Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 17. studenoga 2025.

Lorena Galeta | Atlantida


Nekoć je civilizacija 

Bila vrlo napredna.

Grčkom se smatrala,

Tim korijenima dičila.


Za potonuće otoka,

Kriva je katastrofa..


Priroda se poigrala –

Oštrim joj potresima.


Ondje sam i stanovala,

U prethodnim životima.


Bizarnim kontroverzama,

Plete se saga o junacima.


Konfrontacija poklonika-

Bivala je subjektivizirana.


Štovanje idola, pa klanjanja,

Neispravno su usmjeravana.


Kaznama je predodređena –

Nastupila erupcija glomazna.


Drevna se kletva ispunila,

Svo čovječanstvo zbunila.


Umjesto ka realizacijama,

-mitologija je krahu hrlila.



nedjelja, 16. studenoga 2025.

Ivan Tolj | Tužaljka nad Vukom i Dunavom


Jedini hrvatski general među pjesnicima je Ivan Tolj. To je već samo po sebi kuriozitet. S druge pak strane neke njegove pjesme, kako su nedavno istaknuli i Hrvojka Mihanović-Salopek, Slobodan Prosperov Novak i  Zdravko Gavran, posve sigurno se mogu ubrojiti i u antologijske, a ono što je najvažnije sve se više čitaju i na raznim književnim susretima, poglavito domoljubnim.

Jednu od niza pjesama posvetio je i Vukovaru, gradu, kako reče, s pregršt junaka i ponosa.

Mladen Pavković

Ivan Tolj


Tužaljka nad Vukom i Dunavom


Oj Dunave rijeko duboka,
Oj ti Vuko naša muko.
Oj Dunave što proguta
Kati sina
Luci sina
Mari sina
Zrinki sina…
Što odnese Matu
što proguta Miju
što odnese Niku
što proguta Ivu…
Što ih odnese…
Što ih odnese…
Oj ti Vuko naša muko
i Dunave rijeko hladna.
Oj Mitnico i Sajmište…
Oj hoj Ovčaro joj…
Oj hoj Vukovare hoj
Oj hoj Vukovare joj.
Oj ti Vuko naša muko
I Dunave oj
Dunave oj.

322. Matičin četvrtak | 20. studenoga 2025.god. Velika Gorica

 



Poziva Vas na 322. MATIČIN ČETVRTAK 

20. studenoga 2025.god. u 18,30


u Područnu knjižnicu  Galženica, Trg  Stjepana Radića 5

 Velika Gorica i na  www.matica-gorica.hr


  Održat će se glazbeno – književna večer

GIMNAZIJALCI  U  MATICI  2025.

Riječ i glazba u srcu Turopolja

________________________________________________________

Predstavit će se učenici Gimnazije Velika Gorica, mladi talenti - glazbenici i umjetnici.  Nastupit će: 


  • Članovi GVG zbora

  • Karlo Karas (tambura bisernica)

  • Urša Atalić (violina)

  • Budimir Sirotić (gitara)

  • Marta Brkljača i Marta Josić – EU ambasadorice projekta „Škola ambasador Europskoga parlamenta“

  • Knjiga bajki - projekt učenika Gimnazije VG i Pučkog otvorenog učilišta VG na engleskom jeziku

  • Niko Stepanić (bariton)

  • Mihael Karas (gitara)

  • Dunja Rajšić (operno pjevanje)

  • Mihael Jaroš (klavir)

  • Tomislav Stanešić (harmonika)

  • Sara i Luka Azinović – recitatori i voditelji predstavljanja


Ulaz je slobodan, dobrodošli!


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 2, Velika Gorica 10410, OIB:34059890429


Božica Jelušić | Ova prelijepa lica


Fantazija u ponoć
Ova prelijepa lica, koja u ponoć nosim,
S jabučicama očnim oblim k'o pačje jaje;
Na trepavici suzom prašnjav redak orosim,
Što ie nestalo davno u tihom napjevu traje.
Slabo je sve što pišu te tipkovnice bučne;
Lelujav zamah fali, elegancija fraze.
Ne želim ništa, osim stvarnosti prostoručne:
Lontano dagli occhi ti si, noge ilovaču gaze.
Ta lica, savršen fresco na zidu egipatskom,
Nedostaju mi bolno, k'o da smo dijelili vrijeme,
Ili liječili boljke vodicom homeopatskom,
Lijevali sveto ulje na obrijano tjeme.
Pustinja prostire se, gdje nema mjesečine.
Ne probija se svrdlo do zvjezdanoga praga.
Naviljci bijeloga lana oblacima se čine,
Greška spava u svemu; mlakost i mala snaga.
Ne volim obične stvari, traljave dane i riječi,
Karavani su prošli, uzdasi žudnje sve kraći;
Da mi je samo jednom taj most od duge prijeći,
I grliti se s njima, a tebe pod čadorom naći.
Ilustracija: Egipatska freska /Internet

Danijela Dragaš | Povratak*


Pisma mojoj kćeri: pjesme za moju djevojčicu

Ne znam kako da ti kažem,
kako da ti pričam ovim jezikom davnim, pomalo starinskim,
tvrdim i oporim kao klisure iznad mora kojim šumi,
koje njemu šumi,
škripavim i zahrđalim kao stare, godinama neupotrebljavane alatke,
zaboravljene u nekom prašnjavom kutu napuštene kuće.


Ne znam kako da ti kažem,
da je odlazak tvoj zapravo povratak bio,
jednom gradu šarenih, nasmijanih tržnica i pospanih, teturavih tramvaja,
gradu koji te je dugo čekao.


Ja te vidim u mom oku;
kada žuriš preko trga nazvanog po bojama i mirisima cvijeća
koje se na njemu sakupi svakog proljeća,
kada sjediš s prijateljima u jednom od onih sjajnih, popularnih kafića
u koje se ja nikada nisam usuđivala ući.


I čujem kako te imenom drugačijim zovu,
istim onim za koje si jednom rekla
da ti zvuči toliko lijepo, toliko blisko,
da ćeš svoju kćer njime nazvati kada se rodi.
Zovu te Marija.


I gledam kako svoje lice okrećeš prema onima koji te tim imenom zovu
i kako se smiješiš očima, usnama, rupicama na licu,
kao što si se uvijek smiješila,
kao cvijet od prve rose – čitavim svojim bićem.
Maleni, jedva primjetni ožiljak ispod tvoga desnoga oka
poskakuje s tim smiješkom.


Za trenutak, kraćim od uzdaha i bržim od jednog otkucaja srca,
tvoje oči skoro moje sretnu,
i ja vidim kako sjenka kao da preleti preko tvoga čela,
ali odmah oči svoje sklonim,
utonem dublje u grob ovaj vodeni
i pažljivo rukom poravnam valove.


Ne dam tuzi da te nađe.


Da te dirne svojim dahom lakim,
kao povjetarac kada ljetnu noć zatalasa upravo prije svanuća,
i onda ti šapne kako si jednom bila dio nekog drugog svijeta,
ostavljala otiske svojih stopala na dugim pješčanim plažama
što se prostiru ispod nekog drugog neba,
odazivala se na zvuk nekog drugog i sasvim drugačijeg imena.


Ne dam tuzi da ti priđe.


I oči ću svoje ugasiti,
i srce svoje rukom svojom zaustaviti,
i samoj sebi svijeću zapaliti,
ali ne dam tuzi da te nađe. _______________________________________________________



* Pjesma je prethodno bila objavljena na mom osobnom blogu, ali nije bila tiskana niti objavljena u književnim časopisima.