Ivki
1.
Opijam se maglom koja pelud topi
U vrtu gdje rastu plavi ružmarini
Dok umorno čelo hladna kiša škropi
Koraci se tvoji gase u daljini.
Na stolu me slika podsjeća na dane
Kada smo maštali o domu i djeci
Vi ste na okupu a ja liječim rane
U duši još zvone topovski odjeci.
Sarajevo nije ono što je bilo
Prije nego što je rođena opsada
Zapletena mrežom straha i užasa
Svjetlo se u oku s praskom ugasilo
Na ranjenom licu začuđenog grada
U čijem je grlu ponestalo glasa.
2.
U čijem je grlu ponestalo glasa
Za krik koji ledi kapi u žilama
I sve naše nade u mogućnost spasa
Zatvara u prostor gdje caruje tama.
S mislima o smrti rađala se zora
Želju za životom palio je dan
Ali noć je duga ko olovna mora
U zagrljaj strepnje odnosila san.
Teško mi je bilo bez najdražih bića
Koja su patila na dva kraja svijeta
Vjerovati u mir ili u slobodu
Tek okrajci nade otpalih listića
Sanjali su ružu koja kradom cvjeta
Negdje u visini na nebeskom svodu.
3.
Negdje u visini na nebeskom svodu
Sunčevi su zraci runili toplinu
Što se pretakala u izvorsku vodu
Odnoseći našu nadu u dubinu.
Za svečanost žeđi skupljali smo kapi
Sretno zalutale u barutna usta
Prkoseći gladi što vulkanski zjapi
Ko zemlja bez kiše spržena i pusta.
Kidali smo travke gorke i kisele
Žvakali ih slasno suhe i sirove
E da bi životu zatvorili vrata
Da nas ne napusti u obliku strijele
Što je odapeta iz zbilje u snove
U suludo vrijeme rasapa i rata.
4.
U suludo vrijeme rasapa i rata
Kad se ljubav mržnji strašno zamjerila
Zbog oštrog mirisa proljetnoga cvata
U kome se njena vatra ugasila.
Grad je kao Etna u vrijeme buđenja
Obasjavan gustim plamenom i dimom
Zagledan očima praznim od čuđenja
Sleđen do kostiju nepoćudnom zimom.
U obruču gladi, straha i panike
Čekali smo goste sa drugih planeta
Koji su nosili od Boga poruke
Oko nas su strašne promicale slike
Obnažene majke bez prvog djeteta
Kojoj su dželati polomili ruke.
5.
Kojoj su dželati polomili ruke
Sijući sjeme natopljeno grijehom
I gaseći bolne majčine jauke
Divljačkim kricima i luđačkim smijehom.
Trošili smo život po zakonu smrti
Nagriženi sumnjom u mogućnost spasa
Bogati u vjeri u nevjeri škrti
Sa snom o glasniku koji nema glasa.
U odbljesku želje vidio sam tebe
Rascvjetana ženo na devetom nebu
Kako skupljaš zvijezde za moje zjenice.
I danas mi srce od samoće zebe
Čekajući da mi nahraniš potrebu
Ljubavlju što klija u zrnu pšenice.