Kolumne

srijeda, 31. svibnja 2017.

Vedran Volarić u KiC-u, kao gost časopisa za književnost "Kvaka", predstavio je svoj nagrađeni roman "22 stoljeća"


30. 5. 2017. u KiCu, Preradovićeva 5, Zagreb, časopis Kvaka je održao književnu večer uz druženje s Vedranom Volarićem, mladim piscem koji po svojoj zrelosti i načinu rada pred sobom ima velike mogućnosti.

Povod ovom druženju prvenstveno je objavljivanje romana "22 stoljeća", s rukopisom za koji je dobio nagradu “Ivan vitez Trnski 2016.”, ali dotaknuli smo se različitih tema vezanih za "zanat" pisanja, objavljivanje i izdavaštvo, za ciljeve i ambiciju...

Pisac uglavnom orijentiran na fantastiku (s povremenom sklonošću satiri), objašnjava kako najviše voli situacije i teme koje bi mogle - ali i ne moraju - biti nadnaravne, bajkovite, te daje na volju svakom čitatelju da odluči kako će ih shvatiti. U svojim djelima dotiče se vječnih pitanja i mitoloških koncepata, bez da ih stavlja u prvi plan, što njegovim pričama (i spomenutom romanu) daje intrigantnu pozadinu s relevantnošću za svakog čitatelja posebno.

Kao poznavatelj uspješnih svjetskih pisaca (a i filmova iz kojih preuzima brz, vizualni karakter radnje), Vedran nam je predočio kako iz njihovih djela planski uči kako pisati, strateški prepoznajući tehnike koje su zajedničke, koristeći ih kako bi svojim djelima dao pamtljivost i upečatljivost, pritom s lakoćom zadržavajući vlastiti identitet. Kao uzore spominje posebno Murakamija i Childersa, kako tematski, tako i stilski.

Vedran Volarić definitivno je ime koje će se zapamtiti ne samo po nagrađenom romanu "22 stoljeća" (vjerujemo de ne i zadnjem) već i po brojnim kratkim pričama za koje je kroz godine ustajnog rada također osvojio mnoga priznanja i nagrade.

Zahvaljujemo Moniki Haraminčić na čitanju odabranih poglavlja iz knjige "22 stoljeća". Posebno hvala upravi KiCa na prostoru, te svima koji bili prisutni te svojim komentarima i pitanjima obogatili ovo događanje. (V.S.)






Marko Vujović | Pljuvačkom peru...


          *****

Pljuvačkom peru poteze počinjene
Potomke podučavaju pljačkama
Psovke porađamo
Pokopavamo ponos
Postajemo pacijenti profesora prevare
Palata pravde propada pod prstima pagana
Pristalice pune prostorije promocija propovjednika
Po pijesku plivamo, plima prestade
Prestadosmo pisati po papiru, pa pravimo pare
Primamo perpere prije, pa ponovo poslije prihvaćenih poduhvata
Prijateljstvo prostorno poprimaju pet palaca
Posvjećujemo polovičnu pažnju problemima...           

Proglašenje najboljeg domaćeg krimića zatvorilo treći Zagreb Book Festival


Najboljim krimićem recentne domaće književne produkcije po izboru publike proglašen je u nedjelju navečer u Zagrebu roman 'Rupa' Ivane Bodrožić, a svečana dodjela nagrade biblioteke Balkan Noir za 2017. ujedno je zaključila treći Zagreb Book Festival, ove godine održan s fokusom na zemlju partnera Austriju i središnju temu 'fragilnost'.

Za nagradu vrijednu 50 tisuća kuna roman Ivane Bodrožić odabran je među četiri romana objavljena u proteklih godinu dana u sklopu biblioteke kriminalističkih romana iz pera domaćih i regionalnih autora "Balkan Noir". Biblioteku objavljuje list 24 sata u suradnji s nakladnicima Algoritmom, Nakladom Ljevak, V.B.Z.-om, Frakturom i Mozaikom knjiga.

Ove godine o dobitniku je odlučivala isključivo publika i to i online i fizičkim glasovanjem ubacivanjem glasova u glasačke kutije u sklopu ZBF-a, čije je treće izdanje od 22. do 28. svibnja u Muzeju za umjetnost i obrt okupilo stotinjak istaknutih domaćih i stranih gostiju.

Javni poziv za dodjelu stimulacija autorima za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini


30.5.2017. - Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture na temelju članka 9. Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi („Narodne novine“ br. 47/90, 27/93 i 38/09) i članka 2. Pravilnika o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi   („Narodne novine“ br. 55/16), a u svrhu poticanja i promicanja hrvatskog književnog stvaralaštva objavljuje


Javni poziv za dodjelu stimulacija autorima za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini

Ministarstvo kulture najavilo mjere zbog krize u nakladništvu


Ministarstvo kulture najavilo je u utorak kako će zbog krize u nakladništvu raspisati još jedan natječaj Poduzetništvo u kulturi, za područje nakladništva i knjižarstva, u okviru kojega će osigurati dodatna dva milijuna kuna.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek rekla je na konferenciji za novinare kako će se zbog specifične situacije i povećanog interesa nakladnika iskazanog u okviru netom završenog natječaja Poduzetništvo u kulturi, taj natječaj raspisati vrlo brzo, a bit će otvoren do kraja lipnja.

V.B.Z. | Pozivnica: 10. vRIsak festivala u Rijeci


 

Desetu ediciju vRIska, međunarodnog festivala autora i najdugovječniji sajam književnosti u Rijeci, obilježit će jedinstvena proslava ovog jubileja. Pitoreskni Trg Matije Vlačića Flaciusa u subotu 3. lipnja od 10 do 14 sati ugostit će pravu pop-up knjižaru na otvorenom.
Očekuju vas market knjiga, kreativna radionica za najmlađe, oslikavanje trga, glazbeni nastupi i diskusija. Na Čajnom trgu okupanim mirisima autohtonog bilja osvježenje ćete moći pronaći i u komplementarnim hladnim Samovar čajevima te Ebbas cuisine slasticama.

 

​Sajam knjiga

Uz pregršt ostalih, na sajmu knjiga bit će zastupljenja izdanja visokokvalitetne bibliotekte  ‘Europom u 30 knjiga’, koja prezentira vrhunska književna djela napisana na tzv. malim jezicima i književnostima. 

Mario Lovreković | Strava




Ima strave dok god se proteže potreba za njom, a ponekad, kada je nema, nedostaje. Puzeća glad, kamen koji isijava smrtnost, stravičnost koja nas grli, ljubi, i dira tamo gdje nije svakome dopušteno prići. Pa i volimo je na kraju, koliko god se bojali u početku, želimo je bilo kada osjetiti i na bilo koji način, jer zabavlja nas i plaši, a bojati se ima smisla. Tako razumijemo stvarnost kao grubu postojanost, shvaćamo da nismo posebni i da jednako gušimo sebe kao i sve druge naokolo, odnosno pokušavamo iskazati se kroz život. Strava je majka svih osjećaja, jer prisebnijih zasigurno nema, drugih među nama, onih koji bi trebali rađati mrtve. Bez straha.

Miroslav Pelikan | Glasovi


Katkada začujem neobični glas kod označenog izlaza iz labirinta i nisam posve siguran, čiji je smijeh?
Smije li se ona jasno i čisto ili to odzvanja dah duboka labirinta?
Što više osluškujem sve sam dalje od saznanja
Možda, možda se u njezinom prpošnom smijehu zrcali izbrazdano lice labirinta, gospodara neba i zemlje?
Protječe li njegova moć kroz njezine vene?

I tada sam shvatio. I ona je čuvarica drevnoga zdanja a Zaboravljena nekada je njime vladala, povezane su istim moćima, lažnim izlazima jer pravoga spasa labirint nema, on guta namjernike i pokatkada kroz smijeh žena raspreda priču o odgonetki, o spasenju koji je nadohvat, odmah iza nekih običnim vrata

Robert Janeš | Transformeri: Zovite me Išmael


Autor fotografije: Borna Janeš

Bio sam nedavno u KBC Rebro. Svašta se je tamo promijenilo. Čak i pod zemljom.
Ali ostale su one crne i sive cijevi pod stropom.

I zadah. Kao u utrobi nekog ogromnog diva što je iz svemira, nekad davno, pao na zemlju pa su ljudi odlučili iskoristiti mogućnosti dara s neba.

Kaže Oscar Wilde u devetnaestom poglavlju Doriana Graya: 'Stvari koje čovjek smatra pouzdanima, nikad nisu istinite.'

utorak, 30. svibnja 2017.

Predrag Subanović | Majska noć i ja



Opijen majskim ludilom uživam u lupkanju peta po tihom asfaltu
I svaka mi je majska noć: i Praznik u Rimu; i Bal na vodi; i Ljubav i moda.
Pozdravljam lampe, balkone i krovove
Mirišem ruže komšijske nabrekle kao grudi mladih djevojaka
Zviždućem sa rukama duboko u džepovima

A da kako drugačije?

Festival slikovnice, bajki i priča GKK privukao brojne posjetitelje svih generacija


Prvi Festival slikovnice, bajki i priča Gradske knjižnica Kaštela otvoren je u ponedjeljak 29. svibnja 2017. g. izložbom Hrvatskog školskog muzeja iz Zagreba "Od slikovnjaka do Vragobe – hrvatske slikovnice do 1945.“ autora dr. sc. Štefke Batinić i dr. sc. Berislava Majhuta.

Nakon uvodne riječi ravnateljice GKK Renate Dobrić, koja je, pozdravivši brojne nazočne posjetitelje svih generacija, kao i sve suradnike i pokrovitelje prvog Festivala slikovnice, bajki i priča istaknula kako je Festival organiziran s ciljem poticanja čitanja djeci od najranije dobi te s ciljem privlačenja što većeg broja najmlađih korisnika u Knjižnicu, nazočne je u ime Grada Kaštela pozdravila dr. med. Jadranka Matok-Bosančić, koja je izrazila zadovoljstvo što je prvi kaštelanski Festival slikovnice, bajki i priča GKK privukao zavidan broj zainteresiranih.

Robert Tomšić | Prijatelju moj



Koliko je suza palo na tvome grobu?
Kako je meni težak tvoj križ
i ta zemlja i taj besmisleni mramor.

Nada Vukašinović | Dodir


Bio je okrenut prozoru i pratio užurbane pokrete na ulici. Ljudi su bešumno glavinjali gore - dolje, lijevo-desno i nestajali iz njegova vidnog polja. Sjedio je sam u ogromnom, ostakljenom izlogu restorana. Zabavljao se promatrajući umotane ljudske spodobe kako se skrivaju od snijega i otresaju s kaputa i kose teške, mokre krpe. Veselio se snijegu iako nije bio pripremljen za ovakvo vrijeme. Nije ga smetalo što mu je promočio kaput, što je bez šala i što nema duboke cipele.

Volio je ovaj grad. Otkrivao ga je kada je kao dječak došao na školovanje. Dugo je živio na različitim adresama, po domovima, dvorišnim kućicama, iznajmljenim stanovima.

Hana Konsa | Žena koja se okreće


I dok se budem ustajala nagnuti ću se tako
Da se moje dojke preliju njemu pred očima
Neka ga udave kao što su mene suze gušile

Dok budem odlazila napeti  ću bedra
Neka ga zviznu sjajem svih strelica kojima me ubadao
Vjetar će u tom trenu snažno zapuhati
A ja ću ga ošinuti krajem lepršave haljine

Dok budem odlazila ostaviti ću sve svoje
Mirise
Dan će biti sunčan a ja ću biti nova

I dok me vitka mišićava leđa budu nosila
Dopustiti ću pogled posljednjeg milovanja
Moje na potpeticama
visoko postavljene
Dodira gladne stražnjice

ponedjeljak, 29. svibnja 2017.

Zdravka Prnić | Fluidna



Mirisalo je na vlagu još od jutra...
Kiša je spustila prozirnu
koltrinu na grad
Slapovi kapljica
rasipaju se po iglicama.
Mirisalo je na borovinu...
Ptice su šćućureno drhtale
na najnižoj grani vinike
Zeleno klupko mokrog perja
pod prozorom.
Mirisalo je na ljubav...
Poziv nakon ponoći
zvuk šuštanja iz daljine
rasplinuti ostaci nedostajanja
nedovršene rečenice.
Mirisalo je na purpur...
Tmurni oblaci odlaze
sunce bez jasnoće
na crtežu vremena
osjenčano pastelama drhtaja.
Mirisalo je na zoru...
Zvuk ključa u bravi
Miris kiše na modrom kaputu
Sjene na zidu boje marelice
Čempres utkan u veo jutra.
Mirisalo je na nas...
Tragovi usana na vlažnoj koži
nekoliko friža na leđima
crno-bijela fotografija
kao otisak vremena.
A mirisalo je na vlagu...
još od prošlog jutra.

Zdravka Prnić | Planina želja




Probudila se tog jutra sa zvukom raštimane violine u ušima. Skladba je zvučala odnekud poznato, vukla se po rubovima uma provocirajući. San je bio toliko snažan da se na trenutak zbunjeno ogledala oko sebe, očekujući kako se još uvijek gnijezdi u stolicama presvučenim crvenim baršunom. Umjesto toga, pozdravljao ju je odraz njenog tijela u prozorskom oknu. Izgledala je nekako sitna u tom ogromnom staklu.

Nena Miljanović | Velika mala moja ...



Ti nisi tu mama
A uplašena sam i boli me
Kao onda
Kad si me nezrelu tešila
Tamo
Među bokorima ribizli u našem vrtu
U daleko jutro
Kad su drozdovi pevali tiše nego ti

nedjelja, 28. svibnja 2017.

Vlasta Sumarev | Putnici


Zastalo  vrijeme u meni
I ja u njemu
U nekom lijevom džepu
Pored srca
Dok se ispraćalo
I dočekivalo
Vlakove

Zoran Hercigonja | Opsesija


Svakog dana je ljubio njenu sjenu, njena krasna usta, latičasti vrat, a ona ga je srkala kao mrak titravi plamen svijeće po lomnom zidu napuštenih kuća. Nije je se mogao nauživati. Ljubio ju je kao što muškarac ljubi ženu, nju i njezin plod, šaren i sladak poput lolipop lizalice. Napaljivala ga je sama pomisao na razuzdana koljena, na glatku kožu bez dlačica. S prozora je virkao u dvorište gdje je nepomično stajala i nevinim izvijanjem na vjetru domahivala. Izgledala je poput nježne djevojčice s tonusom ušećerene jabuke.

Želio je polizati sav njezin sjaj i slatkoću s usana.

Davorka Črnčec | Ruke


Moje su ruke napuštena kuća.

Jutra više u njoj
na topli kruh ne mirišu
ni večeri na plahte čiste.
Ne zaključavam vrata u sutone,
ne otvaram prozore u zoru.
Nitko ne stanuje tu
otkada te ne grlim.

A srce je tebe puno.

Robert Tomšić | Mome kumu


(Prpi)

Svaki dan pomislim na tebe.
Znam da nisi izbrisao moj broj
iz imenika tvoga mobitela.
Neću te nazvati.
Ti znaš da to nije moj inat.
Što li misliš dok tako uporno šutiš?
Čime dam te povrijedio?
Mislim da se bojiš nazvati.
Siguran si da ću se (opet) javiti.
i znaš kako bi mi bilo drago
čuti da si dobro.

subota, 27. svibnja 2017.

Ispovijed jedne čitateljice XIV.


O knjizi „Andautonac“ Snježane Babić Višnjić

Piše: Mirjana Mrkela

Zvizdangrad
   
Moji davni preci imali su dvorac u obliku zvijezde. Nalazio se usred velike hrastove šume, na otočiću kojega je opticala rijeka Studva. Onaj tko živi u blizini, točno zna o čemu govorim. A ti moji preci u Zvizdangradu bili su bogati i moćni.

Marko Vujović | Palimpsest


Poput palimpsesta postaću
Piši poljupcima poruke po prsima
Pleća preumorna preori preoštrim prstima
Potocima pljuvačke prebogate proteinima
Prepuni pećinu presahlu
Prikuj pacijensa poput Prometeja po posteljini prevrućoj
Priđi poučena panterovim prilazom
Predigrom pauka potpuno porazi plijen
Presudni potezi potčinjavanja
Plava polifonija požude pritiska prostoriju...

Robert Janeš | ČUDO ili čudo


Rekla mi je jedna osoba danas da je dokazano da čuda postoje, značajno naglasivši 'dokazano'. I da ona vjeruje u čuda, to je jasno, ne?. Mislim si - ako vjeruje, zašto treba dokaze u to što vjeruje?

Mladi čovjek u čekaonici dežurne ambulante čudio se moći akupunkture kojom su pomogli psu što nije mogao mokriti devet mjeseci. Nakon akupunkturnog tretmana pas star devet godina u nekoliko je minuta počeo mokriti sve ono proteklih devet mjeseci pospremljeno i pomladio se za devet godina. – Postao je štene - pomislio sam, a odmah nakon toga – Ima li to veze s ovim poplavama proteklih dana? – U svakom slučaju: Čudo jedno, ta akupunktura!

Žena koja je došla u suzama od bolova čudila se čudesnoj moći injekcije koja joj je u nekoliko minuta bol smanjila na podnošljivu razinu.

Ja sam se čudio kako se broj pacijenata u samo deset minuta nedjeljnog jutra popeo s dva na dvadeset. Zašto se čuda ne događaju vikendom pa ljudi ne bi trebali dolaziti u dežurnu ambulantu nedjeljom ujutro jer imaju bolove? Zar se i čuda odmaraju vikendom? Ili su ljudi preosjetljivi? Nepažljivi prema sebi, svom zdravlju i posljedice osjećaju tek onda kad se opuste ili nađu vremena za sebe... Zar samo velika čuda postoje?

Majda Fradelić | Do kad


Nemirom razbacani snovi
misli paučinom umotane
razum u bezdan vuče
svi zidovi porušeni
razbacani kojekuda
zaleđena nada
potopljeni život

Bespućima lutam
svojom prošlosti
tražim zavjetrinu
do kad

Dnevnik (ne)obične djevojke

Glavom kroz zid

Piše: Božana Ćosić
 

Postoje ljudi koji su skloni prije glavom kroz zid nego razmisliti pa polako. A postoje i oni kojima se to dogodi samo jednom, ali u najgorem trenutku. E, tako je moj Hrvoje doživio taj trenutak.

Sjećate li se ideje o zajedničkom kafiću koja je propala? Mjesecima nismo o tome pričali i činilo se da je gotova priča o kojoj više nikada nećemo raspravljati, a onda se desi preokret i ponovno se pokrene, odnosno, pokrene i završi.

Marijana Kralj | Crescendo ljubavi


Polja su tu da rode
kiše su tu da padaju
berbe su tu da  o njima pričaju
a sveti ljudi postoje
i pojavljuju se u gustim vremenima
i dušu svoju mogu podastrijeti
pred grabežom ja sam sigurna
jer moja duša duše bdije
čuva i voli me
ja sam tvoj čovjek
jezik za te izlažem
ljepotom za te pjevam
skršila sam sve svoje zapreke
na putu slobode
uzletjela sam
i gle, čeka me palača ljubavi

petak, 26. svibnja 2017.

Robert Tomšić | Dvadeset godina poslije rata


Moje žurbe postale su šetnje.
Misli više ne sputavam...
neka jure, nek' me gnjave.
Vučem se gradom, najčešće uz Kupu.
Usavršio sam držanje tijela i „pristojan“ korak.
Nitko ne zna kako nemam cilja.
Sve polako i bez tikova na licu.
Na „dobar dan“ odgovaram „poštovanje“.
Ljude ne gledam u oči (svoje oči skrivam).

Najbolje priče 2. književnog natječaja PS-Portala



Od 51 autora/ice odabrali smo tri najbolje priče. Pobjednica je Gordana Majdak iz Zagreba s pričom „Zaspala bih crveno“. Drugo mjesto osvojila je Ivana Švragulja iz Petrinje s pričom „Razigrana smrt“, dok je treće mjesto pripalo Mireli Ilić iz Rijeke s pričom „Prvi put iskren“.

PS-Portal od srca čestita na uspjehu!

Još jednom ponavljamo imena ostalih autora koji ulaze u zbirku:

Poziv na svečano otvorenje 10. riječkog sajma knjige i festivala autora vRIsak, Rijeka, 31. svibnja


izdavačka kuća V.B.Z. i Udruga kulture Vrisak s veseljem Vas pozivaju na svečano otvorenje 10. riječkog sajma knjige i festivala autora vRIsak

Srijeda, 31. svibnja 2017. godine, u 19,30 sati
Brod Marina – Adamićev gat, Rijeka

Voditelj: Vojo Šiljak

Za dobru rock and roll priču zadužen: Boris Štok

Mario Kovačević | Ime



nekad sam mario
a sad ne marim više
što u novinama piše,
nekad mi je bilo stalo
a sad više niti malo

Andreja Malta | Petro, sestrin dečko



„Da mi sinoć Petro nije pomrsio sve konce, sada bi spavala poput bijele ovčice. Ne bi se onako preznojavala, sklupčana u položaju fetusa.“ razmišljala je. Golom se stražnjicom još više prislonila uz Arnovo tijelo. San joj nikako nije dolazio na oči. Kao da se putem negdje izgubio. Slušala je Arnovo mirno, tiho disanje. Odavno je već plutao prostranim valovima sna. Uzdahnula je i zaključila da mora, da, baš mora, još jednom, u glavi prevrtjeti jučerašnji dan. Sram, taj strašan osjećaj, još uvijek, svom je silom bio prisutan u njoj.

Zoran Hercigonja | Zeitgeist i industrijalizirana književnost


Industrijalizacija književnosti i pretvaranje iste u bezlični sadržaj koji ne odražava pisca i njegove originalne ideje i poruke, književnost pretvara u zanat, a pisce u zanatlije koji očajnički „podvaljuju“ svoje uratke na tržištu čitateljske publike.
Vjerojatno bi velik dio čitateljske publike pomislio da se ovdje radi o duhovima. Ne! Ne radi se o duhovima na kakve ste navikli iz SF novela nego o drugačijim duhovima. Ovdje se radi o problemu duha industrijalizacije književnosti. U posljednje vrijeme na čitateljskoj sceni prevladavaju američki tipovi romana slabe i vrlo krhke fabule, koji su pisani s namjerom da se dobro prodaju. U njima nema neke skrivene poruke, moralnih etiketa; postoji samo surovi kult snage, površnost, rudimentarnost i trivijalnosti.


Ubojstvo, teorije zavjere, praćenja i nadnaravne sile, česte su teme industrijalizirane književnosti.

Kažem industrijalizirane s razlogom.

četvrtak, 25. svibnja 2017.

10. makarski festival stripa - MaFest


vrijeme: 25.05.2017. - 28.05.2017.
mjesto: Makarska
url: http://www.mafest.com

Jubilarni deseti međunarodni festival stripa u Makarskoj - MaFest - otvara se izložbom originalnih crteža velikog Andrije Maurovića...

Riječ je o crtežima iz 1937. godine za koje su mnogi bili uvjereni da su trajno izgubljeni jer se već desetljećima nije čulo za njih, a riječ je o pasicama iz stripova “Gospodar Zlatnih bregova” i “Sablast Zelenih močvara”, tj. samom početku serijala o Starom Mačku (format pasica je 46 cm (širina) x 12.5 cm (visina)). Scenarije za njih napisao je neponovljivi Franjo Martin Fuis, nadaleko poznat kao Fra Ma Fu, a najeminentniji povjesničari umjetnosti i strip-kritičari smatraju ih neupitnim remek-djelima svjetskog značaja (inače, izvorno su bili objavljeni u zagrebačkim “Novostima” 1937. godine) te uz “Trojicu u mraku” predstavljaju vrhunac stvaralaštva Andrije Maurovića.

Otvorenje izložbe “Stari Mačak pod Biokovom” održat će se 25.5.2017. (četvrtak) u Gradskoj galeriji Antun Gojak u Makarskoj s početkom u 20 sati, a dotad treba još samo istaknuti kako je riječ o istinskoj nacionalnoj kulturnoj baštini te da originale koji će biti izloženi u Makarskoj hrvatska javnost dosad nikad nije imala prilike vidjeti, no sad će se - točno na 80. obljetnicu njihova nastanka - i to ispraviti.

Naravno, ulaz na ovu izložbu Andrije Maurovića - čudesnog velikana svjetskih razmjera te oca domaćeg stripa - kao uostalom i na sve ostale događaje na MaFestu, bit će besplatan.

www.facebook.com/mafestmakarska/

Izvor: Culturnet.hr

Pramcem u sumrak XVII.


TEŠKO JE

Piše: Jelena Miškić


Prijateljici je umro otac prije par mjeseci. Umro je u osamdeset šestoj godini od Alzheimerove bolesti u staračkom domu u kojeg su ga dali smjestiti. Kada mi je to prepričavala upotrijebila je precizan izraz – postavili. Rekla je: „Postavili smo ga u starački dom…“. Shvatila sam taj naglasak jer je kasnije pokušala objasniti kako se u takvim slučajevima uopće više ne radi o osobi niti energiji, samo o tijelu kao školjci koje sebično zadržava nekakav sadržaj samo za sebe. Brinuli su se kako će mu takav maleni sobičak biti prikladan, iako nije uopće mogao komunicirati s okolinom i nadali se svako u sebi posve intimno kako su kao obitelj donijeli ispravnu odluku.

Davorka Črnčec | Beskućnica


U danima kada se tijelo
za šaku novčića prodaje,
a um bespuću beskućnika žudi,
ja samo naseliti tvoje oči želim.

Tjedni raspored Male scene 29.5. - 4.6.


https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiw6ZuRziZRjmrt566TOnR1rKscgRZ0PgCtzP_Ij3GMM2ACd15NxvbRLmvXSXUFsZ43zvGToBF549-3d7Dv1mHcm7t6Q59xvfR-kBXwUu94ExSDpl28yyIKye-UYR4RvuIx9mUIVX4cv8A/s320/Program+Mala+scena+copy.pngPonedjeljak, 29.5.
U 10 i 11 sati
Renato Baretić, Davor Šunk i Bruno Margetić: Muka malog vuka, redateljica: Morana Dolenc, igraju: Goran Guksić, Lucija Barišić i Šiško Horvat Majcan. Predstava je namijenjena djeci od 5 godina naviše i cijeloj obitelji.
U 12:15 sati
Dubravko Jelačić Bužimski: Sportski život letećeg Martina, redatelj: Ivica Šimić, igraju: Silvio Mumelaš, Mirel Huskić, Paško Vukasović i Dubravka Lelas. Predstava je namijenjena mladima (10+). Gostovanje u Vojniću.

Subota, 3.6.
u 20 sati
Raymond Queneau: Stilske vježbe, redatelj: Tomislav Radić, igraju: Pero Kvrgić i Lela Margitić. Predstava kazališta Planet Art namijenjena je mladima i odraslima.

Nedjelja, 4.6.
U 11 sati
Dina Vukelić i Nina Horvat: pazi.mazi.voli., redateljica: Nora Krstulović, igraju: Vanja Ćirić, Aleksandra Demše i Davor Kovač. Predstava je namijenjena cijeloj obitelji (5+). Gostovanje u Opatiji.

Sonja Smolec | Povratak, listanje uspomena


Sve čini se isto ali ništa jednako nije,
ljušte se stare fasade, i škripe stare škure
na kućama pored kojih sam kao dijete trčala,
sad šetam zamišljena. Tiktakaju stare ure.

Pamtim lica prijatelja, mlada, mliječna i vedra,
pamtim sunce, trgove, arenu, šetnicu uz more,
brodove stare velike, i one što plove na jedra,
zalaske sunca, galebove, čiope, ribarske zore,
dok istina, maslina prezrela, pada mi u njedra.


©Sonja Smolec, iz zbirke Pričam ti

Marijan Falica | Slobodan pad


Nedjelja 5:53

Izvadio sam mobitel i poslao poruku.
Spavaš?
Ne, reci.
Ona soba, kod tebe, još je slobodna?
Kaj? Gotovo je?
Gotovo.
Spremio sam mobitel, zapalio cigaretu i pustio dim u zagrebačko svitanje.

Milica Lesjak | Čovjek po mjeri


Od trenutka kad s vriskom ugledamo svijet,
boreći se za prvi udah zraka,
mjernici života zauzimaju položaje:
koliko centimetara u dužinu,
koliko  grama u težinu?
Kažu, i obujam glave je bitan.

Čitav smo život na meti mjernika:
koliko smo znanja primili,
koliko usvojili,
koliko možemo, koliko dajemo,
kojim tempom napredujemo.
sve to netko traži,
mora se znati,
jesmo li čovjek po mjeri.

Nikad nitko ne pronađe mjerača duše ,
koliko su široka prostranstva njena,
koliki joj je obujam dok se srećom ispuni,
kolika tuga kad se od udaraca stisne?
Dubinu izoranih brazda života, nitko ne premjeri!
Ostat će  zauvijek dovoljno široka,
mekša od kamena, tvrđa od zaborava.

Nada Vukašinović | Vještice su uvijek zdrave


Danuška je rano ustala. Nije stala pred ogledalo. Već dugo to ne čini. Zna što će vidjeti. Isprala je lice u hladnoj vodi i nasumice zavezala kosu u rep. Prala je zube i gledala kroz prozor. Ne prestaje padati gusti snijeg.

- Već drugi dan!

Imala je nekoliko dobrih dana i dovoljno snage da polako obavi zaostale poslove. Voljela je ustati rano i dugo za stolom sjediti uz šalicu čaja od mente.

srijeda, 24. svibnja 2017.

Nikola Šimić Tonin | Roko Dobra




dozivajući more što u njem prebiva,
izdahnu u mora dahu
zlato njegovoga praha
u valove se prosu
pred Samogradskim vratima
Žirja





Roko Dobra (Šibenik, Žirje 28. listopada 1930. – Zadar, 23. svibnja 2017.), hrvatski pjesnik, prozaik, kazališni i književni kritičar. 

Vedran Volarić vodi nas u svijet 22 stoljeća




Vedran Volarić – o pisanju

Vedran Volarić pričat će o svojim mnogobrojnim kratkim pričama i o nagrađenom rukopisu te ujedno i prvom romanu „22 stoljeća.“

Dobro došli u svijet fikcije!
Vrata su otvorena.

30. svibnja 2017. – utorak, s početkom u 19:00 sati, Kulturno informativni centar, Preradovićeva 5, Zagreb

GK Kaštela organizira Festival slikovnice, bajki i priča


GKK ove godine po prvi put u ponedjeljak 29. svibnja 2017. g. organizira Festival slikovnice, bajki i priča. Festival će biti otvoren u 11 sati izložbom Hrvatskog školskog muzeja iz Zagreba pod naslovom "Od slikovnjaka do Vragobe – hrvatske slikovnice do 1945.“ autora dr. sc. Štefke Batinić i dr. sc. Berislava Majhuta, a zatim će biti predstavljene slikovnice Gradske knjižnice "Juraj Šižgorić" iz Šibenika.

S početkom u 12.30 sati dr. sc. Štefka Batinić, knjižničarska savjetnica i kustosica Hrvatskog školskog muzeja iz Zagreba održat će predavanje pod nazivom "Kako su odgajale slikovnice: Rani odgoj u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća", a isto obuhvaća razdoblje do 1945. godine.


Predavanje će biti popraćeno izložbom s 28 velikih panoa na kojima je prikazano jedanaest tematskih cjelina, a koje su rezultat analize slikovnica s različitih aspekata.

Ankica Kale | Ki će proti mora





                               Roku Dobra

Ki će proti mora
a „plovit se mora“
kad raskrili krila
i razjapi žvale
pa kad rikat stanu
strašne morske ale,
uzdršću se brodi,
zajauknu prove
rasparaju idra,
utrobu kad straja
zagrebaju sidra;
ki će proti mora?!
Kad se morski bozi
ka u vrići rozi
stanu karat, bosti;
ki će proti mora
Bože mu oprosti?!

_________________________

Roko Dobra (Šibenik, Žirje 28. listopada 1930. – Zadar, 23. svibnja 2017.), hrvatski pjesnik, prozaik, kazališni i književni kritičar.

Miroslav Pelikan | Lažni izlaz


Promičem kroz duguljasti tamni hodnik okrunjen spletom uzburkanih misli, sporog koraka, lijeno razgrćući pramenje sivila, sve dok ne dosegnem slabo svjetlo koje klizi kroz mutno staklo iznad jednih vrata i začudim se iznova, lažni izlaz
Naizgled moćni, kobni labirint raspline se s nekoliko kapi svjetla koja me primamljivo miluju i pozivaju, kreni prema jugu, prema davnom moru, isti je pravac, plov je jednake mučne dužine s mnogo neizgovorenih riječi
Okrećem se drugim vratima nasuprot i ulazim odlučan, svakako se oduprijeti napasti, mada znam kako me i s ove strane očekuje slično otkrivanje zatamnjenog lica labirinta, sve je isto, samo je pogled iza kormila usredotočen prema sjeveru, sve je isto, oba su mora varljive vode
Svi su njegovi izlazi lažni i zato je labirint jedinstven, neponovljive strukture izrasle u mit