Snježana Akrap-Sušac | Nisam se pripremila

 
„Zašto si to skuhala, a ne ono što smo se dogovorili sinoć?“- ljutito je pitao djed moju mamu. Ona se blago nasmiješila i upitala zar nije svejedno što jedemo. Njegov je odgovor bio: „Ali, ja sam se pripremio za ono!“

E, moj dida, i ja sam se pripremila za jedan posve drukčiji život od ovog koji živim. Ponekad se poput tebe ljutim, ali češće prihvaćam život za kakav se nisam pripremila. No, kad me nitko ne vidi, zavapim: „Ja sam se pripremila za drukčiji život!“ A život mi se samo nasmije i taj se smijeh može čuti u vrtu, na plaži kad šumi more… ha ha – nije se pripremila!

Snježana Akrap-Sušac | Velike boginje

 

Mislim da bih hitno trebala jedan „ flaster duše“, nekoga ili nešto čemu ću se stalno vraćati. Osjećam da u meni čuči boginja, ali je sputana teškim okovima, iako znamo da je još Kranjčević pjevao da su ponekad i okovi  krila, da se brže leti . Ne vidim ljepotu života te moram pronaći sebe i skinuti okove. ŽELIM POSTATI VELIKA BOGINJA! Dosta mi je života babuške. Premda volim sebe i kao babušku, ljudi traže boginje, velike boginje. Kad jednom spoznam da sam velika boginja, živjet ću jedan novi, prekrasan život!

Snježana Akrap-Sušac | Smrt-trt

 

Smrt – riječ od koje zaziru i najhrabriji. Veličanstvena u svojoj moći, tragikomična u svojoj ozbiljnosti, utjera strah u one koji su doista smioni ljudi.

Promatram lica na pokopima. Svi ulaze ozbiljni, dostojanstveni, članovima obitelji umrlog se duboko klanjaju i kao da govore: „Poštovani, vi imate mrtvaca, vi ste sada nešto posebno, došlo je vaših pet minuta…“ Ako je puno ljudi došlo izjaviti sućut, divljenju kraja nema. 

Snježana Akrap-Sušac | Moram pitati

 

Bože, oprosti, ali moram pitati:

Jesi li naplatio dane sreće?

Moram li još trpjeti udarce životne,

Koliko još dugujem?

Bila sam jako sretna!

Ako je to dug,

On je ogroman.

Neću ga nikad moći

Vratiti.

Ali, ja Te preklinjem, 

Pusti moje drage,

Kao djeca su nevini.

Tvoja je prosudba koliki je moj grijeh.

O Tvojoj pravednosti neću dvojiti.

Jedino ne znam kako preživjeti.

Je li I to kazna?

Jadni veliki grješnici!

Moram Ti reći da suosjećam s njima.

Proklinjem prvi grijeh.

Šuti Bog.

Odgovorit će uskoro i

Ja ću razumjeti

Što mi govori

Snježana Akrap-Sušac | Odavno se ne sjećaš

 

Odavno se ne sjećaš

Poljubaca mojih.

Znaš li da sam i ja 

Zaboravila dodir

Usana tvojih?

Vrijeme je progutalo

Sjećanja!

Vratilo je osmijeh

Na lice moje.

Zato mu opraštam

Sve bore!

Spoznah  da  ulazim

 u zadnji

Okršaj.

Zapravo sam sada u miru

I sa sobom i s drugima.

Ovo su samo

Bljeskovi prošlosti.

Donijela ih je teška južina!

Snježana Akrap-Sušac | Standardni ili luksuzni?

Danas sam bila u jednom poštanskom uredu. Gospođa s druge strane šaltera bila je ljubazna, a kad sam joj dala svoju osobnu iskaznicu, lice joj se ozarilo. Začuđeno sam ju promatrala kako se grčevito drži rukama za stol da me ne bi zagrlila. Od uzbuđenja je jedva govorila. Razabrala sam da spominje „posmrtnu pripomoć“ i da će mi odmah nešto donijeti. Tiho, kao da smo u dosluhu za nekakav mafijaški posao, rekla mi je kako imaju ponudu za štednju koja bi pokrila troškove pokopa. Odgovorila sam da me zanima te da može slobodno glasno govoriti. Tako sam saznala da mogu birati između standardnog i luksuznog pokopa. Pa ju upitah kakva je razlika u pokopu i koliko se bolje mrtvac osjeća pri luksuznom. Nije se dala smesti. Ja sam već bila njezin klijent, osjetila je. Sve moje šale je izdržala hrabro, s osmijehom. Čak i kad sam ju molila da mi objasni kako ću ja kao mrtvac trošiti taj novac. Naravno, strpljivo mi je objasnila da je to pomoć obitelji, a ne meni. „Aaaa“ – rekoh – „znači da im ja i mrtva pomažem. Moram priznati da je to plemenito. Donesite ugovor, odmah započinjem, odmah.“

Kad smo sve potpisale, ponosna, visoko dignuta čela, izišla sam iz ureda. Neka me blaga svijetlost obasjala, a kad sam se pogledala u izlog dućana, vidjela sam iznad svoje glave AUREOLU.

P.S. Dvije moje prijateljice su, vidjevši me, pohrlile u „Posmrtnu pripomoć“ te sad Pulom šeću

tri svetice.

Snježana Akrap-Sušac | Ni glazba nije bezopasna

 

Trčeći po zgradi, mali je miš naišao na jednu rupicu. Radoznalo je provirio i ostao bez daha. „Koji sam ja sretnik!“ Pomislio je i ušao u sobu u kojoj je jedna žena mirno spavala. Sve je mirisalo po hrani. Bilo ju je posvuda: u jednom kutu malo sira, kod stola mrvice kruha..., ali najukusniji su bili crveni keksići pokraj jedne lijepe kutije. U nju se moglo čak i ući kroz okruglu rupicu. Iako je bio apolitičan, miš se stalno vraćao crvenim keksićima. Bili su tako ukusni. Njemu je doista bilo svejedno koje su boje bili, privlačio ga je miris. Ukućani su bili neki veseli ljudi i nisu ga pokušavali ni uhvatiti ni tući. Često su slušali glazbu, osobito njemu omiljenu Škorinu pjesmu „Sve je ona meni...“

Nije prošlo ni par dana, a njega su počeli hvatati sve jači grčevi. Uplašio se, ali i je i dalje jeo crvene keksiće. Jednoga dana mu je pozlilo, pao je u nesvijest i nikad se više  nije probudio.

Epilog

Bacili su ga u smeće, dragi čitatelji. Ti „veseli ljudi“ bili su ubojice miševa, a crveni keksi – otrov. Dok je život izlazio iz njega, zadnje što je čuo bilo je: „Sve je ona meni...“ i nastao je mrak.

 „Ne valja biti apolitičan, ali ni glazba nije bezopasna.“ – napisala sam i zatvorila bilježnicu. 

Snježana Akrap-Sušac | Life

 

Nije ga bilo teško zavoljeti. Bila je to ljubav na prvi njuh. Osjetila sam da nešto neodoljivo dolazi iza mojih leđa. Jedna ga je gospođa imala u ruci i ja sam joj ga jednostavno istrgnula. Do mene su dopirali povišeni tonovi, koji su se miješali s umirujućim glasom moje prijateljice. Naime, ona je pokušavala umiriti gospođu kojoj sam otela parfem. Ja sam za to vrijeme zatvorenih očiju mirisala svoje ruke, uživala u prekrasnom mirisu i samo mi je bilo bitno kupiti tu bočicu. Skoro sam trčeći došla do blagajne, otvorila torbicu i tek se tada sjetila da nemam nijednog jedinog novčića. Ostala sam bez posla te su mi ukinute sve kartice jer primanja više nije bilo. Suznih sam očiju vratila blagajnici parfem i izjurila van. Cijelim sam putem do kuće mirisala svoju ruku i u tom zanosnom mirisu tražila utjehu. Prelazeći cestu nisam primijetila kako mi se velikom brzinom približava automobil. Čula sam škripanje i osjetila  kako padam na cestu. Hitna pomoć je brzo došla, ali liječnik je samo mogao konstatirati smrt.

Pokop se održao u krugu uže obitelji. Prijateljica je pored mog tijela stavila bočicu mog omiljenog parfema „LIFE“- punu!

Snježana Akrap-Sušac | Ispod starog čempresa

“Nemoj se uplašiti, ali tata je imao infarkt. Brat kaže da će biti dobro” – čujem sestrin glas iz slušalice.

“Ja sutra idem doma!” – rekoh odmah. “Nema bezopasnog infarkta!” – dodala sam zabrinuto.

Zračna luka Pleso. Sestra I ja uznemirene čekamo. Ni jednog trenutka nismo dvojile trebamo li putovati. Prijatelj mi javlja da je tata prebačen u drugu bolnicu, gdje će imati bolju njegu. Strah u meni raste.

Snježana Akrap-Sušac | Tjelesna ljubav u Ilijadi i Odiseji

(ukratko)

Kao što znate, bogovi kazniše Odiseja te je nakon desetogodišnjeg Trojanskog rata, još deset godina lutao morima. Imao je sreću, dobru je ženu izabrao, jedinu koja zna biti vjerna u oba epa staroga Grka. Bio je vražićak taj pisac Homer. U djelima seksa skoro kao u nekom “onom” filmu. A zbog par minuta (ipak su naši junaci bili  umorni ratnici) proliveno je puno krvi.

Krenimo redom. Prvo je Paris, još u Gčkoj obljubio Helenu, ženu mikenskoga kralja. Tih par minuta seksa dovelo je do desetogodišnjeg rata! Pa se ti seksaj s udanim ženama!

Ahilej se povukao iz borbe I nije se pristajao vratiti, sve dok mu Agamemnon nije vratio priležnicu, robinju Briseidu.

Andromaha i Hektor seksali su se posve legalno. Uzoran brak, jedini među glavnim likovima.

Odisej se u ratu proslavio, ali je na svojim lutanjima bludno griješio s prekrasnim nimfama. Volio je Penelopu i bio duboko nesretan dok se nije uvjerio da ga nije varala. Za dvadeset godina vjernosti zaslužila je makar sat kao nagradu. Mislim da joj ga je Odisej i kupio, netko mi reče.

Epilog

Svi su svoj seks glavom platili, osim Odiseja koji se uvijek izvuče. Penelepa ga milo gleda, sad i ona može ljubav voditi i s dragim mužem uživati.

Ipak, čuvajte glave, ljubav vodite, ali tek kad ste sigurni da rata neće biti zbog dva “oh” i tri “uh”.

Jedino ako želite sebe opjevati.

Snježana Akrap Sušac | Silovita priča

- Zašto si me tako nazvala? Kakva ću biti? Snažna?
- Ne, nego nemam inspiraciju i silim se pisati. Zato si silovita.
- Ti pišeš, a ne znaš ni značenje pojedinih riječi!
- Je** se! Sve moram ja napraviti, a ti samo uživaš kad te hvale.
- Počni već jednom!Čitatelji će umrijeti od dosade I zaklopit će me.
- Ne znam o čemu bih pisala.
- Ha,ha ,ha! Piši o sebi. Tu tema ne manjka.
- Pazi što si poželjela. Ti si ja i nećeš se imati čemu smijati.
- Počni, za Boga miloga.
- O, postali smo religiozni.
- Oduvijek smo, samo što ti kao nekakva ljevičarka misliš da to ne smiješ priznati.
- Sad je stvarno dosta! Ti nisi silovita, nego nasilna priča i ja odlučujem da te prekinem.

A vi, dragi čitatelji, potražite neku drugu priču. Nadam se da ćete imati više sreće.

- I ja bih nešto rekla.
- Što, molim te?
- Pisci doista sebi sve dopuštaju…
-Kraj.

Snježana Akrap-Sušac | Don’t cry for me Argentina

“Bako, zar ne bi bilo lijepo da odeš u posjet sestri u Argentinu? Niste se vidjele šezdeset godina! Društvo bismo ti pravili moja djevojka i ja.” To je predložio sin moje prijateljice uoči obiteljskog ručka. Baka mu je prvo odgovorila da “ne more”, a kad je inzistirao na razlogu, rekla je da možda ima neku kroničnu bolest pa je neće pustiti u zrakoplov. Svi su se nasmijali i rekli  joj da je potpuno zdrava. Nemoćno je slegnula ramenima i izustila: “A kako ću dicu ostavit?”

Unuk i “dica”- dvije sredovječne gospođe, moja prijateljica i njezina sestra, gledali su se širom otvorenih očiju i usta. Kad sam ja došla, sat kasnije, još uvijek su tako sjedili.

Vidjevši moj zbunjeni izraz lica, baka mi je rekla da bi je slali u Argentinu, a ona ne može nikako. Rekla sam: ” A kako biste dicu ostavli?” Baka me zagrlila jer su svi počeli vikati na mene. Raplakala sam se zbog bake i njezine sestre, Evite Peron, cipela, Madonne I gauča te tiho zapjevala: ” Don’t cry for me Argentina…”

P.S.

Dok vi ovo čitate, baka i ja upoznajemo prekrasnu zemlju Argentinu. Ja sam izgubila prijateljicu, ali nešto se u životu mora I žrtvovati, a ona mora prihvatiti da život nije bajka.

Snježana Akrap-Sušac | Toga su jutra mrtvaci marširali

Jutro u jednoj zagrebačkoj bolnici. Starija gospođa mi pokuca na vrata te zamoli da uđe I malo se odmori u našoj sobi. U njezinoj je upravo umrla jedna pacijentica.

Gospođu smo ljubazno primili te se udobno  smjestila I počela govoriti.Riječi su tekle poput nabujale rijeke, a njihov je sadržaj bio sve neprihvatljiviji. Bilo je to u rano jutro, nismo ni kavu popili, a ona je pričala o svome tati I njegovu karcinomu, metastazama I smrti. Neumorno je nastavila te opisala karcinome I metastaze još dva člana obitelji. Da je u tom trenutku ušla Crvenkapica, sigurno bi me pitala zašto imam tako velike oči. Međutim, nije bilo nikoga, morala sam se sama iščupati iz te situacije. Odlučno sam rekla:” Gospođo, sada je dosta! Već nam tri mrtvaca marširaju sobom I jedan hodnikom!”

Vidjela sam da su je moje riječi pogodile. Prišla sam joj, zagrlila je I rekla:” Hajde, dajte još jednoga!”

Snježana Akrap-Sušac | Sveto Trojstvo: film, pizza, Coca-Cola

Ugledao ju je kako sjedi u kafiću I promatrao par minuta prije nego što joj je prišao. Djelovala je utučeno, a on je osjećao da to ima veze s njim. Dao joj je vremena da obriše suze I tek onda ušao u kafić. Pozdravilii su se poljubivši se ovlaš. Glumio je dobro raspoloženje, a tišinu je ispunio brbljajući o filmu kojeg će uskoro pogledati.

U zamračenoj dvorani držao ju je za ruku, dok je nije nestrpljivo izvukla. Njemu je laknulo jer ni on to nije želio, već je osjećao kao obvezu. Film je bio zanimljiv, ali ni jedno se nije moglo koncentrirati. Ona je znala unaprijed kakva će večer biti (s njim iznenađenja nisu bila moguća), doista nakon filma otišli su pojesti pizzu I popiti Coca-Colu. Šutke su sjedili. Ona je razmišljala kako netko tko vodi tako dosadan život ne može imati ni zanimljivu večer. Muka joj je bila pri samoj pomisli na to kako mu je svaki jebeni tjedan u ove četiri godine jebeno isti: ponedjeljak – honorarni posao, utorak I četvrtak – teretana, srijeda – film, pizza I Coca-Cola, petak – odmaranje od napornoga tjedna, subota – seks, nedjelja – ručak kod roditelja.

Snježana Akrap-Sušac | Podgrijana sarma

Ljudi često uspoređuju obnavljanje stare veze s podgrijanim  jelom. Ni jedno ni drugo nije dobro - tvrde odlučno. Ja na to gledam malo drukčije. Naime, volim kuhati, ali nekad imam puno obveza. Kad gladna I umorna dođem doma, presretna sam ako je ostalo nešto od jučerašnjeg ručka za podgrijati. Tada uživam u podgrijanom jelu kao u najukusnijim delicijama. A tek ako su to sarme! Svi znamo da su ukusnije nakon par dana.

Zaključak bi bio da su i podgrijano jelo i obnovljena veza više nego prihvatljivi. Samo treba biti dovoljno gladan ili dovoljno sam!

Snježana Akrap-Sušac | Povratak

Spavat ću u krilu tvom
Čuvat će me tvoj zagrljaj
Naša će srca kucati skladno
Miran će biti san moj

Sve aveti prošlosti nestat  će
Otjerat će ih ljubav tvoja
I moja, dragi, ljubav će
Čuvati tebe do našega kraja

A kad se životi ugase naši
Jednoga tmurnog kišnog dana
Čekaju nas beskrajna nebeska prostranstva

Tamo ćemo se naći
I opet letjet svakoga dana
Zagrljeni, sretni i bez straha

Snježana Akrap-Sušac | Kome je pun kufer?

Meni, naravno. Pitate se zbog čega je u mom hodniku, umjesto ormarića za cipele, jedan veliki plavi kufer. Radi se o sljedećem: Nakon dugogodišnjeg braka, uslijedio je prekid od nekoliko godina. Kad smo shvatili nam  je ljepše živjeti zajedno, bili smo presretni. Ali, u strahu su velike oči, tj. stalno sam se plašila da se ne promijeni, da ne prestane biti tako drag i pun lijepih riječi. Da sreću ne bih kvarila strahom, dosjetila sam se kako ću ga stalno upozoravati da je tanka nit između sreće i nesreće. I kao što trudnica spakira sve što joj treba danima prije poroda, tako sam  i ja spakirala jedan kofer upozorenja. Ako se opet izgubi ljepota zajedničkog života, uzet ću svoj plavi kofer i uz bolne trudove započeti novi život.

Mislim da će kofer ipak ostati tamo gdje jest I da će služiti samo za skupljanje prašine. Moj plavi trudnički kofer!

Snježana Akrap-Sušac | “B” strana

Zeznuto je uvijek biti “B” strana. Dosadi čovjeku vječito “bekanje”. Sve najbolje nalazi se na “A” strani.

Ako djetinjstvo i mladost nazovem “0” stranom, mogu reći da na “A” nisam ni privirila. Cijeli je moj život otisnut na “B” strani. Kad provjeravam da nisam pogriješila, donesem s tavana stari gramofon, stavim svoju ploču na “A” stranu i- ništa. Okrenem na “B” I nađem se sklupčana na kauču s bilježnicom u ruci. Ona, bilježnica, odbija primiti sve moje životne poraze, a  neka kakofonija odjekuje s “B” strane. Čak me I maltezerica  Maša ignorira. Vjerojatno je i ona poznata izreka: “Vjeran kao pas”na “A” strani. Recite mi. Ne mogu to provjeriti. Samo kakofonija.

Snježana Akrap-Sušac | Može li...

Mračno jutro
Probudio me lavež
Ili sam ja probudila lavež
Može li mrak skriti beznađe
U očima
Može li lavež
Zaglušiti jecaj
Može li perilica
Isprati suze s tanjura
Jednog
Može li dan
Otjerati snove
Može li vjetar
Otpuhati misli
Može li more
Plavetnilom beskrajnim
Nemir pretvoriti
U spokoj
I tako mirna
Pjevušim ariju iz Šišmiša:
„Baš je lijepo,
Ha ha ha…“
Činilo se da će
Smijeh trajati
Ali, probudio me
Lavež
Mračno jutro
Može li…

Snježana Akrap-Sušac | Uglavnom prepisano

On više nikada doći
Neće
Neće
..će
Odjekivalo je u mojoj glavi.
Čekala sam ga dugo.
I onda kada druge nitko
Čekao više nije.
Nisam slušala kad su govorili
Kako je vrijeme da zaboravim
I da me nade lažu.
Prepisala sam gotovo cijelu
Pjesmu „Čekaj me“!
Postala zbog njega plagijatorica,
Recitatorica,
Čekatorica!
Sažaljenje me prati i danas.
Često čujem iza leđa:
Čekala, neće, uzaludno…
Ali, tko čekati zna
Taj će shvatiti
Kako preživjeh…
Uostalom, sve piše u
Citiranoj pjesmi!