Kolumne

petak, 30. lipnja 2023.

Darija Žilić | Jahorina


Ljetna slika s Jahorine,
Pokrivena žena i tamnozeleni pokrov,
Srebrenica, Bratunac.
Bazen s toplom vodom.
Mjehurići priča nestaju pod vodom.
Na vrhu planine nepoznate zemlje,
Jutrošnji razgovor sa fratrom,
Srebrena zemlja, iz zemlje rađanja kad
Sve se usporilo. Tmasta paprat.
Zanijeti u vodi. Preko ruba bunara,
Noću letim pistama, jurim,
Borovnice iz logora,
Zgrabe me ruke stranca na stijeni,
Moje tijelo nije moje,
Kao da jetru dajem pticama,
Obnavljam se na šumskom zraku,
Kapljice krvi na livadi,
Spuštanje u grad, i magla.
Sad, ljeto je obično, kao zvuk pile
U brodogradilištu, kao sto kuglica
Sladoleda i žena smrskana u dućanu,
Kafići su paravani, ipak
Otkud rat u sparnom danu?

Ana-Mariji Posavec dodijeljena Povelja uspješnosti ''Julije Benešić''



Ana-Mariji Posavec, dugogodišnjoj suradnici časopisa Kvaka i članici našega uredništva, magistri hrvatskoga jezika i književnosti te međunarodnoj lektorici hrvatskoga jezika na visokom inozemnom učilištu, k tomu i književnici te doktorandici na Filozofskom Fakultetu u Osijeku, na 26. Đakovačkim susretima hrvatskih književnih kritičara dodijeljena je Povelja uspješnosti ''Julije Benešić''.

Ova vrijedna nagarda dodjeljuje se za aktivan rad na području književne kritike, za niz književnih kritika objavljenih u tiskanim i elektroničkim časopisima te kao poticaj nastavku kritičarskoga rada.
Od srca čestitamo Ana-Mariji na nagradi i veselimo se njezinim budućim kritikama u našem časopisu! 

Fotigrafije: Silvija Butković

Božica Jelušić | Sitnocvjetna grana, oproštaj


Vidim te kao granu što je njihala pticu,
Kao visoki napon, od koga žarulja žmirka.
Trag uzdrhtala zeca u gustom polju sirka,
Komadić plavoga neba: željenu provjetricu.
U neko ljeto davno bijaše doba meda:
U raskoši su cvali bagremi, kesten i lipe.
Uklanjao se osmijeh zlu jeziku Ksantipe,
Odbijalo je srce da svoje barjake preda.
Ali promijeni vrijeme podstavu poderanu,
Uvela mladost traži otužnu utjehu trampe:
Puder na licu, zlatni zub, abažure za lampe,
I sitnocvjetnu krošnju, sepijom nacrtanu.
Oluja diže krila u tom pitomom kutku.
Carstvo buke i bijesa, stari vilajet tame.
Gdje pada zastor sitne prašine nakon drame,
Vidim te kao granu, odavno otkinutu.

Svečana dodjela Nagrade i Povelje fonda Miroslav Krleža

 


Igor Petrić | interpretacija neusklađenog sna


Sanjao sam jučer neku jadnu prikazu.

Sjenu bez predloška kako leži na suncu.  Odmara.

Vruće je! Želi se maknuti, ali ne može.

Pokušava prekriti oči blatom.

Blato razliveno, prebrzo suši se.

Ovaj svijet nije za gledanje.

Ovaj svijet odavno je otišao tamo 

gdje ne bi trebao biti.

Pokušava ta prikaza još štošta reći 

samo što ne može. 

Blatom prekrila je oči i usne,

cijelo tijelo, lice, sve 

i to ju nervira.


Sanjao sam i ljude kako šutke

pored nje prolaze.

Netko se malo odvaži, svrne pogled,

nešto i dobaci bez pravog značenja. 

smisla i potrebe. 

Ljudi što vam je. Probudite se. 

Ovo nije vaš san. Nemate pravo 

zadirati u njega. Mijenjati ga. Gubite se.

Ovo je moja ostavština,

patološka promjena doživljaja stvarnosti

koja ne vodi nikuda. Takav je, kakav je.

Moj san. Samo moj je.


U zadnje vrijeme sve se nepotrebno

komplicira. Znam da i vi znate 

kako nakon ovoga dolazi kraj. Buđenje!

Tužno je što u svemu tome uživate. 

Priznajem, pomalo i sam uživam

sanjajući imaginarne svjetove.

Sloboda je precijenjena. Strpite se još malo.

Već sutra možemo drugačije. 

Pridružite mi se na bazenu.

Ispunjen je rastopljenim olovom.

Ulaz besplatan. Oprema za kupanje, 

nije potrebna. 

Prije bazena, svratit ću do zamišljene prikaze,

skinut ću joj preostalo blato s očiju. 

Neka gleda kako se rastapate.

Ovaj svijet je takav kakav je,

u njemu ima mjesta za sve.

Snove mi ne dirajte.


Tena Lončarević | Obitelj Gljivić

(
Glazba. Na pozornici sjedi obitelj, mama, tata i troje djece, nitko ni s kim ne razgovara, Sanja čita knjigu, a svi imaju mobitele u rukama i zure u ekrane. Dolazi pripovjedač, razgleda obitelj.)

PRIPOVJEDAČ: Obitelj Gljivić, kao što vidite, sasvim obična obitelj iz malenog mjesta Panjevi, sasvim obično provodi svoje poslijepodne. Kao i svaka druga obitelj u tom mjestu krasno drvenog imena, Gljivići znaju što je kvalitetno obiteljsko vrijeme, evo ih, svi su na okupu! Tko kaže da danas ne postoje obiteljske vrijednosti pogledajte ih samo!

(Pripovjedač odlazi s pozornice. Mama pući usne, slika selfie, nije zadovoljna, briše pa opet pokušava, sin Marko živčano udara po zaslonu mobitela u žaru igranja igrice, tata se hvata za glavu i vidno ljuti gledajući u mobitel, starija kći Sanja čita knjigu, mlađa kći Petra gleda crtić i smije se.)

MAMA (naređuje se iza djece, pokušava ih skupiti za slikanje, nasmijano): Ajde jedan selfie s mamom…

(Djeca ne reagiraju, svatko je na svom mobitelu, ne daju mami da ih skupi dovoljno blizu za slikanje.)

MAMA: Pa dajte, sličicu samo, svi objavljuju slike svoje djece po Instagramu, kao da su njihovi ljepši, evo vidi ovu; Sanjice (pokazuje kćeri), i sad je ona baš za objavljivanje, vid (gura kćeri mobitel pod nos), čim ju hrani pa je tolika…

SANJA: Mama, de prestani, nije ok bodišejmat jadnu curu…

Nikola Šimić Tonin | Editi Vlahov


u mreži mora

od pjesme sunce

blješti

zrakama Editine duše




četvrtak, 29. lipnja 2023.

Čarolija ivanjske noći, održan prvi ''Nocturnus COOLture vestigia lasae - Dodir s umjetnošću''


Varaždinske Toplice ponose se slavnom poviješću i lječilišnom tradicijom dugom  više od dvije tisuće godina, od doba Ilira i Rimljana, o čemu svjedoče i danas rado posjećivane rimske iskopine  i ostaci hramova Jupitera, Junone i Minerve na autentičnom arheološkom lokalitetu, Aquae Iasae. 

U tom čarobnom prostoru u subotu, 24. lipnja, među zidinama nekadašnje bazilike održan je prvi međunarodni festival ''Nocturnus COOLture vestigia lasae / Dodir s umjetnošću''. Radi se o novoj, poetsko – slikarsko - glazbeno- terapeutskoj manifestaciji povodom obilježavanja ljetnog solsticija na  arheološko, ekološko, lječilišno turistički atraktivnoj destinaciji. 

Vođeni povijesnim tragom i željom da se umjetnost ponovno smjesti u prostor u kojem je obitavala u davnini organizatori su objedinili različite grane umjetnosti u jedinstvenu cjelinu predstavivši mnogobrojnoj publici poeziju, glazbu i slikarstvo autora iz Slovenije i Hrvatske.

Udruga Ritam misli vas poziva na još jedan Jezičac literature

 



4. srpnja 2023. u kavani Stara vaga, Trg Matije Gupca 61, Varaždin, održat će se večer poezije i glazbe, slikarstva i pokreta. Večer umjetničkog prikaza skupine zaljubljenika u umjetnost iz Tolmina, susjedne nam Slovenije. 

Širiti vidike, biti otvoren za nove mogućnosti i uživati u darovima koje nam umjetnici objeručki donose je smisao punoće života. U Varaždinu će se predstaviti KD Nit u međunarodnom projektu ‘’Podajmo si roke’’.

Pružimo ruke umjetnicima iz Slovenije, budimo domaćini koji otvaraju vrata umjetnosti.

Ponesite neki svoj stih, poezija ruši sve barijere, umjetnost je bezgranična.


Grozdana Poljak | Ne daj životu da te čeka


Sanjam Sunce kako sviće

na prozorima naše kuće

uštipke na vrućem ognju

smijeh u šalici kave


Mjesec obasjao

sva guvna i zakržljale šume 

puteljke preko Vinca

I lokvu gdje kupaju se zmije


Sjetim se i tovara

šišarki, borova i kamenjara

zelenkada što po Kosi rastu


Na Piscima posađenog žita

djeteline na Radnjama 

I jagoda u Vuknovcima


Ljeta u Nerežišćima

plaže usred Splita

turista i brodova

magistrale povrh Trogira

tišine Čiova


Sve su priče ispričane

međe otkad zacrtane

kozice davno preboljene


U snu znam

da nikoga od njih nema više 

ni majke ni oca

ni babe ni dida

tetke niti strica

ni ujaka moga

Ni djetinjstva nema više

čemu onda da se budim iz tog sna


Ali vrijeme i bez njih teče

novi svijet se rađa

da opet imam voljeti koga

buditi se uz

nove priče i putovanja

dok Sunce još uvijek sja





Ivano Vukelić | Vesna

 

Svojom nas rukom ozdravi,

Svojom nas ljepotom oslijepi.

Zimi se suprotstavi,

Toplinom nas okrijepi.

 

Proljetne radosti nam donesi,

Cvrkut ptica nam vrati.

Snježne lavine odnesi

I hladne dane skrati.

 

Mladice nek' klijaju

I pupoljci niču.

Latice nek' blistaju

I šarenilo svog doma ističu.

 


Milan Drašković | Sve te priče


Sve te priče koje traže ravnotežu

Srodni slučajevi i prepoznavanje

Mesečev su kamen za dušu sećanja

Dvostruki izlet u zvezdano tkivo

Slično kao pesma o tajanstvenoj

Kao šum vremena u vlatima trave

Onda kad se ulice i snovi

Negde obično posle podneva

Presele u srce ljubavi



srijeda, 28. lipnja 2023.

Najava 5. Festivala drvenih kapela - promjena programa zbog kiše


5. Festival drvenih kapela otvorili smo 25. lipnja u prelijepoj kapeli sv. Barbare uz odličan Zagrebački tamburaški kvartet, a u utorak 27. lipnja u kapeli sv. Barbare u Brestu Pokupskom slušali smo Tereziju Cukrov uz repliku fortepiana iz mozartovog vremena. 

Danas, 28. lipnja predstavljamo mlade hrvatske graditelje instrumenata Pavla Severa i Zlatka Pavlinića, koncertom Igora Pare, barokna lutnja i Egona Mihajloviča, čembalo u kapeli sv. Martina u Starom Brodu u 20 sati. 
U četvrtak, 29. lipnja u 20 sati slušat ćemo sjajnog gitarista Srđana Bulata u kapeli sv. Ivana Pavla II u Ključić Brdu.
U petak, 30. lipnja u 20 sati, u kapeli sv. Ivana Krstitelja u Buševcu nastupit će naši slovenski gosti - Domen Marinčić, viola da gamba i Tomaž Sevšek, čembalo Atelijera Pavlinić.

U programu 5. Festivala drvenih kapela Sancta Barbara došlo je do izmjene u zadnja dva dana festivalskog programa zbog vremenskih neprilika. Koncert festivalskog ansambla Capella Lignum održat ćemo u subotu, 1. srpnja u 18 sati u Kapeli ranjenog Isusa, a ladanje u Donjem Podotočju uz jazz Trio Valerije Nikolovske održat ćemo u nedjelju, 2. srpnja u 19 sati. 

Sve informacije dostupne su na festivalskoj web stranici www.festivaldrvenihkapela.com

Subota / 1. srpnja / 18.00
Kapela ranjenog Isusa - Velika Gorica
Festivalski ansambl Capella Lignum

Nedjelja / 2. srpnja / 19 sati
Hiža Valentina - Donje Podotočje
Trio Valerije Nikolovske


Ljerka Varga | Pišem stihove


Pišem stihove da ih čitaju oni,
Koji traže istinu u tuđim riječima,
Koji traže istinu ljubavi u sjećanju,
Na peron stanice gledajući suzom,
Za odlazećim vlakom u suton.
Pišem stihove oproštaja s vremenom,
Gledajući kako sunce u zalazu tone,
Slušajući kako zvona grobljanska zvone,
A vjetar zavija preko križeva,
Dok tužno završava dan u titraju svijeće.
Dok ja pišem stihove, negdje umiru ljubavi,
Negdje vihore vihori, neki prazne čaše,
Da zaborav i samoća sjedne na tužne oči,
Da sat u noći zastane u gluho vrijeme,
Nadajući se svitanju i nečem novom.
Pišem stihove i ne zamjerite moju prisutnost,
Privijam riječi, rime i sonete na ranjenu dušu,
Milujući svako sjećanje suzama pred san,
Tražim spas u jutru, kad svitanje zasvijetli, Jer bliže sam oblacima, iza kojih dolazi mi dan. 

Nena Miljanović | (O)poruka ciklus Nokturna


Ja
Nestvarna
Podeljena na život i poetski san o njemu
U želji da utešim stradalnike stvarnosti
Sastavljam stihovan amanet
Neka se otvori
Za zatvorene u živote iz kojih se ne može
Samo za ne(o)venčane heroje
Što ležu u puste perine
I žive od paperja sna o onom kog vole
A osviću u dane bez pola sebe
Razdvojenima
Koje je ostavilo sve sem vere jednog u drugo
I vole se bez uslova i kraja
Vernicima ljubavi
Ostavljam (o)poruku mojih pesama
Da je plač ljubavi njena najveća pesma
Njima
Zaveštavam lavandna polja snova za postelje
I mojih pesama gorke lovore
Za vence pobednika bez pobede
Pod sedmim nebom
Kog se nisu domogli
A smogli su snagu da se ne ugase
Pod suncem
Koje im nije rodilo ni jedan zajednički dan
U amanet
Ostavljam poeme o sebi
I po pero iz krila orla i repa kukavice
Uz poruku
Ljubav je ptica u srcu
Što peva o nekome velika
Ili kuka nad sobom sićušna
Pevam
Ne tugujte
Ja ću za sve nas

Ivica Kesić | U suzi zarobljen


Topim se i noćas u oku tvom, znam

dok svežnje samoće privijaš na grudi

i tečem u suzi niz obraz ti blijedi

do kuta usana što drhte od studi.


Tihi jecaj bola progoni me dalje

niz vrat nježni u dolinu tihu,

čiju sam raskoš i mirise čulne

opjevao gordo u najljepšem stihu.


Jedva čujni otkucaji srca

tjeraju me dolje niz bjelinu tijela,

gdje sad urezujem samo stazu bola,

a nekada gorjeh k’o luč do pepela.


I tako zarobljen u nevinoj suzi

iz čije gorčine pobjeći ne mogu

kao teški grešnik što moli oproštaj

pokajnički padam ispred tvojih nogu.   

Književna nagrada za prevodilaštvo „Fikret Cacan“ za 2023., pripala je zadarskom književniku i prevoditelju nikoli šimiću toninu


Nikola Šimić Tonin, Busovljak, pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu i esejist, pisac udžbenika, književni, kazališni, filmski, likovni kritičar, prevoditelj s makedonskog, bugarskog i ruskog, antologičar, nakladnik, tekstopisac i novinar ovogodišnji je dobitnik izuzetne nagrade za prevodilaštvo „Fikret Cacan“.

Između ostaloga u zadnje dvije godine preveo je:

- Kad se ljubav pretvori u poeziju, Julijana Marinkovik, UDK: 821.163.3-1=163.42., Hrvatska Misao, Matica hrvatska Sarajevo, Časopis za umjetnost i znanost, God. 20., ISSN 1028-2246., Br. 4., 2016., 72/57., Nova serija, str. 24., priredio i preveo s makedonskog na hrvatski.

- Odrina, Petko Šipinkarovski, UDK: 821.163.3-1=163.42., Hrvatska Misao, Matica hrvatska Sarajevo, Časopis za umjetnost i znanost, God. 20., ISSN 1028-2246., Br. 4., 2016., 72/57., Nova serija, str. 25., Prepjev s makedonskog Snežana Aleksić Stanojlović / Nikola Šimić Tonin.

utorak, 27. lipnja 2023.

Vlado Franjević | Nekoliko značajnijih događanja tijekom 2023.