Kolumne

ponedjeljak, 31. srpnja 2023.

Jadranka Göttlicher | Izlaz



Bol se pojavila iznenada. U prsima, leđima i desnoj ruci. Bila sam baš na izlasku iz kuće u žurbi, kao i uvijek. Ne želim kasniti i nastojim ne osluškivati tijelo. Radila sam kao i uvijek, istim tempom i s istim osmijehom. Pod pauzom sam izašla na zrak. Nikog nisam pozvala. Trebala mi je šetnja. Nastojala sam ne misliti na tu iznenadnu i upornu bol. Trudila sam se misliti na more. Da, treba tajnici reći kad se spremam potrošiti ostatak godišnjeg odmora.

Vratila sam se u sobu i latila se telefona. Primijetila sam da me Višnja gleda s nekom nelagodom.

„Da, dvadesetprvi šesti do drugog sedmog. Hvala!“, rekla sam brzo kao da će to nekako pomoći.

„Većina je tražila nekako u to vrijeme, ali tebi će sigurno dati. Ti si tu najstarija.“ Rekla je Višnja bez zajedljivosti. Zapravo se u njenom glasu osjetila briga. Vrijeme je da joj kažem. Radni je dan već zašao u drugu polovicu, kad se slabije radi, a problemi se nakupljaju.

„Znaš, jako me boli desna strana, grudi, ruka, leđa. Nisu pomogli ni brufeni. Ne da mi se ići doktoru, a kažu da rak ne boli.“

Obje smo se nasmijale. Ali nešto se uvuklo i u mene i u nju i u naš odnos. Nešto novo.

Jasminka-Hržić Grubelić | Sretna


Odlazak

Svijet je sklisko, vrtoglavo i nepoznato mjesto. Osjećam se odvojeno od svog vlastitog tijela, moje ruke i noge više nisu moje.

- Kako se zovete, gospođo?- pitanje je banalno, uobičajeno. Pokušavam se predstaviti ali ne uspijevam. Usta su mi nepomična, nijema. Zaista želim odgovoriti, ali ne mogu. Koncentriram se na dovođenje zadovoljavajuće količine kisika u pluća. Šum u glavi postaje nesnosan.

- Kako se zovete, gospođo?- drži me za ramena dok ponavlja pitanje. Glas mu postaje blago paničan. 

Nemam pojma. Nemam pojma kako se zovem. I tko je ovaj čovjek? Zašto mi se unosi u lice? Čega se boji? Gdje sam, uostalom? Tko sam? I mene preplavljuje strah. 

Tko sam?

Svijet blijedi, pretvara se u zonu sumraka a zatim u noć. 

- Poštovanje, gospođo.- začuje se glas iz tmine. Iskrice svjetlosti materijaliziraju tvoju pojavu. Sjajiš. Zbunjena sam i dezorijentirana. 

- Idemo na putovanje-kažeš

Ti si Vodič, kažeš.

Putovanje 

Pravim se gluha. I nijema. Usmjeravam se na neko drugo mjesto, u neko drugo vrijeme. Gutam riječi koje mi naviru jer znam da je potpuno besmisleno upuštati se raspravu s tobom. Britkiji si i brži na jeziku od mene, u našim duelima ti si onaj koji odnosi pobjedu. Zato brojim do deset, stotinu, tisuću. Brojim toliko dugo da mi ponestaje brojki. Izbjegavam provokacije gledajući u vjetar koji protjeruje sunce iz mog vidokruga. Trudim se biti hladna prema tebi, prema sebi, prema nama.

Mogla bih ti reći da te više ne volim.

Mogla bih to zaista i osjeća ti ako je ne-ljubav nešto što se može nazvati osjećajem možda bi takva jedna izjava konačno stavila točku na ove besmislice koje mi traće energiju, vrijeme, život. A možda bi sve postalo još gore, jer bih lagala.

Mogla bih ti reći da te volim bez uvjeta.

subota, 29. srpnja 2023.

Varaždinsko književno društvo raspisalo je natječaj za 31. recital suvremenog hrvatskog pjesništva Senje i meteori

 VARAŽDINSKO KNJIŽEVNO DRUŠTVO


raspisuje natječaj za


XXXI. RECITAL  


SUVREMENOG HRVATSKOG PJESNIŠTVA


„SENJE I METEORI” 



Na natječaju za XXXI. recital suvremenog hrvatskog pjesništva „Senje i meteori” mogu sudjelovati građani iz zemlje i inozemstva s dosad neobjavljenim pjesmama na hrvatskom standardnom jeziku i kajkavskom narječju bez obzira na teme i motive.

Autorima najboljih pjesama bit će uručene  nagrade u obliku plakete prema odluci  Prosudbenog povjerenstva: 

- za najbolju pjesmu na hrvatskom standardnom jeziku

- za najbolju pjesmu na kajkavskom narječju 

- za pjesmu koja najbolje izražava nadahnuće povijesnim nasljeđem i/ili sadašnjošću grada Varaždina (cehovi, znamenite ličnosti, stare zgrade, spomenici, Drava, Stari grad, požar, potres, husari, vještice, ratna razaranja grada i sl.)

Pjesme, koje izabere  Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Ivana Skuhala Karasman, predsjednica,  Biserka Težački Kekić, članica i Tugomir Orak, član, bit će javno izvedene na recitalu i objavljene u zborniku „Senje i meteori.”

 Svaki autor može poslati najviše dvije  pjesme na hrvatskom standardnom jeziku i dvije pjesme na kajkavskom narječju, sve potpisane istom zaporkom. Pjesme ne smiju biti objavljene te se ne smiju istovremeno slati na druge natječaje.

Lektorirane pjesme (oblik pisma Times New Roman, veličina 12, razmak 1,5), i rješenje zaporke s imenom i prezimenom autora, adresom, brojem telefona i mobitela te adresom elektronske pošte  šalju se u doc. formatu na e-mail adresu:   vz.knjizevno.drustvo@gmail.com. U predmet upisati - Senje i meteori 2023.


Pjesme se primaju do 31. kolovoza 2023. godine.


Pjesme se ne vraćaju.  Završna će se priredba održati  sredinom prosinca u čast Dana grada Varaždina.


DONATOR:  GRAD VARAŽDIN


Grad Varaždin - Službene internet stranice Grada Varaždina


petak, 28. srpnja 2023.

Slavica Čilaš | Jedan pogled


Jedan je pogled kao more
Preplavljuje ga čarolija osunčanih valova
što ne zna za godišnja doba 
Dovodi do ruba sjećanja 
gdje se otkrivaju prividi
morskih daljina
I nalaze pripitomljene riječi 
kojima plima i oseka daju
posve nova značenja 

Susret s jednim pogledom je
čarobno plavetan.
I uvijek iznova
Kao s morem 


Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Jagode Iličić "Uspavanka za Knjigosaura"

https://knjigosaur.ba/wp-content/uploads/2023/03/Jagoda-Ilicic_knjiga_uspavanka-za-knjigosaura_c.pdf

Piše: Mirjana Mrkela 

Upoznavanje 

Moja prijateljica Jagoda i ja nismo se upoznale na ljetovanju. Ne, bilo je to na jednom mjestu gdje su svi bili svečano odjeveni. Očekivali smo proglašenje najbolje knjige. Jagoda i ja sjele smo u prvi red jer smo unaprijed znale da smo najbolje. Onda je Jagodin stolac popustio i ona se našla na podu. Nije bila pozlijeđena, samo zbunjena. A tko ne bi! Dotjeraš se, najbolji si i onda — bam! 

— Eksplozija, ludnica! — oduševljeno sam rekla. — Ovo ti je znak da si pobjednica. 

— Ovo joj je znak da bi i mene netko nešto trebao pitati. — ljutito je rekla Knjigolina. 

Ne mogu reći da sam začuđeno buljila u nju. Bila sam začuđena, ali bez buljenja, jer Knjigoline zapravo nema. 

— Nema? — opet se žestila ta gospođa. — Hoćeš reći da se ne brinem za Knjigosaura? Da Oto nije moj najbolji prijatelj? Da nisam na moru srela jednog princa? 

— Hm, pa, ovaj... — mucala sam, smišljajući odgovor. 

Onda je započelo proglašenje pobjednika. Pobjednica je bila knjiga "Uspavanka za Knjigosaura". Poslije smo pričali i smijali se i pjevali. I svašta nešto, a Knjigolini još nisam odgovorila. 

Zato će mi biti drago da sada ponešto priznam. Istina je sve što Knjigolina kaže. 

"Princ Perunika živi u gradu iza pet bregova ijedne planine. Knjigolina gaje upoznala na Čudesnom Otoku. Skupljali su školjke. Jedne su večeri oboje šetali plažom i onda su se sreli i zadivili. Princ je rekao kako Knjigolina ima divnu kosu a ona je rekla kako on ima divan nos." 


Ljubav, ljubav i ljubav 

Ta Knjigolina nije najbolja na svijetu. Nije ni najljepša ni najelegantnija ni najumiljatija. Ima padobranastu haljinu i zna biti tvrdoglava. 

"Uzalud je Oto doziva. 

— Knjigoliiiina, siđi da jedemo kolače!" 

Ali svatko ima mana, svatko posebno i svi mi skupa. 

"Kada Oto peca on ne radi ništa drugo. 

Hajde da sjednemo kraj njega i zabacimo udicu. Sad svi pecamo i baš nas briga koliko je sati." 

A dok vi pecate, otkrit ću vam još nešto: ovaj roman Jagode Iličić pun je ljubavi. Knjigosaur voli Knjigolinu, Flora i Faun vole jedno drugo, Knjigolina voli princa. 

"— Kad sam se sjetila koliko ga volim, nije mi bilo teško sjetiti se pravih riječi. [...] I onda sam razumjela da nije potrebno ići na kraj svijeta po prave riječi. One pronađu tebe kada dođe pravo vrijeme." 

Ja volim prave riječi i volim putovanja. I volim sve Jagodine junake. A volim i vas jer čitate čak i kad nema škole. 


Za kraj priče 

Ovdje ni blizu nije kraj Jagodine priče. Nije ni kraj svijeta, sudeći po onome što je Knjigolina rekla Jagodi. 

"— Mi te nećemo ostaviti samu na kraju svijeta. — rekla je podigavši nos kao da prkosi nečemu." 

Ili, kao što je Jagoda rekla svojim čitateljima

"Ako ste stigli do ovdje onda sigurno možete sami nastaviti dalje." 

Ne znam kako ćete vi, ali ja ću nastaviti drugi put. Zato, za kraj moje današnje priče, podsjećam vas gdje možete pronaći Jagodin roman i uspavanku i sve i svašta: 


https://knjigosaur.ba/wp-content/uploads/2023/03/Jagoda-Ilicic_knjiga_uspavanka-za-knjigosaura_c.pdf


I još nešto važno što je Jagodi rekla ona prezaljubljena zaljubljenica: 

"— Ja sam pretjerala, ja! — vikala mi je iz čamca dok se more talasalo sve više i više — Zašto nisi smislila nešto drugo? Otkud ta Drndara da se pojavi i još da ljubi mog Princa?

Morat ću i ja njoj podviknuti. Neće ona tako s mojom prijateljicom! A s tom Drndarom, također, još ćemo vidjeti što će biti.

četvrtak, 27. srpnja 2023.

Ivano Vukelić | Moj svijet

 

Svoj svijet u snovima stvaram,

A njega krasi voda studena.

Dok u krilo majci Mokoši padam,

Padaju i snjegovi na vrhu planina.

 

Moj svijet čuva oko Peruna

I njegova sjekira gromovita.

U dubinama ispod sjena,

Razdvaja se smrt od života.

 

Za proklete duše izdajničke 

Spremne su ralje Černoboga.

Za sve Bjelunove suradnike

Spremna sva ljepota svijeta ovoga. 

 


Milan Drašković | Stara istina

 

Hladna hipoteza se otrgla

Sa Puta ukrštenih sudbina

Hoteći da traje u tišini

Obale bez stalnih talasa

Gde groteske su česte kulise

A govor gnostika uočljiv

Pokazatelj stare istine

Da obično sve je krug

Uglavnom pravilan


srijeda, 26. srpnja 2023.

Helga Antoloić | Priča o plišanom mačku


Tko to viri iza police s igračkama i kao da radoznalo promatra sve što se zbiva? To je on, mali simpatični plišani crno bijeli mačak s velikim okicama i crvenim nosom.

Dok drugi plišanci nepomično sjede on kao da nekog traži i doziva na igru.

Da može pričati puno bi nam priča ispričao kako je nekad bio omiljena igračka i kako je svugdje putovao a sad kad su djeca odrasla on je vraćen na policu s igračkama. To nije fer jer još uvijek nekome može pružiti radost i veselje cčm ga pogledate u te velike smiješne okice.

Jednog dana u sobu je ušao mali razigrani dječak koji je posjetio baku i počeo se igrati s igračkama koje su se nalazile na polici, bilo ih je puno svih boja i oblika i dječak je vriskao od sreće . Kad je odlazio kući htio je ponijeti sa sobom nekoliko igračaka i naravno malog crno bijelog plišanog macka. Došavši kući spremio je svoje igračke u kutiju za igračke, a macka je uzeo u svoj krevetić i zagrlivši ga čvrsto zaspao.

Postali su nerazdvojni, igrali su se zajedno, šetali, kupali se i spavao je pokraj njega svake noći. Mačak je bio nekako poseban uvijek spreman za igru i iako već pomalo dotrajao budio je još uvijek osmijeh i veselje tko god bi ga pogledao.

Jedne se večeri dječak sa svojim roditeljima vraćao s izleta i došavši kući vidio je da mu je omiljena igračka izgubljena, tražio ju je posvuda ,ali očito ju je izgubio na izletu. Sav u suzama dječak je jedva zaspao. U snu je čuo kako ga mačak doziva te je krenuo u potragu za njim.

Prolaznik koji je pronašao macka uvidjevši da nije nova igračka bacio ga je u kontejner za smeće. To je moja igračka vikao je dječak vratite mi ju , ali prolaznik ga nije čuo.

Probudivši se uplakani dječak shvatio je da je to sve bio samo ružan san i da njegov mali ,simpatični, crno bijeli mačak spava pored njega. Zagrlio ga je najjače što je mogao i još su se dugo, dugo vremena igrali zajedno.

Izložba o arheologiji kruha


Petar Brajnović tumači
koncepciju izložbe
KRUH S NEBA ZA SVE
Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

U istarskom Novigradu je u petak, 14. srpnja 2023. u 21 sat u Galeriji Rigo a u organizaciji Muzeja Lapidarium otvorena izložba Petra Brajnovića pod naslovom "Kruh s neba za sve". To je zanimljiva izložba o arheologiji kruha ili izložba o kruhu s neba za sve kakav je i naziv izložbe. Izložba o kruhu asocira na opise i usporedbe poznatog pisca Predraga Matvejevića u knjizi "Kruh naš" koji govori:"Putovi kruha i vjere nekad su istovjetni, bliski, usporedni. Ne uvijek i ne svugdje. Tamo gdje se razilaze nastaju nesporazumi, sporovi, sukobi."

Kao što Matvejević daje prikaz  kruha koji je prisutan u vjeri i molitvi jer  kruh je judeo-kršćanska predaja uvela u obred i liturgiju. Posvetili su ga, prije Talmuda i Biblije ili istodobno s njima, a mitovi Babilonije i Mezopotamije, Bliskog i Dalekog istoka su i povijest civilizacije. Spomenut je u Kur'anu, istaknut i kod hasida i opisan kroz vrijeme i prostor. Time je pisac Matvejević u opisu kruha dao čitavu povijest čovječanstva i to analitički, antropološki, povijesno, literarno i poetski. Put kroz "kruh naš svagdašnji" ili možemo ovaj put reći  KRUHU ZA SVE najbolja je povijest i priča o kruhu u svjetovnom i svetom (religijskom) postojanju.

Na otvorenju izložbe Jerica Ziherl,
Petar Brajnović i Suzana Marjanić
u Galeriji Rigo
Tako na izložbi u Galeriji Rigo Petar Brajnović – izložba o purifikaciji (beskvasnog) kruha poziva se na biblijske citate i na umjetnikova razmišljanja o Ezekijelu kao performeru nad performerima koji je kruh pekao na kravljoj ili čak na ljudskoj balegi. Predstavljen je kockasti format kruha koji Petar Brajnović uzima iz hebrejske tradicije koji se peče u ručno rađenim aluminijskim kalupima sa šarafima i natpisima NERON, DRECK BREAD EZEKIEL, SURPLUS s asocijacijama na vojnički, ratni kruh od Neronove, rimske vojske preko Američke revolucije do suvremenih ratova.

Na izložbama postavljena je i velika bijela vaza, ustvari vrč s ispisanom porukom STAGE 1 KRUH S NEBA, KOSMOS – u značenju pozornice gdje se blaguje taj kruh. A tu je i ZAVJETNI KOVČEG o osvajanju kruha u Petrovom pristupu religioznosti kroz usta...

Vezano uz ovu izložbu za Petra Brajnovića je i očeva umjetnička i etička ostavština o konceptualizaciji kruha koja je važnija od svih ostalih pitanja. Kruh s neba za sve je želja njegova oca Marčela Brajnovića (Rovinjsko Selo, 1934. - 2021.), umjetnika koji je oformio jedinstveni Centar slikarstva neba i zemlje na Golom Brdu ponad Rovinjskog Sela.

Kao najmlađi član iz umjetničke obitelji Brajnović, upravo je njegov sin Petar preuzeo misiju seniora – svoga Oca - i sve ove artefakte koje vidimo na ovoj krušnoj izložbi nemoguće je odijeliti od te obitelji i tog prostora.

O iznimnom umjetniku Petru Brajnoviću, kako je napisala Suzana Marjanić u predgovoru kataloga, navodi se obično da je nepredvidljiv, divlje naravi, „umjetnik koji se bori protiv monolitne svijesti bilo jednoumlja bilo maloumlja”. Za povjesničare umjetnosti PetarBrajnović je zanimljiv zbog sustavnoga, svakodnevnoga negiranja pravila koja su potrebna za stvaranje umjetničke karijere. Navodi se u Katalogu „Stoga Petar i živi u Kuli daleko od centričnosti rajsko-monolitnoga Zagreba. Kula i travnati prostor oko nje nalik je na fragment neke pomaknute, postmanirističke Gaudíjeve građevine u spoju s Parkom čudovišta i Svetom šumom u Bomarzu.“

Kustosica izložbe je dr.sc. Jerica Ziherl, ravnateljica Muzeja Lapidarium u Novigradu, a realizaciju izložbe omogućili su Istarska županija – Upravni odjel za kulturu i zavičajnost, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Novigrad-Cittanova.

Izložba je otvorena u Galeriji Rigo, Velika ulica 5, 52466 Novigrad-Cittanova do 6. kolovoza 2023. i može se razgledati od utorka do nedjelje od 19 do 22 sata.





Milan Frčko | Najljepše ljubavi ne mogu se opisati


Srce ih samo za sebe čuva.
Tišinu i strpljenje i nebo poštuje.
Zemlja je skromna i ponizna i zbog
toga se stalno obnavlja i vječno živi.
Prekomjerne posjete nas uznemiravaju. 
Radi toga nam u goste dolaze
prijatelji, a ne anđeli.
Preko njih i milost dolazi.
Duša je ta koja pamti, a ne srce.
Srce je potrebno ljubavi.
A razum?
On zaboravlja i zauzet je s poslom.
Osim duhovne hrane, čovjek mora i 
nešto konkretno jesti.

utorak, 25. srpnja 2023.

Nena Miljanović |Dugo putovanje u noć


Ne
Ne putujem ja nigde noćas
Vidite da nemam prtljag
Ništa ne odnosim (kao što nisam ni donela)
Prosto
Učinilo mi se zgodno da ovo ovako naslovim
Zbog ideje o odloženom samoubistvu
Iz istoimene drame Judžina O’ Nila
Uzmimo da mi se sedi na ovom imaginarnom peronu
Zbog iluzije da nekog čekam
I ne povezujte me ni sa Karenjinom
Nemam nameru da se bacim pod voz
Da nameravam da se ubijem
Izabrala bih tiši i elegantniji način
Na kraju krajeva
Ne tiče vas se zašto naizmenično pevam i plačem
Možda sam konačno umrla i sebi kao njemu
I radujem se i tugujem od olakšanja...
...Ili sam zamislila da sam Elektra
I nadam se
Da ću do jutra postati jedna od Vlašića
I kao zvezda repatica juriti nebom
Do mrtve tačke od koje vreme teče unazad
I ukrštaju se njegova i moja prošlost
Možda stignem voz koji sam propustila
Sudbina poezija ili neka druga izmišljotina
Možda priskoči u pomoć i odgovori me od umiranja
Možda čak i odložim odlazak…
U svakom slučaju i da odlazim
Ovo je samo moje dugo putovanje u sebe
Bez vas vi moji gorki i slatki stihovi
Ne pokušavajte da me odgovorite ili nagovorite
Pustite samo da istekne noć
Da izbledim sa Vlašićima
Nad Zemljom prugama i životima
Konačno ukrštenim
Ili raskrštenim

Kristina Jug | Mont Saint-Michel

 



Između stoljetnih zidova manastira šuljaju se naši koraci.

Na sunčevu svjetlu razigrani,

a u predvečerje tiši.


Sunce polako uranja u more,

a i vjetar posustaje.

Mistika zidina pojačava,

miris biljaka draži nam nosnice.


Naši koraci i dalje naizmjenično

poigravaju se ritmično, ali i pomalo teško.

Samo manastir prkosi vremenu.

Monah je zadubljen u svoju knjigu,

na rubu hridi spokojan u suton.

Miris mora i ružmarina tjera sumnju

da samoća spava u njemu.


Na kraju ćemo otići.

mi, isprepletenih prstiju,

turističkim autobusom preko mosta,

a monah u svoju sobicu.


More će ostati. Neumorno se ljuljati čitavu noć.


Zidine su nekako hladnije. Koraci su tiši.

Osamljeni. Ima ih manje.

Samo vjetar huči. Ovoga puta nema mirisa.

Tu sam sama. Siječanj je.


I  monah je umro kao i naša ljubav.

                                         


ponedjeljak, 24. srpnja 2023.

Održan sastanak projekta ‘’Dance to improve physical, mental, and social health’’ u Rijeci

 

U utorak 18.7.2023. u Rijeci je održan projektni sastanak Erasmus+ projekta ‘’Dance4DYP” u Rijeci. Ovaj projekt ima za cilj razviti  program modernog plesa za mlade u nepovoljnom položaju i poboljšati njihovo zdravlje, a analizirat će se i psihološko zdravlje. Tjelesno zdravlje sudionika mjerit će se kroz fizičku spremnost, njihovu psihološku dobrobit kroz sliku o tijelu i samopoštovanje. Iako je ovaj plesni program usmjeren na mlade i drugi članovi zajednice bit će pozvani da se pridruže ovom projektu. Dance4DYP program će biti razvijen u Španjolskoj, Italiji i Hrvatskoj, očekuje se da će pozitivno utjecati na djecu i adolescente, uključivanjem u novu motivirajuću inicijativu koju će podijeliti sa svojim obiteljima, učiteljima i mentorima.

U projektu sudjeluju: University of Murcia kao koordinator projekta te partneri CUS Palermo iz Italije i Savez športova osoba s invaliditetom PGŽ iz Hrvatske

Savez športova osoba s invaliditetom Primorsko-goranske županije poziva roditelje mladih i djece s teškoćama da prijave svoju djecu na besplatne plesne radionice i ostale sportske aktivnosti Saveza koje počinju od rujna 2023. Prijave na broj 051-312-226.

 



 

Slava Rosandić | Svatko ima svoje demone…

 

… i premda nas okružuju 

obojani živući oblici

i prštavi zemljokrajolici - 

svatko strahuje 

i samuje

zbog nečeg…

Zar? 

zbog poraza i neuspjeha;

zarad bolesti il' pak

zatomljenih, prešućenih

panika, fobija, trauma, smrti…

Zar?

zbog neizvjesnosti, gubitaka, 

sivila i bezličnosti 

dneva svagdašnjih!?


Svatko neželjeno ali ipak! obilato, hrani svoje gladuše - demone…


I najgore je uprav' to - 

što im se nikuda i nikako i nikada - 

ne može umaknuti…

… jer bježe i putuju s nama - 

neraskidivo utkani u umu, 

krvavim noktima ukopani - 

urasli… 

… u naše tkivo!


Jasminka-Hržić Grubelić | Fjaka

 

Jeba te, al je vruće. Kalma je bonaca, sve je zaleglo. Bandira na zvoniku ne mrda. Na radiju puštaju Doris Dragović, cili album. Bit će da se ni njima ne da radit po ovon zvizdanu. Nema ni muva, tako ti Boga, tolko je vruće i suvo. Baš bi iša malo ubit oko. Ajme, al san se naija, ova moja baš lipo kuva. Još san i popija žmuj bevande, šta reć. Popija bi ja još, al ne da ovi moj vrag od žene. A danas bi moga bit muško i lagano je odjebat pa mrknit bar još jednu. I`l dvi. Pa žedan san a i vino nan je baš dobro ove godine. Šteta ga vodon ridit. E, a moga bi popit i čašu ciloga. Aj, evo, išla je na dvor, neće ni skužit…. Ajme šta je dobro iskrenit čašu ladnog bilog na vaki dan!

  • Mate, beštijo, jesan ti rekla da smiš popit samo jednu ritku bevandu posli ručka!

Ma kako je skužila?! Gledan je u čudu.

  • Šta si blesav, nisan ćorava, po bocuna fali!

Drugi put ću dotočit vode u bocu, kako se toga nisan pri sitija?! Ajme sad neće prestat govorit po ure, satrt će mi cili gušt. A kad san je prvi put pojubija bila je opita ka i ja. I umiljata. Ka mačka. A vidi je sad. Brontulaje po cile dane. Ista njena mater. 

  • Dobar dan, Mare! Jeste doma? Evo nas, došli smo!

Jebate, dozva san je. Punicu, mislin. Evo je, došla je s malin, čuvala ga, dok smo radili. A baš ga je mogla počuvat još dvi ure, da malo odmorin. Jebate, ne znan jel mi se vako spi od posla il vina, al brate, da mi je sad leć, Boga bi vidija.

  • Jerko, reci mami dobar dan!

Mami, mami. A tati? Tati ništa, isto ka da me i nema. A možda i bolje, možda uspin na stolici malo odrimat. Ma moš mislit. Evo ga, već je počeja plakat. Nih dvi su se uzvrtile oko njega ka dvi kokoši.

  • Nemoj, Jere, nemoj plakat, molin te. Evo, dat će mama…šta bi tija, ljubavi? Jel ti pelena mokra pa ti smeta? Daj da mama vidi…Aj, zlato, nemoj se tako bacat, daj da te prominin, bit će ti lakše… ajde ljubavi…

Punica ide po suvu pelenu, a mali se ne da ni taknit. Bit će da i njemu smeta ova vrućina, nervozan je za popizdit. Dok se ona bori sa malin, ja gledan di bi moga uvatit crtu, dok me niko ne abadaje. A e, moš mislit. Evo je, žena  se sitila da san tu i kreću rafalne zapovidi.

  • Pojačaj klimu, stavi za kavu, pospremi suđe u makinu, al po malo da ne lupaš i stišaj ti prokleti radio. Jesi me čuja?

Govori ispod glasa, ton joj je miran, ali znan kolko je sati. Dižen se bez riči, slušan, šta ću. Zadnje što nan triba je svađa pred diteton i punicon. Punica se vratila s čiston pelenon.

  • A, vidi njega, odlipia se od stolice! Ma bravo, zete, bravo. Veliki je to uspih za tebe.

E, pa da ovo ni za popizdit?! U mojoj kući?!

  • Šuti, ma. Ne provociraj bez veze. Ostavi ga na miru. Daj mi tu pelenu.

Moja Mare. Ljube moja. I sa materon priča ka i s menon. Tiho i mirno. Punica je začepila, mali i dalje plače.

  • Ššššššššššš…lipi moj veliki dečko…aj, strpi se malo, znan da ti ovo smeta, al moramo…evo, sad će mama, samo čas…

Traje to presvlačenje desetak minuti. Skuva san kavu, ja i punica sidimo uz pune čikare i šutimo. Evo je, ka da ima neku čaroliju, ili šta ja znan šta, uspila je presvuć i umirit maloga. Sidi joj u krilu, glavu je naslonija na njena prsa i prebire prstiće. Presta je plakat, iako još malo trza tilon i glavon. Dobro je, bit će dobro. Možda i zaspi. I ja bi onda moga ić leć, jebate, šta bi to bilo dobro. A u kurac!

  • Evo me, došla san doma! Mamaaaaa, ima li šta za izist?