Kolumne

četvrtak, 30. lipnja 2022.

Marija Aleksić | Isidora Dankan


Svaki mi je dan sasvim običan

Penjem se Balkanskom koracima teškim

Misli mi u oblacima raznesene svuda

Žulja me torba puna tegli od stakla

Vuče me ranac na leđima i povija nazad

Čini mi se da sam dno dotakla

A možda i nisam

Sasvim je dan težak običan

Šta bi bilo da sam Isidora Dankan

Svaki dan mamuran 

Glava me boli od sreće koju varam

Težina mi pada na nemoćna pleća

Vučem se niz ulicu i izloge gledam

Ne mogu više,na ivicu trotoara sedam

Čekam da mi s neba poruka dođe

Kažem sebi, ma sve to prođe

Kakav dan , sasvim običan

Šta bi bilo da sam Isidora Dankan

Raznosim pepeo od cigarete koju vučem

Usahla mi usta , umorna i suva

Sa istočne kapije neki vetar duva

Ne znam šta me snašlo

Ustajem s ulice , pantalone brišem

Krećem uzbrdicom , jedva dišem

Brišem graške znoja sa umornog čela

Bolje da nisam ni sela

Kakav dan , blesav i umoran

A šta bi bilo da sam Isidora Dankan


Sven Adam Ewin | Razmišljam

 

„I hoće li pri novom susretu opet naše duše
zadrhtati u tamnom sjećanju, da bijasmo nekad ljudi,
koji su se ljubili na nekoj zvijezdi, što se zove Zemlja.“
(A. B. Šimić)
Bio je, kažu, Veliki prasak,
Pred nekih trinaest milijardi ljeta…
I prođe otad jedan časak:
I evo nas usred – našeg svijeta!
Rodiš se, plačeš, rasteš, raduješ,
Učiš, radiš, tuguješ, ljubiš,
Ponekad sit si, nekad gladuješ,
Ponekad dobivaš, često gubiš.
Od prvog plača pa do smrti,
Vrijeme zna biti kratko i dugo,
I čovjek pritom kao da sluti,
Da ima možda... nešto drugo.
Poneki, srcem nadahnuti,
Vjeruju u to neupitno,
Da tek u nečem što se sluti,
Leži zapravo - ono bitno.
Neki očajno istinu traže
U sebi (i svuda oko sebe).
Tek što je nađu, ona ih slaže,
I srce im ponovo- zazebe.
A možda opet bude isto,
I za trinaest milijardi ljeta.
Koje će proći k'o potez kistom,
Do nekog ponovljenog svijeta.
I prolazeći kroz te mijene,
Pritiskat će nas ista mora
I prolazit će kroz nas sjene
Istih pitanja. I odgovora.
.
(Iz zbirke "Povedi me za ruku, dida", naklada Semafora, 2021.) RAZMIŠLJAM

Ivica Kesić | Od zore do sutona

 


Oči njene sretoh u treptaju zore

koji košmar noći sa čela mi briše

i svijetli mi pute od strasti što gore

na kojima bludni sni me ostaviše.


U nitima jutra oćutih joj usne

pa mi vratom klize drhtaji miline

i gone mi tijelom proplamsaje čulne

dižući me grešnog u slasne visine.


Njeni prsti poput sjaja jarkog sunca

razlijevahu lavu po mojim žilama

paleći lomaču ljepote sred srca

što prkosi studi i mračnim silama.


Valovi sutona doniješe mi grudi

nježne što mi gnijezdo od naslade sviše,

u kojemu nađoh sve što žudnju budi

i iz kojega nikud ja ne želim više.


Mislav Gleich: Prezirao sam oca Dickersona dok sam pisao "Veliku nevolju"

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Vatrometni rasplet u kojem se svi likovi razračunavaju, a čitatelj očekuje da će se svakog trenutka desiti ono sudbonosno i odlučujuće za sve, stoga na stranicama koje slijede neće propustiti ni redak - takva je kulminacija četvrtog romana Mislava Gleicha "Velika nevolja oca Dickersona". Mislav Gleich je student anglistike i komparativne književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, 25-godišnjak i od prošle godine član Društva književnika Hrvatske, koji je rano otkrio pisanje kao svoj životni poziv i vrlo ozbiljno ostvaruje svoje životno poslanje. Dosad je objavio romane "Beskrajno ljeto: Smaknuće Brandona Brycea" (Despot Infinitus, 2021.), "Nikolay Vasilevsky" (Nova knjiga Rast, 2018.) i "Samostan Craven Hill" (Nova knjiga Rast, 2018.). Četvrti roman "Velika nevolja oca Dickersona - priča iz Colorada" (Despot Infinitus, 2022.) otkriva značajke Gleichova pisanja - brzi tempo, ironija, puno akcije, funkcionalni dijalozi, ali i osobni rast likova. Jer koliko god se Gleich predstavljao kao zabavljač poput suvremenih američkih filmaša koji ga inspiriraju, u njegovu romanu "Velika nevolja oca Dickersona" očit je tipično europski motiv razvoja njegovih likova kroz izazove. Otac Dickerson je, naime, sebični svećenik čija nas nevolja uopće ne bi zanimala da nije tog duhovitog i zabavnog stila kojim ga je Gleich predstavio, ali negdje oko sredine romana događa se obrat - na ironiju i stil smo se navikli, ali sada roman čitamo radi glavnog junaka i za njega navijamo.

Jadranka Göttlicher | Jutarnja emisija na radiju


Zaželjela je čuti Maria Lanzu
Veselog i tužnog u isti čas
Prošlost je uvijek ljepša
A lagala je, lagala
Ovaj je dan prazan i treba ga ispuniti
Umivanjem, čistom odjećom, kuhanjem ručka
Što će reći, što će prešutjeti
Do večeri i TV programa
Ova djevojčica iz prošlog stoljeća?

Miljenka Koštro | Čovjek umire

Orhideja `Duh` - Kupindo.com (30112293)


Od svakodnevne škripe zubi i

Na krvavim dlanovima nesporazuma svake vrste

Umoran čovjek umire

A još nije stigao zamirisati mirisom cvijeta

Na rasprodaji ponuđeno

Izokrenutih naopako 

Deset Božjih zapovijedi

U ulici strave čovjek umire

Gdje s trešnjinih grana

Umjesto slasnih plodova

Vise osakaćene ptice željne leta i slobode

Oblaci crnog dima izvijaju se iznad zemlje

Na kojoj bi moglo rasti cvijeće, zoriti klasje

U plamenu pohlepe izgara knjiga Opstanka

U makro svijetu ne mare za

Mikro vrtove zagrljene snagom ljubavi

Raspet između svetosti i grijeha

Zapljusnut snagom divlje rijeke nesuglasja

Čovjek umire

Ispred previše upitnika i uskličnika uzalud

Konji Vranci ržu na konjokradice

Na festivalu ega, čovjek živ, u hodu umire

Kako god mirisala

Nemojmo zaboraviti molitvu o

Besmrtnosti njegove duše
















srijeda, 29. lipnja 2022.

Natječaj za književnu Nagradu Petar Miloš

Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne u suradnji s Kulturno-informativnim
centrom Tomislavgrad raspisuje Natječaj za književnu Nagradu Petar Miloš.


Nagrada Petar Miloš dodjeljuje se za kratku priču. Autor/autorica se može natjecati samo jednom pričom (bez žanrovskih određenja) dužine do 10.000 znakova (uključujući i bjeline). Priče ne smiju biti do sada objavljene u tisku, na internetu ili u audiozapisu.

Priču, potpisanu šifrom, poslati najkasnije do 31. srpnja 2022. isključivo elektronski na e-adresu: dhkhbmo@gmail.com, uz privitak u kojem je navedeno

  • ime i prezime autora/ice, adresa, 
  • e-adresa, 
  • broj telefona/mobitela i 
  • kratka biografija.

Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne imenovat će povjerenstvo sastavljeno od književnika i/ili književnih kritičara, koje će izabrati tri najbolje priče čiji/e će autori/ice, pored plakete, biti novčano nagrađeni/e:

1. nagrada – 1 000 KM
2. nagrada – 300 KM
3. nagrada – 200 KM

Nagrade i plakete nagrađenim autorima/cama bit će dodijeljene na Danima Petra Miloša u Tomislavgradu.

Nagrađene priče će biti objavljene u sljedećem broju Osvita, časopisa DHK HB za književnost, kulturu i društvene teme. Organizatori zadržavaju pravo objave nagrađenih priča u svojim izdanjima i u drugim medijima bez bilo kakve dodatne naknade autorima/cama.

Kontakt osoba u DHK HB je Mira Jezerčić, tel. br. +387 36 324 432, e-mail: dhkhbmo@gmail.com

Jelena Alfirević Franić | Kratka povijest ženske histerije


Srpanjske ljetne uzavrele noći uz rijeku
u ležećem položaju
i okovima željeza i sna
okrenuto suncu gdje zapada
razlijevalo se tijelo ženke što
iščekuje cjelov ljubavnika, crnog goniča stoke izdaleka

Gole kože okupane zelenom mjesečinom
hladila je
uzavrelu lutajuću
rehem maternicu
još jednim napadajem ženskog freudovskog Erosa
dok noć je tražila svoje ušće.

Na onom sajmu, goniču stoke trgovci ponudiše dobru cijenu za otkup,
nju u zamjenu za mlado govedo po jeftinijoj cijeni.
Brza pogodba jednog emocionalnog folklora,
blagajnik jezivi klaun crvenog nosa i
psihodramski obrat.
A ljubav, žrtveno janje za klanje,
starogrčka hystera,
raščupane kosti i snopovi crne kose
mrtvog bujnog ružičnjaka uz rijeku.

Prije nego su trgovci došli,
plamteće kože,
ukopala je glavu, posve okomito, u riječni pijesak.

Iz zemlje virile su samo noge i – crvena histerija.
Životinja
drhtava maternica,
prkos
postmoderne Judite Mile Gojsalić,
što postade živi kamen, uspomena,
relikvija kojoj hodočaste pobožni vjernici Zapada.

U pijesku je ispisala kamenom krvlju poruku:
,,Goniču stoke, samo je ljubav živi kamen Omfalos, pupak svijeta. Judita.“
Dok žene suosjećaše s krvavom kamenom statuom, pa poneka i zaplakala,
neuki putnici, sinovi Edipova kompleksa, rođaci onog goniča stoke,
još davno operirani od sentimentalizma, samosvijesti i transkodiranja poruka Amora,
tek pitahu se među sobom – ta nije li histeriju ova naslijedila još u djetinjstvu, po majci?
Na spomen imena Judita krvarili im glasi.


Gordana Kurtović | Potraži me...


U beskraju nemira
Na raskršću čekanja
U tajanstvu svemira
U skrovištu mašte
U stihovima pjesme
Na rubu postojanja
Gdje biti se ne smije

Potraži
Sigurno ćeš me naći
U traganju za ljepotom
U zvucima Chopina
Zvijezdama što sjaje
U društvu s dobrotom
U potrazi za pticom
Za modrim cvijetom
Snivajući
Da proći neće
Ljubav
Radost
Ni proljeće

U otkucaju srca
Gdje skrivena je nada
Sigurno ćeš me naći
Naše je samo sada

Milan Drašković | Sonet


Pomisliš da je vreme i za poslednji sonet,

uz setnu metaforu o vremenu proteklom,

poredeći sonetnu osetljivost sa staklom,

slaveć’ sklad i lepotu soneta – pravi lament.


Premeravaš kavez od četrnaest stihova,

jednom pesniku tesan, drugom dovoljno prostran,

pa kad se porazmisli – izbor je raznovrstan –

pokrene se karusel neukrotivih snova.


Tu nema površnosti kakvom vrvi Internet!

Jasna su pravila: uz par maštovitih slika,

dobre rime stihove vode do mirne luke.


Sonet je možda adut na turniru pesnika,

izazov novom dobu. Sve su to slatke muke –

odgađa se trenutak za tvoj poslednji sonet.