Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
nedjelja, 31. listopada 2021.
Božica Jelušić | Splavarenje noćno
Siti Ruqaiyah Hashim | Vijesti iz Strasbourga
Rekli su do sada
Više od 10.000 je nestalo
Nestali su na obalama
Grčke, Italije, Libije i drugdje
Isto tako
Njihova imena nisu pronađena
I nisu poznata
Mali Aylan Kurdi iz Sirije
bio je među njima
Da, skoro svi su bili muslimani
Strazbur
Čekaj. ima ih još!
Šta je sa ovim ljudima?
Abd.Kareem, Fatima i Hanafi
I još mnogim ljudima Rahinjanima
Nestali su u Andamanskom moru
Nisu bježali
Od njihove pradjedovske zemlje Arakan
Ali njihovi domovi su spaljeni
Oni su ubijeni i prognani iz svoje zemlje
Očigledno
Oni ne pripadaju Mijanmaru
Oni su imigranti
Zato što su Muslimani
Oni se razlikuju od budista
Zato Rahine nemaju prava
Na zemlju Mijanmara
Tako kažu vlastodršci
Sa oružjem u rukama
Ali zar više od 400 godina
Arakan nije bio njihov dom?
Imali su predstavnike u parlamentu
Lidere u svim zajednicama
Političke partije
Kako mogu reći
Rakhine nisu Mijanmar ?
Strazbur!
Ne zaboravi na patnje Rahinjana
Ne zaboravi da su istrebljeni
Ovdje se dešava genocid
Ovdje se dešava genocid
U mnogim islamskim zemljama
Genocid se dogodio na mnogo načina
Mnogo oblika
Genocid se dešava svuda!
Genocid se dešava svuda!
Prag-Beograd-Istanbul
August 2016
Prijevod Vesna Spanić
subota, 30. listopada 2021.
Sanja Knežević | Na Sveučilištu u Zadru obilježena 100. godišnjica austrijske savezne zemlje Burgenland – Gradišće
Sanja Knežević i Anita Pavić Pintarić |
Predavanje i susret s dr. sc. H. Gassnerom i dr. sc. V. Čuturom organizirano je u povodu proslave 100. godišnjice uspostave austrijske savezne zemlje Burgenland (Gradišće) i Dana državnosti, austrijskog nacionalnog praznika.
Aforizmi za duhovnu gimnastiku misli | Tomislav Supek: Hrvatska zanovijetanja 7
Narcisa Potežica | Nenada Goll: Nemoguća misija
O Hani Szenes i knjizi "Nemoguća misija"
Gordana Igrec | Miris kiše na Balkanu
Gledam danas...
taj lijepi,
židovski
ženski svijet.
Sa sarajevske Baščaršije,
koji je ondje živio
prije stotinu ljet.
I gdje je svatko
rođen tu,
morao
tu
i mrijet.
Preda mnom
su lica mi sva,
kao odnekud
poznata
i draga.
Ženska lica
lijepa,
što su u
životu,
ostavila
traga.
Tu, Laura Bohoreta
sa pjesmama svojim
ispod miške,
po čaršiji – šeta.
I Blanki,
njena sestra,
najljepša od sviju
žena u Sefarda
starih,
usred Sarajeva.
Očijuka tu ona
sa svima,
dok joj jedan,
samo jedan – Sarajlija
lijepi,
srce njeno – zauzima.
Pa, tek – Rifka!?
Ta balerina
iz obitelji Levi,
koja pred II.rat
na koljena baci
Beograd – sav!...
Laka kao zvrk,
kojem se osmjehuje
svaki muški brk...
Tu su još
sestre dvije
i dva brata,
što su otišli
odmah iza rata...
I gledam...tako – njih
i fotografije već pomalo
blijede,
i gledam u njihove
kose sijede.
Što stale su
u roman pod
imenom - "Miris kiše
na Balkanu",
svima - znan.
Otišle su,
sve od reda
s Baščaršije
one sad.
Za njima
osta miris
dunja,
slatkoga
od ruža,
cijelova stotinu
što život im pruža
za unuku njihovu -
beogradsku književnicu,
za uzglavlje njeno
jedna - crvena ruža.
Samo miris kiše
na Balkanu,
ostavio je trag.
Za ovaj nestali
svijet,
tako...krhak,
tako – blag.
P.S.
(Koja te koljevka ljulja. Ta te lopata – pokopa; stara bosanska uzrečica)
Sven Adam Ewin | Apokalipsa sada
petak, 29. listopada 2021.
V.B.Z. | Predstavljamo veliki svjetski bestseler Jima Kwika "Mozak bez granica" 🗣️
Znanstveno dokazane metode koje će vam pomoći da učite brže, poboljšate pamćenje i koncentraciju i razvijete sve svoje potencijale.Mozak je naš najdragocjeniji dar i najmoćnija tehnologija na svijetu. Mozak nam omogućuje da učimo, volimo, razmišljamo, stvaramo, osjećamo radost. Mozak je portal koji vodi do naših emocija, do naše sposobnosti dubljeg doživljavanja života i trajne bliskosti. Mozak nam omogućuje da budemo inovativni, razvijamo se i postižemo uspjehe.
Naklada Disput | Lina Meruane: Postati Palestinkom
Aleksandra Filipović | Oteto kaosu
Mjesto joj se čini nepromijenjeno
Kao da je svoja bosa stopala
Jučer izula i ostavila ovdje
Tabana utonulih u topli, škriputavi parket
Nožnih prstiju ogrnutih u taloge
Svih mirisnih štapića ikada sagorjelih
Uronjena u sporu, ritmičnu glazbu
Rastreseno ukorijenjena
Kao da se čitavo ovo vrijeme
Neka druga nasmiješena žena
Na batrljcima probijala svijetom
Umjesto nje
I možda zato što može prizvati
Tu sjenovitu dvojnicu
Sad joj plesno škljocaju kukovi
A milje i milje asfalta, zemlje i kamenja
Škropila je putem neka tuđa krv
Mjesto je isto
Ali ne i ona
Čije li je ovo posustalo tijelo
Njeno više nije
Pa i njen život
Sve joj manje pripada
Prelijeva se preko ruba
Kubici pjenušave vode u bijegu iz kade
Tetive su joj sapete vidre
A misli se otimaju kao jato vrabaca
Što uzlijeće i prije praska
Dok sa zidova sve prate
Crno uokvirene oči bjelobradih gavrana
Oni znaju, dah će je opet omekšati
Nutrina joj je rijeka ponornica
Već stiže privremeni mir
Šezdeset dragocjenih minuta
Otetih kaosu
Zdravka Prnić | Maginje
Sonja Smolec | Milan Zagorac: Prijateljice, varalice i vatreni starci
Knjiga „Prijateljice, varalice i vatreni starci“ doslovce me izbacila „iz cipela“. Mogu se poslužiti ustaljenom frazom da „danas nije lako pisati za mlade“, i neću pogriješiti. Treba znati kako pisati da se u potpunosti približi generaciji onih kojima je knjiga namijenjena. Ipak, pisano je tako da će i mnogi stariji rado pročitati ovakvu knjigu.
Način života, komunikacija, bilo osobna bilo putem svih oblika društvenih mreža, sasvim su drugačiji od života kojim živi generacija Milana Zagorca, a posebno moja. Za razumijevanje načina govora i pisma kojim se mladi služe gotovo da nam treba rječnik i to ne samo rječnik stranih riječi. Možda će netko i napisati takav razlikovni rječnik u kojem ćemo pronaći nama nerazumljive izraze i snaći se upravo onako kako je to Milan učinio. Nije se dvoumio koristiti i način svakodnevnog govora, ne samo mladih, ali sve u granicama u kojima ne poružnjuje lijepu književnost.
četvrtak, 28. listopada 2021.
Kajkavsko najže (6): Drveni kolski kotač
Piše: Aleksandar Horvat
Književnost – publicistika 28.10.2021.
Ivo Mijo Andrić | Suza za sestricu Anu
Mirko Popović | Uz nijanse bezbojne infuzije
Pred san dojmio me
šapat trave što se kao val
ulijeva u bolničku sobu
Ne znam zašto ga
ne željeh pokositi
niti utišati ni zašto se sjetih
ljubavnog pisma
od prije mnogo godina
kojeg je u jednoj
od zaboravljenih ladica
izbrusilo beznađe
U nedostatku cigareta
i u navali glasne tišine
među bijelim zidovima
melankolično ga ispratih
među zvijezde
da ozvuče te nenapojene
jalove priče
Pred san utihnuo je sat
i netko je neznan
glasno čitao poeziju
kao da oživljuje retke
poznatog romanesknog uratka
I sinoć sam u toj disonanci
u toj neobičnoj radosti
uspio prevariti sebe
da sam sretan spoznajući
kako krvare davna proljeća
dok mi mileniji bruse čeljust
a ja postajem oblutak i žal
pod krikom ptice koji ne pita
otkuda si kamo si zašto si što si
Pred san zagrljen zanosom
slušam kako sa nekih vrata
bolničke sobe
jedna sestra smješkom
demantira moje uvjerenje
da se neće više zanjihati
muk eonā niti iz smrtnog svemira
rasti tkivo koje oblikuje ljubav
koje rađa nostalgiju
koje oplođuje misao
koje udahnjuje svjetlost oku
Tomislav Marijan Bilosnić | Poezija posvećena nedavno preminuloj pjesnikinji Jacqueline Alencar
RÍO TORMES DESDE LA SALA DEL PISO DE JACQUELINE,
EN TEJARES
Čudotvorna Djevice od Zdravlja
plavo nebo nad Tormesom visi kao rublje
Jacqueline se moli i gleda u gradski mlin
i vrbe (jasike) u visokoj vrućici prozora
Tejares, zidovi su tvoji pisma
pisana od istoka prema zapadu
Na mjestu Lázara de Tormesa
sjedi Alfredo Pérez Alencart iza stakla prozora
Kad je Jacqueline izišla iz dnevnog boravka ukazao se vrt
oplođena rijeka koja navire
Jacqueline piše o Unamunu
o drugoj obali svijeta, o Kristu
bez sumnje, najviše o ljubljenom Alfredu
i pita se što radi
tako visoko u Andama
Vidi sve i ne želi ništa zaboraviti
ni češnjak, ni crniku,
ni bademovo drveće u cvatu
Svodovi oblaka pod crijepovima sunca
plove mimo života u leonskim kupaonicama
U najveći i najvažniji grad dolaze slijepci
ukusa spremna za svačiji san
Jedno stablo jablana iznad ostalih
rođeno u rijeci Tormes diže se
samo da bi moglo vidjeti Jacqueline
kako ostavlja svoje tropske palme
S rimskog mosta ona gleda Salamancu
u slučaju da je sutra ne vidi
Njene oči traže pomoć, vide
Chamberi i Arrabal u višem ozonu
Salamanca je na dalekim obalama
rijeke Acre
Na željezničkoj postaji Tejeres
nema više nikoga
samo ljeto klizi po tračnicama
Na kosturima drveća visi vijenac ljubavi
mlin ugrađen u groblje
Otvoren prozor špilja je ispod mosta
Djevica plovi po niskom vodostaju
Srce mi govori da si kraljica
i zlatna boja tvoje kože
na krvavim stablima kaučuka
Na tržnici keramike ovoga časa je tiho
svjetlost izvire iz stola za kojim si sjedila
u dnevnom boravku
pored velike školjke s imenom Oceana
Otvaraju se velika vrata i u sobu ulazi
voda Tormesa dižući se
do svega što si dodirivala
i preko uspomena žuri u sjećanje
Jacqueline ime s previše dobrote
kao svaka riječ u razgovoru između prijatelja
Prozor je i dalje otvoren za vjetrove
i sunce na zalazu, krvavo
kao da je ranjeno
To što nikada nisam mogao reći
neka kaže Alencart
riječima koje su gorjele u strasti vaše ljubavi