Zoran Gavrilović | Prerano za istinu

Opet isto.

Prerano za istinu.

Vrijeme izbija iz svake pore

prije tuširanja,

mlak podsjetnik da je život prolazan.

U sobi pored mene

netko traži lakoću disanja

umornu od godina.

Danas bih morao odlučiti

čime ću mjeriti uspjeh.

Ne želim završiti

kao još jedan čovjek

koji jede sebe

jer mu je dan prekratak.

Božica Jelušić | Većina ili nacrt studije o uzrocima velikih nevolja

Većina ljudi ne želi biti obična, ni pod koju cijenu.

Većina ljudi izlijeće u javnu arenu, premda nemaju bogzna što prikazati.

Većina ljudi mudruje s tuđim gradivom; citira, kompilira, varira.

Većina ljudi misli da su stvari odlične samo stoga, što su ih oni iznjedrili.

Većina ljudi uspoređuje sebe sa sobom, u svoju korist.

Većina ljudi vjeruje da su stvoreni za veliko djelo, samo trenutno im ne nailazi.

Većina ljudi ne bi žrtvovala komfor, status i građansko salo, ali žele umjetnički uspjeh.

Većina ljudi vjeruje u bijele laži, dodvoravanje i oportunizam, ako je uspjeh u pitanju. Ne vide u tome ništa loše.

Većina ljudi mota se oko pravih umjetnika zbog toga što "jesu", a ne zbog njih samih i njihove osobnosti.

Većina ljudi vjeruje u klanove, strategiju, protekciju i "sretne poteze", umjesto u rad, napor i sistematičnost.

Većina ljudi poziva se na "ćoravu kokoš" koja pogodi zrno, umjesto na nesilicu koja ima urednu produkciju.

Većina ljudi nema stalnu praksu i djelatnost, ali se pretvaraju da na "nečemu ozbiljnom rade". To im daje privid intelektualizma.

Većina ljudi pate od svidljivosti, ne mareći za principijelnost i selektivnost.

Većina ljudi vjeruje da između njih i uspjeha stoje zavjere i opstrukcije okoline, a ne manjak talenta i originalnosti.

Većina ljudi morala bi promijeniti paradigmu i primiti se ozbiljna posla.

Većina ljudi trebala bi se informirati o uspješnosti liječenja u stanovitim ustanovama, ako ništa ne žele promijeniti, niti postati običnima, kao što zapravo jesu.

_____________________________________________________________________

Ilustracija: Mirko Horvat FANTAZIJA

Ruža Zubac-Ištuk | U mojim godinama

 

Ima tako dana u mojim godinama

kada mi se čini da su sve moje zablude bile ključ

za otvaranje istine u ekstazi vremena,

da sam uzalud lutala stranputicama smrti za životnim činjenicama 

tražeći pravdi lice u bolesnoj ravnodušnosti prema drugima

i gubila nadzor nad sobom zbog vlastite krhkosti 

vjerujući da nema kazne nad savješću ljudskom.

Ima tako dana u mojim godinama

kada spoznam da nikada nije bilo veće dvoličnosti

kao u slatkorječivom šamaranju tuđih obraza 

i neminovnom iskoraku iz dostojanstva osobe

zbog (može)bitnoga čovjekoljublja prema zatočenima

između nečijeg palca i kažiprsta.

Ima tako dana u mojim godinama

kada mi korak zapne o zarez u životnoj inverziji 

pa ne stižem do logičkog obrata na kraju priče,

niti mi misao umije slijediti tijek riječi

kroz kaljužu ljepote i apsurd ljudske dobrote.

Ima dana u mojim godinama

kada sam svemu i svima, samo ne sebi slična.

Miljenka Koštro | Puni su moji dlanovi

  

Minule zime drijemaju razmotane

u mrežu stiha uhvaćene sjene odbjeglih ljeta

raspršeni mirisi proljetnih trava

privlače rojeve pčela

a u mojim sjećanjima postaje tijesno.

U pogledu odbjegle godine

kao stado bijelih ovaca

dozivaju me blekom minulog.

Dlanovi su mi puni minulih proljeća

i zrelih plodova kasne jeseni.

Mirise proljetne nemoguće je istjerati

iz mojih nosnica

s tisuću nogu sa mnom putuju

oni su ljekoviti šapat neba

rasut po svemu na zemlji

Život me vijucao kroz vatru

kroz zemlju, duboko kroz vodu i zrak

i vraćao srebru mlada svitanja

a moji dlanovi su bili i ostali

 puni darova zemlje i neba

Nikola Šimić Tonin | Milovac Luka - 22. 05. 2026

dan kad je minutom šutnje

 zašutjela Hrvatska

19 minuta za 19 godina

tisuće bijeli balona boli

dan kada se u potekloj suzi

s bolom i

 ZAŠTO

govorilo o Luki

žrtva sustava

Milovac Luka

raščovjek mladost pogubi

tko ga sve nosi na duši?

"Bio je predivno dijete,

 prekrasan mladić

u svakom pogledu.

Uljudan, pristojan, kulturan, pametan, uredan.." 

Sudbina je odlučila 

u suzama od Luke se oprašta razrednica:

„Sokole moj, poleti visoko

i čuvaj nas sve odozgo.

Laka ti hrvatska zemlja",

Luka

na Hrvatsku se ko zavjesa crna

navukla tuga. 

Ivan Pozzoni | Tardomodernizam

Giorgio Linguaglossa postavlja presudno pitanje o konceptu umjetnosti: «Come e dove orientare la ricerca del nuovo linguaggio poetico?» (Kako i kamo usmjeriti potragu za novim pjesničkim jezikom?). Nakon skončanja moderne ere i svake modernističke estetičke ontologije, što su proglasili Zygmunt Bauman i suvremena new sociology (nova sociologija), svaki postmodernistički metafizloof - poput Jencksa u arhitekturi, Danta u umjetnosti ili Fukuyame u povijesti- podliježe iskušenju izricanja konačne sankcije smrtne kazne nad objektom vlastite filozofije. Pritom zanemaruju teorijsku lekciju sadržanu u La condition postmoderne (Postmoderno stanje) i u velebnom, neshvaćenom djelu Le postmoderne expliqué aux enfants (Postmoderna objašnjena djeci) Jean-Françoisa Lyotarda: jezgra postmodernizma leži u priznanju kolapsa svih «métarécits» (metanaracija), odnosno u delegitimizaciji modernističkih metanarativa i samog koncepta «univers(o)alità» (univerzalnosti). Ipermodernizam, svjestan lyotardovske distinkcije između smrti diskursa i smrti metadiskursa, uskrsava umjetnost i pokapa Dantov everything goes (sve prolazi): nasuprot postmodernizmu uzdiže se ipermodernizam Virilioa, Baudrillarda i Lipovetskyja; nasuprot postmodernom uzdiže se ipermoderno Baumana (liquid society — tekuće društvo) i Becka (risk society - društvo rizika) [postmodernost je oduvijek održavala konfuznu vagueness (nejasnoću) između teorije (postmodernizam) i povijesnog prostora (postmoderno)]. Ipermodernizam, kao i svaka millennials neoavangarda (talijanski primjer je moj neoN-avangardizam), napušta - kao već konsolidiranu – raspravu o anti-«univers(o)alizmu» (antiuniverzalizmu) i umeće se u antagonistički kontinuitet s modernizmom, za razliku od postmodernizma, ispaljujući svoje rakete Katjuša (Kaćuše) u smjeru delegitimizacije svakog oblika «canone» (kanona) i «Tradizione» (Tradicije), robujući vlastitoj neoavangardističkoj žili. Međutim, ipermodernizam je pokret krisisa (krize). Okončanjem krisisa, svaka se avangarda/neoavangarda, kroz autokritiku, umjetnički samoubija i, napokon, na teren stupa tardomodernizam. Što je tardomodernizam? On je istodobno teorija i povijesni prostor: s ljevice nadilazi postmodernizam i ipermodernizam proglašavajući definitivan kraj ontologije i potpuni raskid s modernizmom, bio on izvorni ili karikaturalni; s desnice nadilazi postmodernost i ipermodernost, službeno potvrđujući prijelaz iz moderne u tardomodernu eru (kao povijesnu repeticiju prijelaza iz antike u kasnu antiku). Linguaglossina je tvrdnja lažna: «La risposta che al momento possiamo dare è che oggi, nel 2025, non si può porre mano ad alcuna ermeneutica dell’arte a seguito della Fine della poiesis, di quella che un tempo si chiamava «arte» nel tempo della storia progressiva; oggi, nel tempo della storialità (cioè della storia non-progressiva), la fine dell’«arte» trascina con sé anche la fine della critica d’arte. E qui il discorso si chiude» (Odgovor koji trenutno možemo ponuditi jest da se danas, 2025. godine, ne može pristupiti nikakvoj hermeneutici umjetnosti nakon Kraja poiesisa, onoga što se nekada nazivalo «umjetnost» u vremenu progresivne povijesti; danas, u vremenu povjesnosti (tj. neprogresivne povijesti), kraj «umjetnosti» sa sobom povlači i kraj umjetničke kritike. I tu se diskurs zatvara). Giorgio reterira u postmodernizam Jamesona i Danta, nehotice formalizirajući utopiju distopije kroz kitchen dystopian utopia (kuhinjsku distopijsku utopiju). Umjetnost nije mrtva: mrtva je svaka univerzalna metanaracija o umjetnosti, odnosno svaka književna hermeneutika (kritika) utemeljena na samoproglašenju objektivnosti. Umjetnik, udružen u bund (saveze), kolektivne (kolektive), aeriformne, nomadske i rezilijentne skupštine, nakon što je metabolizirao zabludu moderne filozofske historiografije o aristotelovskoj distinkciji između ποίησις (stvaranja) i πρᾶξις (djelovanja), odbacuje samu ideju «poezije» ili anti-«poezije» kao fantastične kreacije objekt-jezika. U ime pragmatics (pragmatičke) koncepcije istog objekt-jezika, on reafirmira autentičnu interpretaciju umjetnika nasuprot subjektivnoj interpretaciji književnog kritičara. Kritika nije mrtva: ona je postala slaba interpretacija podložna argumentativnoj metakritici (Habermas) umjetnika. Umjetnik postaje agens (djelatnik) (engaged poetry - angažirana poezija); od fabera (tvorca) on se transformira u organizatora objekt-jezika prema vlastitim ciljevima, zamjenjuje hermeneutiku prakseologijom, prisvaja činjenje umjetnosti (diskurs), govorenje o umjetnosti (metadiskurs) i proturječje umjetnosti (mega-metadiskurs). Time stječe ulogu umjetnika, kritičara i metakritičara (termonuklearnim proturecenzijama), usprotivljen svakom pokušaju veramusement kitchen (kuhinjske zabave) umjetnosti i svakoj ontologiji lirsko-elegijskog modernizma. Od klizanja, preko transformacije, do konačne otvorene opozicije (riots - pobune). Kitchen poetry (kuhinjska poezija), fiksirana u Dantu, ustrajna u pokušaju ontološke refondacije jednog veramusementa (istinske zabave) poiesisa koji je napustio jezgru umjetnosti, ostaje u fazi proklizavanja između modernizma i postmodernizma, ne uspijevajući još uvijek zakoračiti u tardomodernu. Tardomodernizam je distopijska praxis (praksa) koja anihilira svaki oblik ontologije i fenomenologije umjetnosti, zamjenjujući estetičku ontologiju i fenomenologiju estetičkom socio/etno/antropologijom (anestetičkom), KNSEAE, utemeljenom na društvenoj «inter-azione» (interakciji) [odbacivanje dekadencije trijade pošiljatelj/poruka/primatelj].

Riječka književna jutra | Subota, 23.05.2026 u 11 sati Book caffe Dnevni boravak

Hrvatsko književno društvo ima čast pozvati Vas na Riječka književna jutra u subotu, 23.05.2026 u 11 sati Book caffe Dnevni boravak na predstavljanje - Književnog opusa spisateljice Klare Polak Poljarević Klara je do sada objavila 22 knjige, nagrađivana je autorica i članica društva pisaca BiH i Hrvatskog književnog društva…) Voditelji: Valerio Orlić i Mihael Arčon U drugom dijelu program: Otvoreni mikrofon – ''Poetski maraton'' Radujemo se susretu!

 

Rezultati 18. natjecanja hrvatskih pjevačkih zborova – Zagreb 2026.

 

Akademski muški zbor Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba, pod ravnanjem Josipa degl’Ivellia, pobjednik je 18. natjecanja hrvatskih pjevačkih zborova – Zagreb 2026., ostvarivši maksimalan broj bodova stručnog povjerenstva.

Pobjednicima će se na gala koncertu Zlatni zborovi pridružiti i zborovi te mali vokalni sastavi koji su na Natjecanju, održanom u petak, 15. svibnja 2026. godine u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, osvojili zlatna priznanja: Ženski vokalni sastavi CANTUS ANTE OMNIA iz Zagreba i STRIDONNE iz Štrigove, Pjevački zbor Hrvatske liječničke komore KOLEGE ARTIS te Dječji zbor ZAGREBAČKI ANĐELI.

Mali vokalni sastavi i zborovi iz cijele Hrvatske natjecali su se u a cappella izvedbama, ali i za posebnu nagradu – prijelazni pehar Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja. Pehar je osvojila Snežana Ponoš sa Ženskim vokalnim sastavom Cantus ante omnia iz Zagreba, jednoglasnom odlukom stručnog povjerenstva u sastavu dirigenata i zborovođa: Marije Ramljak, Igora Vlajnića i Zdravka Šljivca.

Na Natjecanju su sudjelovali i osvajači srebrnih priznanja: SamoZbor, Gospel zbor Sunce, Pjevački zbor Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Z(U)BOR, AGRAM ANGELS i Hrvatsko pjevačko društvo SLAVULJ iz Petrinje, kao i osvajač brončanog priznanja – Mješoviti pjevački zbor EMIL COSSETTO.

Natjecanje hrvatskih pjevačkih zborova već se desetljećima održava u Zagrebu s ciljem promicanja kvalitetnog a cappella pjevanja i zborske umjetnosti, a poseban interes publike tradicionalno izaziva završni gala koncert pobjednika Zlatni zborovi.

Natjecanje je održano pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka.

Zoran Gavrilović | Teško pitanje

Postavio sam ormaru jedno filozofsko pitanje:
je li istina preteška
ili je ormari lako nose?

Otvarao sam krila i pretince,
brojao vješalice
sa ženskom odjećom.

Pokušavao sam se stopiti
u smeđu mrlju drveta.

Pokušao sam podići ormar,
staviti ga na leđa
i odvesti u šetnju.

Ormar je ostao na meni.

Lorena Galeta | Mekana oštrina

 

Kao da je teroristička zona –

Grabežljivac se hitro prikrada.

Avangardnim ga doktrinama

Opasala bodljikava zasjeda…

Plahta akvarelom poškropljena,

Nevinošću se odjenula, mučna…

Nelegalnih se atentata razuma,

Prekrcala trošna ladica starina.

I numizmatika upozorava –

Na ova pogubna tisućljeća.

Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade | Rezultati natječaja Tena za 2026. godinu

 

Veliko natjecanje dugometražnog filma Animafesta 2026

 

VELIKO NATJECANJE DUGOMETRAŽNOG FILMA ANIMAFESTA 2026 

REDATELJ ONE PIECEA NA ANIMAFESTU PRVI PUT IZVAN JAPANA PREDSTAVLJA NOVI ANIME O PARIŠKOJ BALERINI–RATNICI

Među osam raskošnih, duhovitih, napetih i refleksivnih djela koja okuplja Veliko natjecanje dugometražnog filma Animafesta 2026 barem polovina pripada kategoriji sigurnih "favorita publike", dok preostala jamče užitak zahtjevnijim višegodišnjim poklonicima umjetničke animacije. 

Listu nezaobilaznih atrakcija otvara Samurajska balerina – pariška zvijezda u cvatu, novi film Gora Taniguchija, redatelja hita One Piece: Crvena (2022), koji u Zagreb stiže osobno predstaviti ovu priču pariške belle époque i japanskog razdoblja Meiji. Radnja koja počinje u Yokohami 1907. gostovanjem europskog baletnog ansambla, nastavlja se 1912. kada djevojke Fujiko i Chizuru isprati u francusku prijestolnicu gdje se prva nada postati slikaricom zapadnog stila, a druga, inače majstorica tradicionalne borilačke vještine naginata, balerinom. Obje ambicije u suprotnosti su s obiteljskim planovima koje ih vide prvenstveno kao buduće supruge pa je Samurajska balerina fabula o sukobu i prožimanju tradicije i modernosti, sazrijevanju i upornoj borbi za vlastite snove u suprotnosti s "tvrdom" stvarnošću, emigraciji i pripadanju, poduzetnosti i uspjehu u stranom svijetu, nadilaženju granica i ljubavi prema umjetnosti te pronalasku vlastitoga "glasa" u vrtoglavim godinama europske povijesti. Istovremeno, film postavlja i ozbiljna pitanja orijentalizma i okcidentalizma – kolonijalnog ili nekritičkog pogleda na Drugoga kakvim su obilježene podjednako zapadne i japanske fascinacije, stereotipi, zablude i površne imitacije. Film osvaja i prikazom samoga plesa, oblikovanim uz pomoć motion capture snimki profesionalnih balerina, kao i oživljenim slikarskim platnima u odmaku od tradicionalne anime manire. Scenarij filma koji se upravo na Animafestu prvi put prikazuje izvan Japana djelo je Reiko Yoshide (proslavljene filmovima Tihi glas / Silent Voice, Jaši svoj val / Ride Your Wave i Unutarnje boje / The Colors Within), dok dizajn likova potpisuje Yu Yamashita (Kikina dostavna služba).

Svjetsku premijeru imat će, pak, urnebesna brazilska humorna drama Kurvin sin u čijem će autorskom timu (Erica Maradona, Otto Guerra, Sávio Leite, Tania Anaya) oštro oko prepoznati još jedno veliko ime – ono Otta Guerre, legendarnog južnoameričkog strip-umjetnika i animatora, pionira tamošnje nezavisne scene. Naslovni protagonist Kurvinog sina Išmael svestrani je serviser, djevac i sin prostitutke Marije Tereze koja u gradiću Veredas vodi bordel. Išmael bježi iz rodne sredine kako bi pronašao oca, a dok u vesternskoj / road movie avanturi prelazi pustinjsku cestu prema moru društvo mu pravi tronogi pas s kojim susreće ansambl različitih likova. Neposredan i gritty u skladu s grubošću ambijenta koji prikazuje, dinamično raskadriran, u crtežu mahom crno-bijeli (s upotrebama žute, crvene, plave, smeđe i ružičaste kao filtera), Kurvin sin verbalno je duhovit zahvaljujući ponajprije govorećem psećem pratitelju i njegovom dopadljivom, ciničko-stoičkom karakteru, ali i ironičnim razmjenama ljudskih likova. Također je, međutim, i film samospoznaje i sazrijevanja – osuvremenjeno čitanje Melvilleova romana kao potrage za korijenima i identitetom, tj. za hrabrošću da se iz zagušljive postojbine otisne na vlastiti put, ali da joj se jednom, oplemenjena duha, i vrati. 

Jedna druga, francusko-belgijska Odiseja jednog maslačka japanske autorice Momoko Seto, botaničko-kozmičko je, hiperrealističko poetsko putovanje ostvareno računalom 3D animacijom, dokumentarnim snimkama i time lapse fotografijom. Dugometražni debi redateljice televizijskih i znanstvenih filmova ekološkog predznaka, ujedno je i postapokaliptični putopis s dalekog planeta inspiriranog našim vlastitim – više od dopadljivog prirodoslovno-avanturističkog rada uspjelog dizajna likova i uvjerljive karakterizacije poosobljenih maslačkovih sjemenki, film je i maštoviti SF nastao nesvakidašnjom perspektivom na poznato. Osim uzbudljivim doživljajima u različitim staništima i atraktivnim, nerijetko "fotorealističnim" vizualima koji ga i čine isključivo kinofilmom, Odiseja jednog maslačka pripovijeda i zvučnom slikom Nicolasa Beckera – od sjetnih udaraljki indonezijskog ansambla, preko elektronskih zvukova, do free jazza, orkestralne glazbe i valcera, ali i "vjetrovito-fućkajuće-mrmljajućeg" glasanja maslačkovih sjemenki. 

Španjolca Alberta Vázqueza, strip-autora i animatora svjetskog "formata" te trostrukog dobitnika nacionalne nagrade Goya, može se smatrati modernim animafestovskim klasikom jer je u Zagrebu već prikazao dva dugometražna i tri kratkometražna filma. Ne treba stoga čuditi što će vjerna festivalska publika osjetiti stanoviti déjà-vu kada u ovogodišnjem dugometražnom natjecanju ugleda naslov Decorado. Priča je to o nezaposlenom i paranoidnom sredovječnom mišu koji počinje osjećati kako živi na filmskom setu (u scenografiji, mizansceni, tj. decoradu) te ostavši bez najboljih prijatelja odluči pobjeći iz svijeta u kojem svime upravlja kompanija Alma. Njegova supruga, crtačica u kreativnoj krizi pod utjecajem Vile Depresivke, zabrinuta je zbog skore deložacije i razmišlja o razvodu. Vázquez je slavu stekao temeljnim postupkom sljubljivanja slatkih okruglastih likova velikih očiju i njihovih uznemirujućih djela, odnosno diznijevsko-mijazakijevski idiličnog ambijenta i makabričnog života, u ironijskom ključu visokog intenziteta i brze izmjene brutalnih dosjetki, ali i iskrenih emocija, suosjećanja i zagovora slobode. Riječima samog autora, Decorado je film o krizama zdravlja, rada i socijalnog isključivanja koje vode krizi identiteta. Slobodu stoga valja potražiti u ljubavi i prijateljstvu, odnosno u nama samima. 

Treće sudjelovanje kvebeškog umjetnika Félixa Dufour-Laperrièrea u Velikom natjecanju dugometražnog filma iznenadit će poklonike njegovih prethodnih, dokumentarno-etnografskih i esejističkih, angažiranih filmova stanja obilježenih crnilom tuša na papiru, jer je Smrt ne postoji likovno bogat 2D film s realističkim fizionomijama, ali i osobitim postupkom kolorističkog pretapanja likova s pozadinama, odnosno ambijentima u kojima se nalaze, a koji su i sami dani u začudnim bojama (npr. crveno-bijela šuma i lajtmotivska pozlata). Uz to, dinamična promjena perspektiva (ono što bismo u igranom filmu zvali radom kamere), kao i asocijacije na ponajbolje europske grafičke romane, dodatno podcrtavaju vizualnu virtuoznost. I fabula, koja prati bijeg i samoispitivanje revolucionarke Hélène nakon tragične akcije, nešto je čvršća od onih iz prethodnih filmova, premda i dalje na razmeđu realnog i zamišljaja – snoliko-hipnotička, filozofska, bremenita slojevitim simbolizmom i organskim animiranim metamorfozama (vukova i ovaca, ptica, cvijeća, mrtvih prijatelja, krvi ili same junakinje koja u šumi susreće i mlađu verziju sebe). Ustvari, fabula se u cijelosti može shvatiti kao psihološko-politička alegorija, produljena sekvenca sna koja je ujedno i (sasvim novovalni) esej – promišljanje o individualizmu i kolektivizmu, osobnoj cijeni aktivizma te, općenitije, o dinamizmu i bijesu mladosti naspram staračkog stoicizma, životnim prekretnicama, izborima, strahu, hrabrosti i kontradikcijama u traženju vlastita puta između osobnih interesa i različitih tipova lojalnosti. "Između eko-trilera i nadrealizma ghiblijevskog tipa" (Redmond Bacon), Smrt ne postoji svakako ide u red vizualno najprivlačnijih filmova koji se mogu vidjeti na ovogodišnjem Animafestu.

Ljubiteljima tema iz Drugog svjetskog rata može se, pak, preporučiti slovački hibrid igranog i lutkarskog filma Dukla Gejze Dezorza čija je radnja smještena u vrijeme sovjetsko-njemačke bitke za eponimni prijevoj između Poljske i Slovačke 1944. godine. Zbližavanje i zaljubljivanje siromašnog romskog glazbenika i njemačkog oficira u ruskom zarobljeništvu i zajedničkom bijegu uokvireno je kritikom totalitarne propagande i prikazom okrutnosti obje vojske prema civilnom stanovništvu. Distinktivna upotreba marioneta, pozadinskih projekcija i arhive te kamere koja nerijetko iz ruke dominantno bližim kadrovima dinamizira radnju mahom statičnih modela, kao i potresna opća zvučna slika, oblikovanje scenografije i dizajn svjetla, doprinose mračnom ugođaju filma. Čini to i groteskni dojam koji stvaraju tretman ovakve teme putem sivo-smeđih marioneta vojnika i minimalističkih drvenih seljaka neprirodnog pokreta, karikaturalna karakterizacija ruskih vojnika te upadljivo ljudska sinkronizacija životinja, odnosno očuvanje ukupne hiperbolične estetike lutkarskog kazališta. Prizor sjedinjenja dvojice muškaraca u potpunoj je opreci s ostatkom filma – poetičan i nježan, s ogoljenim lutkama koje pokreću ljudske ruke. U neposrednom prikazu brutalnosti ratnoga ludila i liku oficira Kurta, kojem usred kolapsa humanosti omogućuje samospoznaju, film je tako na neobičan, stilski posve oprečan način komplementaran bestseleru Dobrostive Jonathana Littella. Dukla je prvi slovački dugometražni lutkarski film, o kojemu redatelj Dezorz kaže: "procjep između ljubavi i mržnje u potpunosti se otvara u vremenima rata i samo ga zdrav razum i ljudska emocija oslobođeni naslaga civilizacijskih i društvenih predrasuda mogu premostiti. Junaci mojega filma ne nalaze se samo na suprotnim stranama barikada, već i na različitim razinama socijalne ljestvice. Njihovo postepeno približavanje i unutarnja transformacija vode u tragediju. Danas, kada smo svjedoci masakra koji veličaju kriminalne režime i potiču nasilje u ime iskrivljenih ideja, okrutni rat otprije 80 godina izranja kako bi nas upozorio gdje su granice ljubavi i mržnje, ljudske egzistencije i morala." Školovan za lutkarsko kazalište kojim se, pored filma i televizije, i aktivno bavi, Dezorz često svoje fabule veže uz pripadnike romske populacije (npr. igrani gangsterski film Bablje ljeto, 2013), a režirao je i humoristično-kriminalistički serijal Detektiv Dušo. 

Gradsko kazalište "Zorin dom", 19.5. - 23.5. 2026. - Mila Lončar: Od linije do lutke

 

Eko Mucko Bucko u Dječjem vrtiću Bakar

 

20.05.2026. u Područnom vrtiću “Fijolica” održan je književni susret sa spisateljicom Tatjanom Udović, na kojemu je mališanima predstavljena slikovnica na čakavštinu “Eko Mucko Bucko”. Djeca su bila oduševljena Muckom Buckom koji ih je podučio o očuvanju planeta Zemlje kroz recikliranje i kompostiranje. Bakarski vrtićanci su se s njime mogli poistovjetiti jer i oni su već ekološki osviješteni i recikliraju sa svojim odgajateljicama u vrtiću.

Nakon pročitane bajke, Tatjana ih je iznenadila viješću da im ispred Udruge za kulturu “Ča?” poklanja slikovnice, kako bi Eko Mucka Bucka mogli čitati svakodnevno u svojim vrtićkim skupinama, a isto tako kako bi I njihovi vršnjaci iz ostalih objekata Dječjeg vrtića Bakar imali istu tu mogućnost.

Realizaciju ovog projekta omogućila je tvrtka AM PS LAMBDA NEKRETNINE d.o.o. – veliko im hvala! 

Otvoren poziv za novo izdanje natječaja za skladatelje "Cinehill Mini-score"

Nakon iznimnog interesa i uspjeha prošlogodišnjeg prvog izdanja, Hrvatsko društvo skladatelja i njegova stručna služba ZAMP, u suradnji s filmskim festivalom Cinehill, ponovno otvaraju natječaj "Cinehill Mini-score". Ove se godine u provedbu natječaja partnerski pridružuje i Zagreb film. Autori su pozvani skladati originalnu glazbu za jedan od ponuđenih animatika / skica animiranih filmova u nastajanju, a odabrani radovi bit će predstavljeni publici tijekom festivala Cinehill, 21. do 26. srpnja u Fužinama, gdje će gledatelji ponovno imati priliku glasovanjem odabrati pobjednički rad. Natječaj je otvoren svim redovnim i pridruženim članovima HDS-a, a pobjednika očekuje financijska nagrada u iznosu od 1.500 eura koju dodjeljuje HDS ZAMP te posebna festivalska nagrada "Cinehill Mini-score 2026." Ovogodišnji Mini-score donosi novu vrstu izazova za skladatelje. Nakon prošlogodišnjih arhivskih videoisječaka iz 1930-ih godina preuzetih iz dokumenta "Prvi filmski zapis iz čabarskog kraja", autori su ovoga puta pozvani skladati originalnu glazbu za skice animiranih filmova u nastajanju, u produkciji Zagreb filma. Na raspolaganju su im tri videopredloška: dva iz filma "Čovjek Stablo" autora Slobodana Tomića te jedan iz filma "Ornitology" autorice Nine Klarić i autora Siniše Koprivnjaka. Svi su u trajanju do 3 minute, a pojedini autor može prijaviti glazbu za najviše 2 videopredloška. "Ovim natječajem na originalan način povezujemo profesionalne glazbenike i animatore, u nadi da ćemo posaditi sjeme suradnje koja nadilazi okvire našeg programa. Ogroman odaziv na prošlogodišnji poziv pokazao nam je da interes za takvom razmjenom među glazbenicima postoji, a ulazak Zagreb filma kao novog partnera otvara i mogućnost da se zajednički projekti realiziraju u okrivu jedne zaista legendarne ustanove", rekla je Milena Zajović, kreativna direktorica Cinehilla. Posebnost ovogodišnjeg natječaja upravo je u tome što su filmovi još uvijek u procesu nastajanja, što skladateljima pruža rijetku priliku da svoje ideje predstave autorima u fazi kada se filmski identitet još oblikuje. Tako ovaj "Cinehill Mini-score" donosi svojevrsni kreativni speed dating, i stvara prostor susreta te potencijalne buduće suradnje između redatelja, animatora i autora primijenjene glazbe. Cilj projekta nije samo nagraditi najbolji mini-score, već otvoriti prostor za komunikaciju i dugoročnije povezivanje domaće filmske i glazbene scene. Početak natječaja i dostupnosti materijala je 20. svibnja, a rok za prijavu 26. lipnja 2026. Sudjelovanje je moguće s dva rada, a odabir finalista za festivalsku projekciju (u slučaju više od 15 prijava) obavit će stručna komisija sastavljena od predstavnika HDS-a, HDS ZAMP-a i festivala Cinehill. Natječaj se provodi anonimno, a svi pristigli radovi bit će prikazani pod šifrom. "Prošlogodišnje izdanje pokazalo nam je koliko među domaćim skladateljima postoji interes za filmsku i primijenjenu glazbu, a ove godine željeli smo napraviti korak dalje i otvoriti prostor za konkretnije povezivanje autora glazbe i filma. Posebno je zanimljivo što skladatelji ovoga puta rade na materijalima iz filmova koji su još u nastajanju, što cijelom procesu daje dodatnu kreativnu dinamiku. ‘Cinehill Mini-score’ zamišljen je kao mjesto razmjene ideja i potencijalnih budućih suradnji, a vjerujemo da upravo takvi formati danas nedostaju domaćoj audiovizualnoj sceni", rekao je Milan Majerović-Stilinović, voditelj komunikacija HDS ZAMP-a. Festival Cinehill afirmirao se kao jedan od najvažnijih ljetnih kulturnih događaja u Hrvatskoj, poznat po naglasku na autorskom filmu, prirodi i inovativnim programima. U tom duhu i ovaj natječaj ističe važnost glazbe kao sastavnog dijela filmskog doživljaja. Tekst cijelog natječaja pronađite u nastavku.

Ivica Kesić | Vrata od sna

Ja, mjesec i ona obljubljena, snena

Dok srpanjski lahor valima miline

Dirao je grane staroga kestena

Zivkajući zoru kroz lišće da sine.

Kroz prozor su tiho prikrale se sjene

I po njenom licu, poprsju i vratu

Plesale su tango bijele puti žedne

Na osmijeh joj grešni stavljajuć' pozlatu.

Gdje su vrata od sna da provirim na tren;

Je li krvi moje živa žeravica

Bar svjetlo tog ognja ispod trepavica?

Krik zore provali usiljen i nadmen

I sa grudi nježnih protjera sve sjene

Otkrivši mi oči neke druge žene.

Zdravko Dolenec | Regetanje jedne žabe

  

Zelena žaba 

kre potoka regeče, 

dešč deziva –  

nikak cureti neče.

I tak od zore rane, 

dane i dane to traje.

H velikamu je strahu 

da potok ne presuši,

pak spremišljava 

dek h nebe gledi: 

de bu vodu pila,

de bu plavala, 

de bu se hmila.

I gleč!

Zagrmi!!

Brige je došel kraj.

Dešč curi!!! _________________________________________________________

(kre – kraj, regeče – krekeče, dešč deziva – kišu doziva, cureti – padati, plavati – plivati, hmiti – umiti, gleč – pogledaj)