Kolumne

ponedjeljak, 29. travnja 2019.

Katarina Sarić | Replika


za naše godine zelene
i kreketanje žaba iz bunara

Zaboravila si da zamisliš želju
ubaciš sitniš i pokažeš zube
- što je potpuno mrtvo je
a već su čudovišta izmilila iz podzemlja
tzv. underground-a
Ti hodaš naoružana nekom knjigom s uličnog štanda
tek pokupljenom
kakva banda
< uau >
zviždiš
svu pamet svijeta kroz nosnu šupljinu
provlačiš
kroz plave kolutove
< mijau >
Kad noć spusti zavjese i otvore se građanske kapije
da propuste skotove i botove
- što je potpuno mrtvo je
Kad voda zagađena izbaulja na sve otvore
ovih zelenih spodoba
tad ni pokrovi ni pokore
nemaju šanse
Misliš
zaštitićeš se koricama
ispod kojih spavaju ubuđale balade i romanse
minulih doba
u kojima se gubi
u istom trenu kad se dobije
ljubi
kad i umire
I dok stresaš s cipele
glodare koji ti već trče uz listove
munjevitom brzinom usmjereni
ka mekoj sredini
Ti i dalje snena
nogu pred nogom
fantaziraš
u prazno i porazno
U tim knjigama nije pisalo da je život sudnica
makljaonica ludnica
u kojoj ćeš na ofinger u predsoblju
okačiti sve svoje lijepe manire
školarke
Dobrodošla u parlamentarnu spiku
trgni se
popravi šminku
namontiraj ton i sliku
Vrijeme je za repliku
- što je potpuno i mrtvo je

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.