i kad se gleda kroz površinu
u razlog s kojim isijava
bez sjena
i bez zamagljenih naočala
tada se zna gradijent neposluha
i smjer mu upućen
zna se kakav je rizik
fifty-fifty ponuđenog uspjeha
tko plaća sve
a tko dalek od sebe je napušten
ne zna se
zašto povjerujemo baš tada
i zašto treba se
biti pelivanom bez iznuda
reciprociteta do sjaja
ipak, opčinjava nas sve
ova tjelesna geometrija
više no tisuće redova vojnika
sačinjenih od terakote uma
samo je jedno lice sklada
u svim očima
kad svjetlost najbliža kontrastu
zrcali se željnija sebe na obrazu
i kad ubijajuća joj beskompromisnost
postane baršunasto meko uzglavlje

utorak, 27. rujna 2022.

Ivan Meroveus | uspon


zemljani prvi svibanjski dan
bio je Sunčev
osmijeh se darovao jutrom
slijedeći neoznačen obrazac
misli što čitav svijet sjedinjuje
u pogledu svima
govori: nisi jedini ozemljen samoćom
svi su
od iste samoće upredeni sobom
poput sigurnosnog užeta
kojemu dodavat ćeš setove
kladiva, karabinera i klinova
i uzeti uspon
i predati mu napor
namjene impregnirane namjerom
k vrhu
a pouzdanje imat ćeš
u tom kompozitnom materijalu
i zašto ne
darovan osmijeh pokazati
i kroz njega promatrati se
čvrstom stijenom
u kojoj klin zatrebat će nekome
jer
nisi jedini označen usponom
svi su
istim pogledom gore
ispred sebe
usmjereni nekamo
kroz vrijeme

Božica Jelušić | Maska

 

Ravnodušnost danas masku nosi.
Tanki papir, s licem čvrsto sljubljen.
Srp Mjeseca ljekobiljke kosi.
Dan i noć: još jedan san izgubljen.
Sklopljen kapak, bore, mrtva čula.
Za maskom li ja i dalje plamtim?
Čuvam tvoju karmu od rasula.
Ravnodušnost praštam, obraz pamtim.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Danice Juričić Spasović "Vodim te u Tokio"

(Zagreb: Profil Knjiga, 2017.)

Piše: Mirjana Mrkela

Kako se piše krimić 

Kad najuvaženijim profesorima kažete da volite krimiće, oni vas sažalno pogledaju. U njihovim očima nismo drugo do jadnici. Gubimo vrijeme, trošimo pamet, čitajući budalaštine. Ali moja jadnost je još veća. Ne samo da čitam nego i pišem krimiće. 

Srećom, nisam jedina. Imam prijateljice i prijatelje pisce pa kad mi zatrebaju, malo ih gnjavim. Primjerice, zovem Danicu i pitam je o nekim sitnicama u zatvoru. Nije mi jasno ovo, nije mi jasno ono. 

— Odeš onamo i sama sve vidiš. — kaže moja prijateljica. 

Poziv na 273.Matičin četvrtak

 


Poziva Vas na 273. MATIČIN ČETVRTAK 


29. rujna 2022.god. u 19,30

u  Područnu knjižnicu Galženica, Trg Stjepana Radića 5,

 Velika Gorica  i  na  www.matica-gorica.hr

 biti  će  predstavljena  poetska fotomonografija   

"PO DRAGOMU KRAJU"

autori: Marijan  Grakalić i Zoran Osrečak

voditeljica  predstavljanja : Darija   Žilić

-------------------------------------------------------------



Naslov ove knjige preuzet je iz istoimene zbirke pjesama Dragutina Domjanića „Po dragomu kraju“ koja je tiskana davne 1933. godine. I upravo to jest posveta kulturi i baštini zelinskog kraja.

Marijan Grakalić je renomirani pisac, a Zoran Osrečak uspješni profesionalni fotograf. Svojim su zajedničkim radom osmislili posebnu formu poetske monografije.

Naime, Grakalić je u sažetim formama sublimirao doživljaj kraja, prolaznosti, memento mori, sve sutone i bljeskove zelinskog kraja, dok je Osrečak svojim objektivom pružio nimalo tipičnu sliku kraja.

Umjesto raskošnih fotografija koje bi nudile ornamente i prikazivale kićenost svagdana, Osrečak se odlučio za crno bijele fotografije koje bilježe slike polja, napuštene kuće, kurije,crkve, mlinove, jezera, vinograde.

Zanimljivo je da na fotografijama nema ljudi, već je sve posvećeno prirodi, te povijesnosti prirode i kraja, jer se protok vremena vidi i osjeća i u poeziji i na fotografijama.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 2, Velika Gorica 10410, OIB:34059890429

Finalisti natječaja ''Korzo slova'' za 2022. godinu

 


Stručno povjerenstvo književne nagrade ''Korzo slova'' za najbolju neobjavljenu knjigu Sisačko-moslavačke županije u 2022. godini u sastavu: Željka Lovrenčić, Tihana Petrac Matijević i Siniša Matasović donijelo je odluku o finalistima na sjednici održanoj 22. rujna. Uvršteni su abecednim redom prezimena:

Helena Ćatić, Hrvatska Kostajnica (zbirka poezije)
Željka Uhitil, Lipovljani (zbirka poezije)
Denis Vidović, Sisak (zbirka priča)
Ljiljana Zorčić, Sisak (zbirka priča)

Konačna odluka o pobjedniku ili pobjednici bit će donesena i objavljena u sljedećih desetak dana.

Natječaj "Korzo slova" pokrenut je 2020. godine s ciljem afirmacije manje poznatih autora s područja Sisačko-moslavačke županije. Na natječaj se prijavljuju cjeloviti neobjavljeni rukopisi neovisno o književnom žanru ili dobi autora. Nagrada se sastoji od priznanja, skulpture ''Korzo slova'', rad akademske kiparice Irene Škrinjar i tiskanja nagrađenog rukopisa.

Siniša Matasović,
predsjednik Ogranka DHK SMŽ,

CeKaTe | Dan Mjesnog odbora Vrbani 2022.

 


Dan Mjesnog odbora Vrbani 
obilježit će se u subotu, 1. listopada 2022. od 8,30 do 12 sati i od 16 do 21 satPrijepodnevni program će se održavati na igralištu OŠ A. Stepinca (Vrbani III.), ispred OŠ Vrbani (Vrbani I.) i Rudeškoj cesti 142, a poslijepodnevni program u Palinovečkoj ulici 190-POŠ A.Stepinca pripremila je prijepodnevne sportske igre, Udruga Vestigium Eko plac, dok će Silvija Šesto u 11 sati u OŠ Vrbani predstaviti knjigu E-Crvenkapica. U programu na pozornici od 16 do 21 sat na Palinovečkoj 190 CeKaTe i Mjesni odbor predstavljaju jazz kvartet BraziuFlor i DJ IKONAL-atrešnjevačke zboroveplesne klubove OsmijehFree ForceR’n’R gimnazija i Jazzelledječji vrtić Kustošija, radionice Tinker Labsa Udruge Neki novi klinci. Sportske prezentacije održat će TKK Aktiv i JastrebKarate klub Fokus Medo sportašOrganizatori su Vijeće Mjesnog odbora Vrbani, Vijeće gradske četvrti Trešnjevka jug i Centar za kulturu Trešnjevka. Ulaz na sva događanja je besplatan!

PROGRAM:

Peđa Ristić | Ljudska prava ‒ kontrolisana demokratija


„Ja sam nepokolebljivi i potpuni demokrata“, objašnjava mi drugar svoju životnu filozofiju dok pijuckamo – ja špricer, a on vinjak – na terasi omiljenog kafića, jednog vrelog letnjeg popodneva, u sred pandemije. „Ni za šta na svetu se neću odreći mojih ljudskih prava. Nije njih meni poklonio Vučić, niti može da mi ih oduzme! Ta prava su nam zagarantovana rođenjem“.

„Šta to znači?“, drhtavim glasom molim objašnjenje. „Je l’ zato odbijaš vakcinaciju?“

„Pa naravno da odbijam. Ne može niko da ubrizgava nešto u moje telo, ako ja to ne želim. Moje ljudsko pravo je i da se razbolim. Moj izbor. Po istom principu, ja pušim i cigarete i travu. Šta se koga tiče da li to meni koristi ili šteti?“

„Ali“, vraćam ga na vakcinaciju, pokušavam da ga urazumim, nerviram se sve više. „Ako se zaraziš, možeš da ugroziš nekog drugog – šta je s tim?“

„Ja nikog ne diram, ne ljubim se, ne prilazim nikome blizu – nikog ja neću zaraziti.“

„Dobro, ali postoje društvene norme, načini ponašanja? Ne možeš sve da negiraš?“

„Mogu!“, kaže, „Prelazim ulicu gde i kad hoću – samo da nema kola: čekanje na semaforu me smara. Nikada ne vezujem pojas u kolima – to me guši. Parkiram gde mi je zgodno i, ako me kazne, platim i teram dalje. Ne pijem nikakve lekove, odbijam da nosim masku i ne koristim kondome. Nikad ne idem na glasanje...“.

„Pa ti nisi demokrata – ti si samoživi, sebični, uobraženi osobenjak!“, odbrusim mu.

„Hvala ti“, odgovara sa smeškom. „I ti imaš demokratsko pravo na svoje mišljenje“.

„Ama čekaj, nije stvar u mišljenju – nisi sâm na svetu, moraš da imaš obzira prema ljudima oko sebe, da uvažavaš i njihova prava“, vičem, gosti u kafiću se osvrću.

„I tvoje ljudsko pravo je da vičeš na mene. Je l’ misliš da ti nekog sada ugrožavaš?“

Tek ako se ispoštuju obaveze, stupaju ljudska prava? Ljudska prava ‒ kontrolisana demokratija?

Ljudska prava se (ne)moraju bezuslovno poštovati?

Slava Rosandić | Sa suncem u očima…

I.

Naim nije imao ništa. Čak ni posao. Doduše, imao je svoju domovinu Tunis, srce puno ljubavi, brojnu sićušnu braću i sestre, mladost i … najbolje namjere! Ali – nažalost, to nije bilo dovoljno za svakodnevni život koji neminovno traži materijalne i financijske izdatke i koji nemilosrdno mrvi ljudsku psihu na tisuće rasutih bezglavih komadićaka.

Svakom novom jeseni, nakon ljetnih honorarnih poslova na prekrasnim pjeskovitim tuniskim plažama – sa zlaćanim sjajem kasnoljetnog sunca u očima – s neugodnom bojazni i panikom pratio je lagano ali neminovno blijeđenje sunca - jer njegovim zamiranjem – i on bi u sebi tihano „umirao“ od straha da se bliži mrtvo razdoblje hladnija vremena, odlaska turista, gubljenja posla…

Osjetio bi se neznatnim i nepotrebnim elementom svemira; izgubljena točkica među bezbrojnim i bezbojnim zrncima pijeska.

Opsjedale su ga tegobne i mukle misli kojima nije nalazio rješenja jer je znao da gubitkom posla njegovu obitelj čeka oskudica, neimaština, tegobno životarenje bez vidljiva izlaza.

Kraj je listopada, zadnje ture turista iz cijele Europe nastoje napuniti se tirkizom mora i opiti se ljepotom i smirajem pejzaža… Oni će ubrzo odletjeti put zapada – putem sigurnosti i blagostanja.

On ostaje. Nema kamo; nema čime.

II.

Tamara Bućan | Odjeci pod srušenim mlinom

Poput izbijeljene svijeće
na posvećenom mjestu nekom,
ljepota broji stoljeće
starećem licu pred istekom.

Koža se čini iznošenom
dok domom leluja i bunca.
Sad nalik sjaju potrošenom
kakvog dalekog zimskog sunca.

Učen um strana prelistanih
stvarati bi mogao čuda
da nije boljki, neprestanih,
tih njenih od uda do uda.

Duh, utamničen u tijelu
trulom, koje se tiho suši,
negira vanjštinu cijelu,
još priželjkuje život duši.

Sjeća se legla vlastitoga,
jeka smijeha puni milinom
misli, one su mirne stoga
ko vode pod srušenim mlinom.



ponedjeljak, 26. rujna 2022.

Davorka Črnčec | Sjećanje na budućnost

 

Tako će se, u igri bez meda, bez žuči

složiti puzzle prostodušnog jutra.
Dogodit ćemo se.

Zrak već miriše na fino ulje. 

Uronjenoj u Sto godina samoće,
prilaziš mi.


Već plivaš u lavandi i smilju,
u posloženim puzzlama.
Kliziš kraj samoće.

Cijeli će jedan ocean doploviti 

noseći sutra na pjeni,
na valu od jučer.


Tako blizu rubu onih sto godina,
trenutak već miriše na borove i školjke.
Na radost djevojčice,
na jutro što ga krišom, kišom krsti 

kapetan duge plovidbe.

Iz zbirke "Skica, zakrpa, šav"


Jadranka Göttlicher | Sad


U čekaonici sam


Starac zamotan u deke 

Čeka prijevoz i ječi

Na kolica naslonjene vrećice


Dvije žene razgovaraju i pokazuju slike

Kao da se odavno znaju

Veliki je televizor upaljen bez zvuka

Ljudi ipak gledaju


Sitni stariji par

On je na zračenju

Ona i ja jedine čitamo

Ja Stepenice za Stojanku K.

Ona ozarenog Brunu Šimlešu

Traži pomoć

    A ja?

     




Tomislav Dretar: "On" (roman u rukopisu) - "Il" (roman manuscrit)


On: "Star sam čovjek i vrijeme je da kažem onima koji će me pratiti na mojem posljednjem putovanju u kraj iz kojeg sam došao u ovu zemaljsku zabit što sam u životu stekao i naučio. Stekao nisam ništa. Praznih ruku došao prazninu odnosim sa sobom, a ona, priznat će te nije nikakvo bogatstvo. Odnosim samo nekoliko spoznaja, koje bih možda mogao nazvati i mudrošću, ali nisam toliko pretenciozan. Dakle, spoznao sam, ja koji sam najčešće donosio lakoumne odluke, nikad dobro promišljene u sebi, donesene na brzinu s posljedicama često bolnim po mene i moje bližnje koje sam stekao u ovoj zabiti, da je život posvuda jednako mukotrpan i da se sve te muke podnose kako se ne bi osjetilo pretakanje vremena kojeg po Einsteinu nema. Da je puka iluzija pretakanje tog ništa iz šupljeg u prazno i to sve istovremeno u realnom prostoru naporedo u realnom vremenu, onom kojeg nema. No, kao što mi je rekao moj prijatelj i terapeut psihijatar dr. Bastin ne brini prijatelju nitko sam sebe nije stvorio, u nama su mnogi ja koji su nas načinili takvima kakvim jesmo. Njegova se terapija čini djelotvornom, jer evo me izliječenog i oslobođenog nanosa koje su životne oluje nagomilale u meni kao pijesak na morskom žalu kotrljajući mu zrnca od jednog do drugog kontinenta dok ga plimom i osekom ne ostave na morskom žalu. Tko će moći znati koje je zrnce otkuda stiglo na moju obalu, tko je koji trag ostavio u mojoj osobnosti. Na kraju ostaje obala, ostajem ja sam na svojoj obali sa svojim mislima i trenutkom kad po ne znam koji put počinjem sebi postavljati isto pitanje. Što sad? I bivalo je tako dok mi jednog dana nije sinulo u glavi.

nedjelja, 25. rujna 2022.

14. matičin književni natječaj 2022. za kratku priču

 „Turopoljska poculica”

14. MATIČIN KNJIŽEVNI NATJEČAJ  2022.

za kratku priču


Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici raspisuje književni natječaj za proznu formu -kratka priča- pisanu kajkavskim jezikom ili hrvatskim standardnim  jezikom. 

Natječaj traje od 25. rujna 2022. do 25. prosinca 2022. godine. 

U natječaju mogu sudjelovati sve odrasle osobe s područja Republike  Hrvatske sa svojim dosad neobjavljenim radom. 

Kratka priča može sadržavati najviše četiri kartice  teksta.


Rad treba poslati i u pisanom obliku poštom i elektroničkom poštom.

Kratku priču potrebno je umnožiti u tri istovjetna primjerka i na svakom  naznačiti zaporku. Uz rad treba priložiti podatke koji sadrže: ime i prezime autora, adresu, broj telefona, e-adresu i zaporku kojom je označen. 

Rukopisi se ne vraćaju autorima.

Natjecatelji moraju dostaviti svoj rad do 25. prosinca 2022. na adrese: