Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 30. lipnja 2026.

Nena Miljanović | In memoriam: Tomislav Dretar 1945. - 2026.

Poslednji pozdrav mom dugogodišnjem fb prijatelju i kolegi po književnom peru, Tomislavu Dretaru.
Bio je jugoslovenski, hrvatski, bosanskohercegovački, francuski, romski i belgijski pjesnik, pisac, profesor, naučni istraživač, prevodilac, književni kritičar, novinar, animator kulture, izdavač, političar...
Rođen u BiH, zalagao se za njeno jedinstvo i necepanje devedesetih i zbog pretnji atentatom zbog toga, uz pomoć UNPROFOR-a prebačen je u Belgiju gde je dobio azil i članstvo u Savezu Književnika Belgije, i tamo živeo i radio do smrti.
Mir duši njegovoj i saučešće porodici prijateljima i kolegama pesnicima.
Zbogom prijatelju, veliki pesniče i velika ljudska dušo.
Ispraćam te pesmom iz tvoje knjige "BOL, CIGANSKA RAPSODIJA", jer i sama imam svoju objavljenu knjigu poema na ciganske teme, za koje si mi odao priznanje!
N e n a ***
CIGANSKA FUGA - autor Tomislav Dretar
"Toplu si mi postelju pripremila
majko najbrižnija od svih majki
Toplu postelju prostrla si mi
Toplu postelju od Aljaske do Bengala
Toplu postelju od najmekšeg perja
Da utonem u san Da utonem u san
Da sanjam da sanjam
Da sve ovo bude samo običan san
Da su mi u Rumunjskoj noge lomili
Da su me u Njemačkoj kao zvijer odstrijelili
Da sam u Jasenovcu bio na križ razapet
Da sam u Trstu bio na tržnici prodan
Toplu si mi postelju pripremila
Da utonem u san Da utonem u san
Da sanjam da sanjam
Da sve ovo bude samo običan san"
Sve reakcije:

Darija Žilić | Ljetno jutro

U ovim ljetnim jutrima
Polako brišem suvišna
Slova, dodajem ime
Prevoditelja, unosim
Sitne promjene u
Sintaksu rečenice
I dodajem vodu pticama
Ispod grma napola
Sprženih ruža da
Umanjim bar malo
Štetu od vrućine.
Pojest ćemo komade
Svježih lubenica
Popodne
Dovršiti tekstove
I onda sve te sjemenke
Baciti na suho tlo,
Iz ničeg uvijek nešto
Sazori, ako je prisutna
Ljubav. Samo to.
Sve reakcije:

Zorica Antulov| Kavanska


"Pati bez suze, živi bez psovke,

i budi mirno nesretan."-

to reče pjesnik star i znamenit

i trgne jednu za dobar dan.


Nas dvoje - ljudi od kavane-

sjedimo tako- gubimo dane.

Nekad u Kavkaz- češće u Blato,

on drmne drugu, ja makijato.


Stari moj bard je, puno mi znači,

al ne znači da u svem slažem se s njim. 

Približim stolac još bliže k njemu

 jer želim da me čuje moj Tin.

Šapnem mu:  - Tine,

vjetru života podat se pjanom

ponekad moram, ko kakav list,

al kad me gorkom snu zločest preda

pružit ću njemu ja srednji prst.


"Tvrda ti pamet", kori on mene,

(al ipak znam da sam voljena).

Namigne pjesnik, milo me gleda,

a ja mu sjedoh uz koljena.

- Igračka vjetra ne želim biti,

mada sam cvijet bez korijena,

baš kao vjetar ja život volim

i kad mu vir je sudbina.

Suze su melem kad vir te vije

i tama kad ti priprema kraj,

psovka je nekad zavoj za rane

prepreka nije za put u raj.


"Leti k’o lišće što vir ga vije,

za let si, dušo, stvorena;

al pazi da ti ne slome krila

kad od sna budeš umorna."-

to reče  bard moj, nakrivi šešir

(možda sam malo mu zamorna?)


Rekoh mu - Tine, zbilja te volim,

ti moj si idol , moj dragi bard.

Volim tvoj šešir i um tvoj moćan

kavane tvoje, cijeli tvoj gard.

I znam da nekad „pustiti“ moram,

a tad nek vije bilo kud,

al čim se malo sastavim opet

izazvat ću život  - dobar il hud.


"E luda glavo ...", moj Tin će na to.

(Nemam što reći pa slegnem samo)


Već mu je dosta pa šuti zato.

Tad  drmne treću, ja makijato.


Saša Mikić | Zen osjećaj


Mjesec mi je poslao telegram u obliku stare limenke sardina,
unutar nje, poruka: „Vrijeme je da se prestaneš igrati s vlastitim sjenama.”

Patka u letu prodaje smijeh na kilograme
iz poderane torbe od oblaka.
Nudi mi utjehu u rinfuzi,
i pita: „Jesi li danas dovoljno čudan za mene?”

Dok komadić kruha u mom želucu igra rulet s mojim umornim mislima,
čuvar prijelaza mi šapće javnu tajnu:„Danas ćeš svoje pogreške pretvoriti u ples!”

Šalica čaja reče da imam previše planova.
Uzdahne i prospe malo poslijepodneva po stolu.
Sada sjedimo zajedno i brojimo oblake.
I oni broje naše vrline.

U meni se budi zen- osjećaj, prihvaćam kaos bez borbe.
Svijet je tu, apsurdan i besmislen, tužan i smiješan, i sve je u najboljem redu...





Milkica Ursa | Gdje su moje sretne pjesme?



Ostale na otoku ispresijecanom kućama,

u vrtovima sukulenata,

lomu vala,

mjesnom govoru  ikavice:

„misili gnjilu za lopiž“.

Ostale u jordanskoj pustinji

na vedrom licu beduina,

na grbi deve Delàle,

između oaze, sirotinje i drevne Petre.


Na balkonu u Barceloni

šarolikosti tržnice La Rambla,

u tajlandskim hramovima,

u kršu i kamenu mojih predaka,

u slavonskoj melankoliji, zagrebačkom sivilu.


Ali misli se lijepe za prizor čovjeka kojeg sahranjuju.

Hoće li ga poleći u more, zemlju ili je već pepeo?

Je li prespavao život ili ga je živio?

Između slika svijeta lutaju moje sretne pjesme.



 

Zorica Antulov | Nestajemo


I tako ...

Polako nestajemo

Svi

I oni glasni i bučni

I oni krhki k'o cvijet

I oni što maskom će budalastom

osmjehnuti um

zavarat smrt

začarati svijet 

na tren


Nestajemo


Polako nestajemo

Postojat prestajemo

Polako

I oni naoko važni

I oni naoko nevažni

I oni što misle da jesu

I oni što ne mare

Polako blijede nam sjene

Brišu se granice


Nestajemo


Postojat prestajemo

Svaki dan

dok zazivamo 

"Dobar dan!"

I dok ga ispraćamo 

u "Laku noć ..."

U san

 Iz dana u dan

Užurbano

Bez da se osvrnemo


Nestajemo


Bez da zastanemo

Bez da se pogledamo

K'o ljudi pozdravimo

Bez da usporimo

Životu nazdravimo

Iz dana u dan

K'o biljeg u san ušiven

Zaboravljen

K'o kratke iskre

iskonske vatre

Plamička tren


Tek kratko postojimo  

a dugo prestajemo

Nestajemo


ponedjeljak, 29. lipnja 2026.

Najava 8. Festivala drvenih kapela | 5. – 12. srpnja 2026.

 


ČUDESNA LJEPOTA DRVENIH KAPELA PONOVNO OŽIVLJAVA GLAZBOM
8. Festival drvenih kapela Sancta Barbara
5. – 12. srpnja 2026.

Nakon uspješno održanih festivala Ars Organi Sisciae i Zrin festivala, Hrvatska udruga Ars Organi Sisciae svoje ovogodišnje festivalsko putovanje nastavlja 8. Festivalom drvenih kapela Sancta Barbara. Od 5. do 12. srpnja drvene kapele Turopolja, Pokuplja i Vukomeričkih gorica ponovno će otvoriti svoja vrata glazbi te postati mjesta susreta umjetnosti, baštine i zajedništva.

Festival povezuje Veliku Mlaku, Brest Pokupski, Gustelnicu, Buševec, Veliku Goricu, Gladovec Pokupski, Donju Lomnicu i Jakuševec u jedinstveno glazbeno putovanje kroz neke od najvrjednijih bisera tradicijske arhitekture Hrvatske. Građene od hrastovine složenim tesarskim tehnikama bez čavala, ove drvene kapele svjedoče o umijeću, kreativnosti i duhovnosti naraštaja koji su stoljećima oblikovali identitet ovoga kraja.

Ovogodišnji festivalski program donosi osam koncerata različitih glazbenih izričaja – od baroka i bečke klasike do jazza, suvremene glazbe i meditativnih zvukova handpana. Na festivalu nastupaju Ansambl INTERArcT, Franjo Pećarić (tambura) i Luka Lovreković (gitara), Renata Penezić (flauta) i Krunoslav Babić (tuba), festivalski ansambl Capella Lignum pod umjetničkim vodstvom Franje Bilića, Edin Karamazov (gitara) i Terezija Cukrov (fortepiano), Ivan Judaš (handpan), Sing A Song Jazz Quartet te mješoviti zbor Collegium pro musica sacra. Više informacija i cjeloviti program dostupni su na www.festival-drvenih-kapela.hr.

Posebnost festivala upravo je spoj vrhunske umjetnosti i iznimno vrijedne kulturne baštine. Svaki koncert publici pruža priliku za novo otkrivanje prostora, povijesti i priča koje drvene kapele čuvaju stoljećima.

Festival drvenih kapela Sancta Barbara tijekom osam godina izrastao je u prepoznatljivu kulturnu manifestaciju koja povezuje ljude, prostore i baštinu te potvrđuje da baština živi onda kada njezine prostore ponovno ispune glazba, umjetnost i zajedništvo.

Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije, Grada Zagreba i Grada Petrinje, ulaz na sve programe je slobodan.

Jer ton traje tek trenutak, a njegov odjek ostaje. U drvetu koje pamti stoljeća. U ljudima koji se susreću. U tišini koja slijedi nakon glazbe.



8. FESTIVAL  DRVENIH KAPELA

Sancta Barbara

5. – 12. 7. 2026.

Velika Mlaka, Brest Pokupski, Gustelnica, Buševec, 

Velika Gorica, Gladovec Pokupski, Donja Lomnica, Jakuševec/Zagreb


Nedjelja / 5. srpnja / 20.00 

Kapela sv. Barbare - Velika Mlaka

Otvorenje festivala

Ansambl INTERArcT


Ponedjeljak / 6. srpnja / 20.00 

Kapela sv. Barbare - Brest Pokupski

Franjo Pećarić, tambura

Luka Lovreković, gitara 


Utorak / 7. srpnja / 20.00 

Kapela sv. Antuna Padovanskog – Gustelnica

          Renata Penezić, flauta

Krunoslav Babić, tuba


Srijeda / 8. srpnja / 20.00

Kapela sv. Ivana Krstitelja – Buševec

Festivalski ansambl Capella Lignum


Četvrtak / 9. srpnja / 20.00

Kapela Ranjenog Isusa – Velika Gorica

Edin Karamazov, gitara

Terezija Cukrov, fortepiano


Petak / 10. srpnja / 20.00

Kapela Presvetog Trojstva – Gladovec Pokupski

Ivan Judaš, handpan


Subota / 11. srpnja / 20.00

Kurija Modić-Bedeković – Donja Lomnica

Ladanje pred kurijama Zagrebačke županije

Sing A Song Jazz Quartet


Nedjelja / 12. srpnja / 20.00

Crkva sv. Marka Evanđelista – Jakuševec

Collegium pro musica sacra



Izložba: Narcisa Potežica 30.6. - 7.7.2026.| Muzej Lapidarium Novigrad

 


Branko Filipović | Aksiom


( POETSKI MANIFEST )



Globalno: Čovječanstvo je u neredu. Nered je, gotovo, svugdje oko nas.

Naše znanje, kultura, uvjerenje ... postoji, ali sve se više odvaja od naše svijesti o cjelini, zajedništvu, kolektivitetu i neosporno od ostvarenog individualiteta.

Često, sami smo u masi koja nas okružuje. Propitujemo zajedništvo čiji smo dio ... ali mali dio, ma koliko da si značajan. I 'oni' koji 'umišljaju' svoj značaj i veličinu – djela i povijest  ih kompromitiraju.

Zašto je tako?

Što učinili da se opstane, živi i preživi?

Taj prvi korak i napor su važni. Najvažnije je odlučiti se.

Što odlučiti i kamo krenuti?

Krenuti prema 'onome drugom' i 'drugačijem' ... jer i ja sam za onog drugog 'drugačiji' ma kako mu sličan bio i ma koliko nas 'zajedničkog' povezivalo. Nije dovoljno pružiti ruku – treba i pogledati onog 'drugog' i 'drugačijeg'. Ako ga dobro pogledate vidjet ćete sebe, ili se, kakvi ste bili nekad', kakvi ste sada i kakvi biste željeli biti. I onda krenite...Kao slijepac koji zna da će progledati ako to bude želio i htio. I tada mnogo toga vidjet ćete. I slušajte. Zamrli kada se bude prvo čuju, pa razmišljaju o onome što čuju, te progledaju i vide ne ono ne što bi željeli da vide – već ono gdje su, s kim su...A poslije shvate kako i zašto su tu.


Prije no zamrem vidim svoje strahove,

osjetim svoje boli,

i proživim svoja sjećanja kao pred smrt?

Zato što znam da ću se ponovo roditi

i osloboditi

svojih strahova, boli i sjećanja.


I pitam se, pitam,

jesu li to samo sjećanja,

... na strahove i boli?

Stoga se ponovo, 

ponovo  propitujem,

budim pa osluškujem,

i razmišljam što ću da osjetim, 

i vidim kada se ponovo rodim.

Da, tada sam zamro,

a danas sam se rodio.

da bi od sutra živio i planirao.

Kako živjeti, 

kako kao jedinka  preživjeti,

a zajedno bolji svijet  stvarati...?

I onda krenuti,

te znati kamo ići,

slobodan daleko stići,

pa dalje - dalje ići.

Ići, ići... 



nedjelja, 28. lipnja 2026.

Ivica Kesić | Sumrak


Vatrena kugla tone za goru

ližući nebo svjetlom na umoru

i vuče po tlu izdužene sjene

od teškoga dana umorne i snene.


Pokrivač tišine na šumu liježe,

dugim je prstima bez milosti steže

dok zrakom bez cilja leluja

tek pokoji zvižduk drijemnoga slavuja.


Uspavanu goru ruke mraka vode

u tamnicu proždrljive noći

gdje će čekat plamičke slobode

što sa prvim će zrakama doći. 




Ana Bosančić | Pinku ludila


Umorna sam već od

Suhoparnih priča,

O brutu i netu,

O glavonjama iz Sabora.


Želim da mi citiraš Shakespearea,

Dok pričaš o mojim usnama

Zbog kojih bi se pobio

S pola svijeta.


Želim da mi mrsiš kosu, 

I daješ lažna obećanja,

Zbog kojih mi oči zasvijetlucaju,

Poput šljokica sa karnevala.


Želim da mi kažeš:

Na Rusiju ću biciklom ako treba,

Popit ću more ako ne znaš plivat.


Sve te ludorije želim,

Ne mogu te zavoljeti 

Ako ne nosiš,

Pinku ludila u genima.



33. Raosovi dani 11. srpnja 2026.



33. Raosovi dani - Nasmijana neba Ivana Raosa - održat će se u subotu, 11. srpnja 2026. u književnikovu rodnom Medovu Docu, gdje će se štovatelji njegova velikog djela okupiti u povodu 39. obljetnice smrti, a bit će uručene i nagrade "Ivan Raos" za najbolju priču/novelu.

Raos je pisao pjesme, priče, romane, drame, eseje, a kako je napisao najviše monodrama u hrvatskoj književnosti, od 2001. do 2011. dodjeljivana je nagrada "Ivan Raos" za najbolji novi monodramski tekst. Nakon 15 godina utihe, ove je godine za 105. Raosov rođendan, u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Imotskom i Udruge građana Medov Dolac, i pod pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije, pokrenut novi natječaj za najbolju priču/novelu sa zavičajnim imotskim motivima, na koji je pristigao 21 rad pod šifrom. Stručno je povjerenstvo odlučilo novčano nagraditi te pohvaliti po 3 priče.

Prvu nagradu "Ivan Raos" osvojila je priča "O jednim rabatinkana" Tine Maršić, drugu "Vuk, zmija i muva CC" Augustina Kujundžića, a treću "Boškova murva" Ide Zdilar. Pohvaljene su priče "Poljica i kuća bez krova' Marina Buovca, "Pametno didovo" Ornele Šumelj-Prskalo i "Gdje kamen ostaje" Jasenka Laste.

- Odziv na natječaj bio je iznimno dobar. Povjerenstvo je primilo čak 21 uradak. Kako sam i očekivao, među njima je bilo autora i iz inozemstva: Bosne i Hercegovine, Njemačke, Srbije... U Povjerenstvu za ocjenjivanje bilo je nas šestero: profesora, književnika, publicista. Svi smo podrijetlom vezani za Imotsku krajinu. Radove smo ocjenjivali pojedinačno, a potom one koji su „isplivali” vrednovali ponovno kako bismo dobili redoslijed nagrađenih. Naravno, nitko od nas do samoga kraja nije znao tko su autori. Tako smo suglasno dobili nagrađene i pohvaljene tekstove. Gotovo su svi od njih udovoljili kriterijima natječaja i poslali priče u kojima se osjeća Raosov duh pripovijedanja, ponos i prkos našega čovjeka, vezanost za rodnu zemlju, vjera i tradicija. Tekstovi su jezično, sadržajno i stilski vrlo vrijedni i zanimljivi. Nažalost, nekoliko njih jednako vrijednih, ne uklapa se u formu kratke priče/novele, a što je bio kriterij vrednovanja, već pripadaju diskurzivnom rodu: esejima, memoarima... Razmišljamo o tome da se natječaj raspisuje i sljedećih godina te da se nakon svake treće godine objavi zbornik nagrađenih i pohvaljenih radova. Vjerujem da bi to bila vrlo vrijedna književna izdanja, ali i dokumentaristički zapis jednog vremena koje bi, zahvaljujući upravo ovome Natječaju, ostalo zabilježeno za neke buduće naraštaje – rekao je predsjednik Povjerenstva, profesor i književnik Ivica Šušić.