Može se živjeti od pisanja

"Može se živjeti od pisanja, ali ne tako da pišeš samo knjige, treba pisati i za radio, primjerice radio-drame, i za novine, i scenarije za televiziju, za kazalište, za odrasle i za djecu, pa se malo pomalo nešto nakupi", odala je travanjska gošća pazinske Kuće za pisce, zagrebačka spisateljica Ana Đokić, tajnu svoje egzistencije na početku književnog druženja s pazinskom publikom. Dugogodišnje iskustvo stekla je i kao autorica, ali i kroz rad njene umjetničke organizacije Knjiga u centru, koja objedinjuje nekoliko autora za djecu i odrasle, ima i izdavačku djelatnost, bavi se promocijom knjiga i organizacijom književnih festivala, pa čak i dodjeljuje književnu nagradu "Ovca u kutiji" za najbolju domaću slikovnicu.

Žensko osjećanje vlastite tjelesnosti

Iako piše knjige za djecu i prozu za odrasle, ta se dva područja njenog stvaralaštva ne preklapaju: uvijek od samog nastanka zna koja će se ideja razviti u djelo za djecu, a koja u knjigu za odrasle. Kako je i njezin suprug Zoran Pongrašić također pisac, zanimljivo je bilo čuti i kako funkcionira brak dvije različite spisateljsko-autorske ličnosti, a Ana Đokić objasnila je da se jedno drugom u pisanje uopće ne miješaju, stilovi su im različiti pa se ne može dogoditi uzajamna, čak i nesvjesna, "krađa ideja". Iako su ranije često zajedno nastupali, prestali su to činiti kako se autobiografski elementi u njihovim knjigama ne bi previše poistovjećivali s njihovim stvarnim životom.

U svom opusu proze za odrasle Ana Đokić ima romane "Recepti za sreću" i "Gordana među vrbama", koji su dio svojevrsne trilogije koja će se zaključiti trećim romanom, kojeg upravo piše tijekom boravka u pazinskoj Kući za pisce, a kome će naslov biti "Egipat u Donjem Vakufu". U sve tri knjige se, naravno u drukčijim okolnostima i s drukčijim likovima, problematizira ljubav pod teretom tranzicijskih promjena na Balkanu. Imajući neposredno životno iskustvo preseljenja radi ljubavi iz Beograda u Zagreb, i junakinjama svojih romana nametnula je slične sudbine razapetosti između bliskih povijesnih epoha koje su promijenile mnoge živote, i preko granica koje su odjednom politikom i ratom razdvojile obitelji, ljubavnike, prijatelje. U ovim romanima autorica radnju "omekšava" umetanjem brojnih dokumentarnih sekvenci, primjerice vijesti iz novina baš iz vremena događaja koji se u romanu opisuju, enciklopedijske i priručničke natuknice, citate iz govora političara i slično, što ponekad ima čak i humoristični efekt. No, u prva dva romana, a tako će, navješćuje Ana Đokić, biti i u trećem, vrlo važnu ulogu ima i žensko osjećanje vlastite tjelesnosti, razmišljanje i doživljavanje tijelom, ne samo u scenama s erotsko-seksualnim kontekstom već i u cjelini, naprosto, tjelesnost je u njenoj prozi važan dio karakterizacije lika i ona to čini možda najuvjerljivije od većine domaćih spisateljica.

Glavne junakinje tinejdžerke

Novi će roman pored doista dokumentarnih dobiti i nekoliko nužno izmišljenih odnosno pseudodokumentarnih sekvenci budući da je slastičarnica "Egipat" u Donjem Vakufu izmišljena, ali je važna za radnju pa ju treba potkrijepiti njenom fiktivnom poviješću. Boravak u Pazinu nadahnuo je autoricu da jednog sporednog lika iz novog romana, koji se inače bavi proučavanjem bosanskih piramida, u jednoj epizodi dovede i u Istru, radi proučavanja istarskih piramida odnosno brežuljaka Picugi kraj Poreča.

Opus za odrasle Ane Đokić upotpunjuju još dva kratka romana u kojima su glavne junakinje tinejdžerke, ali su unatoč tome primjereniji starijoj publici: roman "Feba" o četrnaestogodišnjakinji koja odlazi od kuće pisan je po uzoru na francuskog pisca Le Clezioa, a humoristični krimić "Barbi u policiji" nastao je prema istoimenoj radio-drami u kojoj mlada čistačica u policiji zajedno s majkom, čistačicom u baru kome se okupljaju kriminalci, rješava složene kriminalističke slučajeve. (Davor ŠIŠOVIĆ)

Izvor podataka, korišteno s ovlaštenjem: Glas Istre