Sara Cetina | Površne riječi

 

Život ide,

a na vama je da budete sretni.

Volite one koji to zaslužuju.

Volite one pred kojima se

možete raspasti znajući da će ostati,

da će vas držati u zagrljaju.

Riječi su površine,

pogled je prazan,

kada je netko stvarno tu, osjetit ćete.

Milan Drašković | Pejzaž o kom se sneva

 

Želimo njega, svet ponovo otkriven,

čarobni kvadrat okružen iluzijom,

reči nošene vetrovitom alejom –

cvet što umire u ovu kasnu jesen.

Snevamo njega, grad sazdan od legendi,

zapis u srcu, most nad dalekom rekom,

u noćnom satu devojku sa svetiljkom,

bistu što prate nostalgični pogledi.

Palimpsesti sna, nebo iz naših snova,

plameni točak u mesečevom vrtu,

u snežnom hramu, gle, znak na zlatnom krstu.

Pogled kad takne zvezde iznad krovova,

iskrsne slika poznatog okruženja,

zov odredišta – luka gde čeka čežnja. 

Ivan Katić | Priča o jednom kaktusu

 

Još nisam počeo zaboravljati, a kad ću, ne zna se.

Prije 60 godina uselili smo u naš spinutski stan. Brat i ja u jednu sobu, roditelji u drugu, a jedno popodne na balkonu se pojavio kaktus. I to ne bilo kakav kaktus nego agava. Bila je mala, petnaestak centimetara visoka, lijepa, s onim žutim rubovima na listovima i u metalnoj kanti od 5 kilograma na kojoj je pisalo velikim slovima PODRAVKA, a malim miješana marmelada. Ne sjećate se tih posuda? Tko vam je kriv kad ste mladi. Najprije sam mislio da je to miješana marmelada zato što majka miješa žlicom u kanti dok nam je vadi da mažemo na kruh, a kasnije sam shvatio da je od raznog voća. Poslije je majka pričala da je otac, dok su šetali Marjanom, na njenu molbu (valjda zahtjev!) džepnim nožićem, perorezom, iskopao malu agavu koja je dospjela na naš balkon. Što agavi treba za život? Malo vode, puno sunca i da joj se koji put javiš. Moja majka je govorila da biljke razumiju i da se s njima treba pažljivo postupati.

I tu počinje čudan i dugovječan život jedne agave koja je uz pomoć peroreza premještena s marjanskih padina na gradski balkon.

Milana Peruzović Jakus | Djevojčice trebaju lijepe riječi.

Oble uške

Za koje zameću kosu stidljivo

Ali mudro kao lije

(da bi mogle bolje čuti)

Napinju se

Iščekujući.

Mirišeš kao jabuka

Slađa si od meda

Narančasta si poput mrkvice.

One trebaju čuti i ovo :

Zvijezdo moja

najsjajnija

osutoga noćnog neba.

Od toga pupaju,

cvjetaju,

kao ruže.

Te riječi im potvrđuju smisao postojanja.

Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Jasminke Tihi-Stepanić "Dom iza žice"

Piše: Mirjana Mrkela 

Razjasnimo

— Šališ se? — ozbiljno sam pitala Jasminku kada mi je rekla kako je naslovila svoj novi roman.

Dejan Ivanović | Gde si

 

Tu gde jesi
ja nisam
a potpuno isto želimo
gledamo i živimo
pišemo i delimo
izvrćemo reči
izmišljamo pravila
nove projekte
i buđave kopije
klonove i ćerke ćelije
preslikane našminkane
duhovne pokrete
ispisujemo scenarija
za nikad snimljene
(niskobudžetne) filmove
crtamo u prašini
vetar će odneti prašinu
al' ostaće snovi u tišini
čim se učini
... kako nestaju

Davorka Črnčec | Koža

Moja je koža najmekanija
tamo gdje nakon dugog dana
odmaraš se bezbrižan.
U tvom se disanju gnijezde
tiha glazba i moji poljupci.
Nebrojeni.

Da ne otvrdne, reci da si dobro.
Prebroji cjelove. Daleko je jutro.

_____________________________________________________

18. Recital ljubavne poezije Hod se nastavlja, Marija Bistrica, 2021.

Posljednja priča u trilogiji bestselera 'Medo i klavir' u izdanju Mozaika knjiga

vrijeme: 26.02.2021.

url: https://mozaik-knjiga.hr/

Nakladnik Mozaik knjiga objavio je slikovnicu 'Medo, klavir i koncert malene medvjedice' Davida Litchfielda, posljednju priču u trilogiji bestselera tog nagrađivanog ilustratora 'Medo i klavir'.

David Litchfield istaknuti je i nagrađivani ilustrator koji u stvaranju svojih jedinstvenih umjetničkih djela primjenjuje različite tradicionalne tehnike te različite elemente sastavlja pomoću Photoshopa kako bi stvorio opsežne, dramatične prizore. Njegova prva slikovnica "Medo i klavir" osvojila je Waterstones nagradu za dječju knjigu u kategoriji slikovnice te postala međunarodni bestseler, a nadahnuta je njegovom ljubavlju prema glazbi, šumama i pjesmom "Little Room" dvojca The White Stripes.

"Medo, klavir i koncert malene medvjedice" završna je priča u trilogiji bestselera "Medo i klavir" koja pokazuje da slava i naklonjenost sreće mogu biti prolazne, ali najbolje melodije zauvijek ostaju u srcu.

Projekt prilagodbe literature za slijepe i slabovidne studente

vrijeme: 26.02.2021.

url: https://zamisli.hr/

Udruga Zamisli na samom je kraju provedbe projekta 'Prilagodba literature za slijepe i slabovidne studente VII'. Cilj je projekta studentima s oštećenjem vida pružiti priliku za ravnopravno studiranje, odnosno pružiti im pristup cjelokupnoj literaturi koja im je potrebna tijekom studija.

Objavljeni rezultati Poziva za financiranje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za programe književnih manifestacija

vrijeme: 26.02.2021.

url: https://min-kulture.gov.hr/

Na početku 2021. Godine čitanja objavljeni su rezultati programa književno-nakladničke, knjižarske djelatnosti i knjižnične djelatnosti čija je realizacija u manjoj mjeri onemogućena novonastalim uvjetima pandemije.

Unatoč pandemiji organizatori književnih manifestacija i tijekom protekle, a i u svojim planovima za 2021. godinu, pronalaze načine za održavanje književnih manifestacija, festivala, tribina i drugih programa. Ministarstvo kulture i medija redovito sufinancira književne manifestacije koje se kontinuirano održavaju, kao i nove inicijative, koje obogaćuju javni i kulturni život u Hrvatskoj.

Javni poziv za predlaganje programa koji potiču čitanje i razvoj čitateljske publike u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu

prijava: 26.03.2021.

url: https://min-kulture.gov.hr/

Ministarstvo kulture i medija objavilo je Javni poziv za predlaganje programa koji potiču čitanje i razvoj čitateljske publike u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu, kao jednu od aktivnosti koja će se provoditi u okviru Godine čitanja. Rok za prijave je 26. ožujka 2021.!

Dominik Tomić | Antisepticum

 

Čuvstvujem te amalgame,

sels d'ammonium,

što nadražuju me zrakom.

Prska se odasvud,

uzmać' im se ne da.

Ržem kao vranac

jer nadražaji

razdriješe mi nosnice.

A vjeđe, crvene,

zasuziše, zaplakaše,

ali ostade mi osmijeh

zamaskiran.

Skrio ga, pak, nisam

jer se i kondukter

u plavu odijelu

nasmiješio.

Novo izdanje Školske knjige: Velike ideje – Književnost

vrijeme: 25.02.2021.

url: https://shop.skolskaknjiga.hr/

U godini koja je proglašena Godinom čitanja hrvatskim je građanima ponuđeno more naslova koje bi bilo vrijedno pročitati zbog niza razloga. Među njima je novo izdanje Školske knjige 'Velike ideje – Književnost', inovativan vodič za upoznavanje 250 književnih naslova koji pruža savršen uvod u svijet književnosti i, u skladu s nacionalnim mjerama, potiče čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanjem.

Objavljena knjiga 'Izabrana djela' Stojana Vučićevića i Željka Sabola

vrijeme: 25.02.2021.

url: https://www.matica.hr/

Knjiga 'Izabranih djela' Stojana Vučićevića i Željka Sabola, koju je uredio Davor Šalat, objavljena je kao 145. knjiga u nizu Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske.

Sven Adam Ewin | Dlan

Moj djed je čitavog života
Držao u rukama
Ili bradvu,
Ili pilu,
Ili kosu,
Ili motiku,
Ili plug,
Ili vile.
I zato,
Kad god bi me pomilovao po obrazu,
Dlanovi su mu bili tvrdi, a topli,
Poput donje kore kruha
Netom izvađenog iz peći.

Onog istog domaćeg kruha,
Koji bi moja baka,
Otresajući žar s kore,
Pljesnula nekoliko puta rukom,
A onda pregačom s njega obrisala vreli pepeo.

Zatim bi ga poprskala vodom,
Prekrila bijelim lanenim otarkom
I taj nam je kruh znao trajati i po sedam dana.

________________________________________________________________
.
(Iz upravo objavljene zbirke „Povedi me za ruku“, dida, naklada Semafora, 2021.)

Ivan Dujmić | Requiem za hrvatskog bojovnika…

Nije lako živjeti tako,

Iz dana u dane,

Do smrti polako!

Dok braća odoše,

Na posljednji put,

Sa strahom od života,

Stajem u kut!

Djeco moja,

Dal znate moj strah,

Sad kad rata se sjećam,

Praznina mrvi me u prah!

Ni kiša ni sunce,

Vratiti mi mladost ne mogu,

Sve svoje djeco moja,

Ja dadoh Domovini i Bogu!

I kad odpočinem tamo,

Gdje samo svijeće gore,

Sa plastičnim cvijećem,

Na humku pred zore!

Tad znaj da disah,

Ko čovjek svoj zrak,

I da svjetlo sam nosio,

Gdje bješe mrak!

Bio prvi ili zadnji,

Tu trku uvijek gubim,

Jer daleko mi je oku,

Ona koju životom ljubim!

Samo mi suza ponekad kane,

Niz obraz se skotrlja sama,

Vilo moja kad noć bane,

Ako me nestane, kao ja, nemoj ostat sama…

Florian Hajdu | Izbacio bih...

Izbacio bih sebe iz tebe
tebe íz mene...
Žedan
Ljubav
Bunar
Dubina
Puna kofa suza

Joe Argus | Kolo sreće

Odlomak iz romana

-Što je danas, utorak? Ovaj dan ću zapamtiti za cijeli život! Nećeš vjerovati što sam vidio na parkiralištu Oakwood centra: živa istina. Ti znaš kakav sam: moje srce ne slini za novcem; dakle nemam ti što lagati u vezi svega što sam vidio – reče Jeruzalem.

-Kao novac te uopće ne zanima – upita Strike? Gledao si kofer pun love na dohvat ruke, okrenuo se i otišao? Ili voliš život ili ga ne voliš… a samim time što živiš – znači da ga voliš; ne moraš mene muljati. Zna se da novac predstavlja život; dobar život – odgovorio je Strike. Ili mi možda cijelo vrijeme pokušavaš reći da si preko noći postao nekakav nirvana Hindu svetac?

-Kažem ti gledao sam tu hrpetinu para kako viri iz pretrpanog kofera na sjedištu automobila ali me je jednostavno obuzelo gađenje jer sam odmah pomislio na nekog utjecajnog ljigavca s kravatom u odijelu i špicastim sjajnim cipelama. Veliki novac uvijek me asocira na „velike face“ ili ljigavce.

Mirko Popović | Počiteljski instrumenti

U tiho počiteljsko jutro
tamnoputa podiže pogled ka mojim očima
i rumenom krvlju
vrh olovke oštri

Napolju miriše bosiok
i blagost vjetra
Pokušavam prikriti sirovu opravdanost
da joj mlazeve tamnopute raskoši
umjesto bojama prelijem šapatom

Crtam portret, ubrizgavam poglede
Zadržavam olovku na pozicijama
s kojih se više ne vidi svijet
što nas je ostavio posve same

U kasno jutro savijam svoju sjenu
nad tajnom njene duše
Iznenada tamnoputa diže pogled
i šuti smiješeći se u snu
Možda pokreće kist što oblikovao je
sinoćnje oči, bradu, obraze, volumen
dušu kamenog zdanja u kojem
miriše geranij
a u starim zdencima miruje
voda uspomenâ

Promatram portret, bonacu dišem
niz kožu tamnopute. Neki dah
što mekano ulazi kroz prozor
ne mogu definirati
Možda zato što se u meni nastanjuje
tiho počiteljsko jutro
i poslije brzog trzaja
gleda u ništa

Mirna Prpić | Ako me želiš voljeti

Ako me želiš voljeti

moraš me voljeti

kada oluje u meni

ne mogu utišati

ni stotine tvojih zagrljaja.

Kada lupanje srca

ne može smiriti

ni tvoj najnježniji šapat.

Moraš me voljeti nemirnu

dok mi se duša ledi,

dok je obuzimaju olovni oblaci

pa postane toliko teška

da se raspadneš

samo dok mi priđeš.

Moraš me voljeti

i ako mi se biserne naušnice ne nose svaki dan,

a dok grliš mene,

grliš i vragove i anđele u meni.

Ako me želiš voljeti

moraš biti sudionik mojih borbi

za koje ne obećavam uvijek pobjedu.

Ako me želiš voljeti

kada se mjesec razdijeli u dijelove,

a njegovi biseri počnu padati

po nama,

obećavam ti,

ukrast ću ih sve za tebe.

Božica Jelušić | Samopis šumski

U vrijeme kad se silazi s uma,
Neka me zagrli i skrije šuma.
Siv kamen išaran prugama bijelim:
S golubom divljim tu ležaj dijelim.

Jela što šiljkom oblak dotiče,
Šumski duh što se u sjenama miče.
Livada mojim ošitom diše:
Šuma me smiruje, šuma me njiše...

Željko Perović | Moj prijatelj Lisko

 
Moje se sunce
Nebom pokrilo
Veliko srce
U sićušno se tijelo
UGNJEZDILO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

Vragolasto gleda
Samo što ne pita
Zašto
Si suze
Umjesto mene
POZVAO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

Sada znam
Što znao nisam
Za ljubav moju
Ljubav je umnoženo
VRAĆAO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

I eto spusti se tuga
Da plačem za druga
A nikada dosta
I uvijek je malo
Kada bi moglo
LISKO

I ja bih sedam godina za tvoju godinu
DAO!

O blagdanu Purim

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

Purim je židovski radostan blagdan u spomen spasenja Židova u drevnoj Perziji, to je ujedno i najdramatičniji i najzabavniji blagdan,dan blagovanja i radosti.

Ustvari Židovi slave dva povijesna čuda izbavljenja – a to su blagdani Hanuka i Purim, pa se za vrijeme paljenja blagdanskih svijeća izgovara i blagoslov „za čuda“. Purim je blagdan kada se slavi čudo izbavljenja od fizičkog istrebljenja čitavoga naroda, dok Hanuka simbolizira spas od duhovnog uništenja, Purim kao stariji od dva blagdana, kojima se slavi čudo izbavljenja, slavi se u ranoproljetnome mjesecu adaru, koji odgovara veljači ili ožujku. Purim i Hanuka nazivaju se “malim” blagdanima, jer nisu obuhvaćeni šabatnim pravilima o zabranama rada, ali po omiljenosti su u samome vrhu među blagdanima.Ove godine počinje proslava već u četvrtak, 25.02. navečer.

Peđa Ristić | Niko kao ja - Moji bahati drugovi II deo

*

Gaga stiže sa druge strane jezera. Dok, kao i obično kasni, razmišlja Da l’ okolo da vozim, ili da uzmem trajekt? Približavajući se pristaništu, proceni da ima još nekoliko mesta na trajektu. Uh, dobro je. Taman stižem, odmah će i da pođe. Zaustavio je auto kod kioska za kupovinu karte, ostavio motor da radi. Nekoliko turista je čekalo u redu pod maskama na propisnom odstojanju. Pritrčao je, energično ugurao svoje visoko i snažno telo do šaltera i ubacio novčanicu. Žena koja je upravo uzela svoju kartu, službenik u kiosku, sledeći turista u redu – svi su bili zbunjeni njegovom desantnom akcijom. 

Bilo je prohladno popodne, sunce je već žurilo da sija negde drugde. Gurnuo je još jednu veliku novčanicu mornaru kraj rampe u ruku uz komentar: “Diži rampu, kreći odmah!” Mornar je zaustio da mu kaže da na trajektu ima mesta za još nekoliko automobila, da ima još turista koji, eno, kupuju karte… Odustao je poznavši ga i videvši otvorenu šaku sa prstima koji energično klimaju gore-dole, kao da mu govore “Hajde, hajde, kreni!”

Duško Babić | Umjesto tebe

Umjesto tebe
netko drugi već umire
mi stojimo u mjestu
i nestajemo
stanujemo u šumi
sjajnijoj od crnog kamena
sami bez ikoga
na klesanoj suzom ploči
s riječima
ne gledaj
ne gledaj na oči
one će te izdati
u blizini gdje teče utoka
velike majke
bez svjedoka
vrijeme računamo po vodi
koliko će je proteći kroz ruke
misli kuda sve ne pobjegoše
ne bi li doprlo
ovo tišine nabujale
do zvona lijevanog u vijek
da
ja te volim jedina
mi djeljamo od života slova
i od slova život
za divljač
da nas zaobiđe u trku
i tebe neodsanjanu
što kupaš se u ranoj rosi
ulazeć čista međ' svilu ribe
u ime nas izgubljenih
hranit ćemo ostacima
večere sa neba
nadolazeće
slušajuć o slavi svijeta
o majkama
koje imaju biti oplođene
za njega jednoga
na zemlji goloj
gdje ga nitko nije znao
ne zna
i neće znati nikada
netko drugi uvijek umire
umjesto nas
ja bih ljubavi umjesto tebe.

Vesna Sekulić | Jedan od onih dana

Danas je jedan od onih dana
Kada me strele nevolja pogađaju,
Kada povređuju ožiljke od rana,
Kada se boli događaju.

Danas je jedan od onih dana
Kada suze peku jako,
Kada radost bolom uspavana,
Ne može da se probudi nikako.

Danas je jedan od onih dana
Kada priču pišu tuge neke.
Kad reči beže sa usana,
A misli se muče da svladaju prepreke.

Danas je jedan od onih dana
Kada se nada negde krije,
Kada je vera poljuljana,
I kada sa suzom, osmeh bitku bije.

Danas je jedan od onih dana,
Kada setu ništa ne može da spreči,
Kada bi se duša bolom rastrzana
Jedino zagrljajem tvojim mogla da izleči...

Djoko Erić | Hermann Hesse: Sreća

 
Sve dokle god sreću goniš,
Nisi još zreo da je imaš,
Čak i da sve što želiš primaš.

Sve dok za gubitkom suze roniš,
I ciljeve imaš i ne znaš stati,
Šta je to mir ne možeš znati.

Tek onda kad svaku želju skloniš,
I cilja nemaš nit žudnju poznaješ,
I sreći više ime ne daješ,

Bujica događanja više ne dira
Tvoje srce - i duša ti je puna mira.

Mario Vekić | Ti, koja možda postojiš negdje

 

Ti si moj ideal.
Ti, koja mi dodirom pričaš.
Ti, koja usnama slušaš što usnama kazujem.
Ti, vanjštinom hladna.
Ti, vatro iznutra.
Ti, ponosna i plaha.
Ti, koja drhtiš.
Ti, pred kojom drhtim.
Ti, pred kojom se ljepota svoje ljepote stidi.
Ti, pred kojom sam i nježan i grub.
Ti, pred kojom sam i snažan i slab.
Ti, koju sam zagrlio rukom.
Ti, koju sam obgrlio pogledom.
Ti, koju sam prigrlio srcem.
Ti, djevojko moja, ženo, starice moja.
Ti, do smrti.
Ti, i u smrti moja.
Ti, koja ne postojiš.
Ti, koju sam stvorio ja.
Ti si moj ideal.
Ti, utopijo moja.

'Putujuće knjižnice bez granica' – održan prvi online susret knjižničara iz Hrvatske i Španjolske

url: https://www.knjiznica-koprivnica.hr/vijesti/

Knjižničari iz Hrvatske i Španjolske (Katalonije) prvi put su se susreli online 18.2.2021., kako bi se upoznali i razmijenili osnovne informacije o knjižnicama iz kojih dolaze te dogovorili daljnju suradnju u projektu Erasmus+ projekta 'Putujuće knjižnice bez granica'.

U ovom prvom virtualnom sastanku partnera, koji je protekao u vrlo srdačnoj i prijateljskoj atmosferi, uz knjižničarke iz Hrvatske, sudjelovali su predstavnici knjižnica iz Barcelone i Lleide te predstavnici Ministarstva kulture Vlade Katalonije.

Otvorena nova Verbumova knjižara u Vinkovcima

vrijeme: 19.02.2021.

mjesto: Vinkovci

url: https://verbum.hr/

U petak, 19. veljače, nakladnička kuća Verbum otvorila je svoju novu knjižaru u Vinkovcima koja se sada nalazi na adresi Vladimira Nazora 9. Nakladnička kuća Verbum djeluje već 28 godina, a knjižara u Vinkovcima jedna je od 13 knjižara Verbum koje se nalaze diljem Hrvatske.

Objavljeni finalisti Nagrade Ivan Goran Kovačić

vrijeme: 22.02.2021.
url: http://igk.hr/
Alen Brlek, Stipe Grgas, Marijana Radmilović, Evelina Rudan i Nada Topić finalisti su Nagrade Ivan Goran Kovačić, koja se dodjeljuje za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju, priopćili su organizatori pjesničke manifestacije Goranovo proljeće.

Pet finalista Nagrade izabralo je prosudbeno povjerenstvo od stotinjak prijavljenih naslova iz dvogodišnje hrvatske pjesničke produkcije.

Fotografski natječaj: 'Knjiga u kadru'

prijava: 01.04.2021.

url: https://www.samobor.hr/knjiznica

Gradska knjižnica Samobor poziva sve ljubitelje knjiga, čitatelje i fotografe da se odazovu na natječaj za najbolju fotografiju na temu knjige i čitanja u svakodnevnom okruženju pod nazivom Knjiga u kadru.

Natječaj traje od 22. veljače do 1. travnja 2021., a tri autora najboljih fotografija osvojit će nagrade od 700, 500 i 300 kuna koje će pobjednicima biti dodijeljene u sklopu Noći knjige 2021.

Florian Hajdu | Osećaš da osećam, osećam da osećaš... Ljubav

 

Bog stvorio... 

nas 

u jednom vremenu 

živimo

pločnik starocigleni

mahovina

miris hajdučke travice

medju poljupcima

flašica leka

suze 

život Sivorečni

naš

cvet Tiski

osetimo 

osećamo

najveću od svega čistu

svetu 

pravu...

Igor Petrić | unutar kruga

 

nije gotovo 

čak i kad misliš da izlaz ne postoji

zidovi se mogu razbiti

nema predaje

od danas za sutra

za sva vremena

zapamti

ma što ti rekli

što govorili

ovo ovdje nisam ja

nije nitko poseban

ovo ovdje je sjena čovjeka

koji samo promatra daljinu

šuti i sjedi na pločniku

sa slušalicama u ušima

uz melodiju

„Street Spirit (Fade Out)“

od Radioheada

Igor Petrić | ne posustaj

nešto posebno

samo za istinske ljubitelje

za hrabre

nešto za mene

nešto za tebe, možda

ukucaj u tražilicu 

„RV“ i imaj vjere

jer F.N.M-u

možeš vjerovati

ako ti je i to previše

ako te ne dira, ne razumiješ

znaš što ti je činiti 

pusti sve

nema veze

zaboravi

ionako pričam sam sa sobom

Djoko Erić | Mascha Kaléko: Kraj pjesme

 

Htjela bih te vidjeti još jednom, ko prije godina kad se zbilo

Prvi put. - Sad mi to više moguće nije.

Htjela bih te vidjeti još jednom ko prije,

Kad smo tako divno strani i ništa više bili.

Htjela bih još jednom čuti da me pitaš,

Koliko mi je godina...i šta radim večeri te -

I onda poslije u jedva rođenom

“Ti”

Da mi onih hiljadu riječi ljubavi pričaš.

Opet bi htjela čežnju da skupim,

Da gledam te dugo nijema i zaljubljena -

I da opet plačem, zbog tebe rastužena,

Tim prečesto isplakanim suzama glupim.

-I sve je prošlo...Pa to je za smijeh!

Jesi li postao drugi ti ili je krivica moja?

Možda ne može zato ništa nijedno od nas dvoje.

Da ne povjeruješ često, šta učine par godina tih.

Htjela bih opet da čitam pisma tvoja,

Riječi, koje su samo kad voliš jasne.

Ipak izgleda mi, danas da već je kasno.

Kako je samo bezdušna ta riječ:

“Bilo je!”

Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva

 

Povodom Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva donosimo popis poveznica na sadržaje vezane uz glagoljicu i glagoljaštvo.

Izvor: Matica hrvatska - zbivanja

Dejan Ivanović | Nimfo

  

Tvoje kupanje noćno

na bogove deluje moćno.   

Kad uzburkana, mitska krv

u njima progovori.      

Užarena drhti ispod zemlje,   

bezoblična masa što gori ...

 

                ***

Sad je tiho i bez noći;

mesec je obećao,          

(treba i ljudi da se slože)

da će ranije doći ...

(kako već zna i može)

Ploveći, nebom, 

mokar do kože.

Sven Adam Ewin | Oporavak

Krenule sante. Produžili se dani.
Jenisej grmi. Jesetra ikru baca.
Ninočka kaže: - Skoro će jorgovani.
Pod mladom vrbom vole se dva jaglaca.

Ona me liječi. Medicina je drevna:
Ona mi lice gorkim travama maže.
Ona je moja Ninočka Vasiljevna.
- Bit ćeš opet Apolon! - nježno mi kaže.

A onda ode nekamo... I nema Nine.
Ona trči uz rijeku i uz meandre.
Ona u šašu postavlja divlje mine
I sikće bijesno: - To je za tvoje flandre!

Nina je divna. Nina je izvanredna.
(A ja se molim da preživi bar jedna.)

Anica Lukina | Špiglec

 

Kak v glibouki zdenec
V tvoje oči sam se naluknula
Zablesiknul z dijena špiglec
Scuopral me, pak sam se pusmeknula

Ud unda si nutre sedim
Če bi i štel, ne moreš me sneti
Ti čez moje, ja čez tvoje oči gledim
Scuoprani, jedne ud drugoga ne moreme prejti

Sunčeke se nutre ogledava, pak se smije
Ima dane da nam se i dešč nudi
Pu kmice meseček nad nami bdije
Sake jutre, moje se oke v tvojumu oku zbudi

Ta sprefrigana cuprija vuruke nam dala
Špiglec nej zablesiknul da ti se nis dupala
Nej se pusmeknula, nej nutre upala
Tvoja zjenica, ja nej pustala

Oleg Antonić | Djetlićeva trudopojka

 

tvrda je kora

starmale grane

ravno pa gore

moram do hrane

mori me vražja

potkorna grba

sestre ti strine

krc ćorak ćorak

potkornjak grize

suprotnom stranom

prijeko pa gore

ravno do hrane

drrrrr

trudnom borom

mramorne brane

grdi me posprdno

gramzivi gavran

zatornik nagrdi

zagrljaj crnim

svesrdno nasrnem

armiran potvrdom

drrrrr

škrtom zorom

kroz krvave rane

drmam na praznik

čvornate trte

krtim oltarom

nuzgrednim dvorom

prsim se trsim se

s mršavom berbom drrrrr

šmrc

iskre na stratištu

iverje paperje

vrtlogom arije

grliti kušnju

nadirem tréšnjom

bez prošnje u krošnji!

gral trknem čvrknem

i tresem i krešem i

briga me stvarno

zadrtog predanog

drrrrr

no bridi li bridi

sestre ti strine ti

omrzne

smara me

vergl vrtoglavi 

premoren

trnem u grdnom

mrem

drven

crven

rt mrve

crva

*

(tišina šušti klonulim dahom;

šuma sva blista pod stojnicom plahom;

šašava šiška klepne me strahom;

dobroj se smrti gord zajurim zrakom...)

*

tvrda je kora

starmale grane

trudne mi bore

moram do hrane

srastem kroz krastu

izrastam s hrastom

prznica Lamarck?

dizajner stroja?

raspreda škvadra

mrklim kontrastom

prisnaži Darwin

razbojstvo Troja!

zgromiti zgromiti

zbroj krampom heroja

i triler je triler je

molim?

zar bingo?

ma nemoj!?

prodrem

flop uskrsnem s praskom

zar zamrsi sebar

alkarsku nagradu ?

mekano mekano

bezvjerac vjernik

pričina? ličinka! mljac

sočne li škulje

pod mojom je

paskom

Cerambyx će cerdo šljuf

praščić trbuščić

posmrtno nizbrdo

planuti

časkom

*

(rahat sam lokum, hurmašica Sili;

ma neka dokonča sve što smo bili

u beskraju mraka gdje rijetko zacviliš;

da s dobrom se smrću sad k srcu ispilim...)

*

tvrda je kora

starmale grane

trudne su bore

mramorne brane

prsnuše spore

svjesnosti rȁne

uzdarje razgori

vȋrove prane

...

_______________________________________________________________________________

*  Dijelove teksta u zagradi prikladno je šaptati dok dolaziš do daha. Sav ostali tekst valja čitati stisnuvši zube; glasno i odlučno. Svaki glas „r“ podrazumijeva tvoj fizički kontakt s drvetom, a svi ostali glasovi predstavljaju gibanje tvog tijela i zvuk tvojih unutarnjih stanja. Svaki ćeš „r“ po volji produžiti, poštujući bez iznimke materinje naglašavanje, imajući na umu da ti kljun probija kroz tvrdo drvo gdje je „r“ u susjedstvu suglasnika, a kroz meko drvo ondje gdje je taj glas uz samoglasnik. Opazit ćeš da ti je umalo svejedno koliko je drvo tvrdo – ionako sve ovisi o tvom zamahu i upornosti.

** Djetlići su porodica šumskih ptica s moćnim ravnim kljunom nalik na dlijeto kojim kljuju po drveću, s dugim ljepljivim jezikom kojim izvlače životinje koje žive pod korom, i s drugim prilagodbama tijela takvom trajanju, poput krutog repa koji im služi kao oslonac u poslu. Gnijezde se u dupljama koje same izdube.

*** Glagol „smarati“ preuzet je iz zagrebačkog slenga. Začuje se kao razbarušena varijanta nesvršenog „moriti“: prvo se zakorači u svršeni glagolski oblik (dodatkom prefiksa „s“) da bi se u zadnji čas predomislilo, pa izmjenom samoglasnika vratilo u (polu)nesvršeno stanje, prizivajući onu zadnju i često presudnu (u svojoj suštini nesalomljivu) zalihu dobre volje. 

**** Cerambyx cerdo (hrastova strizibuba, velika hrastova cvilidreta) kukac je kornjaš čija se debela bijela i mesnata ličinka nekoliko (do 5) godina hrani i razvija (do 8 cm dužine) progrizajući hodnike u drvetu najčešće hrastovih stabala. Kukulji se u površinskom sloju kore odakle nakon preobrazbe izlazi krupni (do 7 cm dug) imago1 tamnoga tijela i pokrilja, s ticalima (do dvostruko) dužim od tijela. Životni mu je vijek obično kratak (do mjesec dana), tijekom kojega se hrani biljnim sokovima, uz tromi let i kratki dolet. Ženke nakon parenja i oplodnje polažu jaja u pukotine kore. Izlegla se ličinka ubuši u živo drvo čime započinje njezino samotno djetinjstvo i mladost koji će se protegnuti na gotovo cijeli život.

1 Imago (lat.: slika, pojava) – definicije u nastavku preuzete su s Hrvatskog jezičnog portala:

1. pov. voštana posmrtna maska starorimskog pokojnika, usp. imagines

2. zool. završni stupanj u preobrazbi kukca, odrasli kukac

3. psih. u podsvijesti pohranjena idealna slika o nekoj drugoj osobi iz okoline; nesvjesna vodeća slika (C. G. Jung)