19. Festival europske kratke priče: Luka
različitosti otvaramo u riječkom Exportdrvu, u nedjelju,
4. listopada u 19 sati pričama o suputnicima s Aleksandrom
Hemonom i Semezdinom Mehmedinovićem!
|
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
srijeda, 30. rujna 2020.
19. Festival europske kratke priče: Luka različitosti 4. – 9. listopada 2020. Rijeka * Zagreb
Dodjela Nagrade BOOKtiga
vrijeme: 01.10.2020.
Dodjela Nagrade Iso Velikanović za 2019. godinu
vrijeme: 01.10.2020. 18 h mjesto: Zagreb; Hrvatski državni arhiv Dodjela Nagrade Iso Velikanović za 2019. godinu održat će se u četvrtak, 1. listopada, u 18 sati, u Velikoj čitaonici Hrvatskoga državnog arhiva uz pridržavanje epidemioloških mjera. Dobitnica nagrade za životno djelo je Mia Pervan, a godišnja nagrada ide Maji Tančik za prijevod s engleskoga romana V. autora Thomasa Pynchona. |
Kritika h,d,p,- portal za književnost i kritiku
vrijeme: 29.09.2020.
'Jedan grad, jedna obitelj, dva potresa u 140 godina'
vrijeme: 14.10.2020.
Kuća Šenoa otvara vrata javnosti 14. listopada 2020. s izložbenim postavom "Jedan grad, jedna obitelj, dva potresa u 140 godina".
Posjetitelji će moći vidjeti predmete koji su pripadali Augustu Šenoi i pojedinim članovima njegove obitelji, a koji su nijemi svjedoci potresa 8.11.1880. i 22.3.2020.
U ovogodišnjem potresu nisu oštećeni, a u potresu prije 140 godina neki su malo stradali, ali nisu bačeni niti restaurirani i brižljivo su čuvani u obitelji svih 140 godina.
August Šenoa bio je kroničar potresa 1880., njegova svjedoćenja ispričat ćemo posjetiteljima u šetnji kroz Kuću Šenoa.
Zbog važećih zdravstvenih mjera, broj posjetitelja je ograničen te se moli najava dolaska na kuca@senoa.eu.
Vladimir Tomaš | bezmoran
skok u protok kobi izlijeva mi sol po tjemenu meni je plivati vodama dok noć izgara u zvijezdama jednačenje mojih kostiju po zakonima tišine šiva kamenje cijevi ljušture tuđeg boga premda ulje ulijevam u platno ispod kojeg sam nevidljiv sebi a onda more mora biti djevičanstvo ako sam ja živ u njemu jer se jutro ujutro ne pretvara u noć iako iz noći postaje ostaje roniti bezdišno samo kako bi se prevarila daljina ima još veznika koji ne vezuju apsolutno ništa
Matija Brcković | Dida moj
Djede, nisam te zaboravio. Čuvam to malo zajedničkih trenutka što neumoljivo blijede. Pazim ih kao rijedak znamen, kao dijete omiljenu igračku. Sklopim oči i zamišljam kako prikovan uz tvoje ostarjele noge promatram nepoznati svijet, krotim oblake prstima i vodim sporove s pticama i zvijezdama. Zatim sav zajapuren i nestrpljiv znatiželjno zabijam glavu u tvoje duboke džepove ne bi li pronašao neku mističnu stvarčicu ili čokoladu koju si mi ionako namijenio.
Dean Poss Plazonić | Daleka od drugih
Došla si iznenada
Tiha, nenametljiva, povučena.
Stajala si sa strane,
Daleka od drugih,
Od vreve prolaznika
Što za rukav vuku.
Bez želja, molbi i suvišnih pitanja
Čekala si, nudeći primirje,
Predah rastrganoj duši
Zarobljenoj između sna i jave,
Rasutoj u maglovitom bezličju
Svakog novog svitanja
Ne pitajući ništa
Da bi dala sve.
Davorka Črnčec | Nemoj se izgubiti, mala
utorak, 29. rujna 2020.
Dani europske baštine: Predavanje o starome KAJ-u, najava ilustrirane slikovnice, oslikavanje ludbreškog mosta
Ivan Taridan | Vjetar u kosi
Dok tiho k'o kapi kiše
Kose tvoje padaju niz ramena,
Krošnja jablana se njiše
Polako, sneno, nježno
Nošena vjetrom sa Sljemena.
Padaju tiho niti
Kose tvoje,
Želeći skriti
Lice koje Večernjim sjajem,
Sja cijelim krajem.
No sjaj će ipak
Sjati skriven.
Al' kosi njenoj dat će ton.
Ton će srcem zasjat
Polako, sneno, nježno,
Dok tiho k'o kapi kiše
San joj pokloni
Vjetrom poslan cjelov moj.
Nada Vukašinović | Čitateljica i pisac
Uguram se na prvo slobodno mjesto i izgubim među koricama knjige iz koje viri označivač. Provirujem i ja iza korica, pogledam uokolo, a pored mene Matvejević. Sjedi sam, miran i tih u najudaljenijem kutu knjižnice. Daleko je od bljeskalica, mikrofona, novinara. Sav se uvukao u fotelju kao da ne želi nikome smetati. Nasmiješim mu se, ne mogu se pretvarati da ga ne znam, ali ne pomičem se da ga ne ometam u praćenju razgovora s gostom.
Učim o veličinama, biografijama i skromnosti. Nitko se iz prvih redova ne okreće k njemu, niti jedan pogled nije zalutao u zadnji red.
Širi se miris tople kave koju će kasnije dijeliti.
'Književni kompas Sisačko-moslavačke županije' | 30. rujna 2020.
DHK, Ogranak Sisačko-moslavačke županije
'Književni kompas Sisačko-moslavačke županije'
Glina, Knjižnica i čitaonica Glina, S. i A. Radića 10
Srijeda, 30. rujna 2020. u 19 sati
Sljedeće izdanje 'Književnog kompasa Sisačko-moslavačke županije' u organizaciji Društva hrvatskih književnika, Ogranak SMŽ, održat će se u Glini, u srijedu 30. rujna 2020. godine, u Knjižnici i čitaonici Glina, s početkom u 19 sati.
Nastupit će članovi Ogranka DHK SMŽ, Božica Brkan, uvažena književnica iz Zagreba i domaći perspektivni autori iz Gline, Petrinje i Siska.
Glazbeni dio programa upriličit će pjesnik i kantautor Milko Kiš.
Okupljanje će se održati uz pridržavanje potrebnih epidemioloških mjera.
Siniša Matasović,
predsjednik Ogranka DHK SMŽ
Tri nova prozna naslova u projektu Besplatne elektroničke knjige
vrijeme: 28.09.2020.
Okrugli stol i predstavljanje knjige prijevoda u Mađarskom kulturnom institutu
vrijeme: 30.09.2020. 18 h
ponedjeljak, 28. rujna 2020.
Lorena Vojtić | "Tabu" tema
Zašto je hod po rubu tako opasan? Možda zato što se svaki put oprostiš s tadašnjom strukturom postojanja, odlučivši zagrliti sjenu Hada. Uostalom, tko nam jamči da tamo ne lutaju izgubljeni pisci, još od pamtivijeka? Žalosno utvrđujem da zajednica nema dovoljno razumijevanja za "književne duše"- pa su iste često puta deklarirane kao nestabilne i opasne po okolinu; isključivo zbog razloga što imaju hrabrosti javno progovoriti i ne ustuknuti pred razumom. Teško je biti rastrgan između dva aspekta, vizije kojoj težimo i hladnoće suvremenih mogućnosti. Što uopće znači pojam "old soul"? Odnosi li se isključivo na drugačiju građevnu tvar- božjeg daha utkanog u naše kosti? Koja je svrha poslanja, misije obnavljanja istinskih vrijednosti, u okruženju koje zanemaruje nastojanja temeljitih promjena? Puštajući korijenje na neplodnom tlu egoizma i osjećaja više vrijednosti- začepljujete pore pojedinaca koji žele postati vrijedni, dovoljno kvalitetni da bi ih netko zavolio...
Proglašenje nagrađenih autora natječaja za kratku priču Muzeja anđela i proslava Dana anđela čuvara u Muzeju anđela
U subotu, 3. listopada, s početkom u 11 sati u Muzeju anđela održat će se proglašenje pobjednika 8. Natječaja za kratku priču Muzeja anđela, te će se time obilježiti i Dan anđela Čuvara.
Dosadašnji pobjednici Natječaja uvijek su naišli na odobravanje publike pri čitanju svojih radova, a isto tako, potaknuli su niz pozitivnih emocija, stoga organizator, Muzej anđela, poziva da i ove godine u Muzej anđela i postanete dio ovog zanimljivog događaja.
Uz nagrađene priče pročitat će se i priče pozvanih autora: Darija Žilić, Ivana Rogar, Miroslav Kirin.
Prosudbenom povjerenstvu nije bilo lako odabrati najbolje, jer je na natječaj pristiglo mnogo kvalitetnih i zanimljivih priča.
Uvjeti natječaja bili su:
Senka Bradarić | Glazba očajnika
Ah, da mi je uroniti
u tvoje disanje,
čuti zvuk zlatne dvorske trube,
opet bi duša poput orla
letjela visoko
dok struna srca svira
titrala bi ko krila leptira.
Budi tiho srce moje
on te noćas čuti neće,
svemir je prepun krikova i jauka
noćas se sluša glazba očajnika.
Pramcem u sumrak
Piše: Jelena Miškić
Uhvatio me popodnevni drijemež. Malo sam se ohladila, bijah na etno sajmu nedovoljno utopljena. Vrijeme se u Vukovaru naglo promijenilo. I tako, svježi dunavski zrak, poslije kod Đuke na perklet od soma, za mene dovoljno da se popodne - prilegne. Više ne otvaramo kuću uzduž i poprijeko, vuče iz podruma. Svaki centimetar tih zidova priča nekakvu priču. Dedu pamtim kako je uvijek puno radio, dobro jeo i popodne na otomanu, kako bi rekao, malo odmorio stare kosti. Na tom starom otomanu bila je Vuteksova deka, jer svi smo imali takve deke. Lagana, a opet topla, sa svilenom etiketom - Vuteks, Vukovar.
Kroz ključanicu | Sanja Srdić Jungić
Pozdrav, Sanja. Čast mi je ugostiti te u našoj pričaonici „Kroz ključanicu“. Koliko vidim, tvoj put karijere odavno je bio isplaniran. Kako to da si se opredijelila upravo za marketing i odnose s javnošću?
Oleg Antonić vs. Mate Milas | Život drugih / Nijeme poruke / Toplina / Ispod zvijezda – Spokoj oko mene / U zapećak snova / Do smislenog plova / Kroz valove lijene
Mate Milas: ŽIVOT DRUGIH
Nemoj biti ljuta, takvih puno ima,
Pipcima praznine tuđe mane traže,
Pa u tami, krišom, rašire to svima,
Ne znajuć da samo niskost svoju snaže.
Ne trebaš se, dijete, obazirati na to,
I za takve uvijek imaj osmijeh drag.
Pa na praznu podlost, nastoj ko u inat
Blistave vedrine ostaviti trag.
Jelena Hrvoj | Lana Bastašić: „Uhvati zeca“
„Uhvati zeca“ roman je prvijenac mlade
književnice Lane Bastašić i jedan je od prošlogodišnjih dobitnika nagrade
Europske unije za književnost.
Bastašić, kao zastupnica Bosne i Hercegovine,
opravdala je ovu nagradu u punom smislu te riječi.
Nisam bila sigurna što očekivati kad sam u ruke dobila ovaj roman. Možda tek još jednu knjigu koja sadrži sva pravila forme dobro napisanog romana. Istina, dobila sam i to, ali i mnogo više.
Radnja romana „Uhvati zeca“ neopisivo me metaforom podsjeća na glavicu luka. Neobična je to metafora, znam, ali neosporivo prikladna. Započinjete čitanje onom ljuskom u kojoj vas Bastašić upoznaje s tek dvije protagonistice. Ogoljene prema čitatelju i naizgled ulaštene. No kako radnja odmiče, tako skidate sloj po sloj ljutine koja vam guli dušu onako paralelno kako vi gulite svijet koji je prostrt na vašem dlanu, ispisan na stranicama papira.
Upoznajemo Lejlu ili Lelu, ovisno po potrebi i situaciji, te njezinu prijateljicu Saru koja ovdje služi kao svemoguća spisateljica. Upoznajemo ih najprije kroz ono što su postale kao formirane žene, svaka na svojem kraju Europe. Sara, ona koja je pokušala odmaknuti svoj život u neku bolju inačicu u srcu Dublina jednoga dana, nakon dugih dvanaest godina, ponovno u život prima (ili joj se sama nameće kao netko tko nikada nije otišao) svoju prijateljicu Lejlu koja je ostala u Bosni. I gotovo kao začarana, Sara skače na Lejlin prohtjev, ili zahtjev, da zajedno otputuju do Beča. I to sve zbog jednog crnokosog dječaka koji je ostavio zjapeću rupu u njihovim životima.
nedjelja, 27. rujna 2020.
Pozivnica na projekciju dokumentarnog filma i svečanu dodjelu priznanja za najbolju knjigu iz domovinskog rata za 2020.
U četvrtak, 1. listopada 2020. u dvorani Hrvatske kulturne zaklade- Hrvatskog slova u Zagrebu, Hrvatske bratske zajednice 4, u 19 sati, bit će svečana dodjela priznanja za najbolju knjigu na temu Domovinskog rata za 2020. godinu, na književno-publicističkom natječaju kojeg je organizirala Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Priznanje – Velika zlatna plaketa-Bili smo prvi kad je trebalo- bit će uručena Josipu Paladi za knjigu „Tko je palio moje knjige“ i Michaelu Palaichu za knjigu „Za Hrvatsku moje bake“.
Naime, ove godine Prosudbeni sud odlučio je da prvu nagradu za navedene naslove podijele ova dva autora.
Priznanje će uručiti Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91.
Poslije ovog svečanog čina bit će prikazan dokumentarni film Michaela Palaicha, američkog Hrvata treće generacije, – „Bleiburška tragedija“, o čemu će pored autora govoriti i Nada Prkačin i Ante Beljo.
Ulaz je slobodan.
Darko Foder | Kolovrat riječi
Dragi naši!
Ovogodišnje izdanje
Kolovrata riječi realizirano je u digitalnom obliku. Objavili smo otvoren
poziv, a za sudjelovanje je trebalo poslati video snimku svoje autorske pjesme
koju su autori trebali sami interpretirati. Snimka je trebala biti snimljena na
otvorenom prostoru (u vrtu, cvjetnjaku, šumi, parku, na livadi dvorištu ili
sličnoj lokaciji).
Sa zadovoljstvom
javljam da nam se odazvalo 36 autora. Na standardu je pristiglo 16 pjesama, na
kajkavskom jeziku 18 pjesama, a od dvoje slovenskih autora jedan je poslao
pjesmu na slovenskom, a drugi na standardnom hrvatskom.
Javili su nam se sljedeći autori:
Sven Adam Ewin | Oproštaj
Čujem li ja to prodoran pisak trublje?
(Kao da netko na smotru vojsku zove?)
Trenutak potom, na moju žicu za rublje,
Padoše male laste. Stare i nove.
Vedrana Đurđević | To je (bila) ljubav
Još jedna noć.
Divna. Besana.
Ovog puta čuvam je od uspavanih.
Jer, otkud im pravo da spavaju mirno?
Da budni ne sanjaju!?
Ti si tu, uvijek, rekla bih.
>Međ javom i međ snom.<
A ipak, moram te tražiti u dubinama ove noći.
Da te nikada ne izgubim.
Mate Milas | Tamo na početku
Tamo na početku, u grču prvog plača
Tamo gdje su dasi od poroka čisti
Tamo gdje je duša od grješnosti jača
Tamo smo pred Bogom malešni i isti
I da strgnu, barem, ove negve grijeha
Mile bijele ruke nevine slobode
Da probudi me vrisak djetinjega smijeha
Da prene me čistoća bistre krsne vode
Pa da usnem noćas u skrušenome miru
Da savjest mi bludna sate ne tiješti
Da ponese me čednost, u blaženome viru
Onog svetog jutra što još u meni bliješti
Ivan Grahovec | Po smrti (neću više pisati pjesme osim ove što sam je sada napisao)...
Zahvaljujem smrti što uze kosu u ruke,
znate, onaj kostur s crnim ogrtačem,
što u tišini svima nama skraćuje muke,
što siječe kosom kao pravim mačem.
Zahvaljujem što odvaja dušu od tijela,
koju ostavlja da bude negdje ništetna,
jer ne može više da čini nikakva djela,
niti živjeti do vijeka bez ljubavi sretna.
Ispovijed jedne čitateljice
Piše: Mirjana Mrkela
Kako napraviti vremeplov
Borna, ime u naslovu ovoga romana, ime je jednoga dječaka. Kažu da se tako zvao neki znameniti knez, bogataš i vojni zapovjednik. Ovo je običan klinac, ima mamu, sestru i prijateljicu Niku. Neka Nika u nekim pričama je krilata i nosi vijesti o pobjedi. Ova o kojoj piše Krešimir Butković obična je djevojčica. Također, u ovome romanu ne piše ništa o ratovima, ali pobjede su posve moguće.
subota, 26. rujna 2020.
Božica Jelušić | Divlji anđeo ili pohvala strasti
Fotografija: Harry B.P. Jaeger
Greco je sve to predusrela, kad se kao malodobnica izbavila iz nacističkog logora, odlučivši da preživi. Prigrlila ju je skromna učiteljica francuskog, u prvoj rundi, a potom neskromna, raskalašena i pohotna ulica, klubovi, opskurne "špelunke", gdje cvate noćni život, šišti hašiš i rađaju se najsmionije ideje o tome, kako je čovjek ukrao bogovima vatru, pa će to ponovo učiniti, kadgod mu se prohtije. Geniji s rupom na čarapi i isto takvom, nevidljivom, u mozgu, iza oznojenih i naboranih čela, nisu odoljeli njenom šarmu. Pisali su joj stihove, nudili svoje usluge, nadali se njenoj kratkotrajnoj milosti, koju bi ponekad davala, razumije se, ne bojeći se tjelesnosti, erotike, ludih ognjeva, koji će je sažgati do kostiju. Imala je divnu naviku nikada i nikome ne objašnjavati sebe i svoje postupke. Možda je to učinila u pjesmama, u ponekoj filmskoj roli: znat će oni koji umiju očitavati skrivene znakove.
Ivana Seletković | Sa smrtima drugih umire dio nas
Neofit ulazi u novu dimenziju.
Mračna strana se čini itekako privlačnom.
Ne postoji odgovor na svako pitanje
Ali, mudrijaš će već nešto smisliti,
Neki novi kazališni komad besmislenog smisla.
Ipak, zakazao je planirani dolazak.
Nekoliko godišnjih doba neće pomoći.
Sa smrtima drugih umire dio nas.
Možeš li danas voljeti za jučer i sutra,
Za iskupljenje?
Da li je to bljedilo ništavnosti?
Prolaznost je ponekad tako duhovito ironična.
Plaši li to?
Desakralizirano tijelo osjeća nedostajanje.
Jer, sa smrtima drugih umire dio nas.
Zato su opraštanja toliko mučna.
Ivana Seletković | Pokucati allegrom ?
O, svijete istinosne mašte!
Svijete ljepote!
Kako pokucati- možda tamo nekim allegrom?
Kao ući- preko barijera očajanja?
Kako boraviti- biti nespreman?
Rekao je: Poniranje u ljepotu je dvoboj
u kojem umjetnik, prije nego što pobijeđen padne,
u stravi viče.
Ah, da, patiti se, plakati,
Gušiti se uživajući.
I tada spoznati: kako su lagali oni koji govoraše o ljubavi.
Ona se mijenja s bojama očiju.
Može li poezija nastati bez ljepote?
Može.
Biti snažna
Užegla misao o pređašnjoj turobnosti.
O, koliko laži je u stihovima koji se brane
Tereteći trenutak.
I ništa nije isto,
Mada se čini da su i drugi pisali o tebi.
O, kako je teško voljeti!
Tužno i lijepo!
A kako je lako živjeti u šutnji
Dok tjeraš stihove da viču: ti si taj!
Ecce Cor Meum!
Sven Adam Ewin c. Vanessa Pseudolutea | Kaplja boje
S kapljom crvene boje na vrhu kista,
Pođem oslikat krilo maloga žúće
(Dok je mirno sjedio na vrhu lista):
- Nek bude, - rekoh, - lijep ko danje paunče!
Kada mu kaplja boje pade na krilo,
Odleti moje malo slikarsko platno!
No, ne daleko. A zašto? Što se zbilo?
Preteška kaplja boje na krilu zlatnom!
Htio je sletjet na lati crvenom maku,
Al' je letio čudno… Kao u transu!
Sve amo-tamo… Pa onda u cik-caku.
Uglavnom s jednim krilom u disbalansu.
Na kraju sleti na dršku mojem kistu:
- Na drugo krilo kapni mi kaplju istu! [1]
(Kontam da mi je tajiti tom sofistu
Najprije da bih krabulju nazad čistu...
Potraj, ljepoto, u oku promatrača!
Estetska nek' sam frajeru eskapada.
Smijem li plakat za bojom ogrtača
jajašca moja dok žude mrvu hlada?
Srećom su rjeđi ovakvi fantazeri
Od onih bijesnih mrežicom što nas traže,
Čiodom sunu, skrase u bombonijeri;
Zjen da im raste kraj naše mrtve straže.
Vanessa Io, prabaka naša draga,
Zato je mudro polegla blijedih beba;
Da bismo, skromni, izmakli oku vraga...
Hoće li kapnut? Još jedan let mi treba!) [2]
__________________________________________
* Prilog „Bijelom platnu“ (Kvaka; 31. kolovoza 2020.).
[1] Sven Adam Ewin
[2] Vanessa Pseudolutea
Jagoda Vičević | Tak lepo
Tak lepo gacje
i bezgi dišiju,
noč je mločna, globoka,
grileki išče ne spiju.
Z neba nam frajlice
namiguvleju.
Zvezdice nočne
na ples se sprovlajo.
Poslala bi ti rada
kupicu slatkih časov,
grilekovu vižu
dela bi ti vu flašu.
Dok ju spiješ, dišala bu ti
reč, misel, domovina.
Tak je lepo, tak joko lepo:
jo s tobom se štimam,
jo rada te imam.
_________________________________________________________
gacja-bagrem; grilek-cvrčak; frajlica-djevojka,gospođica; kupica-čaša; viža-melodija; domovina- rodna kuća s okućnicom; štimati se-ponositi se, voljeti; rada te imam-volim te.