Kolumne

nedjelja, 31. listopada 2021.

Božica Jelušić | Splavarenje noćno


Na tebe ja mislim noću, mislim stalno.
Na otoku pustom kao splav te gradim.
Sve što nađem, u te pretopim, usadim,
Krojim, blanjam, spajam, bojam maestralno.
I dnevne sam sate za te odabrala:
Što je mene briga za smjenu i turu?
Ponekad te složim ko glatku skulpturu,
Od kamenja sitnog, škriljaca, kristala.
I tako na suncu sjaji moja prizma:
Izgladih je ručno, dok ti oko žmiri.
Dodajuć na kraju, u staroj maniri,
Neke verse lomne, s notom klasicizma.
Od sebe sam bolja i na sebi radim,
Je li sav moj zanat dostojan tvog sjaja?
Hoćemo li skupa ploviti do kraja?
Strujama prkosim, na tebe se kladim.

Siti Ruqaiyah Hashim | Vijesti iz Strasbourga


Rekli su do sada

Više od 10.000 je nestalo

Nestali su na obalama

Grčke, Italije, Libije i drugdje

Isto tako

Njihova imena nisu pronađena

I nisu poznata

Mali Aylan Kurdi iz Sirije

bio je među njima

Da, skoro svi su bili muslimani


Strazbur

Čekaj. ima ih još!

Šta je sa ovim ljudima?

Abd.Kareem, Fatima i Hanafi

I još mnogim ljudima Rahinjanima

Nestali su u Andamanskom moru

Nisu bježali

Od njihove pradjedovske zemlje Arakan

Ali njihovi domovi su spaljeni

Oni su ubijeni i prognani iz svoje zemlje


Očigledno

Oni ne pripadaju Mijanmaru

Oni su imigranti

Zato što su Muslimani

Oni se razlikuju od budista

Zato Rahine nemaju prava

Na zemlju Mijanmara

Tako kažu vlastodršci

Sa oružjem u rukama 


Ali zar više od 400 godina

Arakan nije bio njihov dom?

Imali su predstavnike u parlamentu

Lidere u svim zajednicama

Političke partije

Kako mogu reći

Rakhine nisu Mijanmar ?


Strazbur!

Ne zaboravi na patnje Rahinjana

Ne zaboravi da su istrebljeni


Ovdje se dešava genocid

Ovdje se dešava genocid


U mnogim islamskim zemljama

Genocid se dogodio na mnogo načina

Mnogo oblika 


Genocid se dešava svuda!

Genocid se dešava svuda!



Prag-Beograd-Istanbul

August 2016

Prijevod Vesna Spanić

subota, 30. listopada 2021.

Sanja Knežević | Na Sveučilištu u Zadru obilježena 100. godišnjica austrijske savezne zemlje Burgenland – Gradišće



GRADIŠĆE: JEZIK I KNJIŽEVNOST

Sanja Knežević  i Anita Pavić Pintarić
U organizaciji Austrijske knjižnica Dr. Alois Mock i Odjela za kroatistiku, a uz potporu Austrijskog kulturnog foruma Zagreb i Sveučilišta u Zadru organizirana su predavanja dr. sc. Hereberta Gassnera i dr. sc. Vladana Čuture posvećena jeziku i književnosti gradišćanskih Hrvata pod zajedničkim naslovom – „Gradišće: jezik i književnost“. 

Predavanje i susret s dr. sc. H. Gassnerom i dr. sc. V. Čuturom organizirano je u povodu proslave 100. godišnjice uspostave austrijske savezne zemlje Burgenland (Gradišće) i Dana državnosti, austrijskog nacionalnog praznika.

Aforizmi za duhovnu gimnastiku misli | Tomislav Supek: Hrvatska zanovijetanja 7


Tomislav Supek: HRVATSKA ZANOVIJETANJA 7, Studio Moderna d.o.o. Zagreb, 2020.

Po humorističkom stažu Tomislav Supek nalazi se u krugu bardova hrvatske i europske aforistike. Druženje sa aforizmima kao specifičnom književnom vrstom započeo je prije šezdesetak godina, za vrijeme studija ekonomije u Zagrebu. Svoje prve radove objavio je u studentskom i omladinskom tisku, a kasnije je duhovitim prilozima ostvario plodnu suradnju u dnevnim i nedjeljnim listovima te radijskim emisijama diljem bivše države. Tako je nastao impresivan humoristično satirični opus koji je pretočen u desetak knjiga dojmljive filozofijsko-sociološkog i polit-ekonomskog sadržaja.

Narcisa Potežica | Nenada Goll: Nemoguća misija


O Hani Szenes i knjizi "Nemoguća misija" 

                      


7. studenog bit će 77 godina od kada je završio život Hane Szenes, poznate padobranke koja je spuštena u Hrvatsku za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naime ova je velika misija otpočela 7. lipnja 1944. kada je Hana spuštena kao jedna od padobranki sa ciljem spašavanja svojih sunarodnjaka. O tome piše Nenad Goll u svojoj knjizi "Nemoguća misija" s podnaslovom "Židovski padobranci u Hrvatskoj 1944. godine", Prvo izdanje Zagreb 2014. , u nakladi Despot Infinitus d.o.o., Biblioteka "Hrvatska povijest" (Tisak: Znanje d.o.o.).

Autor knjige svestrano opisuje veliku, možda najambiciozniju misiju padobranaca Židova kako bi doprinjeli spašavanju Židova koji su bili ugroženi za vrijeme nacizma. U knjizi se najprije otkriva geneza ideje da se takva komplicirana akcija uopće izvede. S uzbuđenjem pratimo kako su napredovale pripreme i na kraju je opisan sam odlazak padobranaca i njihova misija koja nakon svih kompliciranih priprema i operacija nije imala uspješan kraj.

Gordana Igrec | Miris kiše na Balkanu


Gledam danas...

taj lijepi, 

židovski

ženski svijet.

Sa sarajevske Baščaršije,

koji je ondje živio

prije stotinu ljet.


I gdje je svatko

rođen tu,

morao 

tu

i mrijet.


Preda mnom

su lica mi sva,

kao odnekud

poznata

i draga.


Ženska lica

lijepa,

što su u

životu,

ostavila

traga.


Tu, Laura Bohoreta

sa pjesmama svojim

ispod miške,

po čaršiji – šeta.


I Blanki,

njena sestra,

najljepša od sviju

žena u Sefarda

starih,

usred  Sarajeva.


Očijuka tu ona

sa svima,

dok joj jedan,

samo jedan – Sarajlija

lijepi,

srce njeno – zauzima.


Pa, tek – Rifka!?

Ta balerina

iz obitelji Levi,

koja pred II.rat

na koljena baci

Beograd – sav!...


Laka kao zvrk,

kojem se osmjehuje

svaki muški brk...


Tu su još

sestre dvije

i dva brata,

što su otišli

odmah iza rata...


I gledam...tako – njih

i fotografije već pomalo

blijede,

i gledam u njihove

kose sijede.


Što stale su

u roman pod

imenom  - "Miris kiše

na Balkanu", 

svima - znan.


Otišle su,

sve od reda

s Baščaršije

one sad.


Za njima

osta miris

dunja,

slatkoga

od ruža,

cijelova stotinu

što život im pruža

  1. za unuku njihovu -

beogradsku književnicu,

za uzglavlje njeno

 jedna - crvena ruža.


Samo miris kiše

na Balkanu,

ostavio je trag.

Za ovaj nestali

svijet,

tako...krhak,

tako – blag.


P.S.


(Koja te koljevka ljulja. Ta te lopata – pokopa; stara bosanska uzrečica)


Sven Adam Ewin | Apokalipsa sada


Vrati nož vratu, a vatru vrati travi.
Neka izgori sve što gorjeti može.
Janjetu bijelom ureži križ na glavi.
Nalog daj brusu: noževi nek se množe!
Vrata su sva pod ključem. Izlaza nema.
Ludilo raste antilogičkim slijedom.
Kad sve je tema, tad ništa nije tema.
I sve što biva – zbiva se ovim redom:
Ledena tama u zadnju svijeću puše;
Mozak razara milijun megawata;
Starci u hodu vlastitu djecu guše;
Apokalipsa glođe poluge zlata.
Pobjednik kliče, sotonskom rukom vođen.
Ivan se rađa, a već je davno rođen.

petak, 29. listopada 2021.

V.B.Z. | Predstavljamo veliki svjetski bestseler Jima Kwika "Mozak bez granica" 🗣️

 

 


 

Znanstveno dokazane metode koje će vam pomoći da učite brže, poboljšate pamćenje i koncentraciju i razvijete sve svoje potencijale.
 
Mozak je naš najdragocjeniji dar i najmoćnija tehnologija na svijetu. Mozak nam omogućuje da učimo, volimo, razmišljamo, stvaramo, osjećamo radost. Mozak je portal koji vodi do naših emocija, do naše sposobnosti dubljeg doživljavanja života i trajne bliskosti. Mozak nam omogućuje da budemo inovativni, razvijamo se i postižemo uspjehe.

Naklada Disput | Lina Meruane: Postati Palestinkom



Disput je upravo objavio Postati Palestinkom, knjigu publicističko-memoarskih zapisa čileanske novinarke palestinskog porijekla Line Meruane.
 
"Postati Palestinkom" izvrsna je knjiga razmišljanja, sjećanja i čitanja o zemlji svojih predaka što ih autorica započinje u trenutku kad se pojavi mogućnost povratka u zemlju u kojoj nikada nije bila, u zemlju iz koje su njezini baka i djed otišli u potrazi za drugim životom.

"Postati Palestinkom" govori o labirintu identiteta, ali i o svim onim opetovanim pitanjima koja su stalno na karti sukoba, primjerice, o zastrašujućoj sramotnosti Židova koji na pročeljima kuća u Hebronu ispisuju "Arape u plinske komore". Knjiga je i polemički dijalog između Meruane i komentatora koji su najviše izoštrili kritičku misao o toj temi: Amosa Oza i Davida Grossmana.

Više o knjizi i autoru možete saznati na disput.hr.

Ako ste zainteresirani pisati o knjizi ili ju na drugi način predstaviti, slobodno nas kontaktirajte telefonski (01 2949 921) ili mailom (mateja.pavlic@disput.hr).



Aleksandra Filipović | Oteto kaosu


Mjesto joj se čini nepromijenjeno

Kao da je svoja bosa stopala

Jučer izula i ostavila ovdje

Tabana utonulih u topli, škriputavi parket

Nožnih prstiju ogrnutih u taloge 

Svih mirisnih štapića ikada sagorjelih 

Uronjena u sporu, ritmičnu glazbu

Rastreseno ukorijenjena

 

Kao da se čitavo ovo vrijeme

Neka druga nasmiješena žena

Na batrljcima probijala svijetom

Umjesto nje

I možda zato što može prizvati

Tu sjenovitu dvojnicu

Sad joj plesno škljocaju kukovi

A milje i milje asfalta, zemlje i kamenja

Škropila je putem neka tuđa krv


Mjesto je isto

Ali ne i ona

Čije li je ovo posustalo tijelo

Njeno više nije

Pa i njen život

Sve joj manje pripada

Prelijeva se preko ruba

Kubici pjenušave vode u bijegu iz kade

Tetive su joj sapete vidre

A misli se otimaju kao jato vrabaca

Što uzlijeće i prije praska

Dok sa zidova sve prate

Crno uokvirene oči bjelobradih gavrana

Oni znaju, dah će je opet omekšati

Nutrina joj je rijeka ponornica

Već stiže privremeni mir

Šezdeset dragocjenih minuta

Otetih kaosu

Zdravka Prnić | Maginje


Spuštala se niz stepenice sporo i oprezno, potpuno zatočena vrtlogom misli:” Četrdeset i dvije...” Da su tu Ameri, već bi sagradili lift, žičaru ili nešto treće, pomisli brišući kapljice znoja s čela. Uredili bi konačno obalu i prilaz, pa ne bi morala po skliskim kamenim stepenicama nabadati u špagericama kao po jajima, pomisli. Četrdeset i dvije stepenice. Nekad se spuštala njima kao od šale. Spustila je ručnik ispod planike. Da su sad Ameri tu, nje zasigurno ne bi bilo, pokosili bi oni sve, znala je ona to. Da, ima to neke prednosti, nemaš love ali zato imaš nedirnutu prirodu. Sunce bliješti iznad borova, reflektira se o namreškano slano plavetnilo i miluje maginje. Zagrize donju usnicu. Više joj dolazak stranaca nije izgledao kao dobra ideja.

Sonja Smolec | Milan Zagorac: Prijateljice, varalice i vatreni starci

 

Oduvijek su me privlačile knjige Milana Zagorca, autora za kojeg slobodno mogu reći da još uvijek pripada mlađoj generaciji pisaca. No unatoč tome, njegovo pisanje je promišljeno, zrelo, nikad ishitreno. Uvijek unaprijed proučene teme o kojoj će pisati što ga svrstava u one pisce od kojih i u budućnosti možemo mnogo dobroga očekivati.

Knjiga „Prijateljice, varalice i vatreni starci“ doslovce me izbacila „iz cipela“. Mogu se poslužiti ustaljenom frazom da „danas nije lako pisati za mlade“, i neću pogriješiti. Treba znati kako pisati da se u potpunosti približi generaciji onih kojima je knjiga namijenjena. Ipak, pisano je tako da će i mnogi stariji rado pročitati ovakvu knjigu.

Način života, komunikacija, bilo osobna bilo putem svih oblika društvenih mreža, sasvim su drugačiji od života kojim živi generacija Milana Zagorca, a posebno moja. Za razumijevanje načina govora i pisma kojim se mladi služe gotovo da nam treba rječnik i to ne samo rječnik stranih riječi. Možda će netko i napisati takav razlikovni rječnik u kojem ćemo pronaći nama nerazumljive izraze i snaći se upravo onako kako je to Milan učinio. Nije se dvoumio koristiti i način svakodnevnog govora, ne samo mladih, ali sve u granicama u  kojima ne poružnjuje lijepu književnost.

četvrtak, 28. listopada 2021.

Kajkavsko najže (6): Drveni kolski kotač

Piše: Aleksandar Horvat

Na jeni roženici na najži je visel stari drveni kolski kotač. Sev je posipani z kak makovo seme velikim luknjami od črvekov, kajti je tu več letima, sam, bez svojih treh bratov. Tak je te kotač kaj sem ga našel, celu jenu pripovest odmotal.

Za napraviti takvoga ili sličnoga kotača je mešter moral biti fest spreten i zvučen, kajti je to na celim kolima bilo najtežeše napraviti. A kotač, se razme, neje v jenem komadu. Na sredini kotača je glavina (v koju se narivleju drvene špice), oplatnica (od pet ili šest drvenih delov), špice (od dreva, kak smo rekli) i šijna (železni obroč, malo debelši nego obroč od lagva koji je celoga kotača na kupu držal). Na kravskim kolima su bili dva menši prednji kotači i dva vekši zadnji.


Kravska kola, dok su imela pune stranice, a ne one lojtre, su se zvala kola na dreke. Dok se zgovara, treba e zgovoriti kak da velimo lepo, a ne kak da velimo jezero, znači čuje se skorom kak drieke. Of mali kotač kaj sam ga našel je trebal ze svojim parom iti na prvu podel (to bi denešnji automehaničari rekli “prednji ovjes”), koja se pričvrsti na vrtel (po koji se prva podel obrača levo desno i riži kola), a na se skupa dojde drveno rudo.

Književnost – publicistika 28.10.2021.


Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek uputila je izraze sućuti u ime Ministarstva kulture i medija i svoje osobno u povodu odlaska gospodina Dragutina Dumančića, izdavača, pjesnika, prozaika i prevoditelja.

U četvrtak, 28. listopada, Knjižnica i čitaonica "Fran Galović" Koprivnica predstavila je program obilježavanja 5. obljetnice kontinuiranog pružanja svoje usluge za slijepe i slabovidne osobe i ostale osobe s teškoćama čitanja.

Studentski teatar Lero nastavlja sa svojim posebnim programima u okviru nacionalne manifestacije Godina čitanja 2021. koju je, na prijedlog Ministarstva kulture i medija, ove godine proglasila Vlada Republike Hrvatske. Novo Lerova preporuka za čitanje, izbor naslova i autora, je esej "Meštri" Milana Milišića iz njegove knjige "Dubrovačka zrcala" objavljene 2007. Izvedba je 30. listopada, u 19 sati, na Lerovoj sceni u Lazaretima u Dubrovniku.

Knjigu sveučilišnoga profesora Jadrana Kale "Rasprostiranje kulture: Kako ljudi stvaraju prostor" objavili su Naklada Slap iz Jastrebarskog i Sveučilište u Zadru.

Zbornik radova "Značenja krajolika" u kojem je sabrano 19 eseja hrvatskih istraživača krajolika, prostora i okoliša i daje vjerodostojan uvid u aktivnosti i kretanja na tom razgranatom i nedovoljno povezanom znanstvenom području u Hrvatskoj, objavila je izdavačka kuća Disput.

U subotu, 30. listopada, s početkom u 11,30 sati, održat će se osma radionica Dnevnika poezije kroz projekt "Podijeli svoju priču – socijalno uključivanje kroz online kulturu i umjetnost".


Izvor:Culturnet.hr

Ivo Mijo Andrić | Suza za sestricu Anu



Kao da je bilo jučer, i danas se sjećam nesretnog jutra kada je s ovoga svijeta otišla moja mlađa sestra Ana. Tek je bila prohodala i naučila izgovarati svoje prve riječi. Povazdan je špartala sobom, dotičući nas svojim malim ručicama i izgovarajući naša imena. Željela nam je time staviti do znanja kako nas je sve zapamtila te kako nas beskrajno voli. Oca Miju. Majku Milu. Babu Ružu. Mene, najstarijeg brata i od mene dvije godine mlađeg brata Iliju. Svima nam je bila prirasla k srcu, jer je unijela toplinu i radost u naš mali dom smješten na periferiji sela Čanići. Ja sam je, ipak, najviše volio jer se kod mene najduže zadržavala, gledajući me sa smješkom svojim malim zelenim okicama.

Mirko Popović | Uz nijanse bezbojne infuzije

 

Pred san dojmio me
šapat trave što se kao val
ulijeva u bolničku sobu
Ne znam zašto ga

ne željeh pokositi

niti utišati ni zašto se sjetih
ljubavnog pisma
od prije mnogo godina
kojeg je u jednoj
od zaboravljenih ladica
izbrusilo beznađe
U nedostatku cigareta
i u navali glasne tišine
među bijelim zidovima
melankolično ga ispratih
među zvijezde
da ozvuče te nenapojene
jalove priče


Pred san utihnuo je sat
i netko je neznan
glasno čitao poeziju
kao da oživljuje retke
poznatog romanesknog uratka
I sinoć sam u toj disonanci
u toj neobičnoj radosti
uspio prevariti sebe
da sam sretan spoznajući
kako krvare davna proljeća
dok mi mileniji bruse čeljust
a ja postajem oblutak i žal
pod krikom ptice koji ne pita
otkuda si kamo si zašto si što si


Pred san zagrljen zanosom
slušam kako sa nekih vrata
bolničke sobe
jedna sestra smješkom
demantira moje uvjerenje
da se neće više zanjihati
muk eonā niti iz smrtnog svemira
rasti tkivo koje oblikuje ljubav
koje rađa nostalgiju
koje oplođuje misao                                    
koje udahnjuje svjetlost oku


Tomislav Marijan Bilosnić | Poezija posvećena nedavno preminuloj pjesnikinji Jacqueline Alencar

 

RÍO TORMES DESDE LA SALA DEL PISO DE JACQUELINE, 

EN TEJARES

 

Čudotvorna Djevice od Zdravlja

plavo nebo nad Tormesom visi kao rublje

Jacqueline se moli i gleda u gradski mlin

i vrbe (jasike) u visokoj vrućici prozora

 

Tejares, zidovi su tvoji pisma

pisana od istoka prema zapadu

Na mjestu Lázara de Tormesa 

sjedi Alfredo Pérez Alencart iza stakla prozora

Kad je Jacqueline izišla iz dnevnog boravka ukazao se vrt

oplođena rijeka koja navire

 

Jacqueline piše o Unamunu

o drugoj obali svijeta, o Kristu

bez sumnje, najviše o ljubljenom Alfredu

i pita se što radi

tako visoko u Andama

Vidi sve i ne želi ništa zaboraviti

ni češnjak, ni crniku,

ni bademovo drveće u cvatu 

 

Svodovi oblaka pod crijepovima sunca

plove mimo života u leonskim kupaonicama

U najveći i najvažniji grad dolaze slijepci

ukusa spremna za svačiji san

Jedno stablo jablana iznad ostalih

rođeno u rijeci Tormes diže se

samo da bi moglo vidjeti Jacqueline

kako ostavlja svoje tropske palme

 

S rimskog mosta ona gleda Salamancu

u slučaju da je sutra ne vidi

Njene oči traže pomoć, vide

Chamberi i Arrabal u višem ozonu

Salamanca je na dalekim obalama 

rijeke Acre

Na željezničkoj postaji Tejeres

nema više nikoga

samo ljeto klizi po tračnicama

 

Na kosturima drveća visi vijenac ljubavi

mlin ugrađen u groblje

Otvoren prozor špilja je ispod mosta

Djevica plovi po niskom vodostaju

Srce mi govori da si kraljica

i zlatna boja tvoje kože

na krvavim stablima kaučuka

 

Na tržnici keramike ovoga časa je tiho

svjetlost izvire iz stola za kojim si sjedila

u dnevnom boravku

pored velike školjke s imenom Oceana

Otvaraju se velika vrata i u sobu ulazi

voda Tormesa dižući se

do svega što si dodirivala

i preko uspomena žuri u sjećanje

 

Jacqueline ime s previše dobrote

kao svaka riječ u razgovoru između prijatelja

Prozor je i dalje otvoren za vjetrove

i sunce na zalazu, krvavo

kao da je ranjeno

To što nikada nisam mogao reći

neka kaže Alencart

riječima koje su gorjele u strasti vaše ljubavi