Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
nedjelja, 30. lipnja 2024.
Diana Erman | Lončarsko kolo
tisuću malih komadića
Ti me ponovno sastavljaš
Učitelju
podižeš u svoje ruke
te male krhotine
i dodaješ u novu glinu
na lončarskom kolu
postajem mozaik
složen od manjih i većih
kamenčića
svjetlijih i tamnijih
i kad zabljesne
zraka sunca između
mozaičnih prozorčića
zablista jedan moj dio
sasvim neznatan i malen
dovoljan da
obasja
cjelinu
subota, 29. lipnja 2024.
Diana Erman | More
svojom silinom
svojom žustrinom
obgrli mi vene
pjevaj mi more
pleši pod stopama mojim
u uvali znanoj samo
pticama rakovima i ribarima
hajde natopi more
ove moje stijene
da im se opet vratim
pretoči se more
u moj pogled
da te mogu
svojima ponijeti
Nena Miljanović | Kći bola
Eda Budić | Vino od maše
petak, 28. lipnja 2024.
Aleksandar Horvat | Diminuendo
Eda Budić | Sve
Lorena Vojtić | Srodnoj duši
ovih godina.
Željela bih
ti, iskreno,
napisati.
Kratko,
sažeto
i jasno...
Oprosti!
Jedna riječ,
a tako puno
vrijedi i znači.
četvrtak, 27. lipnja 2024.
Mario Kovač | Not dark yet
Ona ima oči koje preklinju i vrište
Nikad nisu bili jedno za drugo
Đavo je držao tintarnicu
Pero je duboko zarezalo papir
Krvava suza je ostavila biljeg
Savez je sklopljen
Žrtve ne poznaju nevinost
A stari Dylan zaključan u radiju
Pjeva o mraku koji se bliži
Nema on pojma
Lada Žigo Španić | Nastup Nele Stipančić Radonić u DHK
U ponedjeljak, 24. lipnja, u DHK su predstavljene dvije pjesničke zbirke Nele Stipančić Radonić, ugledne hrvatske književnice iz Münchena, autorice sedam knjiga, proznih i poetskih. Riječ je o zbirkama „Mahovina u snovima“ i „Pukotine nemira“ (Naklada Bošković, Split). Prvu zbirku predstavila je Lada Žigo Španić, a drugu dr. sc. Željka Lovrenčić. Obje su kritičarke ušle u jezgre autoričine slikovite i pitke poezije čiji se tonovi kreću od mračnih (razočaranje današnjom ideologijom ega), preko sjetnih i čeznutljivih (ples sjećanja i čežnji u ruhu prirode) do kozmičkih, svijetlih kršćanskih zanosa. U ozračju prirode pjesnikinja iskoračuje iz vremena i prostora dehumaniziranoga svijeta, ulazi u suptilne orbite, u čaroliju i magiju svega postojećeg. U zbirkama duša stalno vibrira od nespokoja do spokoja i pokušava doći do sebe i drugih na nevidljivim putanjama. Autorica je interpretirala svoje pjesme koje su iznutra kompleksne, a stilski veoma narativne, uravnotežene. Ovo je lijep doprinos domaćoj poeziji, osobito zato što je autorica ispisuje daleko od naše tekuće književne scene.
Eda Budić | Monkodonja
Lorena Vojtić | Omnia mea mecum porto
Pružam otpor
sjećanjima...
Doslovno.
Ne invociram,
niti u ludilu...
Bolne, tlačne
konstatacije.
Doduše,
nažalost.
Same mi
nailaze...
Žena sam.
S rukama...
Punim
ožiljaka.
Život je...
Direktno
zapisao.
Buduća -
očekivanja.
Glavnih
poglavlja.
Ispovijed jedne čitateljice
(Zagreb: Knjiga u centru, 2023.)
Piše: Mirjana Mrkela
Zoran i ja u kafiću
Onda me je bilo strah da je moj prijatelj Zoran već dolje, u kafiću. On nikada ne kasni, uvijek krene ranije, za svaki slučaj. Sigurno se sad osvrće, a mene nema. Pozvala sam ga i pitala gdje je. Bio je u autobusu.
srijeda, 26. lipnja 2024.
Lorena Vojtić | Najljepša si prirodna
najbolje
znaš, da.
Ne mogu,
ne smijem.
Nimalo,
nikako.
Misliti -
o tome.
Njemu,
gradu
nevolje.
Tomislav Dretar | Letjeti, letjeti, letjeti
Kroz sazviježđe Riba,
Među ljude, među riječi,
Među zvijezde put Svjetla
Sazviježđa kroz tmine
Kroz mučnine put zvijezda
Da te prozme svjetlo sa
Zvijezda da bljesneš da budeš svjetlo u okolnim tminama
utorak, 25. lipnja 2024.
Razgovor Mladena Pavkovića s književnicom Ružicom Soldo
Branko Filipović | Ulica
drvoredom koji se razlista
s proljeća,
trotoarom koji uvijek ide dalje,
i sjećanje koje zastaje...
Aj, što 'ona' može is/pričati...
I koliko sjećanja može vratiti,
na mnogo toga što bilo je,
prošlo, pa opet došlo...
E, tu bi ulica da zastane.
Zastane da,
sjeti se svih oni',
koji su tu živjeli,
prolazili, da bi otišli
otišli u vječnost
koja zaboravlja.
Al' ulica se sjeća,
sjeća dana i opjevanih večeri
sevdahom obasjanih,
i žarkih ljubavi
u suzama u/gašenih.
Pa noćobdije što lopovima prijete
da ih se sjete kad' časni postanu.
Eh, što bi se ulica moja
mogla koječega sjetiti,
da podsjeti nas
razbacane svijetom
kada smo bili njeni,
pa se razišli da se nikad',
nikada više ne sretnemo,
već samo sjećamo
misleći da nas ima.
Onda se naša ulica,
sjeti svih nas.
Sjeća, dok tamo 'neki'
našoj ulici bagerima i bombama
sjećanje ne pomute il' izbrišu.
Vi, koji sad'
imate svoje ulice,
čuvajte i ne dajte
'novim Varvarima'
da zametnu trag,
trag vašeg
i našeg postojanja
kojeg' će čuvati
arhive sada vaših ulica
u katastru vašeg' prava
na vječno postojanje.
Zato, čuvate i oživljavajte
vaše ulice, jer one
čuvaju sjećanje na sve nas.
Branimir Gajski | Java sna
Raspleli laki vjetri sjajna
lepršava tvoje kose vlatna
kao paukova mreža zlatna
spustile se preko lica bajna
Nekih kiša tople kapi
tvome licu dale rosu
okupale te nagu bosu
tu ljepotu što ne hlapi
S malog grma žute ruže
posule te lati nježne
ko pahulje lake snježne
mirisi im zrakom kruže
Iz raskoši svog spektara
načini ti duga halje
zrakama što sunce šalje
vezove tka neviđenih šara
Nikad nisu takvog sjaja
ugledale ljudske oči
činilo se svetost noći
kip ljubavi novi spaja
Sad viziju tvoga lika
pletu sjene što se miću
ostaviše san i priču
završetak svjetlosnoga trika
ponedjeljak, 24. lipnja 2024.
Božica Jelušić | Neizgubljena svojta, izgubljena ljubav
Diana Erman | Kolori
kolori
kolori
beskrajno plavetnilo obavija
ulice mozaičnog grada
prosipa modrnu
po licima
krilima
prolaznicima
kolori
kolori
kolori
otapaju se riječi
intoniraju tišinu
zalijevaju misli
rasplesani modri koloriti boja
prelijevaju se u šarenice
razlijevaju cvrkutom
po kamenju
obali
šetnici
obojaju suton
čarobnim tirkizom
kolori
kolori
kolori
nad zvonikom Eufrazijane
plešu
cvrkuću
zvone
Lorena Vojtić | Žeđanje
strofama...
Briljantne
mjesečine!
Na tankoj
niti nemira...
Nižem
stihove.
Nakon
gordih
oblaka...
Zamišljajući
nas dvoje.
Približava
se nevrijeme.
Nebo, ne
poznaje
granice.
Polako...
Oboje,
buktimo
od želje.
Uskoro
očekujem
utihnuće.
Ovo je grad,
naše sreće!
- deveta zbirka –
nedjelja, 23. lipnja 2024.
Diana Erman | Moja je ljubav poput sunčeve svjetlosti
grije i kad se iza oblaka skriva
želi ti dotaknuti svaku zonu tijela
osjenčati ti dušu
prodrijeti u šarenice
obgrliti te nagog
usred tirkiznih dubina
moja je ljubav poput svjetlosti sunca
nastoji te pronaći zamišljenog u krošnji hrasta crnike
osušiti kapi koje su navrle
šapnuti ti da sve ima svoj smisao i svrhu
moja je ljubav poput sunčeve svjetlosti
nenametljivo ti grije dlanove i tabane
oslikava ti makove na obraze
ozari ti čelo i vjeđe
moja je ljubav poput sunčeve topline
ugrije ti srce
i kad sam daleko
sanjiva
svoja
šutnjom zaogrnuta
Nikola Šimić Tonin | Deseta manifestacija domoljubne poezije: Stijeg slobode – Knin – kninska tvrđava 3. VIII. 2024.
Mi koji smo ostali živi i uživamo ostvarenje sna, ovom večeri potvrđujemo da nisu zaboravljeni naši poginuli hrvatski branitelji. Dužnost pjesnika je, između ostalog, uz ljubav prenositi domoljubnu misao kao jamstvo trajanja. Krštena si zemljo na tvrđavi Knin, napisao sam u jednoj svojoj pjesmi. U početku stidljivo, a onda s punom podrškom pokrenula se organizacija ove pjesničke manifestacije Domoljubne pjesme, na svetom tlu domovine, na sreću hrvatskog naroda kada je naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman stvarnom i simboličnom gestom, poljubio hrvatski stijeg i pustio ga vijoriti, rekao: “Imamo Hrvatsku” – Nikola Šimić Tonin
Deseta po redu pjesnička manifestacija Domoljubne poezije „Stijeg slobode, Knin – 2024“., prema ideji književnika Nikole Šimića Tonina, održat će se 3. kolovoza, 2024., u 19 sati, na ljetnoj pozornici Kninske tvrđave, od ove godine pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja.
Dvadeset pjesnika nastupit će na finalnoj večeri, a odabrane pjesme biti će objavljene u zborniku “Domoljubne pjesme: Stijeg slobode 10.”.
Uz plaketu ‘Stijeg slobode’, Medaljon „Stijeg slobode“, prigodan poklon Grada Knina, umjetničku sliku, pobjedniku će biti priređena pjesnička večer u Kninu.
Dodijelit će se Nagrada stručnog žirija. Nagrada publike. Nagrada za najboljeg kazivaća poezije. Nagrada za doprinos Domoljubnoj poeziji (pojedinac). Nagrada za doprinos Domoljubnoj poeziji (Udruga).
Pjesme slati na e-adresu: nikola.simic.tonin@gmail.com Radovi se primaju do 20. 7. 2024.
Dvadeset pjesama za finalnu večer odabrat će prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Nikola Šimić Tonin, Žaklina Kutija, Mato Ćurak, Ante Gregov Jurin, Anamarija Ćurković, dr. sc. Erni Gigante Dešković, Miljenko Milko Dujela, dr. sc. Dragan Gligora, doc. dr. sc. Patrick Levačić, Davor Jašek, Andreja Jezeršek Malta, Ante Sikirić, Goran Mrnjavac, Šime Vitori, Pejo Šimić, Mićo Marić, Dražen Samardžić, Ante Nadomir Tadić Šutra, dr. Denis Bruketa.
Ol' Ant | Chant for our home
Chant this for the home
so drained by our kind!
Chant for the ocean, the creek, and the loam
at the mercy of a loony mind.
Let's chew on these words, share this call,
and break off the race toward the fall.
Let's fill all brains with chant,
and let them chant for ever more:
Earth is essential for all that we plant
to adore, scorn or ignore.
Let's remain aware that Earth means all!
And flare up this care, keep this ball.
*
subota, 22. lipnja 2024.
Tomislav Dretar | Ljepota; ženi popudbina
Slavica Ćilaš | Vrba kraj rijeke
Nikola Šimić Tonin | Aforizmi novi
***
Zatrovanome narodu istina je jedini lijek.
***
Ni ljevice ni desnice, samo uhljebi i stolice
***
Lijepa naša samo je lijepa.
***
Prošlost je točka našega života
***
Praznih ruku na ovaj svijet smo došli, praznih ruku s njega ćemo i otići.
***
Svi bi bili Isus, ali nikome se ne nosi križ.
***
Budi čovjek i majmunu je to uspjelo.
***
Vlast je ljepljivi materijal, povezuje ljude i neljude.
***
Ono što oči ne vide, ne mora značiti da srce ne osjeti.
***
Pojačanu aritmiju srca čini mi Ana bez srca.
***
Čoban ovcu kad koji put vrati i ona nauči da joj nije tamo ići.
Tomislav Domović | Krojači osmijeha
Miljenka Koštro | Igra skrivača
Taj vrli vjetar bez adrese
I one davne proljetne kiše
Gdje li se od znatiželjnih očiju skriše
I sunce se valja umorno, sneno
Kao da je od bujanja mraka uplašeno
Zaboravljen ja zidar riječi, pjesnik
Što davno je o suncu, vjetru i kiši pisao
Kao prvi proljetni vjesnik
Čarolijom riječi je strasno disao
Usput prosipao rime
U zanosu zameo ih vihor zime
U drhtaju jeseni vuku se polumrtve sjene
Od života i od smrti uplašene
U igri skrivača pravila nema
U svakoj zimi malo proljeća ima
petak, 21. lipnja 2024.
Zorica Antulov | Oda ljetu
Ostavi nezrelo cvijeće
s proljetne livade plave.
Napusti bljedunjave vile
s vijencima oko glave.
I zapjevaj!
Odu vrhuncu života
s odsjajem zlaćane duge
jantarnog kralja ljepote
što pjevaju je sluge.
Zapjevaj!
Zapjevaj himnu ljetu
najsjajnijem boštvu nad svima
što godinom prošeću jednom,
a četiri silna ih ima.
Kad užari zlatne krivine
solsticij žarkog ljeta,
a moćna mu harfa s visine
zaigra silna i sveta.
Ti zapjevaj!
Zapjevaj ponosnom ljetu
pred kojim se proljeće sklanja.
Tom bogu slijepe ljepote,
tom bogu blagostanja
što gasne već s prvom kišom,
dok boginju plodnosti sanja.
Zapjevaj!
Katarina Zadrija | Kej ja imam skup z Monetem?
Vrčak morti,
sem ga imiela,
brez bajera i lopočov
i potok Veljiku
brez čona
slikarskoga platna
i ateljea.
Sounce v rasvič
mi se dopada,
vu grabe gda se
farbe pretaču
z nebeske proge.
Pariza nigdar nies vidla
a morti ni nem.
Predvečer bi najrajši
v črljenem morju se ftopila
i v jutre se na lopoči zbudila.
Za Moneta su rekli da mu je
umetnost nedodelana.
I moja je pesma
de koja za dodelati.
I dodelavam je,
em znam
po moji se pesma
ni jedna grana
če baš i f šume
ne zvala.
Kej imam skup z njim?
Same oke kojemu se dopada
pretakanje farbe vu farbu
drbanje svetla, lahor na vode,
tancanje grani,
pejzaži z finu nitju tkani.
Slika kej dršče kak deklica
pred prvi kušlec.
Same to me k Monetu vlječe!
Miljenka Koštro | Prijateljstvo
Ona bljesne u trenu
Namigne mi, okićena namiguša
Misao digne, pa se skrije
Požurim, ona me stigne
Stanem da se odmorim, ona me gnjavi
Ja bih uzvodno, izvoru
Ona u vrtlog virova bježi
Čudo je ta poezija
Zaluta u čarobnu šumu, potone u dubine oceana
Izroni, cvjeta, klasa, zvoni, šušti, vene…
U sred uzavrela nadahnuća kao da od mene želi
Učiniti golo strnište, pa se predomisli. Zbuni me.
Blagi osmijeh nakalemim na usne
Ona mi, umivena rosom, sleti u zagrljaj
Gospođo, s knjigom u ruci, pomirisa je
Mogu li unutra, u knjigu? Možeš.
Tako se godinama družimo
To se zove poetsko prijateljstvo
Tigar na sajmu knjiga u Budimpešti
Hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić, od 13. do 16. lipnja 2024. godine, gostovao je na 95. Svečanim danima knjige (95. Ünnepi Könyvhét) u Budimpešti, gdje je mađarskoj publici predstavljena njegova zbirka pjesama „Tigar“. Najpoznatiju i najprevođeniju Bilosnićevu knjigu poezije na mađarski jezik preveo je Sándor Horváth, a objavila najpoznatija i najveća izdavačka mađarska kuća Mgyar napló. Književni sajam u Budimpešti organizirao je Savez mađarskih izdavača i distributera knjiga, a svoja izdanja predstavilo je stotinjak mađarskih nakladnika.
„Tigra“ na mađarskom jeziku kao glavna urednica izdanja potpisuje Zsille Gábor Tördelö, odgovorna urednica je Zsiga Kristóf, a urednik Ádám Bornemissza. Knjigu je ilustrirao poznati talijanski slikar Ugo Maffi, a naslovnicu osmislila i izradila Judit Vincze. Pogovor zbirci napisao je ugledni portorikanski pjesnik David Cortes Cabán, sveučilišni profesor iz New Yorka.
Lucijana Živković | U magli
Pucanj je odjeknuo u tišini još pospane šume, odbijajući se od stabala, stvarajući dojam da je bliži nego što jest. Potom i drugi. Bero je upravo počeo sjekirom čistiti okrajke srušenog stabla bukve koje je oboljelo i stalo u rastu. Na zvuk pucnja okrene se u panici pomislivši na lugara, ali opet, znao je, ne bi lugar baš tako lako upotrijebio pušku. Ostavi posao i povuče se dublje u grmlje mladica koje su izbijale uz stabla i formirale nisko žbunje dovoljno da se u njemu sakrije čovjek. Lišće je već odavno napustilo svoje grane i sada je poput saga na tlu šume istkalo šarene arabeske. Listovi žute, smeđe, crvene, crne i još pokoji zeleni list isprepleteni u gusto tkanje i stopljeni šumskim blatom, lijepili su se za Berinu obuću.
„Dobro je što je magla“, pomisli on i čuvši u daljini glasove i buku, povuče se dublje među grmlje napeto osluškujući zvukove iz šume. Oni su poput dozivanja bili čas slabiji, čas jači. Legao je na zemlju od čije ga je vlage čuvala zimska maskirna jakna, udišući miris truloga lišća pomiješan s mirisom vlažne mahovine.
Zelena tribina | O životinjama u Bibliji
četvrtak, 20. lipnja 2024.
DHK | Promocija knjiga poezije Nele Stipančić Radonić
Marine Medina | Živjeti svoje snove
Poveznica intervju, Zadru, je Vaš otac, izuzetan čovjek, šahovski velemajstor.
Po ocu ste i Hrvatica, dite Zadarsko, koliko se osjećate, koliko jeste to, Hrvatica, dite Zadarsko.
Osjećam se pomalo i kao zadarsko “dite”. Iako nisam rođena u Zadru, ovaj grad čini dio mog djetinjstva. Dolazila sam u Zadar ljeti kao dijete. Budući da sam napola Hrvatica po ocu, svaki put bih susretala nekoga od obitelji, iako svi ne žive ovdje. Možda ću ih jednog dana sve susresti!