Jurica Gašpar | Ne kradite mi sjećanja

Ne kradite snove o sretnijoj djeci iza nas.

Ne kradite banijska praskozorja,

dubrovačke jutarnje kave i zadarske zalaske sunca.

Ne kradite anđele sa zvonika,

ni miris kruha što mi kroz porušene krovove miriše,

jer svaki ovaj kamen suzom je natopljen,

da bi neka nova mladost mogla disati tiše.

Ne kradite nadu što iz pepela klija,

i uspomene na one što nas gledaju s neba.

Ostavite nam korijenje iz kojih ljubav izbija,

zemlju za djecu, kakva god im sreća treba.

Da grade domove gdje straha više nema,

da uče iz priča, a ne iz naših ratnih rana.

Nek' sloboda bude jedina tema,

ispisana na licima njihovih sretnih dana.

Nek' se smijeh ori gdje su padale granate,

nek' zagrljaji liječe stare boli.

Za sve one koji su za nas pali,

nek' budućnost procvjeta i mirno se voli.

Ne kradite budućnost,

jer bez nje ni nas više nema…