Sven i "Ninočka Vasiljevna" u Splitu | Promocija za pamćenje!

tekst: Nada Vučičić

foto:  Zlatka Franković

Split/ 30. siječnja u knjižnici Marka Marulića  TRSTIH je promovirao zbirku ljubavne poezije  Ninočka Vasiljevna - autora Sven Adam Evin –  književnika čiji pravi identitet ne znamo.

Znamo samo da je potpisao svoju četvrtu zbirku (knjigu) imenom Sven Adam Evin, kao i prethodne:

2015.  Zmijski car (izdanje Matica hrvatska)

2017.  Poeme – Preobrazba- sentimentalno putovanje (VBZ izdanje)

2018.  175 Soneta (izdanje Matica hrvatska)

Pojedinost koju malo čitatelja zna, jeste – da se autor odrekao, u korist poezije, vlastite dobiti.

Jasno je da se svi pitaju:

Tko je tajanstveni pjesnik koji svakodnevno na svojim Facebook stranicama objavljuje pregrš sjajnih pjesama?

Tko je taj koji svakodnevno oplemenjuje virtualni svijet svojom umjetnošću i poručuje i vrišti da poezija nije umrla?!

Svjesni samo da se pojavio iz tame Nepoznat Netko, anonimni poetski borac za ljepotu i plemenitost duha koji stavlja imperativ na UMJETNIČKO DJELO! Na vrijednost! Vještinu, erudiciju, lucidnost, osebujnost. Na duhovitost, ironiju, sarkazam… Često i crni humor na svoj račun.

Na nepresušni izvor kreacije!

Na stih sazdan elegancijom i harmonijom forme i značenja, strukture koja osvaja dubinom, pjesničkom vještinom, maštom, iskričavim duhom…

Nepoznati Netko koji  je poručio u stihovima:

„Netko konačno reći mora:

Čitajte pjesmu, ne autora!“

Uostalom, nije niti bitno tko je!

Zbirka  Ninočka Vasiljevna je ukoričena pred kraj 2019. godine (izdavač  Časopis Kvaka –  kao nakladnik urednica Sonja Smolec, recenziju potpisuje poznata književnica  Božica Jelušić), i  prvo izdanje je rasprodano. I to govori o vrsnoj poeziji  velikog pjesnika dodatno.

„ …Ninočka je dijete rijeke, silnog Jeniseja, koji pak oblikuje sibirski krajolik, jedan od najdivnijih i
jedan od najtajanstvenijih, najsurovijih i najzačudnijih na našoj majčinskoj Zemlji“  piše Božica Jelušić u recenziji.

Pjesme su tako zorno opisale sibirske predjele, biljke i životinje tog podneblja kao da  pjesnik sam izrasta iz njih. Zbirka je saska (bajka) o Rusiji i Ninočki Vasiljevnoj, o ljubavi  praiskonskoj, o lovcu i lovini i obrnuto, o hladnom  podneblju Sibira…

Trstih (u Splitu) ju je i promovirao na „poseban“ (neklasičan) način. Glazbeno scenskim  recitalom.

Na ruskom jeziku govorenim pjesmama (koje je prevela i govorila na materinjem ruskom prof. Elena Gabrić – predsjednicaRKD izvor „koordinacijski savjet organizacija ruskih sunarodnjaka u Hrvatskoj“)

Za klavirom je bila Mejrema Reuter i pjevala ruske  pjesme, govorila Svenove Ninočke i muzikom pratila ostale sudionike. Luči Lončar, Ljubicu Rogulj, Marijana Grbavca glumca, Anđelku Rađu. Anđelka Korčulanić je izrecitirala svoj vs na Ninočku a Damir Trogrlić Was zaokružio priču Sven Adam Evinovom Saskom o purpur cvijetu.

Slikarica Mirjana Berka, inspirirana Sven Adam Evin poezijom izložila je nekoliko slika u sklopu promocije.

Publika, njih devedesetak, oduševljena Sven Adam Evinovom vrsnom poezijom  koju su slikovito dočaravali sudionici pokušavajući  približiti daleku Rusiju, uživali su pedesetak minuta.

Najavu promocije zbirke podržao je HRT- HR radio Split čitanjem sedam dana, svakodnevno po jednu pjesmu o Ninočki Vasiljevnoj. (čitao glumac Marijan Grbavac )

TRSTIH – kulturni  projekt knjižnice Marka Marulića – voditeljice Vesna J.Oštrek  i Nada Vučičić- s radošću je odradio promociju zbirke.

Mejrema Reuter za klavirom


Izvor teksta: Hrvatski glas Berlin

Nada Vučičić | Tomića vinogradi - 3

TREĆI DIO (Tomića vinogradi - carstvo umjetnosti)

VJENČANJE

Gosp. Andro pali televiziju.

Bunim se. Smeta me u podrumu prošlosti. Jednostavno ne spada tu.

- Nije dugo, svidjet će vam se. Dvije minute: govori mi blagim glasom punim razumijevanja.

- Zabogamiloga ovaj me čovjek poznaje "iznutra" -

Zatvaram se dublje i šutim.

Nada Vučičić | Tomića vinogradi - 2

Carstvo umjetnosti

Pitam gosp. Tomića piše li prozu, poeziju.

- Samo čitam, baš sad sam dobio...

Nedostaje mi potvrdan odgovor. Čini mi se da bi jedino on mogao ispričati svoju priču životnog putovanja i da bi to bila prava poslastica potkrijepljena podacima koji bi potvrdili čarobnost života.

Čujem glas Zvjezdane kako mi govori, kada sam joj postavila pitanje otkuda joj naviru tolike pjesme:

- Ne znam, sjednem i zapisujem, teku iz mene.

Tko nam to šalje s izvora svojih ljepotu? Jesmo li samo glas onih prije nas? Da se ljepota i posebnosti ne zaborave?

Iz daljine zabljesnu me slike iz filma "8 Povjerenik" Otkuda piscu Renatu Baretiću priča o otoku u kojoj je ispričao priču posebnog života kojim otoci više ne živi.? Dugo već ne žive!

A on ju je uspio riječima oslikati. I pobrati mnoge nagrade, jer čežnja je u genima zapisana za slikama naše prošlosti.

Nastavljamo obilazak vinskih podruma gosp. Tomića. Zapravo nas vodi na kat gdje su uredi. Ugođaj isti, smirujući posebnošću izloženih umjetnina, diskretno uklopljenih u prostor s mirisom prošlosti.

I ulaz u sobu monitora. Svaki pokret posjetitelja se prati na monitorima. Iznenađena sam jer nisam (u dosadašnjem razgledanju) nigdje primijetila kameru. Onu što visi i bode oči nepripadnošću prostoru.

Gosp. Tomić spominje svog sina koji je direktor njihove firme, petnaestak zaposlenih, vinograde, turistička razgledanja...

Razmišljam samo o uzvišenom miru koji zaposjeda sve više moje tijelo ali i moje uzavrele misli:

- Priča, posebna priča, tvoja priča, diši i pamti!

Hoće li sve ostati čarobno, umjetnički jako kada sin sve preuzme?

Nismo ga upoznale ali nadam se da je naslijedio očevu ljubav i gene stare loze.

PODRUM

Ne impresioniraju me inoks posude, aparati postrojenja za vino. Sve blista čistoćom, odabranom temperaturom najboljom za sve što vino čini posebnim.

Raj priče je iza sljedećih vrata.

Prošlost u kamenim zidovima, replici stolova, udubljenja u koja su smještene priče prošlih vremena.

Prva misao:

Ave Cezare!

Gozba.

Prostor za degustacije vina. Za druženja u slavljenju. Sklapanje poslovnih poteza. Tišina za odmor. Mjesto za priče. Za susret s posebnošću prošlosti.

Čujem vlastiti glas: Pisat ću o ovom. Gosp. Tomić se smiješi dok me gleda.

Zvjezdana (uvijek ima kontrolu nad sobom) pita, umjesto mene:

Smije li?

- Naravno, samo ne o planovima koje sam spominjao, moraju ostati iznenađenje! Odgovara.

Pita me jesam li antialkoholičar (ne pijem vino)

Objašnjavam da nisam, pijem druga pića, samo vino ne.

Degustiram Euforiju. Liker od kadulje i rogača. Rade Tomić vinarije i druga pića s travama i voćem hvarskog otočja.

Brojne su nagrade i priznanja svjetska dobili.Potvrđuje kvalitetu miris, okus i vlastiti osjećaj kapljice što miklizi niz grlo.

U utrobi podruma, u susretu sa slikama davnine, u ugodnosti čovjeka kojega je korijen posebne biljke, vinove loze, davno zarobio ljubavlju da nastavi pričati o postojanju prošlih i posebnih vremena. O žuljevitim rukama koje obrađuju lozu,o magarcima natrpanih košarama punim grozdovima..

O suncu zarobljenom u tom mirišljivom zrnju. O radu, znoju,pjesmi i radosti postojanja.

p.s.

Treći dio slijedi sutra. Kutija s porukama kao bračni poklon.

Nada Vučičić | Tomića vinogradi -1

Priče spavaju na posebnim mjestima. I budu posebno lijepe.
Nastaju od malih ljudi, događaja i uz ljubav izrastu u posebno vrijedne.

DIO PRVI (carstvo umjetnosti)

Čuda se dogode kad ljubav ima posebnu namjeru. U plesnoj haljini sna, uz velike kušnje i žrtve, razlista sjajem.

Jelsa, malo sanjivo mjesto na otoku Hvaru priča priču.o dječaku/čovjeku i jednoj lozi. Vinovoj lozi posebnog značenja.

Ne pijem vino od djetinjstva.

Poziv gosp. Andre Tomića da vidimo njegove podrume vina ostavlja me nezainteresiranu. Zvjezdana ponavlja kako je to nešto posebno. Gosp. Andro ponavlja poziv i na kraju odlazimo. Par sati prije povratka u Split.

Čovjek je blag, kulturan, poznavatelj književnosti, povijesti, umjetnosti.

("Na Hvaru je krajem 19. stoljeća bilo 1.200 mula, magaraca i konja, 22.500 žitelja, a vinovom lozom zasađeno 5.750 ha. Danas hvarski vinogradi pokrivaju samo 300 ha...)

Andro Tomić rođeni je Hvaranin koji je život posvetio vinu. Nakon dvadeset godina usavršavanja u struci na fakultetima, institutima i vinarijama u Francuskoj i drugdje, odlučio se vratiti na svoj otok i proizvoditi vlastita vina. Vjerujući da Hvar s autohtonim sortama, pogodnom klimom i izuzetnim položajem vinograda može vratiti davno izgubljeni vinarski ugled, nastavlja obiteljsku tradiciju proizvodnje vina staru 150 godina. Danas legendarna vina poput „1991.“ dokazala su da plavac mali može konkurirati svjetski renomiranim sortama i služila su kao putokaz renesanse hvarskog vinarstva. Na tom tragu, 1993. Andro osniva i tvrtku pod nazivom Bastijana čiji su osnovni ciljevi ostali proizvodnja vina vrhunskih dosega, kao i promicanje kulture vina.

Sve to ne govori puno o njegovoj osobnosti, ali nju je i nemoguće riječima opisati." - google podaci)

Osim interesantne osobnosti gosp Tomića pažnju mi zaokupljaju umjetnički detalji posvuda diskretno umetnuti u prostor koij razgledavamo. Oslikane bačve ljupkih dimenzija, rad studenata Akademije likovnih umjetnosti, kamene posude u kojima se nalazi zemlja iz koje rastu pojedine sorte loze. Posebno uokviren dio loze koja je rasla 150 m u vis da bi napravila hlad na terasi njihove stare kuće, i u vrijeme sparnog ljeta štitila od jakog sunca. I ispisana zahvala za njenu ljubav.

Ta nježnost i zahvalnost me toliko oduševila da sam ostala bez riječi. I shvatila da dugo već nisam naišla na tako lijepu priču.

Dječak u čije je srce uraslo kvrgavo lozino korijenje i listalo

posebnom vezom. Priroda i čovjek. Praiskonska veza danas skoro pa i ne postojeća.

Priča koja me pronašla i poželjela da je čujem. Da poželim

zapisati svaki detalj za vas koji poželite pročitati. Kao da želi

razlistati ljepotu dragocjenosti koje su gotovo zaboravljene.

- nastavak slijedi -

Nada Vučičić | Polarna hladnoća

Brodovi su mirovali u luci
kao da su od papira, za igru spremni,
i vlak je, na stanici, drijemao bez pokreta.
Dugo su se naše oči gledale,
mračne kao noć bez mjesečine,
pepeo ugašene vatre poslije dugih kiša.

Nada Vučičić | Besmrtnost

Poezijo
vatro duše
mirisu tijela
vjetre tišine
poljupcu slutnje
nado svitanja

Nada Vučičić | U bolnicii

(iz zbirke „Tko je kriv – male priče )

Znaš onaj trenutak kad sve utihne. Ništa se vidljivo ne promijeni, samo nastane tišina. Možda je drugi ne čuju. Samo ti. Upitaš se postojiš li još, ili si samo energija sakupljena u jednoj lomljivoj kutijici.

Sanjaš li?

Probudit ćeš se, protegnuti usnule udove, spustiti lijevu ili desnu nogu u papuču i krenuti pristaviti vodu za kavu. Bez nje ne funkcioniraš. To je to! Nisi još sva svoja.

Vani se budi jutro. Svjetlom poništava noć. Žena u bijelom ulijeće u sobu. Veselim glasom prosipa: „Dobro vam jutro, dame…“

Nada Vučičić | Dušo ne leti

Dušo ne leti

odmori malo
Nek vjetar njiše ptice
za sumraka
gnjezda ih čekaju prazna
I napor vlaka uz planine

nek' bude tek zvižduk vlaka

Odmori krila bar ove noći
što smiraj traži nakon dana
Kose su rasute noge bose
umorne od uzaludnih koraka...

Odmara i kap rose za sumraka

Ne mjeri vrijeme nadom srca
ni let brzinom htijenja
Odmori malo
sve prolazno je u trenu

Tek mijena...

Nada Vučičić | Kriva je muzika

Mjesto je daleko
napušteno sitnim korakom
onim plačem Barbice
izgubljenih haljina
nepažnjom zaigranosti

Nada Vučičić | Bezvremeni

Branim te od sjena
surovosti rastanka
poništavanja vremenom
prosjake oblačim nadama
lastavicama gradim gnijezdo
morskom pjenom obzor bijelim
jesmo li htjeli ili nismo
zagrliti sunce koje prži
jesmo li htjeli biti
Bezvremeni?

Nada Vučičić | Ogledalo

Ne
laže

To nisam ja
Netko drugi gleda zaprepašteno

odrekao se sebe u svitanju
porekao postojanje od juče
raskomadao dušu i djelio
da bi se opravdao svidio ili samo umro
ne htijući priznati nemoguće.

Nada Vučičić | Broj

Znaš ono - kad ne znaš
radiš performanse od vlastitih želja
plutaš,
toneš,
izranjaš...

Nada Vučičić | Klopka za leptire

Ovaj je svijet samo platno naše mašte
Henry David Thoreau

Slikaš leptire, pokret im hvataš, u mojim očima se kreću,
negdje neka cvijetna sanja što priziva sreću,

Nada Vučičić | U pokušaju

Pokušavam zadržati nijansu ružičaste
za boju neba
sa istoka dan kreće
ima još podosta plave
noć se ne da,
u pokušaju.
Neki tvrde da uspjeh leži u genu
što čovjek primi od pretka,
od koga li naslijedih želju tešku
da nebo bojim, ružičastom od početka?
Tek zadržim malo plave.
Zaljubljenik snova Time označena
Čudna biljka Nerazumna Tajanstvena.
Postojim li il me nema?
Tek prolaznik pored drugih
ili
slika slike ružičastih želja.

Nada Vučičić | Prošli dani su mrtvi

prošli dani su mrtvi
nepovratno
isplači bol
odradi vrijeme tugovanja
sahrani
ne zaboravi cvijeće,

oprosti

zadrži lijepo u očima

prošlo
spremi pažljivo u spomenar
srce pamti
pokazat će ti
kad kiše zakiše olujom

umirit će ti strah

Nada Vučičić | Zašto se odgovor traži na kraju

zašto se odgovor traži na kraju
počeci su važni

temelji duboki
kopanje traže
još se može odlučiti

na kraju – to je što je
odgovor postaje višak
rijetko dušu smiri

Nada Vučičić | Koračaš s njima

koračaš s njima
iz naslonjača

blato, žica, granica
kilometri kilometara
misliš o Remarku
misliš ne shvaćajući
misliš sanjaš
nesreću nesretnih

oni koračaju
samo s nadom

sjediš u naslonjaču
i misliš

Nada Vučičić | Život je do tebe

Život je do tebe
u ptici
biljci
moru

ti si brod
ništa više

ploviš po bonaci
oluji
brzacu

škripiš
najčešće škripiš
izazivaš promašenost
sanjajući život

sve se na licu vidi

Nada Vučičić | Nisi voljela ime

nisi voljela ime
nisi mislila o ...
nisi mu ni pogled
pri susretu poklonila
nisi ga ni vidjela
kako ti je u misli ušao
zavladao tobom?
što više bježiš više te ima
povuci zastor
ubij komarca

Nada Vučičić | Kiši

kiši
kupi kišobran
pokrij se sjenom
u očima ti se vidi
sakrij to bar nedjeljom
druge dane
s čim god dođu
pokorno
primi