Kolumne

četvrtak, 28. prosinca 2017.

Marijana Kralj | Postoji jedno mjesto

na koje nisam prije išla,
a kome sam vjerovala najviše kad su magle kišile i
kiše pjevale.
Postoji jedno mjesto na kojem si spavao i
vrijeme čekao
da zakorači mekim mu koracima perja.
Postoji mjesto na koje nisam prije išla jer nije bilo ljudi,
nije bilo nade, nije bilo ni želja
jer me netko na krivi put odveo, zaveo i sproveo.
Postoji mjesto koje se ne gubi na putu prolaska sreće
jer više sreće drugi put biti neće.
Iz nekih vlakova putnici ispadnu i povratka im nema,
a neki brodovi ostave brodolom i putuju morem sami.
Postoji mjesto na kojem se više ne mogu izgubiti,
mogu mu plakati i mogu ga ljubiti.
Postoji to mjesto bliske slučajnosti,
puke nenadanosti, savršene podudarnosti
u kojem te mogu žmireći naći i znati
da si tu kraj mene
kad najdalje si od mene
jer nešto tvoje na tom mjestu
ostalo je.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.