Kolumne

utorak, 30. travnja 2019.

Božica Jelušić | Provizorij


Gledam tu jedan provizorij za lijepe i blistave zube, otprilike takve kakve ima naša Prvosjedeća i onaj čuidni pastir-panker Vaso B. Zanimljivo je, zapravo, koliko su ljudi skloni provizorijima te s koliko upornosti izgrađuju te neke "prikazbe" koje bliješte pred očima javnosti, a zapravo prikrivaju trulež, naherenost i pokoji krater, kojemu nema spasa. Recimo, ti obiteljski i prijateljski odnosi, te društvene scene, pune "neprincipijelnih koalicija" i začudnih formacija, kao stvorenih za zbunjivanje neutralne javnosti. Recimo, sva ta GLAMUROZNA prodaja zabave, razonode i bajkovitoga života iz sapunica. Recimo, ta kvazikultura, kobajagi glazba i to kao neko kaopisanje, da se izgradi ime i postigne GLORIA MUNDI.

Kitana Žižić | I kad smo došli do raskršća želja


On je otišao putem zaborava. Ja sam ostala s velikim upitnikom i s pustoši u grudima. Sva sreća da u tom trenutku neugodnog otrežnjenja i gorkog okusa razočaranja, nisam bila sama. Uz najbolju prijateljicu i sestru, s nama je bila tadašnja sestrina vjerna družica. Kad smo shvatile u toj proljetnoj noći u dvorištu lijepe kuće pored mora, da se Nino vratio i da izostanak njegovog javljanja ne znači, dakle, da je produžio boravak u rodnom mjestu, ostale smo osupnute.

"Kradljivci vremena" premijerno u Maloj sceni!


U subotu, 4. svibnja u 19 sati u kazalištu Mala scena na zagrebačkom Medveščaku održat će se svečana premijera predstave  „Kradljivci vremena“ koja je nastala u sklopu projekta „Glumim, dakle jesam!“ kazališta Mala scena i Teatra Tirena.

U predstavi glume mladi polaznici dramskih radionica iz Pakraca i Daruvara, a umjetničko vodstvo i autorski tim predstave čine redateljica Ines Škuflić Horvat i dramaturginja Maja Sviben iz Teatra Tirena, kostimograf Leo Vukelić i scenografkinja Ida Loher te producentice predstave i voditeljice projekta Tena Bosek i Jelena Vignjević iz kazališta Mala scena.

„Kradljivci vremena“ nastali su prema improvizacijama polaznika dramskih radionica i bave se pitanjem: što se događa s onima koji se nađu u Zemlji zaborava? Zemlja zaborava mjesto je gdje stoluje Gospodarica vremena, koja uz pomoć svojih kradljivaca ima moć preraspoređivati vrijeme tako da ga nekima oduzima, a drugima daje. Oni koji se ne pronađu niti u jednoj od te dvije kategorije, završe kao zaboravljeni, tj. kradljivci vremena. Priča prati najnoviju stanovnicu Zemlje zaborava, Zitu, koja tek upoznaje taj neobični novi svijet, i otkriva kako i zašto se tamo stvari događaju. Je li taj svijet održiv, što se sprema Gospodarici i kradljivcima te, konačno, što sve to znači za ljude u ovom našem, stvarnom svijetu, pokazat će - predstava.

Praizvedba predstave „Kradljivci vremena“ održana je u nedjelju, 28. travnja u Pakracu. Predstava je namijenjena mladima od 13 godina naviše, a ulaz na zagrebačku premijeru predstave je slobodan.

Projekt „Glumim, dakle jesam!“ kazalište Mala scena i Teatar Tirena provode u Pakracu i Daruvaru od travnja 2018. godine. Cilj projekta je razvijanje socijalnih i kreativnih vještina te jačanje samopouzdanja kroz umjetničko/kreativne radionice u svrhu prevencije antisocijalnog ponašanja. Mladi u dobi od 15 do 25 godina imali su priliku sudjelovati u nizu dramskih radionica kao što su radionice dramaturgije, režije, fizičkog teatra te glasa i govora, radionica cirkuskih vještina, likovnih radionica odnosno na radionicama scenografije, kostimografije, izrade rekvizita i grafičkih materijala te na lutkarskim radionicama. Polaznici su sudjelovali u cijelom procesu nastajanja predstave „Kradljivci vremena“ koja je i nastala temeljem njihovih improvizacija, interesa, stavova i misli.

Uoči premijere u Zagrebu redateljica predstave Ines Škuflić – Horvat nam je izjavila: „Raditi s mladima iz Daruvara i Pakraca bilo je zanimljivo i izazovno jer je za dio njih to bio prvi susret s kazalištem, a za mene prvi susret s mladima koji se brzinski spremaju za život – izlaze iz stručnih škola na tržište rada i  čini im se da nemaju vremena za igru. Pitali su se kad ćemo početi raditi nešto „ozbiljno“ ( što podrazumijeva napisani tekst koji će dobiti u ruke i naučiti napamet), a ja sam njihove učionice doživljavala kao potencijalnu scenografiju za predstavu. Trgovački razredi – izgledaju kao prave male trgovine - a ipak to nisu. U njima uvježbavaju kako postati dobar trgovac.  Ne zovu to igrom - jer je za ocjenu. Vježbanje za život uobličili smo u kazališnu formu, pa malo odmakli od puke realnosti. Mladi su uvidjeli da i njihov život i problemi mogu postati tema kazališne predstave, a ja sam saznala kako izgleda praksa za zanimanje mesar i kuhar. I sve to kroz igru.“

Sredstva za provedbu projekta dobivena su na natječaju „Umjetnost i kultura za mlade“ Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a Mala scena je, u partnerstvu s Teatrom Tirena, jedan od 11 nositelja kojima su dodijeljena bespovratna sredstva za pripremu, produkciju i provedbu kulturnih i umjetničkih programa. Ukupna vrijednost projekta iznosi 826.720,53 kune. Iznos od 702.712,45 kuna osigurala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, a ostatak sredstava osiguran je iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Denis Kožljan | Tako su govorili


Fotografija:Denis Kožljan

Čovika se drži za besidu,
a vola za roge,
ma pensan malo je tega
u svitu ki je jušt, ki pensa
prije nego žbalja,
pak svit je napro zablidija
forši se i smutija,
ma ni ure drugo na ruki ni,
zvona slabo zvone,
nimamo krijancije, smo
zgubili konce,
brek nas brižan na milo gleda,
kadina ga stišče,
štumig kruli, hiža mu je česta,
ud voli ustali su samo rogi
i zamržnjeno sime,
besida čovikova, otpuhnjena
u kraj prez srama i ud Boga
straha...

Sven Adam Ewin | Ninočka i jorgovan



Proljeće hrče u hladu vrbe ive.
Ja hodam selom. Jedan me leptir prati.
Na čelu mome izbrazdale se njive.
Što hoće ovaj leptir, da mi je znati?

Gle, on se vraća… Drugi put. Treći… Peti.
Kakav to biljeg nosim na svome čelu?
On ode. Pa se vrati. Pa opet sleti.
I tako stalno… U ljupkom ritornellu.

Počinje uvertira. Ja ne znam čija.
To je Ninočka. Ona mi šapće: - Stani!
Njeno je čelo Proljetna simfonija;
Iz grudiju joj cvjetaju jorgovani.

Zastanem uz plot. Nina mi signal šalje:
- Svene, korijenje puštaj. I cvjetaj dalje.

ponedjeljak, 29. travnja 2019.

U Kazališnoj kavani predstavljen 26. festival glumca


U prekrasnom ambijentu Kavkaz kazališna kavana Perica Martinović, predsjednica HDDU-a; Joško Ševo, predsjednik Festivalskoga vijeća Festivala glumca; Marija Filipović, izvršna producentica; Slaven Nuhanović, izvršni producent; Josip Zelić, producent; Mirela Brekalo-Popović, izbornica 26. festivala glumca te Žarko Potočnjak, domaćin 26. festivala glumca najavili su raspored igranja predstava, popratni festivalski program, predstavili članove Ocjenjivačkoga suda te domaćina festivala.

Gradovi Vukovarsko-srijemske županije od 10. do 19. svibnja ponovno postaju žarišta kazališnog života, a ovogodišnji grad domaćin je Grad Otok, u kojem će Festival svečano biti otvoren u subotu 11. svibnja u 20 sat. Na otvorenju bit će izvedena predstava "Samo preko njega mrtvog"  u izvedbi Renea Bitorajca i Jana Kerekeša. Sedamnaest predstava po izboru Mirele Brekalo-Popović pratit će ocjenjivački sud u sastavu: Ankica Dobrić, Trpimir Jurkić i Vladimir Vidrić - Flika. Oni će dodijeliti nagrade četiri ravnopravne Nagrade Fabijan Šovagović za najbolja umjetnička ostvarenja: dvije glumice i dva glumca; jednu Nagradu Ivo Fici za najbolje umjetničko ostvarenje mladog glumca do 28 godina jednu; jednu Nagradu Nada Subotić za najbolje umjetničko ostvarenje mlade glumice do 28 godina (dodjeljuje se od jubilarnog, 25. festivala glumca 2018.g.); jednu Nagradu Nevenka Filipović za najbolje lutkarsko glumačko ostvarenje ili glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade (dodjeljuje se od 2008.g.); jednu Nagradu Vanja Drach za najbolju predstavu u cjelini (dodjeljuje se od 2010.g.); jednu Nagradu Zvonimir Torjanac za svekoliki umjetnički i društveni doprinos kazališnoj umjetnosti na Festivalu glumca i jednu Nagradu Ivo Gregurević za izniman doprinos Festivalu glumca i glumačkom pozivu. Glumca Ive Gregurevića prisjetit ćemo se i na Danu sjećanja na Ivu Gregurevića u petak, 17. svibnja u Donjoj Mahali.

Domaćin festivala Žarko Potočnjak s Festivalom je od njegovih početaka te je već na samoj konferenciji ispripovijedao crticu iz povijesti Festivala te najavio kako će na Danu domaćina, 15. svibnja, ispričati razne dogodovštine vezane uz Festival.

Raspored svih događanja i dodatne informacije nalaze se na poveznici:

Fotografije s konferencije za medije:

Snimka koferencije za medije dostupna je na Facebook stranici Festivala glumca:

Plakat 26. festivala glumca:


Naklada Biakova predstavlja | Antonia Budano: Tirkizno



Katarina Sarić | Replika


za naše godine zelene
i kreketanje žaba iz bunara

Zaboravila si da zamisliš želju
ubaciš sitniš i pokažeš zube
- što je potpuno mrtvo je
a već su čudovišta izmilila iz podzemlja
tzv. underground-a
Ti hodaš naoružana nekom knjigom s uličnog štanda
tek pokupljenom
kakva banda
< uau >
zviždiš
svu pamet svijeta kroz nosnu šupljinu
provlačiš
kroz plave kolutove
< mijau >
Kad noć spusti zavjese i otvore se građanske kapije
da propuste skotove i botove
- što je potpuno mrtvo je
Kad voda zagađena izbaulja na sve otvore
ovih zelenih spodoba
tad ni pokrovi ni pokore
nemaju šanse
Misliš
zaštitićeš se koricama
ispod kojih spavaju ubuđale balade i romanse
minulih doba
u kojima se gubi
u istom trenu kad se dobije
ljubi
kad i umire
I dok stresaš s cipele
glodare koji ti već trče uz listove
munjevitom brzinom usmjereni
ka mekoj sredini
Ti i dalje snena
nogu pred nogom
fantaziraš
u prazno i porazno
U tim knjigama nije pisalo da je život sudnica
makljaonica ludnica
u kojoj ćeš na ofinger u predsoblju
okačiti sve svoje lijepe manire
školarke
Dobrodošla u parlamentarnu spiku
trgni se
popravi šminku
namontiraj ton i sliku
Vrijeme je za repliku
- što je potpuno i mrtvo je

Ljiljana Hidić Pasariček | SjEćAnjA PoMiJeŠaNa CrNiCoM



Opet sam gnječila sjećanja u šaci pomiješana s crnicom.
U humku htjede ih staviti, al' zrak kao povjetarac život im nanovo udahnjuje.

Živa su sjećanja, još življe slike.

U želji za sahranom, meni u inat  jače postaju.

Gnječila sam, i opet ću.

Sve dok crnica ne prekrije  sve tragove kao najljepši krevet baldahinom.

 Onda ću znati kako  duša oslobođena sniva ...

Katarina Sarić | Proznim i poetskim tekstovima, zastupljena je u mnogim antologijama i zbornicima


Katarina Sarić,  rođena je 1976. godine na Cetinju. Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, diplomirala je filosofiju a potom jezik i južnoslovenske književnosti. Na Fakultetu za političke nauke u Podgorici, završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada.

Objavljivala je u gotovo svim književnim žanrovima, priče su joj zastupljene u brojnim domaćim i međunarodnim časopisima za književnost i kulturu, među kojima su “Ars” Cetinje, “Diogen” Sarajevo, “Avangrad” Sombor “Akt” Valjevo “Anima-art” Beograd, “Urbana riječ” Zagreb, “Radio- gornji grad” Zagreb, “Europski glasnik” Zagreb, “Balkanski književni glasnik”, “Književne vertikale” Beograd, “Beogradski krug kredom”, “Bundolo” Novi Sad, “Kult” Novi Sad, Libartes, Ljudi govore, “Avlija” Rožaje, “Pljuskovi” Mladenovac, “Slovoslovlje” Beč, “Zeleni konj” Beograd, “Majdan” Kostolac, “Riječ” Brčko  itd., a neke od njih su prevedene na engleski i makedonski jezik i objavljene u časopisima ”The Baffler” USA i “Revijata Branuvanja” Struga.

Tomislav Rovičanac | Jane Kenyon: Šišmiš



O racionalizmu sam čitala,
što činimo na sjeveru
početkom zime, gdje sunce
zalazi za dana u 4:15.
Možda je svijet razumljiv
racionalnom umu;
a možda palimo svjetiljke u sumrak
ni za što ...
Onda sam čula krila nad glavom.
Mačke i ja naganjali smo šišmiša
u krugovima - dnevni boravak, kuhinja,
ostava, kuhinja, dnevni boravak ...
Pri svakom okretu izmaknuo bi nam
kao identitet treće osobe
u Trojstvu: one
koja je govorila po prorocima,
one koja je zaprepastila Mariju
neočekivano joj prišavši.


Izbor iz poezije Jane Kenyon (1947. – 1995.)
Izabrao i preveo: Tomislav Rovičanac







Predstavljanje knjige | Gorkić Taradi: Konobar s olovkom


03.05.2019. (petak) u 18,00 sati u Dvorani Scheier u Čakovcu održat će se 3 u 1: predstavljanje knjige Konobar s olovkom Taradi Gorkića popraćeno malom izložbom karikatura i ilustracija iz knjige Ivane Kiščinal, a sve začinjeno rapom Luke Prgića Prge i beatboxingom Waltera Reketi zvanog WalTREX.

Knjiga Konobar s olovkom sastoji se od dva dijela:

Ivana Kiščinal, ilustracija
Prvi dio, Gorkić je govorio!, sadrži šaljive, tzv "mudre" izreke u nekoliko različitih područja, te misli popraćene su sa 75 ilustracija/karikatura mlade, još neafirmirane (barem do ove knjige) ilustratorice Ivane Kiščinal koja je odlično pogodila srž misli i izreka.


Drugi dio knjige, Ah, to ugostiteljstvo! je zbirka blogerskih radova vezana uz ugostiteljstvo, turizam i zanimanje konobar, skup šaljivih priča iz konobarskog života, neki s dvosmislenim nazivom.

Prga će izvesti 5 svojih pjesama, dvije uz beatboxing WalTREXa. Povodom predstavljanja knjige jedna pjesma doživjet će svoju i praizvedbu i premijeru!

Te večeri bit će izvučeni neki dobitnici, bit će i zloupotrebe položaja, a proglasit će se i jedan ambasador, no detalje možete saznati samo dolaskom na predstavljanje knjige. :)

Fotografije: Luka Prgić Prga i Walter Reketi. Izvor: Luka - ŽIVOT SREDNJOŠKOLCA ft. WalTREX

nedjelja, 28. travnja 2019.

Božica Jelušić | Romski Đurđevdan


Nećete mi vjerovati: sjedila sam na šumskom prijestolju, u prolistaloj bilogorskoj šumi, slušala ptice, gledala mlade, prelijepe konje i mlade ljude, slušala glazbu KUD-a iz Velikog Trojstva, jela najbolji gulaš od divljači, pila vino i upoznala krasnu obitelj Gorana Đurđevića u njegovoj autohtonoj ROMSKOJ KUĆI, gdje se na tradicijski način, umivanjem u vodi punoj cvjetnih latica, blagoslovom konja i zajedničkim blagovanjem, proslavljao ĐURĐEVDAN.

Za lutalačka plemena, taj dolazak proljeća i toplih dana imao je obredno značenje. Veselje, udaje, ženidbe i novi životni planovi, vezani su uz taj događaj. Dio tradicije Roma Lovara, lijepih i darovitih ljudi, osjetio se i danas, u vrlo sadržajnom predstavljanju imanja i običaja, te nenadmašnoj gostoljubivosti. Sjetila sam se Papusze, Uhlikove antologije, Antićevog "Garavog sokaka", prijateljice Adalete, i svih lijepih doživljaja, vezanih uz ovaj narod. Da, i one pjesme: "Oj, Bandaro, čuvena po glasu, idi prodaj kuću i avliju, pa me vadi iz ove robije. Robija je sva od sitna lanca. Nihje, bre, što je sitan, nego što je hladan..."

Srećom, ta su vremena prošla i Romima drugo sunce sja, naročito nad Bilogorom. A mi ćemo se Goranu i njegovoj obitelji u ROMSKOJ KUĆI sigurno vratiti, vrlo skoro.
Hvala na divnom doživljaju!

ROMSKI ĐURĐEVDAN, 2.

HOMANO KHER /ROMSKA KUĆA, Maglenča 31, Veliko Trojstvo, Hrvatska.

Prekrasan dan, dan za pamćenje! Kao i oni Antićevi stihovi, koje ne zaboravljam nikada: "Kiša pada, napolju je hladno, mali Mita pred kafanu plače: JA NE MOGU KAKO DRUGI HOĆE, JER JA NEĆU NI KAKO JA HOĆU!"

Đurđevići, moji susjedi s druge strane Bilogore! Mašem vam oduševljeno!

Veronika Belec | Vučem oči




















Michelangelove skulpture tijelo imaš
oči su ti plave boje grčkih špilja
kao i košulja svilena što je nosiš
ma neka je tamo i stotinjak ljudi
nepojaman si jer mi se nudiš
pomalo plaho
fino i elegantno
priznajem
postala sam sva zvrkasta
čim si se približio pogledom
pribojavam se da ćeš me zaraziti
pohotom pa sam otišla isprati ruke od toga
ipak nisam koristila sapun jer
želim da ostaneš u tragovima
kao željezo u svakom čovjeku
negdje više negdje manje
vidim
hodaš ti od poznanika do poznanika
zgrčila se ja uza zid i tako
već neko vrijeme
sjedim u kutku i pravim se
kao da te ne doživljavam i bacam
si slike pred nos
kako držiš cigaru u ruci
i gasiš je u porculanskoj
pepeljari iz Japana
i govoriš u nizu
a mi te kao svi gledamo
jer si na pozornici
s lijeva na desno
buniš se i vičeš
pa stavljaš pogled na mene
oh tu istu četvrtinu sekunde
gutam iskre i knedle od
zbunjenosti
uzbuđenosti
i slatkoga
najslađeg straha
o bože ne vjerujem
da još vučem oči po tebi
(možeš silovito i ti po meni)
 jače i duže

kad ćeš
kad ćeš
opet doći meni ti
i prisloniti divlje riječi svoje
na uho moje
neka vide
al onda neka noć traje dulje
da zapališ barem
cigare dvije
i ja skupa s tobom

Travanjsko zagrijavanje | Babić, Herenda i Mihovilović zarazili publiku spisateljskim entuzijazmom


Fotografija: Sandra PocrnićMlakar | Roman Simić i Dinko Mihovilović


Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Navikla sam predavati studentima, ali ovo je moj prvi nastup na kojem čitam poeziju, rekla je Vanda Babić predstavljajući se pred publikom u knjižnici Bogdan Ogrizović na prvom ovogodišnjem Razotkrivanju Zagrijavanjem u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović. Vanda Babić profesorica je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a u svojoj zbirci „Crta na dlanu“ objavila je pjesme nastale od početka devedesetih do danas. Na molbu voditelja Zagrijavanja Romana Simića, Vanda Babić pročitala je i prozni odlomak iz romana u pripremi. Kao i u pjesmama, i u romanu dominira motiv pripadnosti i vezanosti za povijesno naslijeđe Mediterana.

Marija Grgurović Banovac | Ivana Šojat, ,,Ezan“


U ljudskoj psihi kao da je genetski urođena stereotipna podjela na ,,mi“ i ,,oni“. Naime, ta binarna opreka povlači se kroz stoljeća te bismo mogli reći kako je upravo ona glavni krivac ljudske težnje za kolonijaliziranjem i civiliziranjem novih naroda. Kada se govori o ,,Drugima“, ti ,,Drugi“ su uvijek svi isti, naprosto ih esencijaliziramo te na njih uvijek gledamo kako na glavne negativce dok nasuprot njih stojimo ,,mi“, oni dobri, pravedni, kulturni, razumni i sl. Isto tako, ti ,,Drugi“ nemaju sposobnost prezentirati svoju pravu sliku, stoga je ta zadaća data upravo nama. Ovakvu vrstu diskursa koju upotrebljavamo kada govorimo o ,,Drugima“ odnosno o Istoku,  ustvrdio je Edward Said te ga nazvao ,,orijentalizmom“(Said, 1999). Novi roman Ivane Šojat ,,Ezan“(2018) bori se protiv takvih stereotipnih pristupa Zapada naspram Istoka odnosno kršćanstva  naspram  islama, štoviše, djelo nastoji prikazati kako je sama podjela na ,,moji“ i ,,njihovi“ sasvim besmislena te za sobom povlači krizu vlastitoga identiteta.

Ivana Šojat već je svojim dosadašnjim književnim radom otvorila vrata multikulturalizmu u književnosti, a roman ,,Ezan“ (u značenju poziva na molitvu) samo je nastavak na njezino prethodno stvaralaštvo (,,Emet i druge priče“, 2016.). Iako bismo mogli reći kako ,,Ezan“ tematizira Turska osvajanja, prava tematika i problematika ovoga književnoga djela je ipak znatno kompleksnija. Naime, ratna osvajanja su preuzeta samo kao povijesna podloga koja je spisateljici poslužila prilikom tematizacije čovjekove egzistencije te kako bi kroz prikaz jedne životne sudbine razbila duboko ukorijenjene stereotipne slike, koje mnogi imaju o Osmanskom Carstvu odnosno o muslimanskim vjernicima. Iako za ovaj roman možemo slobodno kazati kako je antimilitaristički (jer se na mnogim mjestima naglašava ratna besmislenost i nepostojanost ratnih pobjednika) ili pseudopovijesni (zbog već iznesene povijesne podloge), međutim ovaj roman je ipak na prvom mjestu egzistencijalistički roman odnosno roman traganja za vlastitim identitetom.

Zdenko Capan | Poludjela ptica - Slovi cijelim svijetom



POLUDJELA PTICA

Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela doseći?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, što je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.


(Dobriša Cesarić)

SLOVI  CIJELIM  SVIJETOM

Po pustu svijetu u smogu, dimu,
Komu promijeniste tlo i klimu, 
I  svu tu bijedu mjerite zlatom,
Očajno pile klepeće za jatom.

Sada, kad su došli do kraja rute,
I vidje predjele svoje planete,
Gladno, nije više htjelo da luta,
I  jedva još hoda od dugog puta.

U vruću bunilu suncu se vine; 
Tiho lebdeći u miru vedrine
Osjeća,  jutro doživjeti neće;
Tek bolno kriknu i pade u smeće.

Nemoj da nestane velika droplja
I barjaci klonu na pola koplja!
Cvjetna livadica, njena oaza,
Bogatstvo je sumornih krajobraza.


(Zdenko Capan)




Anagramirana poezija

subota, 27. travnja 2019.

Kristina Ćurić | Vrag miriše na ruže


U tajnom sanduku
rogove i rep skriva
nosi svilena odijela
ili haljine svijetlih boja

Nikada ne pokazuje
svoju ljutnju
Nikada ne pokazuje
svoju mržnju

Igor Petrić | Okvir bez slike





















Ustajem rano.
Pola šest.
Ni sam ne znam zašto.
Naviko sam.
Ne radim ništa posebno.
Obavim svoje, zatvorim vrata
i jednostavno odem.

Vani je još uvijek vlažno
od noćašnje kiše.
Svjetlosne niti razbacane leže na pločniku.
Krivudava cesta isparava mistično.
Hodam.
Mirisno pecivo mami.
Šteta!
Trgovina je još uvijek zatvorena.

Hodam
i smijem se životu u lice.
Možda me ne prepozna
i ostavi na miru. Taj život, jebeni život
što prolazi, a ja mu ne znam ni ime.

Gledam, onako bez veze.
Samo hodam, pomislim na sutra,
sutra ću možda drugačije.
Kažem možda jer za sad ne vidim dalje
od svoje sjene.

Tomislav Rovičanac | Jane Kenyon: Kamo sad?














Budi se kad i ja, šeće
kad i ja šećem, okreće se
kad i ja, kuca mi na vrata.
Kvari mi hranu, krade san,
i ruga mi se, govoreći:
"Gdje je sad tvoj Bog?"
I tako, kao udovica, liježem
nakon večere. Legnem li
ili ustanem, isto je:
dani i noći nose me naprijed.
Nepoznatima se moram pričinjati
živom. Proljeće dolazi, ljeto;
hladovina, vedrina, pripeka, kiša...


Izbor iz poezije Jane Kenyon (1947. – 1995.)
Izabrao i preveo: Tomislav Rovičanac


Mario Lovreković | Glad


(Rasprodaja vječnog života)

Bogatstvo stola
uzbuđuje
siromašne duhom;
(glad)
prezreli plodovi
postaju krvave stigme
ukrašene
sočnom melasom.

Časopis Kvaka na licu mjesta | 12. sesvetski pjesnički maraton


Autor fotografije: Katarina Zadrija
Na ovogodišnjem 12. sesvetskom pjesničkom maratonu koji se tradicionalno održava u Gradskoj knjižnici Sesvete, svoje radove čitalo je oko pedesetak autora koji su na ovo iznimno događanje došli, kako iz najbližih krajeva, tako i iz drugih, udaljenih krajeva lijepe naše.

Važno je spomenuti kako su na pjesničkom maratonu sudjelovale i mlade pjesnikinje, učenice osmogodišnje škole koje su iznenadile zrelošću svojih stihova, te mlade  Poseban gost bio je poznati književnik Enes Kišević, koje je, kao i uvijek, oduševio svojom interpretacijom stihova.

Posebna gošća bila je glavna urednica Hrvatskog glasa Berlin, novinarka Sonja Breljak koja je za ovu prigodu doputovala iz Berlina gdje već godinama radi te prisutnima predstavila nekoliko dugogodišnjih suradnika portala kojeg vodi, a to su Marica Žanetić Malenica, Anđelka Korčulanić, Dragica Šimić i Sonja Smolec. Sve autorice pročitale su po tri svoje pjesme.

Nakon njih, u nastavku programa, svoje radove čitali su mnogi drugi prisutni pjesnici.

Za uspjeh ovako opsežnog događanja zaslužan je Ivan Babić, voditelj Knjižnice Sesvete, koji godinama uspješno organizira ovaj pjesnički maraton.


Sonja Breljak, koja je ne samo glavna urednica HGB-aveć i velika ljubiteljica poezije, pročitala je po dvije pjesme autora koji nisu bili u mogućnosti doći a to su Adolf Polegubić, Vladimir Gortan, Mirko Popović, Josip Prudeus, Sven Adam Ewin.

U pauzama, na domjenku, prisutni su se družili, izmjenjivali iskustva, radovali se ponovnom susretu s dragim prijateljima i razgovarali svoim planovima.

S lijeva na desno: Anđelka Korčulanić (Split), Marica Žanetić Malenica (Split), Sonja Smolec (Velika Gorica), Enes Kišević (Zagreb), Sonja Breljak (Berlin), Dragica Šimić (Dugo Selo), Ivan Babić (Sesvete).

Posebno zanimljiv duel - performans, bio je izvedba pjesme Maka Dizdara "Ima jedna rijeka" koju su izveli Ivan Babić i Enes Kišević.


➡️Vezane objave: 12. sesvetski pjesnički maraton | Knjižnica Sesvete

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Snježane Babić Višnjić „Mali krapinski pračovjek Babu“

Piše: Mirjana Mrkela 

Mislila sam prvo

Kad nešto čujem ili vidim, odmah povezujem s onim što već znam. To je lanac razmišljanja, ili lanac maštanja. Kad sam pročitala naslov "Mali krapinski pračovjek Babu", misli su me odvele u jednu nedaleku spilju. Ondje je boravio pračovjek Šime. Nije baš sigurno da se za života tako zvao. Današnji ljudi su mu dali nadimak kako bi se znalo na koga misle. Kad ga ogovaraju ili kad se s njim prave važni — koliko je star, koliko je neoštećen itd. Naš Šime se naradio, mnogo puta noseći nešto teško na leđima. Nisam sigurna da mi je to osobito zanimljivo. Međutim, čula sam da je jeo školjke. Njima se otrovao i umro s jedva četrdesetak godina. Nije čitao Internet da sazna kako je to opasno, nije imao mobitel da zove doktora, a ni Hitne pomoći nije bilo. Ali znanstvenici ne tračare, nego zbrajaju nalaze. A njima je najzanimljivije nešto treće. Kad je umro, zasut je zemljom. To znači da se netko o njemu brinuo.

petak, 26. travnja 2019.

Novi roman švedske autorice Camille Läckberg objavljen istodobno u većini europskih zemalja


Zlatni kavez, novi roman Camille Läckberg, upravo je objavljen na hrvatskom jeziku u izdanju V.B.Z.-a i u prodaji je od 26. travnja. Roman je objavljen gotovo istodobno u većini europskih zemalja, s istom naslovnicom.

Novi napeti triler Camille Läckberg mračna je priča o izdaji, ženskoj osveti i pravdi, a ujedno i posveta ženskoj snazi i sestrinstvu. 

S 23 milijuna prodanih knjiga u više od 60 zemalja, Camilla Läckberg nedvojbeno je najpoznatija suvremena švedska autorica u svijetu. Svjetsku slavu stekla je svojim trilerima smještenim u idilični švedski obalni gradić Fjällbacku, ali sada svoj karakterističan stil pisanja i specifičnu atmosferu romana iz prijašnje serije knjiga zaokreće u novom smjeru.

U ovom romanu Läckberg u svoj romaneskni svijet uvodi novi glavni ženski lik – Faye. Ona je snažna žena koja je iskorištena i izdana, ali koja uspijeva preuzeti sudbinu u svoje ruke. Triler „Zlatni kavez” dramatična je i odvažna priča koja pomiče granice – anatomija osvete jedne žene koja je odbila biti žrtva.

Nikola Šimić Tonin: Ruke istine, prevedene na armenski



U Uglednome Armenskome časopisu, na armenski prevedena i objavljena poema Nikole Šimića Tonina: Ruke istine, o genocidu Turaka nad Armencima


24. travnja Međunarodni dan sjećanja na genocid

Hajastan
u suzama grca
krvave suze
1 500 000
i…
porobljenih
silovanih
prognanih
sabljama turskim
poklani
u crkvama spaljeni
na križ razapeti

Riječka književna jutra


Hrvatsko književno društvo ima čast pozvati vas
u subotu 27.4.2019. na Riječka književna jutra, u 11 sati
u book caffe Dnevni Boravak (Ciottina 12a).

Ove subote imamo priliku slušati izvrsnu i nagrađenu poeziju,
beogradske pjesnikinje Iskre Peneve

Glazbeni gost:
Goran Tomić (gitara)

U drugom dijelu programa:

Poetski recitalčlanova HKD

Dobro nam došli!!!


Iskra Peneva je rođena 25.06.1980. godine u Beogradu, gdje i radi. Diplomirala je na Matematičkom fakultetu u Beogradu. Poetične misli objavljuje u dnevnim listovima i književnim časopisima u zemlji i inozemstvu. Pjesme su joj prevedene i objavljene na više svjetskih jezika. Zastupljena je u više antologijskih izbora srpske i makedonske literature. Stihovi Iskre Peneve su se našli i u antologijama: „Svetlosti značenja” i „Duševne svečanosti” (2003), „Poeziju će svi pisati 2” - dvojezična srpsko-švedska antologija (Stokholm, 2007), „Kolo prijatelja” - antologija poezije za djecu i mlade (2007), „Van kutije” - antologija novije poezije YU prostora (Podgorica, 2009), „Trajnik” (2009), „Antologija nove makedonske avangardne poezije” (Skopje, 2012), „Glasnici neviđenog” (2013), „Ovo je moje poslednje ćutanje” antologija savremenih makedonskih pjesnikinja (Skopje, 2016), „Omul acela vine de undeva” (Čovek koji je došao od nekuda) – antologija rumunske i makedonske poezije (Rumunija, 2016).
Objavljene zbirke poezije: „Kutija sa devet strana” (2002), „Vatra i leptir” (2004), „Putevi posle” (2006, koautorska knjiga poezije), „Nedge između” (2015).

Dobitnica je više priznanja i nagrada. Stihozbirka „Nedge između” dobila je međunarodnu nagradu za najbolju knjigu poezije na Struškim večerima poezije 2016. godine. Dobitnica je nagrade „Josip Eugen Šeta” za najbolji neobjavljeni rukopis na međunarodnom festivalu
“ Dani prijatelja knjige” u Rijeci, 2018.

Hrvatsko književno društvo | Promocija knjiga Osviti i Mala barka - Tatjane Jedriško Pančelat


Hrvatsko književno društvo
Pozivamo Vas na književno-umjetničku večer:
Osviti na bisernom moru, Tatjane Jedriško Pančelat
Subota, 27. 4. 2019.
u 18 sati u galeriji Laurus (Lovran)

PROMOCIJA KNJIGA:
„Osviti" - haiku, mudrosnice i aforizmi“
(Hrvatsko književno društvo)
i
„Mala barka“ priča za djecu / slikovnica- prevedena na 6 stranih jezika (Udruga za kulturu „Ča?“)
PROGRAM
-Promocija knjige ''Osvit'',haiku,mudrosnice i aforizmi (Ernie Gigante Dešković, Valerio Orlić, Dolores Rojnić)
-Promocija knjige ''Mala barka''

Književni prevoditelj u vašem gradu – Rijeka


vrijeme: 27.04.2019. 18,30 h
mjesto: Rijeka; Dnevni boravak, Ciottina 12a

Znate li da je barem 80% svih knjiga objavljenih u Hrvatskoj nastalo prevođenjem sa stranih jezika? Program Književni prevoditelj u vašem gradu želi vam približiti autore tih prijevoda, ljude odgovorne za vaš užitak u pročitanome tekstu. U subotu, 27. travnja, u Rijeci će o svijetu književnog prevođenja govoriti prevoditeljica Romana Perečinec.

Romana Perečinec govorit će o romanima 'Ti kažeš' Connie Palmen, uvjerljivom portretu slavnog pjesničkog para Sylvije Plath i Teda Hughesa i njihove samouništavajuće ljubavi, te 'Večeri' Gerarda Revea, romanu koji čitatelja poziva da zaroni u sivu amsterdamsku svakodnevicu apatičnog i antipatičnog mladića po svršetku Drugoga svjetskog rata.
 
Vodi: Ana Badurina.

Izvor:Culturnet.hr

Dnevnici Victora Klemperera: normalizacija zla u jeziku


vrijeme: 29.04.2019. 19 h
mjesto: Zagreb; Kulturno informativni centar, Preradovićeva 5

U ponedjeljak, 29. travnja, u 19 sati, u Kulturno informativnom centru (Preradovićeva 5) održat će se tribina 'Dnevnici Victora Klemperera: normalizacija zla u jeziku'. O Klempereru će govoriti će govoriti dr. sc. Milka Car, izvanredna profesorica na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Četiri zbirke nagrađivanih hrvatskih pjesnikinja i pjesnika besplatno dostupne na internetu


Projekt Besplatne elektroničke knjige i dalje bilježi porast preuzimanja e-knjiga, a postojećim naslovima pridružile su se pjesničke zbirke Ivana Babića, Krešimira Bagića, Jelene Osvaldić i Olje Savičević Ivančević, čime je premašena brojka od stotinu pjesničkih naslova suvremene hrvatske književne produkcije.

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima [DPKM] objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] (elektronickeknjige.com) četiri zbirke nagrađivanih hrvatskih pjesnikinja i pjesnika: „Koncepcija vrta“ Ivana Babića, nagrađenu Tinom Ujevićem 2015. godine, „Bršljan“ Krešimira Bagića, višestruko nagrađivanog pjesnika, „Zašto? Zato“ Jelene Osvaldić, nagrađenu Ivanom vitezom Trnaskim 2014. godine, te „Mamasafari“ Olje Savičević Ivančević, višestruko nagrađivane pjesnikinje i spisateljice. S novim naslovima čitateljima je ukupno dostupno 198, a njih više od stotinu su probrani pjesnički naslovi suvremene hrvatske književne produkcije.

Odabrano šest finalista za nagradu VBZ-a


vrijeme: 15.05.2019.

Šest romana ušlo je u finale ovogodišnjeg natjecanja za nagradu VBZ-a za najbolji novi originalni i neobjavljeni roman, koja će se pobjedniku dodijeliti 15. svibnja u Rijeci.

Izabrani su "Posljednji muškarac", "Katarina, Velika i Mala",  "Slani mrak",  "Nestajanje", "Troškovi" i "Strapado", priopćio je u srijedu VBZ.

Za tu sto tisuća kuna vrijednu regionalnu književnu nagradu konkuriralo je 97 rukopisa (pod šifrom) pristiglih na natječaj, koji je bio otvoren do 1. veljače.

O finalistima je odlučivao žiri - Zoran Ferić, Strahimir Primorac, Jagna Pogačnik, Drago Glamuzina i Mile Stojić.

Predstavljanje knjige 'Južni čvor' u Osijeku


vrijeme: 29.04.2019. 18 h
mjesto: Osijek; Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Europske avenije 24

Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek organizira predstavljanje knjige 'Južni čvor' autorice Larise Mravunac koje će se održati u ponedjeljak, 29. travnja, s početkom u 18 sati, u prostoru American Cornera Knjižnice.

Larisa Mravunac rođena je u Osijeku, a zadnjih trideset godina živi u Zagrebu. Do sada je kao autorica ili kao prevoditeljica sudjelovala u stvaranju stotinjak knjiga za djecu i mlade. Nakon zbirke pjesama "Ulica Mirabel Bel", knjiga "Južni čvor" njezina je druga zbirka pjesama za odrasle, objavljena u nakladi Izdanja Oksimoron d.o.o.

"Neke od pjesama zamišljene su da budu male i prosvjetljujuće, kao bljesak proljetne munje, a neke duge i kontemplativne, meditativne i opojne kao jesenja kiša. Neke gotovo podsjećaju na haiku, kad u njima ne bi postojala značajna doza misaonosti i autoreferencijalnosti. Autoricu si možemo predstaviti kako se promatra u ogledalu i zamjećuje kako unutrašnja bol postaje tijelom, kao u autoportretima Fride Kahlo." – o knjizi je u predgovoru napisao urednik Anton-Jan Klasinc.

Izvor:Culturnet.hr

Ljiljana Pasariček | PuToVaNJe KiŠnIm KaPiMa


Noćas sam putovala  u svim  kišnim kapima.
Na  kočiji  zvuka  grmljavine.
Paražo je  nebo,  i bol u duši.
U svaku  poru bol se uselila, krvna zrnca mi sva prebrojala.
Razdirala me dio po dio, a pobjeći nemaš kud'?!

Vlado Jović | Doručak


Okupili smo se u malenoj garsonjeri zgrade koja je u nekim davnim vremenima služila kao prebivalište za samce koji su se u naš grad doseljavali u potrazi za poslom u industriji drveta, zaštitnim znakom  grada. Zbog činjenice što joj je prvotna namjena bila privremeno stambeno zbrinjavanje samaca bez obitelji  zgrada je od stanovnika grada dobila kolokvijalni, prikladni naziv: samačka.

S vremenom su stanari samci zasnovali obitelji, došla su i djeca ali naziv zgrade se zadržao unatoč činjenici da većinu od trideset garsonjera nisu naseljavali samci.

četvrtak, 25. travnja 2019.

Gorana | Meštru Mihaliću


Uvijek kad prolazim Zrinjevcem,
dotiče me more
i brodovi pristaju u luku Kolodvora.
U sjajnoj noći velegrada,
more šumi za mojim koracima.

U Podravini prostire se iza brijega
ono  pradavno more mojih predaka,
po oranicama plivaju ribe  i
bliješti sunce nad pšeničnim vršama.

U Lici izvire iz vrtača i šiba uvis
ljekovito more, gejzir moga duha,
visoko u slapu pada podno Velebita,
ko  modra rijeka što se vraća moru.

Kamo god krenem, vučem za sobom
milijun tona slane vode;
ljudi i ne slute kako oko mene stalno
šljapkaju po nekom plićaku.

Kad odu, ja se svučem iz svoje kože,
okrenem se pučini i zaplivam snažno prema dubini:
pozdravljaju me, po običaju,  ribe, morski psi i dupini.

Florian Hajdu | Hoćeš li uvek biti moja majka...





















Kapi suzne dajuće
tople
ljubav
meke
duša
zockajući klize
obraz moj

Prerijo

Sve je to u glavi


Dr. Robert Torre: droge - dugo putovanje kroz noć

Drugi dio prikaza knjige


Piše: Martina Sviben

    Prvi dio prikaza knjige dr Roberta Torrea završila sam njegovom tvrdnjom kako ionako dostupnu marihuanu ne treba zakonski legalizirati, pri čemu se poziva i na smjernice Svjetske zdravstvene oragnizacije i Ujedinjenih naroda.

Nastavljam s predstavljanjem pojedinih droga i njihova djelovanja, redom kako ih je dr. Robert Torre razvrstao u svoj knjizi Droge - dugo putovanje kroz noć:

Majda Fradelić | Proljetna


Grumen, nemiran
bitak,
davno svijen
svemirski svitak,
ne mari za stoljeća svojih pješaka
vagone zemaljskog tereta
zbijene u zakutak
vremenskoga geta,
sreće i tuge,
ma koliko duge,
pupaju na fosilima
neprestana zaborava,
na dlanovima
tope se
 zime,
u očima se srne
jezerē
nebo i šume –
što preostaje
nego sidriti proljetne rime

srijeda, 24. travnja 2019.

Pramcem u sumrak


Pod kutom

Piše: Jelena Miškić

Mislim kako je ovih dana nepoznat netko uključio antenu i navrnio na pet. Od pet maksimalnih. I ostavio.

Kad sam bila dijete voljela sam sasvim krišom, kad nitko ne gleda potajice baciti potpis po tapetama. Naravno na ogromni užas moje majke i neizlječive migrene babe Melanije pojava se događala kontinuirano od moje sedme do devete godine života. Prvo sasvim neopaženo, a onda s uraganskim pedagoškim mjerama bez učinka.

Predavanje 'How to analyze children's literature as cultural artifacts'


vrijeme: 25.04.2019.
mjesto: Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, prostor American Cornera

American Corner Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, u četvrtak, 25. travnja 2019. godine s početkom u 18.00 sati, organizira predavanje pod nazivom 'How to analyze children`s literature as cultural artifacts'. Predavanje će održati Jennifer M. Miskec u prostoru American Cornera Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek.

Jennifer M. Miskec profesorica je dječje i omladinske književnosti na Sveučilištu Longwood, trenutno na Fulbright stipendiji u Zagrebu.

Više informacija dostupno je na:
http://www.longwood.edu/staff/miskecjm/


Izvor:Culturnethr

3. Mediteranski festival knjige / Split


vrijeme: 08.05.2019. - 12.05.2019.

mjesto: Split, Gripe



MFK - Mediteranski festival knjige, sajam knjiga prodajno-festivalskog karaktera u organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara HGK, održat će se u Splitu od 8. do 12. svibnja 2019.

Tomislav Domović | Orbite (Ljubavni molitvenik)




Zahvaljujući tebi možemo izgovoriti Volim te
Ne samo izgovoriti
nevjerujući objašnjenju da jednostavan kemijski si
proces, jer
u njem nužda drobi kvasac srca: trebam te, plodimo se...
I ako tebe uistinu nema Ljubavi, što mi činimo?
Bezdušno se sastavljamo u golom nagonu,
još bezdušnije se rastajemo u muškoj ispražnjenosti
i ženskoj oprašenosti
Nema li te, Volim te je suvišno u suhim epruvetama mozga

Ali mi, lakovjerni gutači vatri i lomne proteze svemirskih
kralježaka uporno izgovoramo Volim te
da našim subjesednicima zašarenimo svakidašnje korote,
znanstvene orbite probijemo jezicima zvjezdolovkama i
odemo u nepoznato

Tobom Ljubavi usavršenom u Volim te
Liječimo duge i sebe tim riječima na svim poznatim i
nepoznatim jezicima;
kad u prosvjede idemo,
kad na počinak se spremamo,
kad ustajemo i krećemo u lutriju dana
Možemo ozdraviti klonulo srce,
namočiti kvasac
u grudima bića koje nam i šutnjom odvraća Volim te
Zahvaljujući tebi možemo pokopati rat,
čeljustima pomicati horizont i bubriti životom
kao sjeme očuvano za sijanje poslije apokalipse

Knjižara Nova Osijek | Božica Jelušić: Dravom i podravljem




Knjižara Nova
Trg A. Starčevića 4, 31000 Osijek

Natječaj za kratku priču za mlade autore – FEKP19

Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, Gradska knjižnica Rijeka i Festival europske kratke priče (FEKP) pokreću novu kategoriju natječaja za kratku priču – FEKP19 za mlade autore i autorice, koji je objavljen na web stranici www.rijeka2020.eu. FEKP19 namijenjen je učenicima osnovnih i srednjih škola do 19 godina starosti, koji će svoje priče pripremiti u suradnji sa svojim učiteljima, profesorima i mentorima.

Na osamnaestome izdanju Festivala europske kratke priče, temom HOMO NARRANS istražit će se temeljna ljudska potreba za pričanjem. Uživamo li svi jednaka prava i mogućnosti da ispričamo svoju priču? Jesmo li kao pojedinci i društvo spremni čuti priče drugih? Postoje li zabranjene priče? Što su teme koje opsjedaju mlade? Koje su im forme bliske? FEKP19 želi čuti misli, snove, nadanja i fantazije mladih, u formi kratkih priča. Tema je “Trebaš čuti ovu priču”, a žanr nije određen.

Na natječaj se mogu prijaviti autori/ce do 19 godina starosti, koji/e pišu na hrvatskom jeziku, a prihvaćaju se samo prethodno neobjavljene priče, koje duljinom ne smiju prelaziti 6.000 znakova s razmacima. Ostale uvjete natječaja potražite na web stranici.

Natječaj je otvoren  do 22. svibnja 2019.g. u 23:59 sati, nakon čega će žiri odabrati najbolje priče, koje očekuju i vrijedne nagrade sponzora Makromikro grupe d.o.o.:
1.    nagrada: HUAWEI MediaPad,
2.    nagrada: E-Book čitač KINDLE Touch i
3.    nagrada: Bluetooth zvučnik GOOGLE Home Mini.

Tri prvonagrađene priče objavit će se na web stranici Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture i portalu Gradske knjižnice Rijeka. Proglašenje najbolje priče bit će na Festivalu europske kratke priče u Rijeci, koji se održava 5. i 6. lipnja 2019. godine.

Luka Ivković | Plave pruge i crne kocke


Dugo sam se pitao što mi je.

Stalno me nešto boljelo, smetalo, budilo iz sna,
bacalo u trans i oblačilo paranojom kao
da od nekog ili nečeg bježim.

Od ubojice s fantomkom sjena u mračnoj ulici.
Od tupog pada s kamenog zvonika na trg prepun ljudi.
Od bolesne nemoći da pomognem majci koja se utapa u bačvi vode.
Od nečeg strašnog što noću sanjam i ujutro zaboravljam.

Sven Adam Ewin | Ninočka me vara u snu





Ninočka spava. Vjeđe joj kriju zjene.
Nešto šapuće u snu... Prelijepa glava!
Otvoren prozor. I Mjesečeve mijene;
Svemir se ljulja... Je li to san il' java?

Što je to s nebom? Zvijezde se s njome šale?
Ona je gola. Tko joj to tijelo snubi?
Zvijezde su s neba na njene grudi pale;
Silazi Mjesec... I pohotno ih ljubi.

Nina se brani. Trga ružinu granu.
Šiba mu lice... A Mjesec baš to hoće.
Pa legne na nju. Okrene tamnu stranu.
Ljubi je dolje. I radi slatke zloće.

Sludi je posve... I mada sve je varka,
Ona ga slijedi. Ko luda mjesečarka.

Martina Sviben | Christiane F.: Mi djeca s Kolodvora ZOO


Knjiga je nastala na temelju magnetofonskih zapisa koje su napisali Kai Hermann i Horst Rieck. Petnaestogodišnju Christiane upoznali su 1978. u Berlinu gdje je svjedočila u sudskom procesu protiv jednoga korisnika i poticatelja dječje prostitucije. Prvotna je zamisao bila upotrijebiti Christianino svjedočenje u istraživanju o položaju mladeži, ali razgovor, zapravo Christianin monolog, umjesto dva sata trajao je dva mjeseca. Premda maloljetna, iznurena drogom i svime što joj se događalo zbog toga, Christiane je željela da i drugi, nepoznati, odrasli, institucije ČUJU.

Iz Predgovora

Čini mi se da je ono što ova knjiga otkriva o jednoj žalosnoj strani našeg društva koju javna svijest potiskuje važnije od mnogobrojnih mjerodavnih analiza stručnjaka društvenih znanosti. Nadamo se da će ovaj jedinstveni dokument konačno natjerati mnoge da shvate kako su ovisnost o drogama među mladima, alkoholizam, koji se među njima sve više širi, pa i pristupanje mnogim omladinskim sektama nastali i razvili se iz same srži našeg društva, a ne pod nekim izvanjskim utjecajem.

utorak, 23. travnja 2019.

Razotkrivanje Zagrijavanje | Babić, Herenda, Mihovilović


Dolazi li se do književnosti zaobilazno, ili svi putovi vode do nje? Ili možda oboje – pita Roman Simić najavljujući travanjsko Razotkrivanje Zagrijavanjem u srijedu, 24. travnja u Knjižnici Bogdan Ogrizović.

Na pitanje o putovima koji vode književnost Romana Simića potaknuli su životopisi troje romanopisaca koje poziva na Razotkrivanje Zagrijavanjem posljednje srijede u travnju. Vanda Babić je profesorica na Filozofskom fakultetu u Zadru koja je upravo objavila knjigu pjesama i završila roman. Frane Herenda je farmaceut koji je nakon svog drugog romana, „Soba 909“ proglašen novim značajnim imenom hrvatske književnosti. Treći je Dinko Mihovilović, free lance programer, koji je iznenadio književne krugove svojom prvim romanom „Krletka od mora“.

Razotkrivanje Zagrijavanjem je književno događanje na koje Roman Simić poziva autore različitih godišta, poetika, žanrova i biografija, kako bi u opuštenom razgovoru i kratkim čitanjem predstavili sebe i svoje djelo

Travanjsko Razotkrivanje Zagrijavanjem u Knjižnici Bogdan Ogrizović, u Preradovićevoj 5, zapoćinje u 20 sati.

Božica Jelušić | O plemstvu i o bilju


















Za Mirnu Weber, prijateljicu

Koji su ljubili sunce i u zelenom rasli,
Kovatii znali i šiti, štaviti skupe kože;
Vitezovi, prelati, novčari i velmože,
Koji su skupljali misli i pelud uma pasli.

Koji su listali knjige i zadizali halje,
Spletkarili i kleli, ženili se na slijepo,
Jelena ganjali šumom, mačem mahali lijepo,
Koji su sanjali budni, vidjeli dublje i dalje.

Bilo je nekih što su bježali u divljinu,
I takvih, kojima je kostrijet sputavala strasti.
Buntovnici su nekad ljuljali temelje vlasti,
A ljubavnici snove utapali u vinu.

Protrčali su zemljom il' prošli sporim hodom,
Mnoge su podigli kule, opkope, kontrafore.
Čudake zvala su brda, a pustolove more,
Dok sadnice su jednom grofu dovezli brodom.

Preostade tek grmlje, drveće hrapave kore;
Gdje pomelo je vrijeme muževe vrle i hulje.
Svi našli su pod zemljom mračne i tamne škulje,
Tek taj, što vrt nam zasadi, sam se uzdigao gore.

Opeka, 22. travnja 2019.
Flora Green